Drugo ovogodišnje forumsko okupljanje mreže Clubture održava se u suradnji s Platformom Doma mladih i u sklopu Platformata, godišnjeg festivala splitske nezavisne scene. Program okuplja kulturne radnice i radnike, umjetnice i umjetnike te zainteresiranu javnost, a odvija se u Domu mladih.

Ulaz na sva javna događanja je slobodan, a prva aktivnost na rasporedu je predavanje i rasprava pod vodstvom Ivane Pejić o Univerzalnom temeljnom dohotku koje se održava u srijedu, 10. lipnja, s početkom u 16:30 sati u Beton kinu.

Nakon predavanja o iskustvima sudionika_ca, te značenju ovog modela za umjetnike_ce, kolektiv Redakcija u 18 sati organizira radionicu sitotiska na kojoj će se otiskivati natpis Mladena Stilinovića: “Uvjeti za moj rad nisu u mojim rukama ali na svu sreću ni u vašim”.

Javni program foruma zaključuju performansi mladih umjetnica iz Cirkus kolektiva i koreodrama PULS u režiji i izvedbi srednjoškolske grupe glumačkog studija Playdrama. Obje izvedbe odvijaju se u prostoru Amfiteatra, a započinju u 19:30 sati.

Više detalja pronađite ovdje.

Kustosica izložbe Branka Benčić ističe kako se autorica bavi “pitanjima identiteta, politikama sjećanja i zaborava, odnosom promatrača i promatranog, reprezentacijskih (ne)moći slike. Istražujući složene odnose između kolektivnog sjećanja i političke odgovornosti, umjetnička praksa Jelene Jureše propituje načine na koje se povijest reflektira i reproducira u suvremenom društvu”. Izložba okuplja pregled njezine recentne produkcije iz područja filma i videoinstalacije.

Dan nakon otvorenja u petak, 14. studenog u 18 sati, održat će se razgovor u kojem sudjeluju Jelena Jureša, Barbara Matejčić, Aleksandra Sekulić, Branka Benčić i moderatorica Ivana Pejić, a koji progovara o politikama reprezentacije, strukturnom nasilju i političkoj afaziji u umjetničkom i društvenom kontekstu.

Osim toga, u sklopu programa Zimske priče iz Benčića, 18. prosinca s početkom u 17 sati održava se javno vodstvo izložbom.

Jelena Jureša je vizualna umjetnica. Izlagala je na samostalnim i grupnim regionalnim i svjetskim izložbama. Boravila je na umjetničkim rezidencijama u Parizu, Hyde Park Art Centru u Chicagu, MQ21 u Beču, Rezidencija Kamov Rijeka. Doktorirala je na Sveučilištu u Ghentu i Konzervatoriju KASK gdje predaje. Rođena je u Novom Sadu (SFRJ), živi i radi u Ghentu.

Više informacija o izložbi pronađite ovdje.

Kako stoji u najavi događaja, “prva Operacija:grad održana je u rujnu 2005. godine u napuštenom kompleksu bivše tvornice Badel, u organizaciji 26 organizacija iz područja kulture i mladih”. Njihova misija bila je problematizirati nedostatak prostora za kulturu i mlade u Zagrebu, “te tražiti od vlasti Grada Zagreba da se politički investira u razvoj novih prostora za nezavisnu kulturu te principe sudioničkog upravljanja tom kulturnom infrastrukturom.

Tako je započela kampanja kojom je 2006. osnovan Savez za centar za nezavisnu kulturu i mlade (današnja udruga Operacija grad) koji okuplja organizacije iz inicijative, a 2008. je kao rezultat kampanje osnovan Pogon – zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade, kao ustanova čiji su suosnivači i suupravljači Savez za centar/Operacija grad i Grad Zagreb.”

Središnji dio programa proslave uključuje razgovore u Pogonu Jedinstvo posvećene počecima organizacije, njenim ciljevima te aktualnim zbivanjima u području nezavisne kulture. Prva tribina održat će se u ponedjeljak 20. listopada pod nazivom 20 godina od Operacije:grad i gdje su prostori za kulturu u Zagrebu danas u moderaciji Vatroslava Miloša. Sudionici_e tribine su Boris Bakal (Bacači sjenki), Sanja Burlović (AKC Attack), Tomislav Medak i Janja Sesar (Pogon). Nakon razgovora u 17:30, u 19:45 sati održat će se performans In Memoriam Actualis Marije Bajo.

U utorak, 21. listopada u 18 sati na rasporedu je tribina pod nazivom Povratak otkazanih u moderaciji Matije Markovčić, uz sudjelovanje Damira Bartola Indoša, Ane Kutleše (BLOK), Siniše Labrovića i Ivane Pejić (Kurziv). Program će isti dan zaključiti predstava Bitka na Neretvi u produkciji udruge Bacači sjenki.

Labrovićev performans Zastave svih zemalja, ujedinite trebao je biti izveden na otkazanom Oglede festivalu u Velikoj Gorici, no u organizaciji Operacije grad izvedba se seli na glavni zagrebački trg. Performans kreće u subotu u 11 ujutro na Trgu bana Josipa Jelačića.

Više detalja pronađite ovdje.

Danas je to – kao i tada – respektabilan medij s jasnom uređivačkom politikom i izbrušenim kriterijima, otvoren novim ljudima i formama, eksperimentu i humoru. Promijenila su se samo vremena. 

S Deom Vidović, Vatroslavom Milošem i Ivanom Pejić – urednicama iz različitih faza rada i razvoja Kulturpunkta – zavirit ćemo u jučer, danas i potencijalno sutra jedinog preostalog sveobuhvatnog kritičkog medija za kulturu, umjetnost i društvo. Razgovor vodi novinarka i urednica Anja Cerar. 

Vidimo se u parku ispred Bookse 6. lipnja u 20 sati!

Na 8. sjednici aktualnog saziva Hrvatskog sabora, koja se održala u petak, 1. listopada, među nizom usvojenih zakona našla su se dva ključna za regulaciju kulturnog polja: Zakon o elektroničkim medijima i Zakon o autorskom i srodnom pravu. Podsjećamo, riječ je o prijedlozima čija je izrada bila obilježena brojnim, ozbiljnim kritikama i problemima, kako u pogledu procedure, tako i sadržaja, o čemu smo višekratno izvještavali na Kulturpunktu.

Tako su primjerice iz Radne skupine Ministarstva kulture za izradu nacrta prijedloga novog ZEM-a istupili predstavnik sektora neprofitnih medija i urednik H-Altera Toni Gabrić, kao i predstavnici Hrvatskog novinarskog društva, koji su upozoravali na “ignoriranje zahtjeva krovne strukovne udruge i nezavisnih aktera, ali i na cjelokupnu usmjerenost zakonskog rješenja prema daljnjoj komercijalizaciji domaćeg medijskog polja”, kako piše Ivana Pejić. Pogodovanje privatnom sektoru i krupnom kapitalu nauštrb javnog interesa posebno je očito iz činjenice da novi ZEM po prvi puta omogućuje da se za sredstva Fonda za poticanje pluralizma i razvoj elektroničkih medija prijavljuju i komercijalni mediji, čime se neprofitni dio sektora stavlja u još goru situaciju od one u kojoj se trenutno nalazi. Znakovito je i brisanje odredbe koja je zabranjivala da vlasnik infrastrukture za distribuciju bude istovremeno i nakladnik medija – tzv. vertikalnu integraciju – o čemu je za portal Bilten.org ovih dana pisao Milan F. Živković.

Što se pak novog Zakona o autorskom i srodnom pravu, njegov nacrt je već u prvoj verziji pokazao poteškoće s definiranjem elementarnih pojmova, poput autora i koautora. Prijedlog Zakona je izazvao i velike sporove u glazbenoj industriji, osobito na liniji diskografi-izvođači, u onom aspektu koji se tiče izvođačke naknade za streaming. Strukovne organizacije poput Hrvatske glazbene unije tako smatraju da Zakon u predloženom obliku i dalje omogućuje diskografima da od digitalnih servisa naplaćuju prava izvođača “bez ikakve obveze obeštećivanja glazbenika”. Uzevši sve navedeno u obzir, usvajanje novih dvaju zakona ostavlja dojam praznih intervencija čiji smisao se iscrpljuje u nominalnom usklađivanju s europskim okvirom i konkretnom pogodovanju interesima kapitala, osobito u području medija. U trenutku – ili, bolje reći, gotovo dvogodišnjem periodu – u kojem sve dramatično ukazuje na potrebu da se primat u kulturi daje upravo javnom interesu, takav uspjeh Ministarstva kulture i medija uistinu zaslužuje posebnu pažnju.

Gornji grad prostor je kolektivnih mitova o kulturi i tradiciji Zagreba, sve manje intimni prostor osobnih sjećanja i svakodnevnog života, a već neko vrijeme i prostor nadzora. Stoga se nameće pitanje: posjedujemo li sjećanja, jesu li ona privatni apolitični formati ili posljedica određenih ideologija, struktura, okolnosti i vremenskog trenutka? Točnije, posjedujemo li gornjogradska sjećanja ili ih umjetničkim intervencijama stvaramo i na taj način prisvajamo? Prostor Gornjeg grada nije neutralno mjesto, nego prostor stvarnosti koje organiziraju i reguliraju, pokreću i isključuju ljude na različitim osnovama, prostor političke, ekonomske, vjerske i društvene moći kamufliran različitim kulturno-povijesnim narativima romantičarskog predznaka te reprezentiran arhitekturom državnih i vjerskih institucija, čije djelovanje tako često ne ispunjava očekivanja građana, nego postaje svrha samo po sebi. Tako promatran, to je prostor trajnog isključivanja, koji samo povremeno i sporadično “propušta” određene kulturno-umjetničke diskurse i popularne sadržaje, tek kao strateške momente, kontrolirane i privremene. Gornjogradske ulice, trgovi i šetnice danas teško pobuđuju emocionalne reakcije, oni su emocionalne praznine koje popunjavamo taktikama konstruiranja lažnih sjećanja.

Jedna od njih je i radionica Zvuk u službi rekonstrukcije sjećanja na Gornjem gradu: Mijene srca u sklopu Drugog plana za bijeg, ciklusa malih radiofonijskih izvedbi koji je započeo u petak, 30. listopada 2015. prezentacijom studentskih radova u Muzeju prekinutih veza. Cilj je, kako navode voditeljice Pavlica Bajsić Brazzoduro i Ljubica Letinić, zvučno reanimirati Gornji grad, igrati se s njegovim pulsom te savladati osnove radiofonijskog teatra. Radionica, kao i njezina prezentacija, prvi su dio ciklusa na temu Gornjeg grada te su dio dugoročnog suradničkog projekta The People’s Smart Sculpture – PS2, koji se odvija u okviru programa Kreativna Europa. Odabirom ove teme radiofonijski teatar polazi od pretpostavke da kao medij može predočiti odnos prema prostoru, njegovoj prošlosti i sadašnjosti, kroz predstavljanje individualnih rituala sjećanja i kultura kolektivnog pamćenja. (Re)konstruiranje sjećanja pomoću zvuka ostvareno je u sedam zvučnih formi kojima su polaznici radionice željeli “predstaviti sjećanja koja se jesu ili nisu dogodila. Sjećanja koju su daleko od službenih načina predstavljanja Gornjeg grada”. Pritom su koristili glas, različite efekte i tehnike radiofonijske naracije, a njihove zvučne minijature kreću se od narativnog, pripovjedačkog pristupa do malih zvukovnih apstrakcija. Potonje, s obzirom na temu koju obrađuju, ipak bolje funkcioniraju jer se ne referiraju doslovno na zadanu temu, nego pronalaze drugačije načine ozvukovljenja gornjogradskih sjećanja.

Minijatura studenata Sunčice Sodar i Hrvoja Korbara bavi se Marijom Braut te je ujedno i jedina koja uključuje vizualni aspekt: zvučni zapis popraćen je njezinim autorskim fotografijama koje prikazuju gornjogradske lokacije, a na kraju se ona, kao glavni (i jedini) protagonist, obraća slušateljima. Andreja Pančur u svom radu spaja fikciju i rezultate istraživanja arhivskog gradiva: u Demetrovoj 7 nalazila se zbirka glazbenih automata Ivana Gerersdorfera, od kojih Pančur odabire glazbene kutije. Njihov zvuk koristi kao reprezentativan za gornjogradske javne prostore – ulice, trgove, plesne dvorane te ujedno i kao ključni motiv za konstruiranje narativa koji gradi oko lika Ivana Gerersdorfera.

Kao alegorijsku ljubavnu priču “s ciljem da bude univerzalna” studentice Nina Bajsić i Tamara Damjanović uzimaju onu Ljerke Šram i Milivoja Dežmana. Fokalizator je Dežmanov lik, a narativ kronološki prati četiri životna razdoblja iz njegove perspektive – svako razdoblje popraćeno je drugačijom vrstom koraka. Minijaturom dominira pripovijedanje i linearna perspektiva te sadržajno ne nudi pomak u odnosu na romantične predodžbe kojima je inače popraćena. Time podržava dominantnu strukturu i okvire heteroseksualne ljubavi kao jedine normativne. Ona se izvan sfere osobne intime uglavnom pojavljuje u umjetnosti, često kao mit u bartovskom smislu u kojem “ukida složenost ljudskih činova, pridaje im jednostavnost biti (…), organizira svijet bez dubine i stoga bez proturječja (…) utemeljuje sretnu jasnoću”, no rijetko kad kao subverzija.

Minijatura radnog naslova Ispred Lapa Antonije Bačić spaja stvarna sjećanja s fiktivnim momentima te pokušava dobiti sadržaj i zvuk koji bi reprezentirao Lapidarij kakav bi mogao biti danas. Problematično kod sva četiri rada je njihova doslovnost i eksplikativan karakter, čime se umjesto pomaka u perspektivi ili neočekivanih rješenja proizvodi zalihost.

Zanimljiviji pristup nude zvučne minijature koje nemaju narativ u klasičnom smislu, već nastoje prenijeti osjećaj te se kao dekonstrukcija gornjogradskih prostora i sjećanja ostvaruju kao neočekivane. Takva je minijatura Ivane Pejić koja s pomoću igre riječi le coeur – srce i la cour – dvorište, tematizira prenamjene prostora koje su se dogodile – dvorište dječjeg vrtića u Demetrovoj ulici danas je parkiralište: “Oblik grada mijenja se brže nego ljudsko srce”.

Javnim prostorom bavi se i rad Ive Rosandić koji kontekstualizira tunel Gornjeg grada gdje je 1991. snimljen videospot Montažstroja za pjesmu Croatia in flame, 1993. održan prvi hrvatski rave party Under City Rave, a 2011. projekcija Žilnikova Crnog filma. Zvučna minijatura kombinira arhivske snimke s navedenih događanja u tunelu sa snimkama praznog prostora danas: iako gradske strukture najavljuju njegovu revitalizaciju, tunel i dalje ostaje jedno od neriješenih pitanja u gradu. Posljednji rad Ja sam mislio da tu sjednemo na kavu Vedrana Živkovića donosi neočekivano rješenje. Narativ isključuje u potpunosti, ali glazbom (zanimljiv je i izbor instrumenta – brač) uspijeva prenijeti osjećaj prostora kojim se bavi. 

Nadzor prostora usko je povezan i s nadzorom sjećanja, a njegova zvučna aproprijacija pomoću radiofonijskog medija u pojedinim je radovima omogućila da se dijalog između prošlosti i današnjeg stanja kroz male zvučne forme ozvuči i učini prisutnim u prostoru koji želi osvojiti, pa makar i jednokratno. Ako prostor postoji tek kroz određenja koja mu pridajemo i načine na koje ga koristimo, onda je Gornji grad prostor koji ponovno trebamo zauzeti i prisvojiti kako bismo ga se mogli (pri)sjećati. 

U prvom prilogu Ejla Kovačević i Ivna Franić posjetile su izložbu stripa Stipana Tadića u Laubi, nakon njih poslušajte reportažu Katje Knežević i Ljiljane Logar s amaterske predstave 4,48 psihoza: Sarah u fragmentima izvedene u SKUC-u. Ana Galant pozabavila se temom žminjskog govora, prošle godine uvrštenog u nematerijalnu kulturnu baštinu. Matea Grgurinović, Ivana Pejić i Iva Rosandić priredile su prilog o spomen području Dotrščina, a Martina Domladovac i Lorena Čempuh pohodile su Okuse doma u Plavom Loncu. 

Kulturpunktova novinarska školica – Svijet umjetnosti edukacijski je program u sklopu kojeg mladi imaju priliku usvojiti temeljne vještine novinarskog zanata te ključna znanja o suvremenim likovno-umjetničkim praksama. Aktivna od 2009, Školica i ove godine putem serije predavanja usmjerava pažnju na suvremenu vizualnu umjetnost, dok se u radioničkom segmentu posvećuje pisanim i zvučnim formama novinarskog izražavanja.