ivan tudek – Kulturpunkt

Zlatni čovjek i objekti u tranziciji

Matija Mrakovčić — Fri, 17 Jun 2016 13:28:26 +0000

U ponedjeljak, 20. lipnja, u 19 sati u zabočkoj Green Room galeriji otvara se izložba Ivana Tudeka i Ivana Dujmušića.

Radi se o dvojici autora čija povezanost, a i povod za ovu izložbu, seže u studentske dane koje su proveli u zajedničkoj klasi na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Zajednička karakteristika njihovih radova izlazak je iz čistog medija slikarstva.

Tako Ivan Tudek medij slikarstva koristi u formi slike-stripa čijom estetikom istovremeno poručuje “umjetnička produkcija mora biti jeftina”. Sastavni dio serija slika-stripova su i dva kratka video rada Secret Location i Zlatni čovjek u kojima pratimo Tudekovu novu opsesiju skupljanja zlata u riječnom pijesku Drave.

S druge strane Dujmušićevi Objekti u tranziciji konceptualno su zaokružena cjelina u kojoj umjetnik u formi kronometra tematizira minula umjetnička događanjana, osnovne elemente (zemlja, voda, zrak, vatra) te procese njihove promjene (topljenje voska ili leda, ispuhivanje balona, erozija zemlje).

Izložba je otvorena do 4. srpnja.

Svijet znakova i granica

Martina Domladovac — Fri, 29 Apr 2016 14:44:36 +0000

U ponedjeljak, 2. svibnja u 20 sati u Greti, otvorenje je izložbe Ivana Tudeka Papir i granica.

“Slike Ivana Tudeka već neko vrijeme zaokupljaju našu pažnju unutar korpusa recentne hrvatske umjetnosti iz više razloga. Nije lako u djelu postići ravnotežu likovnih elemenata forme, jednostavnosti prizora i jasnoće poruke koja je lišena pretencioznosti, pametovanja i lažne hermetičnosti. Ivan Tudek kontinuirano radi na svojem svijetu znakova i granica, vraćajući nas na neka osnovna filozofsko-ontološka pitanja, ali to radi tako dječje ljupko i prirodno da nas gotovo zavodljivo uvlači u svoje tobože stripovske igre”, piše Iva Körbler.

Više potražite ovdje.

Oponašatelj

Matija Mrakovčić — Wed, 12 Mar 2014 15:00:09 +0000

U Galeriji AŽ Atelieri Žitnjak, 14. ožujka, u 19 sati, otvara se izložba Oponašatelj Ivana Tudeka. Autor se na izložbi predstavlja ciklusom radova realiziranim u različitim medijima (strip, stop animacija, instalacija, performans) u kojima s ironijskim odmakom razmatra ideju o autorstvu, i u kojima nam se ”…autor otkriva kao apologet pogreške koji čin oponašanja postavlja kao svoje poetičko načelo…”.

Povodom izložbe, Irena Boćkai, Monika Baotić i Marijan Crtalić, na otvorenju izvode performans Žgambeta.

Oponašatelj postavlja pitanje autorstva, a ideja i pojam autora u raznim razdobljima pretpostavljaju i raznorodna tumačenja. Romantičarsku ideju o autoru kao originalnom i isključivom tvorcu djela raskida još Barthes koji proglašava njegovu smrt u korist teksta i čitatelja. U Tudekovu stripu, čiji naslov postaje amblematskim za cijeli izložbeni ciklus, dolazi do svojevrsne derogacije autorskoga stila, do otklona od generativnoga, samoreproducirajućega modusa. Situacija je to slična karnevalu o kojemu piše Bahtin kao o duboko pozitivnom načelu gdje dolazi do suprapozicije stvarnosti gdje je sve izvrnuto i moguće.

Izložba je otvorena do 3. travnja.

Ivan Tudek rođen je 1983. godine u Zagrebu. Godine 2010. diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na nastavničkom odsjeku u klasi izv. prof. Damira Sokića.

Dimenzije humora

nikolina — Thu, 01 Mar 2012 19:04:05 +0000

“Interesno polje ove izložbe čini se dovoljno jasnim već i iz samog naslova, no možda nije naodmet podsjetiti na širinu dikskursa, na temu komičnog, koja teorijski seže od Aristotela pa do Freuda, Plessnera i Henrija Bergsona, za kojega smijeh ima sociološku funkciju: on je bitna oznaka čovjeka kao svjesnog bića i svojstvo svake životne energije koja pojedince i društvo oslobađa negativnih potencijala.

Dimenzije humora u vizualnim umjetnostima mogu doslovno poprimiti višestruke oblike, kako u pogledu medija u kojima se izražava komično, tako i u bogatoj skali isčitavanja i razumijevanja porukekoja stiže do primatelja. Premda prelaze preko granica pojmovne reprezentacije kakvima primarno operira literatura ili teorija, i vizualni duhoviti iskazi tkđ. se mogu razlikovati u gradacijama od vica i šale, dosjetke i satire, od smiješne radnje, izobličenja, parodije i persiflaže, pa do apsurda, groteske i ironije… Najčešće se takav humor očituje na razini podrivanja određenih konvencija, i to ne samo unutar drušva u cjelini, nego ponajprije onih u umjetnosti samoj (konvencije medija, institucije, funkcije nekog aktera ili segmenta umjetnosti) čemu svjedoči bogat broj primjera, od Duchampa do Ivana Kožarića ili Erwina Wurma i Paul McCarthya, pa sve do mnogih konceptualnih izričaja.

Razumijevanje se u pitanjima humora s druge strane ukazuje kao ključni moment koji potiče na razmišljanje o relacijama lokalnih i globalnih kodiranja smiješnoga, kao i o odnosima njegovih profanih, popularnih oblika s onim edukacijski zahtjevnijim, višim izričajima što je opet, uvijek u zavisnosi od kulturoloških matrica (političkih, psiholoških, tehnoloških) unutar kojih se humorni sadržaji formuliraju.

Središnje pitanje izložbe stoga jest sjecište tih vrijednosti, s pitanjima: Na koji specifičan način vizualna umjetnost danas u Hrvatskoj koristi izričaje humora? U koja žarišna pitanja ovog prostora i vremena ta umjetnost intervenira, koje vrijednosti izokreće i iz čega pri tome ipak crpi univerzalni karakter? Ukoliko prihvatimo činjenicu da duhovito i komično u umjetnosti rezultira iz spajanja krajnosti, iz podrivanja konvencionalnih uzročnosti – za upitati se u ova naša ne tako smiješna doba socijalno osjetljivih i upitnih poredaka stvari – na koji se to način i pod kojim uvjetima uspostavlja sprega između duhovitosti i duhovnosti? Premda je izložba zamišljena daleko opsežnije, radi oskudnih financijskih sredstava realizacija izložbe fokusira se na izabrane radove pozvanih umjetnika mlađe i najmlađe generacije u vrlo koncentriranom obliku.” – Blaženka Perica (izvod iz ekspozea)

Umjetnici zastupljeni na izložbi: Željko Badurina, Snježana Ban, Dino Bićanić, Dražen Budimir, Nemanja Cvijanović, Igor Eškinja, Ivan Fijolić, Alen Floričić, Vladimir Frelih, Sonja Gašperov, Luka Hrgović, Danijel Kovač, Ines Krasić, Denis Krašković, Siniša Labrović, Tihomir Matijević, Vedran Perkov, Viktor Popović, Dragana Sapanjoš, Goran Škofić, Josip Špika, Anton Svetić, Stipan Tadić i Ivan Tudek.

Izložba ostaje otvorena do 22. ožujka u Dijoklecijanovim podrumima.

Ja sam ograda

Antonija Letinić — Tue, 24 May 2011 11:49:49 +0000

Crtež zmaja, izveden slobodno, svojom formom podsjeća na pratipove letjelica težih od zraka koje su zaokupljale maštu i živote raznih povijesnih ličnosti od Ibn Firnasa, da Vincia, do

braće Wright, da spomenemo samo neke koji su riskirali sve, pokušavajući se oduprijeti sili gravitacije. Dva kućanska aparata čija je utilitarna funkcija upotpunjena stvaranjem užitka korisnicima, u svojoj su biti oprečni, a opet na neki način isti. Barataju zrakom proizvodeći različite efekte, te su postavljeni u labilnu ravnotežu naspram slova i crteža letjelice. Ti aparati s propelerima, koji su tako fascinirali Duchampa da je na salonu aeronautike oduševljeno uskliknuo pred Légerom i Brancusiem “Tko će napraviti išta bolje od tog propelera”, svojim djelovanjem dovode u neizvjesnost okolne artefakte. (iz teksta Predraga Pavića)

Izložba ostaje otvorena do 10. lipnja.