Srećom, jedna je kuća još na svom mjestu. U središtu grada, malena i stara tristotinjak godina, ugostila je brojne sudionike Karlovac Dance Festivala (KDF) koje je sve redom dočekala i ispratila Marija Spahić. Teško da će se ovaj podatak naći u arhivu. Tamo će stajati da je Karlovac Dance Festival 2011. godine pokrenula udruga Free Dance na inicijativu plesačice, koreografkinje i plesne pedagoginje Melite Spahić Bezjak. Udruga je svoje djelovanje započela upravo u središtu grada otvaranjem Info pointa u gore spomenutoj kući, u Križanićevoj ulici, čime se započelo formiranje plesne medijateke i biblioteke. U početku ga je činio materijal koji je Melita skupila tijekom godina studiranja i rada – prvenstveno literatura o plesnoj umjetnosti, te snimke brojnih predstava. Sve je to javnosti brzo postalo dostupno kao neformalna biblioteka, a u prostoru Info pointa održavale su se i projekcije plesnih predstava. 

Ubrzo se arhiv nastavio puniti slijedom aktivnosti udruge. U prostoru su se održavala predavanja, razgovori, projekcije i promišljanja plesa. Edukativne aktivnosti održavane su u klubu Promenada, nakon toga u dvorani Plesnog kluba Dinamic, pa u dvorani Glazbene škole Karlovac. Vrlo kratko satovi plesa i probe održavane su u novootvorenom prostoru Male scene Hrvatskog doma. Udruga je dugo tražila adekvatan prostor, a polovično rješenje nađeno je 2015. godine na karlovačkom Korzu, u nekadašnjoj prodavaonici cipela u prizemlju stare zgrade, s vrlo lošom izolacijom i stropom nedostatne visine za plesnu dvoranu. Otvaranjem prostora koji će dobiti naziv Atelje suvremenog plesa, udruga Free Dance djeluje na dvije lokacije: nekadašnji Info point postaje ured, a novootvoreni Atelje biblioteka i prostor za održavanje aktivnosti – satovi plesa, izložbe, projekcije, radionice, sastanci.

U veljači 2009. Melitina posljednja predstava u Londonu, Duet#1, premijerno je izvedena u Robin Howard Dance Theatreu. Produkcijske aktivnosti udruge započinju krajem 2009. godine predstavom Trapped u klubu Promenada, u koprodukcijii s UPPU ‘’PULS’’. Predstava Duet#1 oživljena je i rekonstruirana u Hrvatskoj na prvom Karlovac Dance Festivalu 2011. godine. Pokrenuti i održati festival suvremene plesne umjetnosti u jednom Karlovcu je nemala stvar. Prvih godina festival se održavao isključivo entuzijazmom. Nakon godina boravka u Londonu, Melita je odlučila djelić međunarodne plesne scene dovesti u Karlovac. Umjetnici su najčešće dolazili o svom trošku, uključivali se ne samo kao izvođači, već i kao voditelji radionica i sudionici plesnih projekata koji su nastajali u trenutku zbivanja festivala. Danas festival uživa relativno zadovoljavajuću, ali nestabilnu potporu lokalnih proračuna i Ministarstva, odvija se u nekoliko godišnjih izdanja, a u izboru programa nastoji se dati jednako prostora i međunarodnom i domaćem suvremenom plesnom stvaralaštvu. Publiku se razvija dosljedno i ovo je jedan od rijetkih festivala suvremenog plesa koji se kontinuirano obraća i najmlađima. Treba spomenuti i inkluzivne radionice i predstave, kao i to da festival od prvog dana njeguje multidisciplinarnost. 

Organizacija festivala i dalje se velikim dijelom provodi volonterski. Mnogo je dobrih ljudi, od kojih velika većina veze sa suvremenim plesom nema, pomoglo u nabavi, nošenju, čišćenju, prijevozu,  svim onim važnima stvarima koje uvijek ostanu – izvan arhiva. No, potreba za prikupljanjem i čuvanjem arhivskih materijala, tonskih, fotografskih, video zapisa, scenografija, medijateke, kostima, objekata – postojala je od početka rada udruge, a kroz godine je postala i jedno od sredstava razvoja publike. Povodom 15 godina djelovanja Free Dancea, u suradnji s umjetnicom Nives Sertić otvorena je izložba 15 godina plesa za budućnost – Izvedba arhiva. Koncept “izvedbe arhiva” nastao je na temelju istraživanja arhiva udruge. Plesne izvedbene umjetnosti su žive i u nekom smislu nematerijalne, pa se kroz multimedijski postav problematizirao izazov zapisivanja izvedbe. Na izložbi je osnovna faktografija i kronologija Free Dancea izložena u  obliku instalacije kontinuirano praćene zvukovima plesnih predstava. Objekti iz nekolicine plesnih produkcija postavljeni su u prostor kao interaktivna scenografija tj. platforma za “izvedbu arhiva”. Tijekom izložbe, u odnosu s posjetiteljima događala se interakcija i interpretacija, temelj budućeg arhivskog materijala. Tako je ono neuhvatljivo u plesnoj umjetnosti postalo mjesto inspiracije za inovativne prakse arhiviranja. 

Ono što do sad nije aktivirano i otvoreno javnosti je veliki broj istraživačkog tekstualnog bilježenja plesa, pisanih materijala s proba i iz istraživačkog procesa. Namjera je udruge javno objaviti sve tonske i pisane materijale kako bi publici predstavili stvaralački proces, a umjetnicima postali izvorište novih projekata i suradnji. Stoga slušanje, čitanje i gledanje budućeg arhiva – nosi svoju posebnu vrijednost kao zasebni projekt Free Dancea. 

U Karlovcu je od proljeća srušeno 17 zgrada. U Gradu Karlovcu to s ponosom ističu. Razumljivo, zgrade su bile trošne, neugledne i prijetnja sigurnosti. No, pljeskati odlasku dijela povijesti i vizure grada ipak se čini nekako neprimjereno. To je kao da plješćemo vlastitoj nevolji i nemoći da za baštinu učinimo nešto prije nego joj istekne rok trajanja. 

Izvan arhiva Free Dancea nikako ne bi trebale ostati sve lokacije na kojima se Karlovac Dance festival održavao i održava. Jedan od temeljnih ciljeva festivala bilo je skretanje pažnje na nedostatak izvedbenih prostora u gradu s naglaskom na zanemaren potencijal brojnih lokacija. Ovakvim zagovaranjem, ne samo za bolje uvjete rada već i spašavanje baštine od propadanja, KDF je postao jedan od važnijih aktera na lokalnoj nezavisnoj sceni. Već je prva festivalska godina iznjedrila video performans snimljen u ruševinama tadašnjeg Hotela Korana, a sljedeća izdanja festivala događala su se najmanje u kazalištu, najviše na alternativnim lokacijama – od Male scene i ruševne velike dvorane Hrvatskog doma, atrija austrougarske kasarne, prostora nekadašnje vojne bašte, danas atriju Veleučilišta, preko zidina Starog grada Dubovca, teniskog balona, dvorišta, parkova do rijeke Korane. 

Adekvatnog izvedbenog prostora za suvremeni ples u Karlovcu nema. Ove se godine festival održavao na Korani, šetalištu Velike Promenade, u kazalištu i novouređenom kinu Edison. Kad govorimo o zatvorenim prostorima, i kazalište i kino su gradske ustanove u kojima je zbog drugih i redovnih programa moguće održati samo jednu probu prije izvedbe, što je daleko ispod stvarnih festivalskih potreba, naročito kad u to vrijeme moramo nekako uglaviti i postavljanje plesnog poda i tehničku probu. Izazov djelovanja i stvaranja bez plesne dvorane još se više odražava u radu udruge Free Dance koja sve svoje redovne aktivnosti provodi u skromnim uvjetima Ateljea suvremenog plesa. Isti prostor, smješten u samom centru grada, odavno je prerastao aktivnosti, programe prošlih i budućih izvedbenih arhiva.

U Karlovcu je od proljeća srušeno 17 zgrada. Taj čin zauvijek mijenja dosadašnju vizuru grada. Sve ono što je ta vizura nosila sa sobom i u sebi ostat će izvan arhiva. Srećom, zgrade u kojima se nalaze i nastaju arhivi Free Dancea i Karlovac Dance Festivala još su na svom mjestu. Ne isključivo, ali dijelom zbog trošnosti i neadekvatnosti prostora u kojima se ovi arhivi nalaze, u nastajanju je i virtualni arhiv Free Dancea. Koncept “virtualnog arhiva” temelji se na nematerijalnosti plesnih/izvedbenih medija i krhkosti, odnosno (ne)mogućnosti njihovog zapisivanja te načina na koji se znanje i informacije unutar izvedbenih medija prenose. Virtualni arhiv zamišljen je kao mjesto žive izvedbe, interakcije, interpretacije i edukacije, za razliku od očekivane reprezentacije povijesnih materijala. Svrha virtualnog arhiva je doprinos profesionalizaciji plesne scene u Karlovcu i u Hrvatskoj. Vidljivost plesne umjetnosti i pristupačnost istoj izuzetno su važne. Internet kao moćan medij zasigurno može biti mjesto popularizacije suvremenog plesa, a ovakav način publiciranja arhivske građe uveliko doprinosi prezentaciji arhiva i suvremene plesne umjetnosti. Krajnji korisnici virtualnog arhiva članovi su udruge i publika: djeca, mladi, šira javnost, a posebno umjetnici koji djeluju u području suvremene umjetnosti i koji će očekivano biti najvjerniji posjetitelji budućeg virtualnog arhiva. Potpuna realizacija ovog koncepta ovisit će, naravno, o raspoloživim ljudskim, financijskim i tehničkim uvjetima. 

Stoga se, razumno, postavlja pitanje – kako arhivirati upornost, taj glavni element koji održava Free Dance i KDF? Teško, no vrijedilo bi jednom pokušati staviti u arhiv sve one priče, događaje i ljude koji čine da se ta upornost unatoč svemu održava.

Intervju je nastao u sklopu istraživanja neformalne inicijative nezavisnih arhiva i knjižnica (Centar za dokumentiranje nezavisne kulture – Kulturtreger i Kurziv, Multimedijalni institut, Kuća ljudskih prava, Documenta, Savez udruga Klubtura, Arhiv Srba u Hrvatskoj, Centar za dramske umjetnosti, Udruženje za razvoj kulture URK) za bolji položaj izvaninstitucionalnih arhiva.

Istraživanje se provodi u sklopu projekta “Arhivi odozdo – organizacijsko pamćenje kao element održivosti civilnog društva” podržanog kroz Fond za aktivno građanstvo, sredstvima Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova.