Ona dio ožujka provodi kao gošća DHKP-ove rezidencije, prevodeći Male smrti Ivane Sajko na engleski jezik za njemačkog izdavača Voland & Quist. Mima Simić još kratko boravi u Hrvatskoj, pa je ovo dobra prilika da se s njom razgovara o umjetnosti prevođenja, suradnji s Volandom & Quistom, (prevoditeljskoj) nominacij za Oscara te životu između Berlina i Kalifornije.

Razgovor će voditi književna prevoditeljica i pjesnikinja Vlatka Valentić.

Kako stoji u najavi, riječ je o predstavi “o rubu koji nas odjeljujući spaja”, “o svemu onome što se može i ne mora realizirati kao horor i gubitak, predstava o našim neartikuliranim bojaznima, o njihovoj izmaglici, o monstrumu bez lica koji hranimo u sebi našim prenapetim iščekivanjem”. Kreitmeyer i Pregrad će tako svoja tijela u ovoj predstavi opisati kao “mehanizme za stvaranje nelagode”.

Predstava je nastala prema konceptu Ane Kreitmeyer. Dramaturgiju potpisuje Ivana Sajko, scenografiju i svjetlo Igor Pauška, dok je za glazbu zaslužan Alen Sinkauz. Realizirana je u koprodukciji s festivalom Perforacije i u partnerstvu s Teatrom &TD.

Cijena ulaznice iznosi 50 kuna, 25 za studente, a moguće ih je rezervirati mailom ili telefonski na 01 4593 510.

Kako stoji u službenoj najavi, događanje je zamišljeno kao “jednovečernji književni maraton” organiziran u suradnji festivalom Poligon iz Mostara. na kojem će biti predstavljeni splitski pisci Olja Savičević Ivančević, Jurica Pavičić, Renato Baretić i Edi Matić. Uz njih će svoj rad prezentirati i pisci s njemačkog govornog područja Julia Franck, Lindita Arapi i Thomas Brussig.

Gosti večeri su i Ivana Sajko iz Zagreba, Mirko Božić iz Mostara i Anna Best, britanska multimedijalna umjetnica, stipendistica rezidencijalnog programa za pisce i umjetnike koji vodi Udruga Kurs.

Organizatori navode da će ovaj susret publici nastojati omogućiti “uvid u najnovije poetike i teme koje danas dominiraju u europskim književnostima, a istodobno će biti ‘poligon’ za diskusije o suvremenim društvenim temama”.

Dramsko, ali i prozno pismo Ivane Sajko, prepoznatljivo je po hrabrom formalnom koketiranju sa žanrom, inovativnosti, ali i po snažnoj angažiranosti, ili kako sama kaže „razvijanju mašte neposluha“. Osim što piše, Sajko je neprekidno na sceni i sama izvodi svoje dramske tekstove. U njezinim izvedbama snažan je fokus upravo na glazbi, a najviše surađuje s glazbenicima Alenom i Nenadom Sinkauzom – od predstave Rose is a Rose is a Rose is a Rose i Prizora s jabukom, preko radiofonijske izvedbe Northern Diversity ili pjesme Get away from the car benda East Rodeo. Osim s braćom Sinkauz, ostvarila je i druge glazbene suradnje, primjerice s Vedranom Peternelom i kompozitorom Davidom Simonsom.

Upravo je iskustvo izvođenja i intenzivne suradnje s glazbenicima te snažnog scenskog povezivanja dramskog teksta s komponentom muzike glavni povod za razgovor Ivane Sajko s voditeljicom tribine Dunjom Kučinac. Osim o vezi umjetničkog teksta i glazbe u kontekstu scenske izvedbe, bit će prilike za diskusiju o raznim segmentima autoričinog rada – od romana do, više puta spomenutog i danas osobito relevantnog, umjetničko-političkog neposluha.

Tribina se odražava u utorak, 8. ožujka u 20 sati.

Dramski tekst autorice Ivane Sajko napisan je 1999. godine, a 2000. godine tekst je nagrađen Nagradom za dramsko djelo Marin Držić Ministarstva kulture Republike Hrvatske. U ovome slučaju 4 suha stopala su njih dvije, dva bezimena lika koji preostaju zarobljeni u krajoliku u očekivanju katastrofe. Ova katastrofa je posljedica autorskog odlučivanja unutar procesa rada na predstavi. Ona je motor-pokretač koji afirmira dijalog između nje-plesačice i nje-glumice. To je forma koja se neprestano izjalovljuje, raspada i uspostavlja.

“Valjda svjetovi mogu nestati i bez najave? A što bismo radili kad ne bi bilo užasa? Kada bi ovo bila samo globalna promjena agregatnog stanja? Samo ekološka činjenica”, piše Ivana Sajko.

Ulaznice je moguće kupiti po cijeni od 30 kuna, dok se rezervacije primaju do 20. prosinca putem elektroničke pošte. Blagajna će na dan izvedbe raditi od 20.30 sati.

Detaljnije informacije moguće je pronaći ovdje.

Siete dramas croatas contemporáneos (“Sedam suvremenih hrvatskih drama”) predstavlja dramske tekstove Ivora Martinića, Dubravka Mihanovića, Nine Mitrović, Ivane Sajko, Tene Štivičić, Tomislav Zajeca i Darka Lukića, koji i potpisuje ovaj izbor. Antologija je u izdanju Biblosa izašla još 2013. godine, a prevela ju je i uredila Nikolina Židek, dobitnica nagrade Teatro del Mundo 2014. Kulturnog centra Ricardo Rojas Sveučilišta u Buenos Airesu. 

“Ove godine dobili smo priliku da tu knjigu promoviramo na Salonu knjiga u Madridu u studenom 2015. Za Hrvatsku, ovo je važan poziv i mogućnost da predstavimo na ovom prestižnom festivalu knjige u Madridu hrvatsku recentnu dramatiku ponajboljih dramatičara srednje generacije”, ističu iz Hrvatskog centra ITI.

Uz ovu antologiju, od 6. do 8. studenog na Salon internacional del Libro Teatral bit će predstavljena i publikacija Hrvatsko kazalište (“Teatro Croata”) kojom HC-ITI promovira hrvatsko kazalište i dramu. Ovo izdanje, dakako, na španjolskom jeziku, i ponovno u prijevodu Nikoline Židek, predstavlja drame Trebalo bi prošetati psa Tomislava Zajeca, Susret Nine Mitrović, Pritisci moje generacije Dine Pešuta, Spremni Kristine Gavran i O Mirjani i onima oko nje Ivora Martinića.

U radu panela naslovljenog Traducción / Edición / Creación / Difusión posvećenog prevođenju dramskih tekstova sudjeluje i Ivana Krpan s Odsjeka za romanistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta. 

Ivana Sajko do sada je objavila zbirku drama Smaknuta lica (Meandar, 2001), dramsku trilogiju Žena – bomba (Meandar, 2004), roman Rio bar (Meandar, 2006), teorijsku knjigu Prema ludilu (i revoluciji): čitanje (Disput, 2006), roman Povijest moje obitelji od 1941 do 1991, i nakon (MeandarMedia, 2009) i zbirku drama Trilogija o neposluhu (MeandarMedia, 2012). U suradnji s kompozitorom Davidom Simonsom izdala je glazbeni album Mass for election day silence (Zvuk močvare, 2004).

Četvorostruka je dobitnica nagrade Marin Držić za dramsko djelo, Vjesnikove nagrade Ivan Goran Kovačić za prozu, te odličja Viteza reda umjetnosti i književnost Republike Francuske. 

Ivana Sajko diplomirala je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti i magistrirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Suosnivačica je kazališne skupine BADco. gdje je do 2005. djelovala kao dramaturg i redatelj, da bi kasnije nastavila režirati i izvoditi vlastite drame u hibridnim izvedbenim formama eksperimentirajući s problemima odnosa dramskoga teksta i scenske izvedbe bazirane na glazbi. Drame su joj prevedene na svjetske jezike te postavljene u kazalištu i na radiju diljem svijeta.

Do sada je objavila zbirku drama Smaknuta lica (Meandar 2001), dramsku trilogiju Žena – bomba (Meandar 2004), roman Rio bar (Meandar 2006) nagrađen priznanjem Ivan Goran Kovačić za najbolje prozno djelo, teorijsku knjigu Prema ludilu (i revoluciji): čitanje (Disput 2006), roman Povijest moje obitelji od 1941 do 1991, i nakon (Meandar 2009) te zbirku drama Trilogija o neposluhu (Meandar 2012). U suradnji s američkim kompozitorom Davidom Simonsom izdala je glazbeni CD Mass for election day silence (Zvuk močvare 2004).

Tribina će biti održana u petak, 24. travnja, u net.kulturnom klubu MaMa, s početkom u 19 sati.

Piše: Izabela Laura

Multimedijalna koliba, umjetnička organizacija osnovana prošle godine s ciljem uspostave suradnje između raznorodnih umjetnosti u svrhu stvaranja zajedničkih projekata, u razdoblju od 24. do 26. listopada u Zagrebu predstavila je prvi ciklus malih radiofonijskih izvedbi Plan za bijeg. 

U dobu potpune prevlasti vizualnih medija, u kojem se zvuk više manje tretira samo kao prijenosnik određenog sadržaja, Plan za bijeg pokušava ponovno osvijestiti gledatelja kao slušatelja, odnosno stvara situacije koje zahtijevaju usmjeravanje pažnje na samu izvedbu zvuka (govora, glazbe i šumova) ne zakidajući gledatelja pritom i za vizualni aspekt izvedbe. Kombinacija je to “poezije, proze i zvuka” koja je u i oko Kule Lotrščak okupila glazbene, književne, plesne i dramske umjetnike koji su svoje umijeće pokazali kroz pet predstava. 

Projekt je više nego uspješan u provedbi svoje namjere, a i višestruko koristan jer omogućuje slušatelju da se koncentrira na jedan ili više određenih zvukova prisutnih u tom trenutku, čime razbija automatizirane obrasce slušanje te obnavlja i proizvodi estetski užitak kroz slušanje glasovnih i glazbenih varijacija. To i nije toliko lagan zadatak s obzirom da je ljudsko uho, svakodnevno izloženo buci koju proizvode promet, supermarketi i brojni drugi sadržaji, naviklo ignorirati tu podlogu na kojoj mora funkcionirati. A gubljenje senzibiliteta za čujno, dovodi do gubljenja svih svjetova koji se na taj način mogu stvoriti, što možda najbolje dokazuje Porculan, minijatura za glazbenika i plesačicu. Tekst je to dramatičara Dubravka Mihanovića o odlascima i dolascima, prozne i poetske naravi, iznimno snažan u svojoj izravnosti. Dijelom putopis, dijelom biografski zapis, Porculan je stvaran i stiliziran u isti čas, a možda zbog toga i toliko zavodljiv. Tekst na audio zapisu izgovara Rakan Rushaidat, a prate ga Stanislav Kovačić uživo svirajući čelo te plesačica Zrinka Šimičić. Usklađenost teksta, pokreta, glasa i titranja čela uspjeli su u potpunosti prizvati atmosferu putovanja, gradova kroz koje se prolazi, odnosa koji zaostaju za njima, svijet kako ga vidi pojedinac koji se kreće. A kretanja ima u svim predstavama Plana za bijeg, doslovnog i imaginativnog. 

Dramatičarka i dramaturginja Ivana Sajko tako predstavlja svoj tekst Northern Diversity u kojem govori o boravku u Berlinu, jednom brodu i nemogućnosti da se krene. Na početku publika sluša kolažnu snimku teksta i telefonskih razgovora u kojima se razni glasovi preklapaju, rečenice ponavljaju i nastavljaju, a zatim Sajko uživo čita ostatak teksta uz zvukove električne gitare Alena Sinkauza. 

U performansu Vidimo se izvođači i glumci pak zaista putuju, i to uspinjačom. Ivana Rushaidat i Filip Šovagović, svirajući gitaru i ukulele pretvaraju obične vožnje uspinjačom u jedinstveno glazbeno iskustvo, i to posebice osobama koje su se slučajno zatekle tamo za vrijeme trajanja izvedbe.  

Projekt tonmajstorice  Lane Deban i radijske dokumentaristice Ljubice Letinić, 1956. vodi gledatelje na posve drugačije putovanje. Autorice su napravile zvučnu rekonstrukciju pokušaja jednog davnog bijega nekolicine mladića, koji su 1956. s Velog Iža krenuli gajetom u Italiju, ali tamo nikada nisu stigli. Na prvoj etaži Kule postavljena je i instalacija, sačinjena od konusnih okvira sa fotografijama seoskog života koji vise sa stropa, te zvučnih snimki svjedočanstava njihovih sumještana.  

Uz gore navedene premijerno izvedene naslove, u ciklusu je prikazana i jedna repriza, autorski projekt Pavlice Bajsić, Hoerspiel, prvi put izveden prošle godine.

Ta “mala igra za gledanje i slušanje” svojevrsna je oda radiju, odnosno radio drami i umijeću izvođača koji sudjeluju u stvaranju potonje te jasno pokazuje koliko je glas bitan dio glumačkog aparatusa i koliko različitih funkcija može imati. Hoerspiel započinje na drugoj etaži Kule Lotrščak, gdje je pred publiku postavljen stari radijski uređaj koji emitira “eksperimentalni radio program prošlosti” odnosno isječke davnih radijskih emisija i pjesama. Međutim, uskoro se iza zavjese postavljene nad nišom iza stola s radijskim uređajem otkrivaju živi glumci, odnosno “živi” glasovi. Nakon pjesme koju izvodi ugodan glas Ivane Rushaidat, publika je pozvana slijediti glumce na “palubu, odnosno na sljedeći kat Kule gdje ih očekuje izvedba stvaranja radio drame katastrofe Marem oto. Forma dotične drame komunicira sa jednim od najpoznatijih dramskih radijskih emitiranja, Ratom svjetova Orsona Wellesa koji je 1938. godine uspio uvjeriti Ameriku da su Marsovci pristigli na Zemlju.

Uz edukativne elemente o povijesti radija fino isprepletene kroz zanimljive anegdote, prisutne su i druge priče, poput one ljubavne o starom bračnom paru Hanuki i Titusu, ali je naglasak uvijek stavljen na način izvođenja, odnosno na moderacije glasa izvođača i efekte koje one mogu izazvati. S jedne strane Hoerspiel daje prostor za uživanje u virtuoznosti izvođača čiji je glavni aparat u ovom kontekstu njihov glas, a s druge razbija iluziju svijeta koji taj glas stvara, prikazujući način na koji određeni kodovi funkcioniraju, čime se poziva na brehtijanski teatar. Uz Ivanu Rushaidat u predstavi igraju i Jelena Miholjević, Sven Medvešek, Ante Perković, Ljubica Letinić, Ivan Zelić, Dino Brazzoduro, Nina Bajsić i Matija Antolić. 

Konačno, osim što su povezane temom putovanja i naglašavanjem zvukovnog aspekta izvedbe, predstave ovog ciklusa radijofonijskog teatra veže i odnos prema prostoru. I Kula Lotrščak i uspinjača maleni su, intimni prostori, izolirani od vreve Donjeg grada te upravo zbog toga pogodni za bijeg. Jer kao što je Pavlica Bajsić, jedna od osnivačica Multimedijalne kolibe, rekla na zatvaranju ciklusa: “bježimo da bismo ostali”.  Plan za bijeg mala je estetska i osjetilna oaza koja nudi mogućnost kratkog, ali potrebnog bijega od kaosa užurbane svakodnevice, oaza koja, poput tjelesnog napora nakon dugo vremena, revitalizira i daje poticaj za kretanja koja slijede. 

Uz Hoerspiel, autorski projekt Pavlice Bajsić, u programu sudjeluju Ivana Rushaidat i Filip Šovagović s melodramom Vidimo se, Lana Deban i Ljubica Letinić s 1956, Ivana Sajko i Alen Sinkauz s Northern Diversity te Porculan Dubravka Mihanovića, Mislava Brečića, Stanislava Kovačića i Zrinke Šimičić.

Točan raspored potražite ovdje.