Osnovne značajke tekstualnih grafita su brzina nastanka, anonimnost, nelegalnost, aktualnost, sažeta forma i kratkoća trajanja. Odlikuje ih jednostavnost i komunikativnost, a često i katarzičnost. U grafitima sve vrvi od iskričavosti, nadmudrivanja, trpkog humora, samohvala, poruga.  

Grafitni zapisi zabilježeni su u mnogim starim kulturama, u pretpovijesno doba špilja Lascaux, Francuska i Altamira, Španjolska… suvremeni grafiti nastali su u Americi u Philadelphiji 1960-ih godina. U sljedećem desetljeću New York je postao svjetsko sjedište grafitske djelatnosti, a izvor je hip-hop kultura . Iz Amerike su se postupno proširili u većinu gradova širom svijeta. 

Noviji hrvatski grafiti pojavili su se nakon Drugog svjetskog rata, bile su to političke parole i ideološke krilatice tipa “Smrt fašizmu, sloboda narodu” u Raši, Labinu itd., dok su se suvremeni grafiti javili 1980-ih godina u Zagrebu, a zatim i u većim hrvatskim gradovima. Nastajali su po uzoru na zapadnoeuropske i američke grafite. U početku su smatrani urbanim vandalizmom jer su pisani na javnim prostorima, kriomice, bez dopuštenja. Kasnije su neki gradovi ozakonili pojedina područja za grafitsku djelatnost koja ponekad prerasta i u tzv. uličnu umjetnost. Na taj način nastaju murali – veliki zidni crteži. Autori grafita (grafitoskriberi, grafiteri) najčešće su mladići, anonimni adolescenti ili skupine adolescenata u urbanim sredinama. Oni žele ostaviti svoj autohtoni trag pobune u beznadnom betonskom gradskom sivilu. Konzumenti grafita (potrošači, recipijenti) su, slučajni ili namjerni, prolaznici koji ih iščitavaju kao “izlog subkulture”.

Grafiti iz serije Ogni poesia e una petizione / ogni petizione e una poesia nastali su tijekom prošle i ove godine. Na njima “potrošači ili recipijenti” mogu pročitati poeziju Giuseppea Ungarettija, Samuela Becketta, Johna Cagea, Julesa Renarda, Walta Whitmana te dva citata Bernarda Bertoluccija i Antonija Gramscija. Ideja autora bila je ponuditi klasike suvremene misli i umjetnosti u formi grafita.

Nakon otvorenja izložbe slijedi after party uz pulskog DJ-a Teddy Lee-ja. Izložba je otvorena do 29. rujna.

Iva Kuzmanović rođena je u 1978. u Zagrebu. Živi i radi u Puli. Profesorica je španjolskog i poljskog jezika i književnosti. Radi u arhitektonskom uredu. Bavi se dizajnom i izradom unikatnih torbi i odjevnih predmeta. Uvijek je u potrazi za odgovarajućim načinom kreativnog izražavanja, često kroz razne likovno umjetničke radionice i tečajeve (slikanje, keramika, vitraj, fotografija). Fotografija je medij kojemu se uvijek vraća još od prvog susreta sa analognom fotografijom i tamnom komorom u srednjoj školi, kasnije kroz tečajeve digitalne fotografije.  

Marko Vojnić rođen je 1980. godine u Puli. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2007. godine. Godine 2009. upisuje poslijediplomski doktorski studij pri ALU, Zagreb. Izlagao je na brojnim skupnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, a djela mu se nalaze i po muzejskim zbirkama.  Za svoj rad do sada je bio nagrađivan više puta. Samostalno izlaže od 2002.