Rad Pinball Wizards, prvi put je predstavljen u ljeto 2025. godine na izložbi Mi smo z vami! u dijalogu sa slovenskom umjetnicom Aleksandrom Gruden u Ljubljani. Riječ je o prostorno-zvučnoj instalaciji “u formi dvaju primitivnih flipera: dviju rezonantnih kutija koje funkcioniraju kao skulpture, instrumenti i situacije. Jedna je metalna, druga drvena; obje ispunjene gustim rasterom čavala koji razbijaju putanju kuglica i pretvaraju gravitaciju u zvuk.

Svako bacanje pokreće lanac mikrosudara, a svaki sudar proizvodi novi, neponovljivi akustički slijed. Kompozicija se događa u realnom vremenu, bez partiture, memorije i mogućnosti ponavljanja. Rad započinje performansom umjetnika, no ne prestaje kada izvedba završi. Nakon inicijalne aktivacije instalacija ostaje otvoren sustav u kojem publika preuzima ulogu izvođača, pokretača i slušača. Svaki posjetitelj postaje istovremeno igrač i glazbenik, a svaka partija vlastita, efemerna izvedba”, stoji u predgovoru Ive Jurić.

Izložba je otvorena do 3. svibnja, a može se posjetiti svakim danom od ponedjeljka do nedjelje od 16 do 20 sati, osim 1. svibnja i 3. svibnja kada je radno vrijeme galerije od 11 do 14 sati.

Više detalja o izložbi pročitajte na linku.

Projekt Never Not in Love prvi put je produciran i izložen 2019. godine u Skoplju, a riječ je o site-specific instalaciji sastavljenoj od dviju serija radova. Waves je serija crteža pastelom na papiru varijabilnih dimenzija, a Love Letters to Loneliness čini sedam tipkanih tekstova na papiru. Različite iteracije radova tijekom godina predstavljene su na samostalnim i skupnim izložbama.

“U zagrebačkoj Galeriji Prozori rad je sada smješten u drugačiji, ali jednako sugestivan i prikladan kontekst — u prozore Knjižnice S. S. Kranjčevića, gdje se ovoga puta otvara prema javnom prostoru. Ova lokacija gotovo prirodno povezuje rad s mjestom njegova izlaganja: pisma, kao forma intimnog zapisa, pojavljuju se upravo ondje gdje se riječ čuva, posuđuje i dijeli.

U ovoj se postavci mijenja i sam čin čitanja. Za razliku od ranije instalacije, u kojoj su posjetitelji morali otvoriti kuverte kako bi pristupili pismima, ovdje su ona već izložena i dostupna pogledu prolaznika. Ljubavna pisma tako izlaze iz prostora izložbe i ulaze u širi javni prostor grada, gdje prolaznici postaju namjerni ili nenamjerni čitatelji intimnih rečenica”, stoji u popratnom tekstu Ive Jurić.

Darko Aleksovski vizualni je umjetnik sa sjedištem u Sjevernoj Makedoniji. Diplomirao je i magistrirao na Fakultetu likovnih umjetnosti u Skoplju. Sudjelovao je u rezidencijalnim programima u Beču, Frankfurtu, Skoplju, Linzu, Splitu, Dubrovniku i Grazu i izlagao na brojnim međunarodnim skupnim izložbama.

Više detalja pronađite ovdje.

“Rad PRISUTNOST, NEPOZNATA: FAZA IV. Davida Wilhelma fokusira se na ritualne i apotropejske prakse, koje autor već dulje istražuje kroz niz faza i iteracija. Polazeći od tradicionalne funkcije apotropejskih objekata, zaštite od zla, bolesti i nesreće, umjetnik ih premješta u polje spekulativne arheologije, gdje propituje njihovu simboličku i materijalnu prisutnost u suvremenom, istodobno digitalnom i fizičkom prostoru.

Apotropejski objekti kroz povijest funkcioniraju kao materijalizirani oblici zaštite: talismani, amajlije i amuleti koji tjeraju zle sile, osiguravaju plodnost ili štite tijelo i prostor. U različitim kulturama pojavljuju se u srodnim oblicima, od rimskog fascinuma, preko egipatskih talismana, do srednjovjekovnih runa, gdje falusoidni motiv često simbolizira snagu, vitalnost i zaštitničku energiju. Autor preuzima tu arhetipsku funkciju, ali je smješta u imaginarni, distopijski kontekst, brišući granicu između autentičnog artefakta i fiktivnog relikta. Tako njegovi objekti postaju elementi fikcionalne arheologije”, stoji u popratnom tekstu Ive Jurić.

David Wilhelm studira na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. U svojoj umjetničkoj praksi istražuje odnos digitalnog i fizičkog, queer identitet i eksperiment u zvuku, tekstu i videu, a većinu vremena igra videoigre i radi na baušteli.

Više detalja pronađite ovdje.

U najavnom tekstu izložbe istaknuto je kako okupljeni radovi “potiču na pogled ne kao neutralni čin opažanja, nego kao proces konstrukcije – materijalni, emocionalni i društveno posredovan. Ovdje ‘štimanje’ označava finu prilagodbu – pomak, podešavanje, usklađivanje – i otkriva slojeve percepcije”. Izložba okuplja radove $before&after$, zatim krmelj, šljokica, piksel i razbit ću je nježno, a u sva tri “pogled se neprestano podešava – svjetlom, materijalom, prostorom ili namjerom promatrača_ice. Umjetnici_e pokazuju kako se značenje stalno pomiče i proizvodi samim gledanjem koje popunjava prostor promjene”.

Lara Ana Kulenović umjetnica je čiji se rad oslanja na iskazivanje osobnih emocionalnih iskustava kroz fizičke manifestacije u objektima i instalacijama. Materijali koje koristi usko su povezani s konceptom rada.

nominis u svoj rad uključuje 3D animaciju, nove medije i vizualnu umjetnost, tekst i performanse. U svojoj praksi stvara drag alter ego “nominis” i radi na/kroz njenu materijalizaciju u objektima i digitalnom prostoru.

Lucija Ostrogović u svom radu kombinira vizualnu umjetnost i antropologiju, propitujući pritom njihova moguća preklapanja. Istražuje percepcije i odnose krajolika, prostora i zajednice kroz mapiranje i suptilne prostorne intervencije.

Iva Jurić radi kao prevoditeljica i urednica, a kustoski rad promišlja kao širenje prevoditeljskog iskustva, čin posredovanja koji umjetničke ideje artikulira, prenosi i otvara prema novim značenjima.

Lucija Furač bavi se kritikom i istraživačkim novinarstvom u području vizualnih umjetnosti, književnosti i kulture u širem smislu, izdavaštvom i marketingom. Kurira filmske programe posvećene novim autorima zemalja Južnog Kavkaza, uz regionalni fokus.

Toni Zadravec radi u području jezika, a povremeno i kao freelance ilustrator. Tijekom studija je u sklopu Kluba studenata povijesti umjetnosti bio dio kustoskog tima za grupnu izložbu Crno kroz prizmu.

Više informacija o izložbi pronađite ovdje.

Iva Jurić u predgovoru ističe kako polazište rada “autor pronalazi u scenama koje prizivaju stihovi suvremenih pop pjesama, onih koje oslikavaju unutarnje zastoje i trenutke prekida, gdje su osjećaji zarobljeni u prostoru i vremenu. Inspiriran slikom osobe ostavljene za stolom restorana, doslovno i emocionalno, Drožđan istražuje prostore u kojima se osjećaji ne probavljaju, nego se uporno gomilaju, premještaju i obnavljaju.”

Andrej Drožđan (Zagreb, 1997.) vizualni je umjetnik koji se u svom radu izražava kroz medije instalacije, ilustracije, fotografije i grafičkog dizajna. Istražuje pojam i estetiku svakodnevnog, utjecaj digitalne sfere na percepciju pojedinca te prisutnost pop kulture u suvremenom životu.

Više informacija potražite ovdje.

Knjigu će biti moguće preuzeti na promociji uz dobrovoljnu donaciju, a više informacija o događaju pronađite ovdje.

Umjetnica u ovom radu stvara fiktivnu arhivu kroz koju istražuje emocionalne prostore sjećanja i imaginacije, a pritom koristi različite medije popur zvuka, videa ili cijanotipije. Kako navodi autorica predgovora, Iva Jurić, rad Ane Domljan polazi od osjećaja nostalgije koji služi kao okidač za izgradnju imaginarnog prostora koji se doima stvarnim. Umjetnica pritom postav izložbe tretira kao muzejski, čime se dodatno potencira iluzija stvarnosti.

“Kroz istraživanje granica između stvarnog i imaginarnog te fokusiranje na osobni osjećaj nostalgije i čežnje za nečim što je oduvijek bilo, ali nikada nije postojalo, rad I long for a place I don’t know istovremeno je introspektivan dijalog i univerzalan komentar o ljudskoj težnji za utjehom u neuhvatljivim prostorima sjećanja i imaginacije”, zaključuje Jurić.

Više detalja o izložbi možete pronaći ovdje.

Ana Domljan (1997.) završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu gdje je stekla titulu fotografskog dizajnera. Po završetku srednje škole svoje obrazovanje nastavlja na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu, smjer Animirani film i novi mediji. Izlagala je na više grupnih izložbi u Hrvatskoj. U svojem radu teži jednostavnosti koju komunicira kroz različite medije a najviše ju istražuje kroz video. Magistrirala je 2021. godine s diplomskim radom pod nazivom ‘Bez simbolike’ pod mentorstvom Ane Hušman.

“Fotografije prikazuju nebo koje je Bogunović fotografirala od 4. travnja do 4. lipnja 2022. te su nastale na lokacijama na kojima bi se zatekla u određeno vrijeme u danu. Svaki je dan umjetnica pomicala vrijeme snimanja za jedan sat (4. travnja u 12:00, 5. travnja u 13:00, 6. travnja u 14:00 itd.). Fascinirana neprolaznošću/beskrajnošću neba, procesu fotografiranja pristupa ritualno (uključivanje alarma, poštivanje samopostavljenih pravila, buđenje noću, stalno nošenje fotoaparata, osvješćivanje određenog trenutka u danu, itd.) te njegovim stalnim bilježenjem pokušava stvoriti odnos između sebe kao efermnog subjekta i njega (neba) kao konstante”, u predgovoru izložbe piše Iva Jurić.

Lucija Bogunović studira na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Surađivala je s Mostar Street Art Festivalom, Galerijom Događanja, Žutom kućom u Istri te je 2022. godine u sklopu međunarodnog festivala fotografije Organ Vida izabrana za sudjelovanje na rezidenciji u organizaciji fotografske platforme Futures. U 2023. sudjelovala je u projektu I Saw Our Leaders. Reinterpreting Hungarian Poems Via Contemporary Art Practices te je njen rad objavljen na službenim stranicama Europan Allience of Academies. U svojoj umjetničkoj praksi istražuje konceptualni odnos fotografskog medija i vremena u prikazu fragmenata života i ponavljajućih događaja te osobni odnos značenja doma i krova nad glavom kroz različite medije i perspektive.