Nakon što je vojska sirijskog predsjednika Bashar al-Assada nedavno preuzela antički grad Palmiru koji je od svibnja 2015. godine okupirala Islamska Država (IS), stručnjaci su počeli procjenjivati štetu na spomenicima nastalu ratnim razaranjem i planskim uništavanjem boraca IS-a. Palmira je arheološko nalazište u centralnoj Siriji s najstarijim slojem iz neolitskog doba, a od 1980. godine pod zaštitom je UNESCO-a. Kad su borci IS-a okupirali nalazište internetom su se proširile snimke zvjerskog uništavanja antičkih spomenika, među kojima je i miniranje Trijumfalnog luka Septima Severa. Snimke su napravili i plasirali sami sudionici uništenja, a savršeno inscenirani kadrovi i akcije očito su konstruirani s ciljem izazivanja šoka i osude međunarodne kulturne zajednice.

I prije ulaska u Palmiru borci IS-a kao dio svoje ratne propagande objavljivali su snimke razbijanja takozvanih poganskih spomenika, ali i intencionalnog granatiranja neiskopanih lokaliteta kako bi se uništili arheološki slojevi i onemogućila daljnja istraživanja. Svoje akcije pravdali su borbom protiv lažne vjere i idolopoklonstva, no upitan je postao razlog uništavanja sekularnih građevina i spomenika, kao što je na primjer već spomenuti Trijumfalni luk u Palmiri, i povrh svega, zašto su te akcije tako pažljivo dokumentirane i interaktivno prezentirane. 

Ulaskom IS-a u Palmiru međunarodna se zajednica posebno uzbudila, no vrlo brzo je postalo očito kako UNESCO u ovom, kao ni u drugim slučajevima, nema nikakvu mogućnost utjecaja na spomenike koji bi trebali biti pod njegovom izravnom zaštitom. Osim na propitivanje uloge UNESCO-a i smisla njegova postojanja, otvorila su se i puno važnija moralna pitanja o vrijednosti spomenika nasuprot ljudskog života, te suosjećanja koje međunarodna zajednica pokazuje prema kulturnoj baštini, a izostaje u slučajevima ljudskih žrtava rata. Michael D. Danti, profesor arheologije na Bostonskom sveučilištu i direktor inicijative fokusirane na dokumentiranje i zaštitu kulturne baštine Sjevernog Iraka i Sirije, komentirao je da IS računa na ljutitu međunarodnu reakciju upravo kako bi nepravdu brige za spomenike umjesto za ljude mogli prikazati lokalnom stanovništvu kao dio svoje propagande. 

Ipak, čini se da je upravo lokalno stanovništvo utjecalo na smanjenje uništavanja u Palmiri. Maamoun Abdulkarim, ravnatelj Sirijskih starina, rekao je kako su vojnici vjerojatno namjerno usporili napade na lokalitet, bojeći se pobune lokalnog stanovništva. Nakon uništenja Trijumfalnog luka u listopadu, IS je počela takve prakse smatrati potencijalno opasnom provokacijom stanovništva za koje je antički grad ne samo dragocjenost, nego i centralni fokus lokalne ekonomije. Nakon osvajanja područja Palmire, borci IS-a zarobili su, a potom i javno pogubili Khalida al-Asada, osamdesetdvogodišnjeg arheologa koji je desetljećima radio kao ravnatelj lokaliteta. Al-Asad je u vrijeme približavanja IS-ovih boraca sa sinom i unukom relocirao oko četiristo antičkih artefakata, a smatra se da je pogubljen zato što je odbio otkriti gdje se nalaze.

Iako je šteta, prema procjeni profesora Dantija, teška i velika, Abdulkarim tvrdi da je osamdeset posto Unescovog lokaliteta svjetske baštine koje uključuje ruševine iz doba Rimskog carstva, ostalo netaknuto. Stoga se ponovno otvara pitanje zašto su prikazi destrukcije koje plasira IS puno veći nego je to stanje na terenu. U medijima su se pojavile tvrdnje da je prodaja kulturnih artefakata na crnom tržištu, nakon nafte, drugi najveći prihod IS-a. Prema sirijskom arheologu Amru al-Azmu, preuzevši nadzor nad regijom, IS je preuzela i postojeću praksu ilegalnog iskapanja. Do 2014. godine, takve su aktivnosti provodile razne naoružane skupine, pojedinci ili sirijski režim, no s dolaskom IS-a pljačkanje je institucionalizirano, prenosi Guardian.

Zadnjih godina UNESCO i druge međunarodne organizacije pokušavaju upozoriti javnost, prvenstveno zapadnih zemalja kakav poguban utjecaj crno tržište umjetnina ima na razvoj globalnog terorizma. Unatoč tome vlade zemalja koje su konačna destinacija prokrijumčarenih artefakata oklijevaju s donošenjem zakona koji bi onemogućili takvu trgovinu. Pljačkanje će se nastaviti sve dok postoji tržište, a kolekcionarima posobno odgovara divljačko uništavanje kulturne baštine, koja se tako može proglasiti uništenom i za njom nitko neće tragati.

Australijski institut za međunarodnu politiku Lowy objavio je krajem veljače 2016. istraživanje o manipulaciji zapadnih medija propagandom takozvane Islamske države. Iako je način na koji Islamska država koristi društvene medije za širenje svoje propagande uglavnom dobro shvaćen, načinu na koji koriste zapadnjačke medije da prošire svoje ključne poruke pridaje se puno manje pažnje. 

Autorica izvještaja Lauren Williams tvrdi da je njihov medijski odjel svjestan dnevnog ciklusa vijesti i toga što je vrijedno izvještavanja te svoje materijale prilagođavaju tim prinicipima: “Islamska država uspijeva u značajnoj mjeri kontrolirati način na koji ih se predstavlja i doživljava”. 

Njihova je propaganda ključna za regrutiranje novih članova, zastrašivanje protivnika i promicanje državnog legitimiteta. Suprotstaviti se tome pretpostavlja puno više od online borbe – protupropaganda se mora događati i u mainstream medijima i na društvenim mrežama. Mainstream mediji imaju odgovornost usvojiti bolji kritički pristup prema tvrdnjama i materijalima koji dolaze iz tog smjera, bez senzacionalizma ili polarizirajuće retorike. Prihvaćanje viših standarda i praksi može pomoći medijima da smanje utjecaj propagande Islamske države, ali i održe svoju neovisnost i pravo javnosti da bude informirana. U tom je smislu istaknuta uloga mainstream medija kao moguće platforme za priče povratnika i protivnika Islamske države, koja je za sada nedovoljno iskorištena.

“Njihov medijski odjel ima jasno definiranu strategiju manipulacije mainstream medijima i eksploatira praznine u dotoku informacija kao posljedice činjenice da je izvještavanje iz Sirije i Iraka opasno za novinarske ekipe. Medijske organizacije trebaju ignorirati propagandu Islamske države ili je u prijenosima jasno označiti kao takvu”, zaključeno je u izvještaju. Autorica navodi primjer francuskih televizija koje su video snimke Islamske države počele objavljivati s jasno istaknutom oznakom “propaganda”. 

Istraživanje potražite ovdje.

S obzirom na sve naglašeniju militarizaciju političkog diskursa u Europi, fokus više nije isključivo na bliskoistočnim sukobima koji tek posredno utječu na događanja na zapadu. Gledano iz aktualne perspektive, svrgavanje ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča te ustanak proruskih separatista na krimskom poluotoku bitno su destabilizirali političku sliku Europe. Ruska intervencija u taj sukob dovela je do podizanja napetosti između Rusije i Europske unije, a u mnogim pokušajima demonstracije sile i do nimalo suptilnog zveckanja oružjem. Nakon Američke invazije na Irak i Afganistan te revolucija poznatih kao Arapsko proljeće 2010. godine, Bliskim istokom i dalje bjesne ratovi. Pojava i kontinuirano jačanje Islamske države na područjima Iraka i Sirije predstavljaju ogromnu prijetnju lokalnom stanovništvu i miru u regiji, ali i neminovno utječu na opći porast religijskog fundamentalizma.

Jasno je kako je u tom kontekstu pitanje interne sigurnosti zauzelo bitno mjesto u javnom diskursu. No kao što je slučaj Edwarda Snowdena pokazao, konkretne akcije usmjerene prema očuvanju interne sigurnosti svele su se na nadzor i uskraćivanje informacija javnosti. Američke obavještajne službe, u suradnji s europskim kolegama, netremice su godinama nadzirale građane diljem svijeta, uz nesmetan pristup velikom broju komunikacijskih mreža. Nakon što su informacije o tome izašle u javnost, uvelike se problematiziraju ovlasti koje su dane obavještajnim službama, pogotovo jer su sami državni vrhovi dopustili nadzor vlastitih građana. Kako se bliži 15. lipanj, odnosno rok potencijalne obnove zloglasnog Patriotskog zakona (Patriot Act), koji omogućuje nadzor komunikacije i podataka, pojačava se pritisak javnosti na američke zakonodavce. Tako se već sada u ranoj fazi američke predizborne predsjedničke kampanje to pitanje tretira s velikim oprezom, pri čemu čak i neki konzervativni kandidati pozivaju na odustajanje od zakona.

Kao primjer “dobre volje” zakonodavaca, a i pokušaja smirivanja protivnika politike nadzora, američki Senat ovaj je tjedan najavio glasanje o novom Zakonu o slobodama (USA Freedom Act). Zakon bi onemogućio velike akcije prikupljanja telefonskih podataka građana Nacionalne sigurnosne agencije (NSA), no postojeće baze telefonskih podataka drugih agencija, kao i neograničen pristup postojećim bazama o internetskim podacima korisnika i dalje bi bili omogućeni. U kojem god smjeru glasovanje pošlo, sasvim je jasno da su Snowdenova otkrića ostavila dubok trag, odnosno kako je globalna javnost shvatila da su njihovi osobni podaci i komunikacija nisu nimalo privatni. Stoga je došlo do trenda autocenzure, pri čemu internetski korisnici oklijevaju pristupati podacima vezanim uz određene “osjetljive” teme. Naravno, time se i ograničava kvaliteta i količina informacija dostupnih široj javnosti, odnosno radi se o ograničavanju slobode govora koje predstavlja veliku prepreku normalnom, svakodnevnom životu građana. No, kako pokazuje nedavni zviždački istup britanskog mornara koji je upozorio na sigurnosne propuste u nuklearnoj mornaričkoj bazi Trident u Škotskoj, svijest o obavezi informiranja javnosti svakako postoji.

No, sigurnost se ne tiče samo interne sigurnosti zemalja, slobode govora i slobodnog protoka informacija, već i osobne sigurnosti ugroženih građana. S povećanim valom migracije stanovništva ugroženih bliskoistočnim i afričkim oružanim sukobima, reakcije europskih institucija i država su zabrinjavajuće. Nakon nedavnog prijedloga da se uspostavi centar za procesuiranje na obalama Afrike, novi razvoj događaja pokazuje nastavak trenda klanjanja “problema” dalje od europskog tla. Recentno iznesen prijedlog o raspodjeli migranata prema sustavu kvota za svaku zemlju Europske unije dočekan je s velikom skepsom. Nakon što su Njemačka, Francuska, Velika Britanija i Španjolska kao vodeće zemlje unije glasno digle glas protiv takvog sustava, izvjesno je da provedba plana neće ugledati svjetlo dana. Nadalje, Federica Mogherini, visoka predstavnica Europskog vijeća sigurnosti, pred skupštinom Ujedinjenih naroda iznijela je dodatne prijedloge za rješenje pitanja migranata. Prijedlozi su bili usmjereni na pružanje azila migrantima, spašavanje na moru, relokaciju među zemljama članicama EU te pružanje pomoći zemljama iz kojih migranti potječu. No posljednji prijedlog, koji se tiče uporabe vojne sile u sprječavanju krijumčara i uništavanju brodovlja koje prevozi migrante, opravdano izaziva sumnju o obećanom humanom tretmanu migranata. Sasvim je jasno da bi bilo kakva nepromišljena uporaba sile mogla dodatno ugroziti živote migranata. 

U svim prethodno spomenutim slučajevima uočljiv je konzervativni pristup vitalnim pitanjima sigurnosti svih građana. Bilo da se radi o slobodnim procjenama toga što spada u sferu interesa šire javnost, do koje mjere je moguće fleksibilno pristupiti osobnim slobodama građana, ili na koji način pristupiti problemu sve većeg broja disclociranih i ugroženih. Sva ova pitanja nerazdvojiva su od vanjskih politika koje vode velike svjetske sile, s obzirom na to da je dovoljno spominjano u kojoj mjeri su upravo postupci istih i doveli do aktualnih ekonomskih, sigurnosnih i humanitarnih kriza. Orijentirajući se isključivo na zaštitu vlastitih interesa i ostavljajući malo prostora za razmišljanje o dalekosežnim posljedicama, izvjesno je da će ovakva jednostrana tumačenja očuvanja mira i sigurnosti izazvati još veći porast problema – do te točke kada će sve uistinu biti izvan bilo kakve kontrole.