Interaktivna i imerzivna instalacija Silazak inspirirana je zvučnim krajolikom i geomorfologijom špilje Veternice. Kamen i stalaktit pritom postaju više od tek prikazanih objekata – za umjetnicu, oni su polazište za istraživanje odnosa između materije, digitalne slike i percepcije. Skeniranjem, digitalnim oblikovanjem i interaktivnim sustavima oni prelaze u nove konstelacije i čine temelj predstavljenog niza. “Kao što spori geološki procesi izlažu, prekrivaju i preoblikuju materiju, tako se i u njezinim digitalnim prostorima oblici rastavljaju i sastavljaju, povezani sponama fizičkog i virtualnog”, ističe kustosica programa Marija Kamber.

Izložba se odvija u partnerstvu s Parkom prirode Medvednica, koji je omogućio skeniranje špilje Veternice kao ključnog dijela produkcije, a zabilježeni geološki oblici i procesi kasnije su preneseni u digitalne, zvučne i vizualne reprezentacije. Timu se pridružio i francuski umjetnik Hugo Baranger, zaslužan za zvučni segment instalacije, čime se otvaraju nove mogućnosti drugačijeg opažanja materijalnog okoliša.

Laura Adel je interdisciplinarna umjetnica iz Poljske s doktoratom iz područja imerzivne i interaktivne umjetnosti. Njezina se umjetnička praksa zasniva na istraživanju dinamika unutar digitalnih sustava; u potrazi za suptilnošću digitalnog svijeta, Laura stvara apstraktne videozapise, instalacije i objekte nadahnute prirodnim fenomenima. Njezini su radovi predstavljeni na međunarodnoj razini. Trenutno radi u tvrtki Ars Electronica Solutions u Linzu, gdje sudjeluje u razvoju i realizaciji projekata namijenjenih imerzivnim okruženjima tipa poput Deep Space-a.

Temeljena na istoimenoj ilustriranoj zbirci hibridnih bića našeg vremena, izložba u stilu srednjovjekovnih bestijarija prikazuje primjerke životinjskih, biljnih, mineralnih i raznih umjetnih vrsta koje trenutno nastanjuju Zemlju. Potaknuti prožimanjem tehnologije u sve razine onog što nazivamo prirodom, autori izložbe pripremili su postav u kojem se stapaju i isprepliću biosfera i tehnosfera. Riječima umjetnika, posjetitelje izložbe očekuju “plastiglomerati, robotski psi čuvari, forditi, umjetna trava, stabla-antene, SARS-CoV-2, obezglavljene planine, orlovi koji napadaju dronove”, a svaki od ovih primjeraka odabran je kao simptom ubrzane transformacije “postprirodnog” doba u kojem živimo.

DISNOVATION.ORG je pariški istraživački kolektiv koji djeluje na sjecištu suvremene umjetnosti, znanosti i kritičkog promišljanja tehnologije. Kroz instalacije, performanse, publikacije i spekulativne prototipove nastoje otvarati složena eko-društvena pitanja i pretvoriti ih u eksperimentalne situacije. Riječka je publika njihove radove već imala prilike upoznati u sklopu grupnih izložbi Svijet bez nas iz 2017. i Usijano more iz 2020. godine.

Izložba je dosad predstavljena u muzejima i galerijama diljem Europe te u Saudijskoj Arabiji, a u riječkoj Galeriji Filodrammatici za posjetitelje ostaje otvorena do 19. studenoga. Detalje o izložbi i radno vrijeme galerije provjerite na službenoj stranici organizatora.

Središnja tema ovogodišnjeg izdanja je Anatomija prijateljstva, a sudionici_e festivala će se kroz različite discipline baviti “pitanjima koja istražuju od čega je sazdano prijateljstvo onkraj njegove rječničke definicije kao osnove odnosa između ljudi temeljeno na poštovanju, povjerenju i ljubavi”, istaknuto je u najavi.

Festival će 19. listopada u 19 sati u Galeriji Događanja, kao i proteklih godina, otvoriti umjetnice i umjetnici radovima u mediju u kojemu se predstavljaju prvi puta. To su Aida Bagić, Jelena Martinović, Leo Grganić, Vasja Irma Ivković, Maja Perak, Anica Mazura, Luči Plosnić i Tomislav Šilipetar.

Kao i prošle godine, predstavljamo i izložbu “drugih”, autorske radove onih koji već suvereno vladajunekim medijskim i žanrovskim područjem čiju ćemo izložbu otvoriti dan kasnije, 20. listopada u Galeriji na katu (KIC).

Izvedbeni segment programa otvorit će Kako izmjeriti uloženu skrb i njezinu optimalnu količinu?, performans Vasje Irme Ivković i Maje Perak koji će se odvijati tijekom četiri dana festivala kao studija slučaja na temu erozije prijateljstva i solidarnosti kroz obezvrjeđivanje zajednički provedenog vremena. Nakon toga slijedi participativni performans Jelene Martinović Prije nego me upoznaš i participativna instalacija Jadrana Kale Krajolici prijateljstva (o suhozidnim poljskim skloništima) te govorni performans Josipa Pina Ivančića i Manifestacije na daljinu Lea Beslaća, cjelovečernji komad muzike za prijatelje koji su otišli.

U diskurzivnom programu Festivala prvih imamo Karmen Ratković s predavanjem i razgovorom naslovljenim Što je to između prijatelja/ica? O blizini, razlici i odnosu, dok ćemo u sklopu promocije znanstveno-stručnog zbornika radova posvećenog Tomi Vinščaku ugostiti Tibora Komara i Marijnu Belaj, uz moderaturu Zdravka Popovića. Jadran Kale predstavit će već spomenutu instalaciju, a razgovor s ovogodišnjim umjetnicama i umjetnicima moderirat će Josipa Bubaš. Tu je i promocija knjige Stanislava Habjana Prijatelj Stanislav, Dijalozi 2014.-2024., kao i razgovor o seriji performansa Željka Zorice Šiša Die Freundschaften (2010.-2013.) u kojem sudjeluju Marina Protrka Štimec, Agata Juniku i Karla Horvat Crnogaj te moderator Zdravko Popović.

Kroz radionicu kreativnog i refleksivnog pisanja Pišem tebi pišem sebi – koju vodi pjesnikinja Aida Bagić – publika će kratkim pisanim poticajima, prisjećanjima i razgovorima u subotu, 24. listopada od 11 do 13 sati istraživati geste kojima se prijateljstvo uspostavlja, održava i pamti.

Izložba u Galeriji Događanja otvorena je do 24. listopada, a  izložba u Galeriji na katu do 30. listopada. Ulaz na sve programe je besplatan, a prijave za radionicu primaju se e-mailom na: festivalprvih@gmail.com. 

Više detalja pronađite ovdje.

Rad polazi od višegodišnjeg snimanja na prostoru jednog potoka. Voda u njemu, kako piše Ivana Meštrov u tekstu uz izložbu, nije tek motiv pejzaža, nego nositeljica pamćenja i promjene, koja prolazeći kroz tijela, stijene, podzemne tokove i atmosferu povezuje ljudsko iskustvo vremena s procesima koji ga daleko nadilaze. Nasuprot dubokom vremenu vode i geoloških procesa stoji ubrzano vrijeme sadašnjosti, u kojem klimatske promjene približavaju vremenske skale koje smo navikli doživljavati kao udaljene.

Vrijeme je nastaje “u susretu sporosti kojom krajolik pamti i brzine kojom ga mijenjamo”, ali ne gradi apokaliptičnu sliku budućnosti, nego govori o pokušaju razumijevanja, bliskosti i brige prema svijetu kojem pripadamo.

Nadija Mustapić u video i audio instalacijama istražuje višedimenzionalne odnose prostora, spajajući subjektivne i političke aspekte mjesta metodom proširenog audiovizualnog dokumentarizma. Imala je više od 40 samostalnih i 80 skupnih izložbi, festivala i prikazivanja u Hrvatskoj i inozemstvu. Diplomirala je 1999. na Odsjeku likovnih umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci, a poslijediplomske studije završila je na Sveučilištu u Iowi. Od 2006. živi u Rijeci, gdje je redovita profesorica na Akademiji primijenjenih umjetnosti.

Izložba je otvorena od 5. do 7. listopada, od 16 do 20 sati.

U svom recentnom projektu Ljubetić Tomić istražuje “prostor između dodira i pogleda, stvarnog i nestvarnog, prisutnosti i odsutnosti. Radovi nastaju na prozirnim opnama neuobičajenoga slikarskog materijala – grafofolije, koja je tijekom vremena postala njezin prepoznatljiv slikarski medij”, stoji u najavi.

Naslov izložbe Dodir (na) dodir polazi od teme ciklusa – “odnosa neposrednog, tjelesnog iskustva i svijeta koji sve češće doživljavamo posredstvom slike i ekrana”. Kako piše u najavi, izložba ne funkcionira samo kao “istraživanje slike, njezine površine i materijalnosti nego i intimno propitivanje potrebe za blizinom i stvarnim susretom koji se ne može zamijeniti virtualnim”.

Nataša Ljubetić Tomić rođena je 1978. godine u Splitu. Slikarstvo je diplomirala 2001. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Macerati u Italiji, s diplomskim radom posvećenim performansu u Hrvatskoj. Godine 2004. diplomirala je animaciju na Internacionalnoj školi stripa u Rimu.

Izložba Dodir (na) dodir može se posjetiti do 2. listopada, svakim radnim danom od 18 do 20 sati.

Na grupnoj izložbi u Prostoru, koja se bavi istraživanjem ekološkog znanja, te njegova pamćenja i transformacije sudjeluju Cigdem Boru, Karla Crnčević, Ana Hušman i Armina Pilav.

“U svijetu koji se neprestano mijenja pod utjecajem tehnoloških, društveno-političkih i klimatskih promijena, izložba promišlja o tome kako se vještine i znanja prenose s koljena na koljeno kroz neformalne arhive – geste, priče, recepte, krajolike i odnose. Ti oblici znanja rijetko su fiksirani ili dokumentirani; oni se žive, ponavljaju i prilagođavaju, duboko utkani u ritmove svakodnevice.

The Bitter Herb, Healing Hand postavlja pitanje kako očuvati to utjelovljeno znanje: kroz materijalne oblike poput herbarija, hrane i botaničkog materijala, kao i kroz medije bilježenja poput pokretnih slika, fotografije i pripovijedanja. Spajajući ove različite činove pamćenja, izložba preispituje što od svega toga preživljava, što se mijenja, a što nepovratno gubi”, stoji u popratnom tekstu.

Nakon otvorenja izložbe u 20 sati uslijedit će istraživanje samoniklog bračkog bilja i plodova kroz tradicionalne pripravke, pripremu hrane i degustacije pod nazivom Otočka hrana u 52143 godišnja doba u vodstvu Armine Pilav.

Amy Melling kustosica je i producentica čiji rad istražuje sjecište ekologije, znanja vezanog uz određeno mjesto i suvremene umjetnosti. Zanima je kako se znanje prenosi izvan institucija putem sjećanja, kretanja i usmene predaje.

Izložba se, kako navode organizatori, bavi načinima na koje društvene norme oblikuju, čitaju i usmjeravaju tijelo. Kroz različite medije autori promišljaju rod, identitet, pripadnost, poželjnost i društvena očekivanja, ali i mogućnosti njihova pomicanja i otpora. U sklopu izložbe Karlo Štefanek izvest će i performans, kojim se istraživanje tijela i njegovih društvenih uloga proširuje u prostor izvedbe i neposrednog susreta s publikom.

Ines Borovac multimedijska je umjetnica koja trenutačno djeluje u Amsterdamu i koja, oslanjajući se na iskustvo balkanskih tradicija i na napetost između istočnih i zapadnih kulturnih okvira, koristi vlastito tijelo kao prostor u kojem se susreću vidljivi i neprimjetni oblici nasilja i žudnje. Izlagala je, među ostalim, u Kunstinstituutu Melly, Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, FRAC Champagne-Ardenne i Garageu Rotterdam.

Karlo Štefanek multidisciplinarni je umjetnik čija praksa kroz autoportret i performans istražuje kako se identitet konstruira, dekonstruira i rekonstruira, a živi i radi između Zagreba, New Yorka i Amsterdama gdje trenutačno boravi kao student diplomskog studija na Sandberg Instituutu.

Izložba je u Galeriji Novo otvorena do 23. listopada.

Natječaj nosi ime jedne od najznačajnijih hrvatskih slikarica, koja je dio života provela u Klinici za psihijatriju Vrapče. Kroz ovaj projekt Bolnica želi odati počast njezinoj umjetničkoj ostavštini, podržati razvoj mladih autorica te otvoriti prostor dijalogu između umjetnosti, mentalnog zdravlja i zajednice.

Pravo prijave imaju slikarice koje na dan 6. rujna 2026. godine imaju između 18 i 29 godina, prebivalište ili boravište u Republici Hrvatskoj (državljanstvo nije uvjet), i autorice su prijavljenog rada. Svaka autorica može prijaviti jedan rad.

Prijaviti se može jedan izvorni, dovršeni slikarski rad izveden u bilo kojoj slikarskoj tehnici ili njihovoj kombinaciji. Najveće dopuštene dimenzije rada (s okvirom) su 90 × 80 cm.

Prijave se šalju elektroničkom poštom na adresu projekti@bolnica-vrapce.hr. Uz prijavu potrebno je dostaviti fotografije rada, osnovne podatke o djelu, kratku autorsku izjavu, životopis te potpisanu Izjavu prijaviteljice, kako je navedeno u službenom natječaju. Stručni žiri odabrat će do 20 radova koji će biti predstavljeni na izložbi u Galeriji Slava Raškaj Klinike za psihijatriju Vrapče.

Dodjeljuje se jedna otkupna nagrada u bruto iznosu od 1.000 EUR, a nagrađeni rad postat će dio zbirke Klinike za psihijatriju Vrapče.

Sve informacije o uvjetima sudjelovanja, načinu prijave, kriterijima ocjenjivanja, pravima i obvezama prijaviteljica nalaze se ovdje.

Rok za prijavu je 6. rujna u 23:59.

Galerija Svjetlo izlagački je prostor smješten u izlogu uličnog lokala, čija publika, za razliku od klasične galerije, nisu posjetitelji nego prolaznici koji rad susreću nenajavljeno, u svakodnevnom ritmu kretanja grada. Prostor se sastoji od velikog izloga s dva pokretljiva izvora svjetla i malog izloga položenog ispod njega, čije su dimenzije navedene u pozivu.

Prvi izlagački ciklus zaključen je izložbom Inicijative za slobodnu Palestinu Svjetlo – ne odustati, tijekom koje su na staklu galerije ispisani stihovi palestinskog pjesnika Mosaba Abu Tohe, koji ostaju trajni dio izloga kao znak otpora i podsjetnik da se nada može pojaviti i u najtežim okolnostima.

Ovogodišnji natječaj nastavlja taj razgovor temom Blizine, koja se, kako stoji u pozivu, ne odnosi samo na fizičku udaljenost nego na “odnos prema drugome, sposobnost susreta, brige, solidarnosti i zajedničkog života”. Organizatorice pozivaju radove koji istražuju stvaranje zajednica, solidarnost kao društvenu, političku ili intimnu praksu, svakodnevne mikronježnosti i činove brige, mogućnost zamišljanja pravednijih budućnosti te odnos umjetničkog rada, javnog prostora i prolaznika. Tema je otvorena različitim medijima i interpretacijama, a prijaviti se mogu postojeći radovi koji se uklapaju u koncept ili radovi osmišljeni posebno za kontekst galerije.

Svaki prijavitelj_ica može prijaviti najviše jedan prijedlog, a honorar za realizaciju i postavljanje rada iznosi 500 eura bruto 2, s time da se u slučaju kolektiva iznos dijeli među članovima. Galerija osigurava promociju i dokumentaciju rada, a pristigle prijave ocjenjuju povjesničarka umjetnosti i kustosica Leila Topić, umjetnica Nives Sertić te inicijatorica projekta Luiza Bouharaoua. Izložbe će se održavati od rujna do kraja 2026. godine, u dogovoru s odabranima.

Prijave koje sadrže kratki životopis do 800 znakova, koncept rada i vizualno rješenje šalju se na adresu lingonaut.studio@gmail.com s naznakom “Galerija Svjetlo 2026”.

Rok za prijave je 25. kolovoza 2026. do kraja dana.

Realizirana u suradnji s riječkim MMSU, Apotekom i udrugom Metamedij, izložba Koreografije nasilja: Protu-slike dio je popratnog programa Cinemaniac > Misliti film koji se tradicionalno odvija u sklopu Pula Film Festivala.

Cilj ovog programa je predstaviti suvremene audiovizualne i kustoske prakse u radu s “pokretnim slikama, slikama iz projektora, njihovim međuodnosima te načinima njihova istraživanja, kontekstualizacije, prezentacije i recepcije”, istaknuto je u najavi. Nastavno na samostalnu izložbu Koreografija nasilja Jelene Jureše, ovom prilikom, u kustoskoj koncepciji Branke Benčić, radovima ove umjetnice pridružena su djela Nebojše Slijepčevića i Jean-Luca Godarda.

Kako piše u tekstu najave, “u procjepima dominantnih narativa suočavamo se s protu-slikama — vizualnim gestama otpora koje kroz prakse suvremenih umjetnica i umjetnika, razgrađuju službene modele pamćenja i otvaraju prostor kontra-sjećanju. Radi se o slikama kojima umjetnost pronalazi mogućnost aktivnog djelovanja prema pravednijoj društvenoj i političkoj budućnosti.

Radovi Jelene Jureše, Jean-Luca Godarda, Nebojše Slijepčevića, okupljeni na izložbi Koreografije nasilja suočavaju nas s povijesnom istinom i povijesnom šutnjom, dok ukazuju na potencijal umjetnosti da govori o potisnutom, zaboravljenom ili neizrecivom. U radovima umjetnika društveno i kolektivno ‘sjećanje povijesti’ razotkriva se kako bi se uspostavio budući horizont protiv zaborava”.

Više detalja o izložbi pročitajte ovdje.