Nakon zatvaranja granice u mađarskoj i preusmjeravanja kretanja izbjeglica kroz Hrvatsku 2015. godine, izbjegličko pitanje postala je ključna tema koja se provlačila kroz sve medije. U izvještavanju je tada dominirao humanitarni pristup. Naglasak se stavljao na spremnost i organiziranost aktera na terenu, prvenstveno policije i volontera, te na solidarnost i mobilizaciju građana. Članci su donosili osobne priče pojedinaca kako bi pobudili empatiju. Izbjeglice su tada dominantno predstavljane kao ljudi kojima treba pomoć, a policija kao topli, pristupačni ljudi. Isto se sugeriralo i objavljivanim fotografijama koje su u pravilu pokazivale policajce koji pružaju ruku pomoći, ili još češće, u igri s djecom.

U 2018. godini vidljiva je drastična promjena. Humanitarni pristup zamijenjen je sigurnosnim, a naglasak se stavlja na održavanje sigurnosnog aparata. Naslovi su uglavnom o utvrđivanju granica, ulozi policije, a spominje se i mogućnost upotrebe vojske. O izbjeglicama se sada prvenstveno izvještava kroz crnu kroniku, pri čemu su najčešće teme krijumčarenje, nesreće, dramatična situacija u Bosni ili kaznena djela izbjeglica. Izbjeglice su pasivni protagonisti u većini članaka i za razliku od 2015. godine, više se ne javljaju osobne priče ili vijesti o integraciji, volonterima ili drugim pojedincima koji rade s izbjeglicama. Indikativno je i kako je riječ migrant gotovo u potpunosti istisnula upotrebu riječi izbjeglica. Pritom se, naglašava de Castro Burica, riječ migrant najčešće veže uz pridjev ilegalni, dok se riječ izbjeglica najčešće spominje uz pridjev sirijski, što objašnjava činjenica da je još 2015. godine granica zatvorena za sve osim sirijske izbjeglice, kojima je time načelno priznat njihov izbjeglički status.

De Castro Burica kaže kako hrvatski mediji odražavaju slične stavove iz Europe gdje prevladava ideja da su izbjeglice trebale ostati u svojim zemljama umjesto riskirati dug i smrtonosan put. Također, vidljivo je kako se korištenjem specifične terminologije i fokusa, čak i običnim informativnim člancima daje negativan predznak o izbjeglicama.

Na erupciju mržnje prema izbjeglicama u javnom prostoru upozorila je skupina aktivistkinja proglasom  Budućnost izvan humanitarnog nakovnja i policijskog čekića u kojem su istaknute opasnosti jednostranog, pojednostavljenog i u konačnici neistinitog i nepoštenog izvještavanja. “Upotrebom sintagmi poput ‘proboj granice’, ‘eskalacija stanja’, ‘dramatične scene’, ‘kaos na granici’, izvrtali su se i suprotno stanju na terenu prikazivali odnosi moći između izbjeglica i policije. Dodatno, mediji su lokalnu zajednicu i njezine želje i potrebe suprotstavljali onima izbjeglica, čime su se potpirivali strah i panika, a prešućivali napori pojedinaca koji su unatoč pritiscima i dalje podržavali i pomagali izbjeglice”, stoji u proglasu koji je u znak potpore ubrzo potpisalo više od tisuću pojedinaca i organizacija. Ovome treba pripisati i pojedine TV emisije čiji su izbor gostiju, mahom stručnjaka za sigurnosna pitanja i predstavnika policije te upućena sugestivna pitanja, samo pridonijeli eskalaciji senzacionalizma i jednostranosti.

Razloge dramatičnog zaokreta prema izbjegličkom pitanju treba tražiti u širem europskom kontekstu, pošto Hrvatska nikad nije donosila, niti danas donosi autonomne političke odluke. Naime, dok je Njemačka obećavala sigurnost i zaštitu, na tisuće izbjeglica prolazilo je kroz Hrvatsku na putu prema centralnoj Europi, uz sustavnu i pravovremenu pomoć relevantnih institucija. Nakon europskog potpisivanja sporazuma s Turskom o sprječavanju prolaska izbjeglica prema zapadu, odluci Njemačke o zatvaranju granica jer su napunili svoje kapacitete i jačanju anti-imigrantskih struja u ostatku Europe, Hrvatska također mijenja svoje politike prema izbjeglicama, a time se postepeno mijenja i javni diskurs. Od ljudi kojima treba pomoć, izbjeglice su postale ilegalni imigranti koji predstavljaju sigurnosnu opasnost, volonteri su postali krijumčari, a policija bastion hrvatske obrane. “U sumrak etičkog i profesionalnog medijskog izvještavanja i predstavljanja, a u jeku histerije lažnih vijesti i zazivanja ‘mitraljeskih gnijezda’, ne možemo se ne zapitati, koliko još huškačke retorike i manipulacije kao društvo možemo podnijeti, a da riječi prijezira, osude i mržnje ne postanu okrutna, stravična, nasilna djela”, s pravom se postavlja pitanje u spomenutom proglasu.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.