“S obzirom da je radna skupina Ministarstva uprave za izmjene zakonodavstva u izbornom sustavu osnovana još prije godinu dana, te da je prošlog tjedna i saborski Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav ponovo podsjetio na potrebu uređenja Zakona o referendumu, očekujemo da Vlada i Ministarstvo uprave daju jasne smjernice i definiraju rok u kojem će nacrt izmjena Zakona poslati u javnu raspravu.

U usporedbi s referendumom o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniju kojemu se odazvalo 43,5% posto birača, apsurdno je da se odluka na lokalnom referendumu o vjetroparku ne smatra pravno valjanom iako mu se, kao prošlog vikenda u Općini Fužine, odazvalo 46,6% birača. Jednaka pravila, na žalost, vrijedit će i za lokalni referendum koji se 28. travnja 2013. održava u Dubrovniku, a mogao bi se dogoditi sličan scenariji kao i u Fužinama. 

Što se tiče organizacije samog referendumskog dana, odgovornost je Povjerenstva za provedbu lokalnog referenduma da osigura profesionalan i nepristran rad biračkih odbora u kojem bi bile zastupljene obje strane – zagovarači i protivnici. Nadalje, neophodno je osigurati uvjete za promatranje referenduma svim  promatračima političkih stranaka i nevladinih udruga koje djeluju na području neovisnog promatranja izbornih postupaka i referenduma i/ili promicanja ljudskih i građanskih prava. Odgovornost je Državnog izbornog povjerenstva da Povjerenstvu za provedbu lokalnog referenduma osigura smjernice i upute o konkretnim načinima rješavanja svih navedenih pitanja. 

U međuvremenu, od lokalnih i nacionalnih medija očekujemo profesionalno izvještavanje u skladu s pravilima struke, dok Hrvatska radiotelevizija treba konačno objaviti vlastita Pravila o postupanju HRT-a tijekom referenduma. Imajući na umu da uoči lokalnog referenduma nije predviđena ‘referendumska šutnja’, pozivamo sve aktere ovog procesa da se suzdrže od neprimjerenog pritiska na birače”.

GONG je na svojim stranicama objavio Analizu referenduma u Hrvatskoj u odnosu na europske standarde te Preporuke za poboljšanje zakonodavnog okvira i provedbu referenduma u Hrvatskoj, koje možete preuzeti na istaknutom linku. 

Izvor: GONG

Udruge Zelena akcija i Pravo na grad te Inicijativa Srđ je naš! u zajedničkoj su izjavi za javnost pozvali ministra zaštite okoliša i prirode Mihajla Zmajlovića da izda rješenje kojim se utjecaj na okoliš golf-resorta na Srđu proglašava neprihvatljivim te tako “održi svoje obećanje o vraćanju povjerenja građana u studije utjecaja na okoliš”.

U zajedničkoj izjavi još su jednom navedene manjkavosti studije na koje su Zelena akcija, Pravo na grad i Srđ je naš upozoravali i ranije, a na koje nije adekvatno ili uopće odgovoreno. To se odnosi na činjenicu kako pri procjeni utjecaja nije uzet u obzir utjecaj dva apartmanska naselja s preko 400 apartmana, nije rađena procjena povećanog crpljenja vode na ekosustav rijeke Omble, nisu provedena mjerenja propusnosti odnosno procjeđivanja kroz krški teren (markerima) radi ustanovljavanja eventualnog utjecaja na tokove podzemnih voda i na more niti je planiran kasniji monitoring, kao što nije ni procijenjena količina pesticida koji će se upotrebljavati na golf igralištu te utjecaj kemikalija na morske ekosustave. 

Nadalje, kako upozoravaju u izjavi, pri izradi studije nisu uzete u obzir klimatske promjene i kontinuirani trend opadanja količina padalina, potencijalni alergijski učinak trava i drugog alohtong bilja koje se namjerava saditi na platou brda Srđ, uz to što će izgradnjom golf resorta biti uništeno 62% autohtone vegetacije “pa je nevjerojatno da se ocjenjuje pozitivnim da će se ovo područje štititi od požara sječom šuma i fragmentacijom staništa”. Također, aktivisti spornim drže i to što je studija puštena u daljnju proceduru bez da su ispunjeni prethodno eksplicitno postavljeni uvjeti članova povjerenstva, što ne postoji studija procjene troškova i koristi te predloženo područje zahvata za potrebe izrade SUO nije ciljano faunistički istraživano. 

Kako ističu aktivisti, postupak procjene utjecaja kompromitiran je višestrukim nezakonitim pogodovanjima investitoru, a studija je manjkava i površna. “Smatramo da je studija utjecaja na okoliš nedostatna i loše kvalitete, te ne prikazuje realni utjecaj na okoliš golf-resorta na Srđu. Ovaj projekt, a posljedično ni studija nisu usklađeni sa Zakonom o prostornom uređenju i gradnji te Zakonom o zaštiti prirode Republike Hrvatske te pozivamo Ministra Zmajlovića da zahvat proglasi neprihvatljivim za okoliš”.

“Nacionalno vijeće za znanost (NVZ), najviše stručno tijelo koje brine za razvitak i kvalitetu cjelokupne znanstvene djelatnosti i sustava znanosti u Republici Hrvatskoj, dvanaest dana pošto je donijelo novi Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja, i šest dana prije nego što je taj pravilnik uopće stupio na snagu, na svojoj je 79. sjednici propisalo izmjene i dopune spomenutog pravilnika. Te smo izmjene i dopune, najavljivane prošlog tjedna, pronašli u Narodnim novinama od petka, 22. ožujka 2013.

Podsjetimo: NVZ je tvrdilo da se ‘o pravilniku raspravljalo i na njemu radilo protekle četiri godine, a posebno intenzivno u proteklih pet mjeseci’. Mijenjanje pravilnika nakon nepuna dva tjedna njegova postojanja – pri čemu se izmjene događaju na pet od sedam područja: kod prirodnih znanosti, biomedicine i zdravstva, biotehničkih, društvenih, te humanističkih znanosti – znakovito je svjedočanstvo o intenzitetu i kvaliteti tih četverogodišnjih rasprava i radova. No hitre su izmjene svakako poučne: eto što se događa kad se nedovoljno konzultira zajednica kojoj je pravilnik namijenjen, kad se za savjet ne pita ni tri od sedam vlastitih savjetodavnih tijela.

Nadalje, NVZ je tvrdilo da želi novim propisom potaknuti hrvatske humanističke znanstvenike na povećanje međunarodne vidljivosti njihovih radova. Proteklih je tjedana znatan dio znanstvene zajednice – sveučilišta i instituti, strukovne udruge i pojedinci, pa i članovi ovog sindikata – upozoravao na opasnost koju uzrokuje isključivo privilegiranje jedne komponente znanstvenog djelovanja: doći će do zapostavljanja svih ostalih, ništa manje važnih, komponenata. Posebno smo upozoravali na štetne posljedice koje će dekretiranje ‘međunarodnog zaokreta’ imati za hrvatsko društvo i kulturu, za hrvatski kao jezik znanosti, za hrvatske znanstvene časopise i izdavače. Stanje duha iz kojeg je proizašao ovaj pravilnik, taj implicitan stav da domaću znanost i domaću znanstvenu publiku treba, kao a priori manje vrijedne, lijene i iskvarene, disciplinirati po uzoru na čistoću i superiornost ‘inozemstva’ – to je stanje prepoznato kao školski primjer kolonijalne svijesti. Radi se o zebnji i kompleksu slabijih pred jačima, o spremnosti na odricanje od vlastitoga u nadi da bi neki među nama – najbolji jer su najprilagođeniji – mogli biti pripušteni u fantazmagorični krug ‘odabranih i povlaštenih’.

Daljnja je potvrda kolonijalne svijesti najnoviji pokušaj NVZ da paničnim izmjenama prikrije nekompetentnost svojih improvizacija. Za hrvatske humanističke znanosti, izmjene se svode na širenje popisa međunarodnih izdavača. Raniji popis, preuzet od dviju nizozemskih visokih poljoprivrednih škola (on ostaje mjerodavan za društvene znanosti), sada je zamijenjen popisom koji je jedan španjolski istraživački projekt ponudio kao tek jednu od komponenata sustava vrednovanja španjolske humanistike. NVZ propisuje ovako: “Međunarodno priznatim izdavačima znanstvenih knjiga (autorskih i uredničkih) smatraju se svi strani i prvih četrdeset španjolskih izdavača na najrecentnijem popisu Scholarly Publication Indeks“.

Poticanje suradnje hrvatskih humanista sa španjolskim nakladništvom toplo pozdravljamo, uzbuđeno zamišljajući oduševljenje kojim će španjolska znanstvena publika pozdraviti monografije i zbornike o metrici Marina Držića, o kulturnoj politici Khuena Hedervaryja, o dijalektima sjevernog Međimurja ili oltarnim slikama u Bjelovaru. I dalje, međutim, ne razumijemo: kakav je to istočni grijeh učinio hrvatske znanstvene nakladnike manje vrijednima kako od ‘svih stranih’, tako i od četrdeset njihovih kolega s Pirenejskog poluotoka? Kojim to supermoćima španjolski humanisti mogu bolje od hrvatskih prepoznati međunarodne nakladnike važne za Hrvatsku? I napokon – kako će i kada moguće rupe španjolskog popisa (na primjer, u slučaju slavistike) biti ispravljene, ako je sastavu NVZ koji je donio ovaj propis mandat istekao, a za novo NVZ još nije ni raspisan natječaj?

Pravi ciljevi ovog pravilnika, nažalost, nemaju veze ni s kvalitetom ni s međunarodnom vidljivošću. Oni su vrlo konkretni. Pravilnik je morao što većem dijelu znanstvenika, uključujući i one najmlađe, onemogućiti napredovanje, i morao je stvoriti prostor za uskratu financiranja brojnim znanstvenim časopisima i znanstvenim nakladnicima. Ti konkretni ciljevi proizlaze iz konkretnog pristupa službenika MZOS i njihovih savjetnika, pristupa po kojem je znanost isključivo mjesto troška, te treba i nju i s njome povezano visoko obrazovanje, preko kratkoročnih ušteda, uskrata i obezvređivanja, učiniti lakim plijenom za komercijalizaciju.

Smatramo da prošlotjedne kozmetičke izmjene tek donesenog Pravilnika ne mijenjaju štetnost njegove biti; i dalje smo uvjereni da će najnoviji Pravilnik naškoditi i hrvatskoj znanosti i hrvatskom društvu. Zato ponavljamo zahtjev da Nacionalno vijeće za znanost zbog svojeg djelovanja, zbog načina izrade i donošenja Pravilnika, odgovara svome osnivaču, Saboru Republike Hrvatske”.

Izvor: Akademska solidarnost