Na Cvjetnom trgu u Zagrebu, 13. srpnja predstavljena je izložba fotografija Daga Oršića, koja na trenutak prolaznike u centru grada suočava s humanitarnom krizom i izbjeglicama koji su od rujna 2015. godine prošli kroz Hrvatsku. Izložba pod nazivom Ljudi prikazuje portrete osoba snimljenih u izbjegličkom kampu u Slavonskom brodu u kojem je fotograf volontirao, a na Cvjetnom trgu ostat će do 20. srpnja. 

Na otvaranju, okupljenima se osim Oršića obratila i Emina Bužinkić ispred CMS-a i Inicijative Dobrodošli!, koji su s fotografom radili i omogućili postavljanje izložbe. Bužinkić je pritom istaknula kako Oršić već godinama volontira, ne samo u privremenim kampovima, nego i s izbjeglicama, tražiteljima azila i osobama koje su dobile zaštitu u Hrvatskoj, i pokušava im omogućiti dostojanstveni život. “Fotografije izvanredno dokumentiraju ljudske sudbine i zato želimo motivirati što veći broj ljudi da ih pogledaju, jer upravo to su volonteri gledali svaki dan, a taj teret treba moći nositi”, kaže Bužinkić, naglasivši kako je ovo prije svega izložba pogleda, “tek u ponekim očima vidimo tračak nade, a u svima – potragu za domom i sigurnošću”.

Psiholog  Arthur Aron 1997. godine razvio je teoriju kako četiri minute neprekinutog međusobnog gledanja u oči povećava intimnost. Na temelju toga, poljski Amnesty International snimio je eksperiment u kojem su Europljani suprostavljeni izbjeglicama iz Sirije i Somalije, a kratki zapis prikazuje kako ljudi koji se nikad prije nisu vidjeli počinju osjećati posebnu povezanost. “Prečesto se u brojkama i naslovima izgubi patnja stvarnih ljudi koji, poput nas, imaju obitelji, prijatelje, vlasitite priče, snove i ciljeve. Što ako zastanemo samo na trenutak i pogledamo tko oni zaista jesu”, rekla je o projektu Draginja Nadażdin, direktorica Amnesty Internationala. Na sličan način prolaznike angažiraju i fotografije predstavljene na Cvjetnom trgu. “Ovo nisu samo ljudi na fotografijama nego stvarni ljudi od krvi i mesa koji zaslužuju dostojanstven život. Istovremeno, upozorenje su za sve nas protiv podizanja granica svih vrsta među ljudima”, zaključuje Bužinkić.

Oršić je rekao kako već dugo radi s izbjeglicama, ali ih nikad nije snimao, smatrajući to invazijom u njihove živote u delikatnoj situaciji, no inspiraciju za fotografije dobio je gledajući val izbjeglica koji dolazi kroz pejzaž i ponovno nestaje. Fotografijama je htio zaustaviti trenutak i obrnuti pozicije, “ovom izložbom oni gledaju nas”, naglašava. “Fotografija nije toliko bitna”, kaže autor, “ideja je bila skrenuti pažnju na ‘neke druge’ koji su također ljudi. Pri biranju slika zumirao sam samo oči, jer su najbitnije, a u procesu sam shvatio da su sve oči zapravo iste”.

Oršić je na kraju dodao kako su sve osobe snimljene uz dopuštenje, što je očito i prema njihovom izravnom, neprikrivenom pogledu u kameru, te pozvao sve da se uključe i počnu volontirati!

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.