Izložbom će autorica predstaviti svoju zaokupljenost jezikom i riječima, ne kao komunikacijskim sredstvima koja omogućuju dijalog i intelektualne formulacije, već kao začudnim instrumentima koji omogućuju oblikovanje značenja na intuitivnoj razini. Njezini recentni radovi većim su dijelom skice unutarnjih monologa, hermetične jezične konstrukcije koje se oprostoruju u objektu, instalaciji ili video slici, pri čemu se semantičkoj razini često dodaju auditivne i vizualne komponente onoga o čemu se govori.

Tijekom zadnjih nekoliko godina Pegan Baće bavi se radom na umjetnikovoj knjizi Mindness/Dnevnik 2017. koja je još u nastanku, a na izložbi će biti prezentirana izlaganjem pojedinih stranica. Autorica pisačom mašinom bilježi šumove jezika, odlomke razgovora, riječi, dijaloge iz svoje najbliže okoline, stvarajući pritom slike nalik slobodno montiranim filmskim scenama. Pegan Baće uviđa mnogoznačnost čovjekovih verbalnih komunikacija; unutar procesa dnevničkog zapisivanja autorica razrađuje prostor humane povezanosti pojedinca sa samim sobom i s drugima.

“Skupna intervencija u prostoru Pustijerne “bez naziva” Pustijerna naše je svojevrsno umjetničko istraživanje kako prostora Pustijerne tako i našeg bivanja, boravka i djelovanja u njemu. Događanja na Pustijerni zamišljena su kao proces, ispitivanje, dugotrajno događanje, razvoj situacije bez nužnog (sretnog) završetka”, umjetnički je statement kolektiva koji čine Anamarija Bezek, Ivana Dražić Selmani, Katerina Duda, Ivana Pegan Baće, Luko Piplica, Ana Požar Piplica, Slaven Tolj, Ivona Vlašić, Petra Golušić, Petra Milički i PLACA kolektiv za istraživanja o prostoru. 

Osim intervencija i umjetničkih radova, u Pustijerni će organizirati nekoliko događanja – stručno vodstvo kroz povijest i prošlost Pustijerne, predstavljanje planova i programa Zavoda za obnovu Dubrovika za Pustijernu, druženje sa susjedstvom i limenom glazbom, razgovore s autorima, susjedima, bivšim stanarina … Prostor će biti otvoren i za nove ideje i prijedloge novih umjetničkih i drugih radova u Pustijerni. Prostor Pustijerne će nakratko postati javni prostor, a potom se vratiti (u zaborav). 

“Autorska knjiga Puste riječi (2016., izdavač – Art radionica Lazareti, Dubrovnik, 116 str.) Ivane Pegan Baće proizlazi iz njezinoga opusa započetoga 2014. godine u kojem se bavi riječima na način da ih povezuje sa zvukom i tako kreira audio radove, kao i one vizualne. Unutar knjige ona navodi riječi i kadrove zapisane praznine koju uviđa u zbilji posredstvom fotoaparata. Tekst je ispisan na pisaćoj mašini preko indigo papira i ima obrnuti prikaz zabilježen prije njega u bjelini slike / stranice. Sama riječ je odraz koji se izrađuje u plavoj tinti na neutralnoj bijeloj podlozi. Ispisi sadrže u sebi spokoj i mir nekih već utihnulih perioda čovjekovog rada i stvaranja. Boja je simbol ne – materijalnosti i označava kontemplativni kod pisma. Fotografije koje se izmjenjuju s tekstom ukazuju na detalje i krupne kadrove pojavnog svijeta koji je ogoljen od bilo koje suvišnosti.

Knjiga započinje njemačkim riječima: beginne mich, beschriebe mich itd. One se pojavljuju isprva usamljene, dok nakon par stranica dolazi do umnožavanja materije / sadržaja kompozicije. Pegan Baće nepravilno postavlja motiv poput kiše šifri u formi slova / riječi. Ti zapisi na starome stroju za pisanje sadrže i nose u sebi mir manualnog rada. On ima svoj zvuk te posjeduje duboku tišinu koja je slika nepostojanja vremena. Najveće poglavlje knjige također polazi od ponavljanja riječi mene koja se uvijek postavlja u poziciju diptiha: obrazloži mene, obuhvatit mene, nadoknadi mene, istroši mene, razori mene, shvati mene, učvrsti mene, koncipiraj mene itd. Riječi su ugravirane / umetnute u papir u liniji koja kontinuira i odvojene su točkama kao vizualnim simbolima totaliteta. Neprekidnost se deskriptira. Suodnos u tekstu se ostvaruje kao odraz mišljenja ali se on i poništava, dokida se bilo koji mogući smisao. Odmak – u ništa – je prisutan u cjelini i raslojava se u dva segmenta: pisani i vizualni jezik mnogih diskursa. Polaritet umjetnine jest onaj dualizam koji tvori cjelinu u čovjekovom postojanju. Omogućava se prestajanje bilo kojeg subjektivnog i individualnog koda. On se prevodi u opći / univerzalni.

Nakon oštroumnog poništavanja sebe u filozofskom motivu riječi / teksta / točke rad prelazi u vizualno djelo koje u kadru sadrži nebo promatrano ponad krova betonske građevine. Uočava se u nizu i monokromnost ogoljene prostorije kojom se podcrtava iščeznuće od svega sadržajnog u zbilji. Ide se kroz tekst dalje i dolazi se do slike praznih stolova kafane na kojima su pepeljare od stakla, gledaju se kadrovi zamagljenog tv – stilla dok prikazuje prolaznika s kišobranom snimljenog javnom kamerom na kamenoj ulici itd. Ponovo tekst koji se giba u svom pravilnom ritmu, u niti koja je bez kraja i početka. Autorica prekida taj dio / sloj rada prizorom magle koja sivilom i bjelinom zaklanja brdo Srđ dok se u prednjem planu vidi fragment palače Sponza u povijesnoj jezgri Dubrovnika. Gibanje ide kroz obrnuti zrcalni prikaz teksta, tekst i kadrove u kojima je sadržajnost svedena na asketski minimalni izričaj. Ono se ne prekida, postoji / traje u odmaku. Takav proces rukopisa podrazumijeva metafizičko rastvaranje prema vidljivim rubovima apsoluta. Na kraju se pojavljuje riječ mene na talijanskom jeziku. Navedene oznake su posložene / ispisane / upisane / uslikane po sredini papira te tvore heterogenu cjelinu koja ima svoj okrenuti prizor prije sebe same: annularmi, ascoltami, disegnami, emmanami, evocami, mordimi itd. Fotografija koju Pegan Baće postavlja na kraj knjige odnosi se na svjetlo koje dopire na morski val koji je tek u fragmentu vidljiv uz sam rub kadra. Ona označava u predmetnom / pojavnom svijetu – postojanje kao prazninu i obratno, te je vizualna oznaka spoznaje istine. 

Misliteljica / stvarateljica izriče dualni motiv u formi procesa koji se odvija u mirnom ritmu na nekoliko razina. On je dio trajnog / vječnog i na njega ukazuju praznine svijeta koje se vide / čitaju u kadrovima i riječima. Taj slobodni bez-granični teritorij je motiv i područje knjige Puste riječi”, piše u uvodniku Petra Golušić.

Ivana Pegan Baće će prilikom predstavljanja knjige u Galeriji Otok postaviti i ambijentalnu audio-instalaciju koju će se moći vidjeti i poslušati do 1. ožujka svakog radnog dana do 11 do 19 sati. 

“U ovom su radu parafrazirani melodija i stih/naziv pjesme Who will love me now P.J.Harvey. Motiv je shvaćen; poruka je primljena, proživljena, proširena i kontekstualizirana inerpretacijom.

Puštanjem rada u javni prostor Grada stvara se novo ozračje prostora; obraćanjem pojedincima i zajednici ispituje se društvena i individualna stvarnost. I budućnost”.

U 20 sati u Art radionici Lazareti otvara se izložba fotografija Luke Tomca Keepers – priče ljudi koji su posvetili život borbi za okoliš. 

Projekt KEEPERS (hrv. čuvari) je fotografsko istraživanje raznovrsne mreže ljudi koji se bave očuvanjem prirode širom Europe. Ovom su izložbom zabilježeni neumorni napori aktivista i volontera na popravljanju štete koju su dragocjeni ekosustavi Europe pretrpjeli zbog neodgovornih ljudskih postupaka. Od norveških fjordova do bugarskih planina, njihov rad na očuvanju bioraznolikosti i postizanju zaokreta u njezinu razornom smanjenju zabilježen je fascinantnim fotografijama koje ilustriraju priče ljudi koji nadahnjuju – istinskih čuvara prirode.

U petak, 28. listopada, također u Lazaretima u 20 sati ROOM 100 izvodi predstavu C8H11NO2.

Šifrirani naziv predstave kemijska je oznaka za dopamin, neurotransmiter u mozgu koji podivlja kad osoba uđe u psihotično stanje svijesti. Predstava tematizira psihotično stanje shizofrenije i njezin utjecaj na pojedince. Kroz eksperimentalni radni proces ROOM 100 stvorio je ekspresionističku i hibridnu kreaciju koja povezuje kontorcionizam, dislokacije, butoh, breakdance, elektronsku glazbu i video dokumentarizam.

Publiku u predstavu uvodi intimna ispovijed redateljeva brata oboljelog od shizofrenije, na koju se nadovezuje fizička reakcija redatelja-performera. Živa ljudska tijela postaju glavni materijal za modeliranje i stvaranje formi, kinetičkih skulptura. C8H11NO2 ih vidi kao inkubatore za razvoj shizofrene bolesti koja ih razdire, izobličuje, iskrivljuje i cijepa do potpunog gubitka identiteta. 

Izložba je sažeti  pregled radova (video, objekti, instalacija, audio) u kojima prevladava autoričina zaokupljenost jezikom, riječima, ne kao komunikacijskim sredstvima koji omogućuju dijalog i intelektualne formulacije, već kao začudnim instrumentima koji omogućuju oblikovanje značenja i na intuitivnoj razini. Radovi su većim dijelom kratke skice unutarnjih monologa, hermetične jezične konstrukcije koje se oprostoruju u objektu, instalaciji ili video slici, pri čemu se semantičkoj razini često dodaju auditivne i vizualne komponente onoga o čemu se govori. Monolog se ponekad događa na rubu jezika (kao u audio radu I put spell on you), a seriji kratkih videa Kućni video, autorica zauzima poziciju “jezičnog voajera”, koji vreba i bilježi šumove jezika, odlomke razgovora, riječi, dijaloga iz svoje najbliže okoline.

Ivana Pegan Baće rođena je 1971. u Doboju. Odrasla i živjela u Banjaluci do 1992. Godine 1990. upisuje kiparski smjer ALU u Sarajevu. Diplomira na ALU u Zagrebu 1996. na kiparskom odsjeku, u klasi prof. Šime Vulasa. Članica je HZSU-a od 1997. god. Od 1998. živi u Dubrovniku, članica je HDLU Dubrovnik, ARL, te suosnivačica Galerije Let 777. Realizirala je niz samostalnih i sudjelovala na brojnim skupnim izložbama, poput, Grad je mrtav. Živio grad!, 2014.; Galerija Podroom, Beograd; Passing memories, Galerija Rampa, Usti nad Labem, 2013.; Istočno od (K)raja, Lazareti, Dubrovnik, 2012.; Nitko nije siguran, Porečko Anale, Poreč, 2012.

Izložba je otvorena do 9. svibnja.