Film prati živote triju djevojaka koje su se godinama borile s anoreksijom i bulimijom te njihovu potragu za vlastitim identitetom. “Žena zmaj svjedočanstvo je vremena ispunjenog strahom, intimna ispovijest koja polazeći od obiteljske traume redateljice zrcali neuralgične točke društva vođenog kultom mladosti, ljepote i uspjeha”, stoji u najavi.

Ivana Sansević završila je studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu te radila kao nezavisna novinarka. Od 2007. godine usmjerava se na sektor odnosa s javnošću te je otada tu službu vodila na većini domaćih filmskih festivala. Žena zmaj njezin je prvi autorski dokumentarni film.

Projekcija se odvija u suradnji s KineDokom, alternativnom distribucijskom mrežom europskih dokumentarnih filmova. Više o događaju možete saznati ovdje.

Svi ljubitelji dokumentarnog žanra će u subotu, 5. studenog, moći premijerno pogledati dva kratka filma produkcije Restart, Nešto o životu Nebojše Slijepčevića koji počinje u 19 sati te Žena zmaj Ivane Sansević koji slijedi odmah nakon. Po završetku filma publika će imati priliku sudjelovati u kratkom razgovoru sa spomenutim autorima o njihovom netom pogledanom dokumentarcu. 

Film Nešto o životu u režiji Nebojše Slijepčevića ove je godine osvojio gledatelje na Danima hrvatskog filma koji su mu dodijelili nagradu publike. Ovaj kratkometražni doks prati priču četrnaestogodišnje Ivane koja u malom slavonskom selu pokušava primijeniti vlastiti život. Nakon Ivane, pogledajte s čime su se sve nosile tri djevojke u svojoj borbi s anoreksijom i bulimijom u kratkom dokumentarcu Žena zmaj Ivane Sansević. 

Kratki dokumentarni film Kino otok Ivana Ramljaka na ZagrebDoxu imat će svoju svjetsku premijeru u regionalnoj konkurenciji festivala u kojoj će se za nagradu Veliki pečat natjecati s još 26 filmova iz Austrije, Slovenije, Srbije, Bugarske, Italije, Rumunjske, Mađarske, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Kino otok je dokumentarna priča o povijesti kinematografije na hrvatskim otocima i potpuno izgubljenoj kulturi posjećivanja kina u malim otočnim mjestima od Drugog svjetskog rata naovamo. Povijest je ispričana kroz autentičnu vizuru njihovih posjetitelja. Svatko od njih, baš kao i svatko od nas, može se sjetiti koji je bio taj prvi film, koji im je bio omiljen te što se točno događalo oko njih kada su gledali filmove koji su im obilježili živote. Uz redatelja Ivana Ramljaka, na filmu su radili snimatelji Ivan Slipčević i Smiljka Guštak, montažer Damir Čučić i producentica Vanja Jambrović. 

U programu Teen Dox premijerno će biti prikazan polusatni debitantski uradak Ivane Sansević, Žena zmaj, prvi hrvatski osobni dokumentarac koji se bavi temom anoreksije i bulimije. Film prati priču o tri djevojke koje su se godinama borile s poremećajima u prehrani, a u procesu izliječenja i kako same kažu ‘traženja sebe’, prošle su težak put. Film je nastao u sklopu programa Restart laboratorij, namijenjenog produkciji i kontinuiranom mentorskom edukativnom radu s mladim autorima.  Snimateljica filma je Dinka Radonić, montažer Andrija Gvozdić-Michl, a producenti Vanja Jambrović i Oliver Sertić.

Kratki dokumentarac Rezidba, uvršten u program Happy Dox, završni je film nastao na prošlogodišnjoj Školi dokumentarnog filma, a režirala ga je Katerina Duda, koja potpisuje i kameru i montažu. Redateljica se u filmu prihvatila i edukacijske uloge, pa u ovoj duhovitoj minijaturi pratimo izazove unuke koja je svoga djeda odlučila naučiti montirati. Djed Lazar, montažu je odlučio naučiti nakon što nije znao što će s materijalima koje je mjesecima snimao svojim mobitelom.

Restart je organizacija koja se bavi produkcijom, edukacijom, distribucijom, prikazivalaštvom i tehničkom pomoći za izradu i promociju dokumentarnog i igranog filma. Od lipnja 2009. godine Restart vodi i Dokukino, jedino domaće kino specijalizirano za dokumentarni film, a od 2012. godine organizira i Liburnia Film Festival. Članovi Restarta su filmski i medijski djelatnici angažirani na polju dokumentarnog, eksperimentalnog i animiranog filma s iskustvom u organizaciji, produkciji i odnosima s javnošću. Kroz Restart laboratorij organizacija se bavi produkcijom debitantskih autora uz mentorsku pomoć, potom edukacijom kroz Školu dokumentarnog filma i različite radionice te distribucijom dokumentarnog filma u regiji kroz Restart Label. 

Raspored projekcija na ZagrebDoxu potražite na službenim stranicama festivala.

Razgovarala: Matija Mrakovčić

Dani hrvatskog filma, jedna je od najznačajnijih filmskih manifestacija u Hrvatskoj, ove će se godine održati od 23. do 26. travnja u kinima Europa i Tuškanac. Nadolazeća dva izdanja festivala organizirat će novi tim u sklopu produkcijske kuće Spiritus movens, u sastavu Zdenka Gold, direktorica festivala, Željko Luketić, umjetnički direktor, te Ivana Sansević i Vlatka Jeh, izvršne producentice. Produkcijska kuća Spiritus movens iz Zagreba osnovana je 2006. godine, a filmskom proizvodnjom aktivno se bavi od 2009. Fokus je kompanije produkcija nezavisnih filmova i organizacija kulturnih i edukativnih događaja. O novom konceptu festivala razgovarali smo sa Zdenkom Gold i Željkom Luketićem.

KP: Dani hrvatskog filma osnovani su 1992. godine i predstavljaju se kao jedna je od najznačajnijih filmskih manifestacija u Hrvatskoj. Kakva je vaša ocjena dosadašnjih Dana? Radi li se o prepoznatljivoj manifestaciji ili festivalu kojem tek (ili opet) treba dati na vidljivosti?

Z.G., Ž.L.: Dosadašnji DHF je definitivno prepoznata i priznata filmska manifestacija, i točno je da je jedan od najznačajnijih filmskih festivala u Hrvatskoj. U javnosti se stvorio dojam da je festival u zadnji par godina izgubio na svojoj relevantnosti i popularnosti. Gledano iz tog konteksta, na novom DHF-u treba puno raditi kako bi vratio povjerenje filmskih autora, ali i popularnost među širom publikom, odnosno kako bi postigao jaču vidljivost.

KP: Od četiri prijave na javni natječaj, Vijeće Dana jednoglasno je izabralo Spiritus movens za organizatora festivala. Što očekujete od prve godine? 

Z.G., Ž.L.: Od prve godine očekujemo rad, rad, rad, disciplinu, pa opet rad, rad… Mnogi su alati kojima će se DHF po prvi put služiti, poput primjerice svoje samostalne web stranice ili on-line prijavnice za prijavu filmova na festival. Želimo domaći kratki film predstaviti i otvoriti široj javnosti. Cilj nam je da se filmski autori i producenti osjećaju dobro i ponosno na festivalu i na projekcijama svojih filmova. Realizirat ćemo niz popratnih programa, filmskih, nefilmskih i edukativnih. Postavili smo si vrlo visoke ciljeve – i napravit ćemo sve što će nam financije dopuštati – da ih i dosegnemo.

KP: Dani hrvatskog filma ove će godine trajati dvostruko kraće, no to bi trebala nadoknaditi “širina” programa – dio programa bit će distribuiran u niz gradova što će omogućiti da publika upozna tekuću filmsku produkciju koja im je uglavnom nedostupna. Koliko je takvoj odluci pripomogla digitalizacija nezavisnih kina diljem Hrvatske? Radi li se o istovremenim projekcijama ili će Dani postati putujuća filmska manifestacija?

Z.G., Ž.L.: DHF ove godine traje kraće iz vrlo jednostavnog i pragmatičnog razloga: festivalski program je sažet i fokusiran. Nismo željeli ići u “rasipanje” programa i “trošenje” publike. Među našim ciljevima stoje: decentralizacija festivala i predstavljanje domaćeg kratkog filma široj javnosti, pa je logičan slijed naših akcija i distribucija dijela festivalskog programa po Hrvatskoj. Vi spominjete niz gradova, da, to je bila i naša inicijalna ideja. No, financijska potpora je izostala od mnogih gradova, tako da smo za sada sigurno u Čakovcu i Splitu. Za tu odluku digitalizacija nezavisnih kina diljem Hrvatske uistinu nije bila krucijalna. DHF u Čakovcu i DHF u Splitu neće se događati istovremeno kada i DHF u Zagrebu. 

KP: Festival se seli iz prostora Studentskog centra u kina Europa i Tuškanac, radi približavanja festivala najširem dijelu publike, ali u manje dvorane. Novost je programa i najavljeni niz popratnih događanja realiziranih u suradnji sa strukovnim udruženjima i festivalima u regiji. Možete li nam otkriti nešto više o suradnjama i planiranom programu?

Z.G., Ž.L.: Festival se seli u centar grada da bude još bliže svojoj publici, a manje dvorane su, uvjereni smo, puno prikladnije za ovakav tip festivala. Trenutačno smo u iznimno fragilnoj fazi organizacije festivala. Mi još uvijek ne znamo kojim budgetom raspolažemo za festival. Devet tjedana prije početka festivala to je zaista ludost. Pripremamo se kao da ćemo uspjeti pribaviti sva planirana i potrebna financijska sredstva za realizaciju zamišljenih, i glavnih i popratnih programa i događanja, no već sada nam neki rezultati govore da ta sredstva neće biti na razini očekivanog. Tako da u ovom trenutku ne mogu podijeliti s vama što sve planiramo jer uistinu nismo sigurni koliko ćemo od toga svega uspjeti i realizirati.

KP: Natječaj za prijave na Dane otvoren je do 10. ožujka. Novost je procesa odabira i vrednovanja prikazanog što će filmove umjesto umjetničkog vijeća birati jedan selektor, a u tročlanom će žiriju Dana sjediti jedan član koji nije iz Hrvatske. Iz kojih ste razloga odabrali takav koncept selekcije i žiriranja?

Z.G., Ž.L.: Vodili smo se primjerima etabliranih i uspješnih festivala iz Hrvatske i inozemstva, primjerice ZagrebDoxa i ZFF-a. U povijesti Dana hrvatskog filma isprobani su različiti modeli skupnih selekcija i uvijek je bilo problema s njima. Neki od najuspješnijih domaćih filmova nisu ulazili u konkurenciju, recimo Factum kao produkcijska kuća u svojim je prvim naslovima uvijek bio zvijezda Salona odbijenih. S druge strane, u konkurenciju bi ušli naslovi za koje se pitate što tu uopće rade. Skupna selekcija predmet je kompromisa: neki član izrijekom ne voli eksperimentalni film, onaj drugi preferira dokumentarni ili igrani. Želimo izbjeći tu vrstu subjektivnih “preferencija” i prikazati najbolje od najboljeg. U tu svrhu i žiri ima jedan par očiju koji nije usko lokalan. Kako svi filmovi kasnije nastavljaju život i na drugim festivalima, netko tko razumije jezik može biti vrijedan pogled iz sasvim druge perspektive. Ideja za sljedeća izdanja je podnaslovljavati filmove na engleski i dovesti selektore inozemnih festivala da ovdje iz prve ruke odabiru najbolje za sebe. Filmaši sami znaju što za njihovo financiranje znači vidljivost filma na više platformi od one strogo domicilne.