Početak priče o splitskoj Povorci ponosa ključan je trenutak LGBTIQ+ povijesti drugog najvećeg hrvatskog grada. “Policija je patrolirala po gradu i privodila ljude te oduzimala predmete poput suzavaca, bengalki, gas maski, ali i kukumara, rajčica i jaja koje su pripremili za gađanje povorke”, stoji u fanzinu 10 godina pride-a u Splitu kao uvertira u zbivanja 11. lipnja 2010. na splitskoj Rivi. Taj su dan obilježili homofobni napadi i nasilni ispadi, uništavanje grada te nespremnost policije na čitavu situaciju. No Povorka se održala, dok je količina i besmislenost nasilja potaknula mnoge Splićanke_e da idućih godina iskažu snažniju podršku LGBTIQ+ sugrađanima_kama, ističe autorica tekstova u fanzinu i današnja koordinatorica splitske Povorke ponosa Nikolina Banić. 

Riječ je o publikaciji koja je nastala kako bi na jednom mjestu okupila raspršene fragmente iz proteklog desetljeća Povorke, kao i zajednice koja u istom tom periodu prvi put izlazi u javnost. Splitska povorka u znatno je manjoj mjeri poznata i istražena no ona zagrebačka, a ovaj pregled u formi fanzina predstavlja i prvi sistematičniji uvid u njezinu povijest, kao i u povijest splitske LGBTIQ+ scene i njezinog osnaživanja.

Prve dvije Povorke ponosa odvile su se za vrijeme Kerumove vladavine gradom, a organizirale su ih zagrebačke LBGT organizacije Kontra i Iskorak u suradnji sa splitskom fenimističkom udrugom Domine iz Splita. Nakon dvije godine, u 2013., osnovana je splitska LGBT udruga Rišpet, i otada organizacija Povorke ostaje u rukama lokalnih aktivistkinja i aktivista. Iduće godine svečano je otvoren prostor LGBT centra, a tadašnje gradske vlasti na čelu s Ivom Bladasarom najavljuju njegovo infrastrukturno opremanje – obećanje koje do danas ostaje neispunjeno. Nakon toga, splitski LGBTIQ+ aktivizam doživljava transformaciju koja nastupa nakon nasilnog napada na tadašnje organizatore Povorke i gašenja udruge Rišpet. Njezinu organizaciju, naime, kasnije preuzimaju udruge i inicijative koje su se prethodno bavile organizacijom kulturnih i socijalnih događanja za zajednicu – Flomaster, Bitcherin i Queeranarchive. Jedna od njih, udruga Flomaster, preimenovala se u Split Pride i do danas preuzima koordinaciju Povorke. 

“Bez mentorstva potkovanih aktivista Iskoraka i Kontre, bez uglednih stranih gostiju, ambasadora i političara, bez koordinatora Rišpeta i bez gradonačelnika na čelu, splitski Pride je spao na leđa onih koje predstavlja i zastupa – splitske LGBTIQ+ scene i njenih lokalnih saveznika”, piše Banić, aktivistkinja koja je uz Mirtu Barić preuzela koordinaciju 2017. godine. Danas rad Split Pridea uključuje i niz drugih aktivnosti među kojima se nalazi i ovaj fanzin, publikacija koja, kako nam je objasnila Banić, predstavlja tek prvu etapu rada na historizaciji splitske povorke i aktivizma. Osim organizacijske povijesti splitske povorke, fanzin uključuje informacije o njezinim porukama, ispreplitanju s lokalnom politikom, vanjskoj recepciji i percepciji sudionika i sudionica svake od povorki, kao i o izazovima s kojima su se susretali kako pojedini prajdovi, tako i splitska LGBTIQ+ zajednica.

Elektroničko izdanje fanzina dostupno je ovdje. Publikacija je dio projekta Ponosne inicijative koji u  sklopu ovogodišnjeg Clubture-HR programa razmjene i suradnje zajednički provode zagrebačka inicijativa Ponosni Zagreb, pulska udruga Proces te Platforma LGBT Centra Split.

Otvaranjem Jugoslavije, liberalizacijom društva osamdesetih godina te dezintegracijom centralnih organa vlasti i u Hrvatskoj se javlja LGBT pokret. Frigidna utičnica, radio emisija Tonija Maroševića, prvog otvoreno gej muškarca na ovim prostorima, na zagrebačkom Omladinskom radiju bavila se različitim marginalnim društveno-političkim temama, a o homoseksualnosti afirmativno pišu časopisi Polet, Danas, Start. Feministički pokret u Hrvatskoj znatno je doprinio i ohrabrio stvaranje prve lezbijske grupe u Hrvatskoj – Lila inicijative koja se 1989. godine odvojila iz Ženske grupe Trešnjevka. Već naredne godine prestaje s radom zbog gubitka prostora, neposredno nakon prvih višestranačkih izbora. Prva hrvatska gej i lezbijska grupa – LIGMA (lezbijska i gej akcija), koju vode Andreja Špehar i Amir Hanušić, s radom počinje 1992. godine, no zbog ratnog stanja njeno djelovanje je ograničeno. Izdavala je prvi LGB časopis Speak out, koji je izlazio kao prilog unutar časopisa Antiratne kampanje Hrvatske ARKzin, a s radom prestaje 1997. godine nakon što Špehar i Hanušić odlaze iz zemlje. Iste godine, uz pomoć Instituta Otvorenog društva i Ženske mreže Hrvatske, formirana je neformalna grupa Kontra, koja u početku djeluje na anarho-feminističkim principima, a od 2002. godine kao registrirana lezbijska udruga.

Krajem devedesetih u Zagrebu nastaje grupa Because Press s ciljem promoviranja lezbijske umjetnosti i književnosti. Iako je primala financijsku pomoć iz inozemstva objavljena su svega tri broja fanzina Just a Girl te jedna publikacija, prva zbirka lezbijske poezije, Igre ljubavi i ponosa autorice Sanje Sagaste. Nakon gašenja LIGME, do 2000. godine u Hrvatskoj ne djeluje niti jedna registrirana organizacija koja okuplja LGBT osobe, već se aktivnosti isključivo događaju na Internetu. U Rijeci je 1999. godine spriječena inicijativa za okupljanje gej udruge pod imenom Oskar, no godinu dana kasnije, u jeku političkih promjena, osniva se Lezbijska organizacija Rijeka (LORI). Aktivistkinje iz Zagreba i Rijeke sudjelovale su na prvoj Povorci ponosa u bivšoj SFRJ, u Beogradu 2001. godine.

Prva beogradska Parada ponosa po mnogočemu je bila značajna. Srpski LGBT aktivizam do tada je uglavnom počivao na djelovanju gej i lezbijske organizacija Arkadija, osnovane 1991. godine, koja se prvenstveno bavila osnaživanjem pripadnika LGBT zajednice te pitanjem dekriminalizacije homoseksualnosti, što je konačno ostvareno 1994. godine. Arcadija je djelovala sve do 2001. godine, no još 1995. godine lezbijske članice grupe osnovale su odvojenu organizaciju pod okriljem Autonomnog ženskog centra, pod nazivom Labris. Novosadska organizacija New Age, s ciljem veće vidljivosti LGBT zajednice, početkom 2000. godine organizirala je prvu Gej i lezbijsku konferenciju, a iste godine u Beogradu je održan prvi LGBT kulturni festival pod nazivom Coming Out with Nick – COWN. Te je godine došlo i do promjene vlasti u Srbiji, zbog čega se u zajednici osjeća sve veći optimizam.

Udruge Gayten – LGBT (proizašle iz Arkadije), i Labris u lipnju 2001. godine organiziraju prvu Paradu ponosa kada velik broj organiziranih nacionalističkih i navijačkih skupina na Trgu republike brutalno napada prosvjednike. U sukobu je stradalo četrdesetak građana i osam policajaca. Više ljudi uhićeno je zbog napada, no optuženi su samo za “remećenje javnog reda i mira” te su im dodijeljene tek simbolične kazne. Ovi događaji imali su velik utjecaj na regionalni LGBT pokret, prvenstveno u Hrvatskoj, gdje Kontra i novoosnovana udruga Iskorak, 29. lipnja 2002. godine organiziraju prvu zagrebačku Povorku ponosa pod nazivom Iskorak KONTRA predrasuda. Unatoč širokoj podršci tadašnje lijevo-liberalne vlasti, međunarodnih institucija i njihovih predstavnika, događaj su obilježili agresivni protuprosvjedi i veliko nasilje nad sudionicima povorke i LGBT zajednicom.

Sljedećih godina povorkama su se naglašavale različite teme važne za zajednicu kao što je anti-diskriminacijsko zakonodavstvo i istospolni brak ili prava transrodnih osoba, što je prvi put istaknuto 2004. godine. Prve zakone koji eksplicitno navode seksualnu orijentaciju kao antidiskriminacijsku osnovu u Kaznenom zakonu, Zakonu o radu i Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, Hrvatski sabor izglasao je 2003. godine. Iste godine izglasan je i Zakon o istospolnim zajednicama, a iako je priznao postojanje takve zajednice, njegova primjena u praksi bila je gotovo nemoguća.

Prvi slovenski Pride nastao je iz spontanih prosvjeda 2001. godine ispred jednog od ljubljanskih kafića koji je zabranio ulazak poznatom slovenskom piscu i gej aktivistu. Od 2005. godine na snazi je bio Zakon o registriranom partnerstvu, a revizijom Obiteljskog zakona 2011. godine pravo na brak (iako ne i posvajanje djece), trebale su dobiti i istorodne zajednice. Opozicija je tada tražila održavanje referenduma na kojem se, uz malu izlaznost, većina građana odlučila ne podržati novi zakon, a slično se ponovilo 2015. godine kada je na održavanju referenduma inzistirala prokatolička koalicija Za otroke gre! U zemlji je tada pokrenuta javna kampanja Čas je ZA kako bi se motiviralo građane da na referendumu glasaju za bračnu jednakost, unatoč tome, ponovno je odlučeno suprotno. U travnju 2016. godine Državni je zbor usvojio Zakon o životnom partnerstvu kojim su istorodni parovi dobili sva prava iz braka, osim posvajanja djece i medicinski potpomognute oplodnje.

U Srbiji su nakon napada 2001. godine aktivisti u više navrata pokušavali ponovno organizirati Paradu ponosa, no pod pritiskom nacionalističkih skupina i prijetnji nasiljem, organizacija bi bila obustavljena. Za održavanja Parade 2010. godine u gradu ponovno izbijaju nemiri u kojima je stradalo više građana i policije, a tek približavanjem Srbije Europskoj uniji, 2014. godine Parada dobiva i potporu političkog vrha. Uz snažnu policijsku zaštitu Parada ovaj put prolazi mirno.

Udruženje Q 2004. godine registrirano je kao prvo LGBT udruženje u Bosni i Hercegovini, gdje je homoseksualnost dekriminalizirana 1991. godine. Središnji događaj LGBT aktivizma predstavlja Queer Sarajevo Festival koji se trebao održati od 24. do 28. rujna 2008. godine, ali je prekinut već prvog dana zbog prosvjeda religijskih organizacija, te desničarskih i navijačkih grupa. Prosvjedi su eskalirali nasiljem u kojem je stradalo osam osoba. Ubrzo nakon toga Udruženje Q prestaje s direktnim radom. Pravima LGBT osoba počinju se baviti druge organizacije kao što je Sarajevski otvoreni centar, a važan LGBT kulturni događaj postaje Međunarodni queer film festival Merlinka koji je ime dobio po Vjeranu Miladinoviću Merlinki, trans osobi ubijenoj 2003. godine u Beogradu. Festival promovira filmove koji se bave LGBT tematikom i održava se redovito do danas.

Crna Gora je među prvima dekriminalizirala homoseksualnost no tek je 2010. godine donesen zakon o diskriminaciji u kojem se eksplicitno zabranjuje diskriminacija na osnovi seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Organizacije LGBT Forum Progres i Juventas te neformalna grupa LGBT aktivista i aktivistkinja pod nazivom Queer Brigada zaslužne su za prve Povorke ponosa održane u Budvi i Podgorici 2013. godine. Obje Povorke su napadnute te je u sukobu stradalo više policajaca koji su ih osiguravali, no već 2015. godine Pride je organiziran bez incidenata. U Makedoniji je homoseksualnost legalizirana tek 1996. godine kao uvjet kako bi zemlja mogla postati članica Vijeća Europe, no sva druga LGBTIQ prava zajednici i dalje ostaju nedostupna. Također, 2015. godine parlament je izglasao ustavnu definiciju braka kao zajednicu jednog muškarca i jedne žene. LGBTIQ scena Makedonije još je u povojima, no postepeno se odvija sve više javnih akcija, prvenstveno senzibilizacije javnosti kako bi se upozorilo na diskriminaciju koju trpe članovi ove zajednice.

U Hrvatskoj je prvi put 2007. godine jedna osoba osuđena za počinje kaznenog djela iz mržnje po osnovni spolne orijentacije, a zadnji napad na sudionike zagrebačke Povorke dogodio se 2010. godine. Prvi Split Pride, održan 2011. godine također je obilježilo veliko nasilje, no već iduće godine Pride prolazi mirno. Iste, 2012. godine Ministarstvo uprave nove SDP-ove Vlade najavljuje izradu novog Prijedloga zakona o registriranom partnerstvu u čiju će izradu biti uključene i LGBT nevladine udruge.

Nakon kampanje protiv također najavljenog uvođenja Zdravstvenog odgoja u škole, organizacije bliske Crkvi početkom 2013. godine najavljuju sakupljanje potpisa za referendum o ustavnoj definiciji braka. Potpisi su predani Saboru dan prije zagrebačke Povorke, kojoj se ovaj put odazvalo preko 15 000 sudionika. Organizacije civilnog društva ujedinjuju se u kampanji Građani glasaju protiv s pokušajem senzibilizacije javnosti, no uz malu izlaznost, unošenje heteronormativne definicije braka u Ustav ipak je izglasano. Unatoč pokušajima radikalno desnih organizacija da uspješnost referenduma o ustavnoj definiciji braka prikažu kao razlog za konzervativnim obiteljskim zakonom, godine 2014. konačno je izglasan i Zakon o životnom partnerstvu, ali i donesen Pravilnik o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije te utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola ili o životu u drugom rodnom identitetu. Iste je godine sklopljena i prva istorodna zajednica, a iduće godine dodijeljena je prva partnerska skrb nad djetetom u lezbijskom životnom partnerstvu. Na jubilarnoj, petnaestoj zagrebačkoj Povorci ponosa 2016. godine, pod nazivom Još Hrvatska ni propala!, sudjelovalo je oko 10 000 ljudi.

Ovogodišnja Povorka odvija se nakon novih brutalnih napada na zajednicu. Početkom godine u zagrebačkom klubu Super Super u vrijeme LGBT tuluma bačen je suzavac, nakon čega je u nastalom stampedu ozlijeđeno više osoba, a samo nekoliko dana prije objave ovog članka zaštitari i konobar kluba Hangar pretukli su jednog gej muškarca zato što se ljubio s dečkom. Iako se nakon ovog slučaja nitko iz spomenutog kluba, kao ni državnih institucija nije očitovao niti osudio nasilje, javna osuda nije izostala, pa je tako Hangar zbog negativnih reakcija morao onemogućiti komentiranje na svojim mrežnim stranicama i sustavno brisati sve negativne komentare na događaje koji su ih zapljusnuli, kako bi ograničio negativni publicitet. Ovo pokazuje da iako je homofobija još uvijek jaka i isprepletena s našim javnim životom, postoji konsenzus da se nasilje nad LGBT osobama i zajednicom neće tolerirati. Također, pokazuje da borba za jednakost i jednakopravnost LGBT osoba nije završila donošenjem ranije spomenutih zakona, nego se nastavlja zajedničkim snagama u klubovima, u školama, na radnim mjestima, na ulicama, i naravno – na Prideu!

Cilj je ove tribine da se u jeku javne rasprave konačno u fokus stave stavovi LGBTIQ populacije čija su ljudska prava direktno napadnuta sve izvjesnijim referendumom. Želja nam je osvijestiti posljedice ovakvih homofobnih kampanja za jednu manjinu u našem društvu i način na koji će se odluka na potencijalnom referendumu direktno odraziti na kvalitetu demokracije i sekularnost Hrvatske te mobilizirati građan(k)e za izgradnju solidarnosti s manjinama i prepoznavanju i osuđivanju  isključivosti i nasilja.

Na tribini će govoriti Ivan Novosel (Zagreb Pride), Zoran Dominiković (Iskorak), Mario Kikaš (Slobodni Filozofski), Dragan Zelić (GONG), dok će raspravu moderirati Gordan Bosanac (Centar za mirovne studije).

Tribina će biti održana 13. studenog u Dvorani 7 Filozofskog fakulteta, u 20 sati.

Stoga traže da Hrvatski sabor uputi Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti referendumskog pitanja za koje je inicijativa U ime obitelji prikupila dovoljan broj potpisa.

“Sama činjenica da se u Ustav ove Republike želi unijeti odredba po kojoj bi jednoj skupini ljudi unaprijed bilo zabranjeno nešto što je dopušteno drugoj skupini ljudi, očigledan je dokaz da ona zadire u samu srž ljudskih prava i demokracije u Hrvatskoj. Većina ne smije i ne može odlučivati o pravima manjine. To je nepravedno, ali i opasno. Ako danas dopustimo da se glasa protiv jedne skupine ljudi – lezbijki, gejeva, biseksualnih i transrodnih osoba – tko nam jamči da sutra na red neće doći neka treća skupina?”, navedeno je u pismu.

Otvoreno pismo u cjelovitom obliku možete pronaći ovdje te se slanjem istoga Hrvatskome saboru i klubovima zastupnika i zastupnica uključiti u kampanju.

Izvor: Zagreb Pride

“Tražimo jednaku pravnu zaštitu za istospolne obitelji kakvu uživaju raznospolne obitelji – tražimo pravo na brak i izvanbračnu zajednicu. Poručujemo Vladi RH da se s ljudskim pravima ne smiju raditi kompromisi i nagodbe zavisno od stava Crkve. Uloga države je upravo da štiti ljudska prava svih svojih građana i građanki, osobito prava manjina koja su ugrožena”, stoji u pozivu na prosvjed. 

“Zakon o istospolnim zajednicama usvojen je prije devet godina, međutim on ne daje istospolnim obiteljima praktički nikakva prava, što uzrokuje diskriminaciju u svakodnevnom životu. Pravo na obiteljsku mirovinu, odsustvo s posla u slučaju bolesti ili smrti partnera/-ice, zdravstveno osiguranje po partneru/-ici i nasljeđivanje samo su neka od prava koja sada nisu dostupna istospolnim parovima. 

Krajnje je vrijeme da državne institucije prestanu zatvarati oči pred stvarnošću i da reguliraju prava djece koja žive u istospolnim obiteljima. Radi se o djeci koja već žive u takvim obiteljima, ali u velikoj pravnoj nesigurnosti: ona nemaju pravo nasljeđivanja od roditelja koji im nije biološki, taj roditelj ne može ostati na bolovanju ako je dijete bolesno, ne može preko sebe dijete zdravstveno osigurati, ne može ga odvesti u bolnicu niti posjećivati, ako se roditelji rastanu, drugi roditelj nema pravo na viđanja niti obvezu plaćanja alimentacije”, podsjećaju organizatori. 

Marš će se održati 27. svibnja, a okupljanje je najavljeno za 16 sati na Zrinjevcu. Povorka će u 17 sati krenuti Praškom ulicom prema Trgu svetog Marka gdje će sudionici pred zgradom Vlade razviti transparente i održati govor. 

S idejom da ničije vjersko uvjerenje ili mišljenje ne može drugom ljudskome biću uskratiti slobodu, mir i sigurnost, njihova predstava Iskorak hrabro i bez cenzure, progovara o odnosu istospolne ljubavi i hrvatskoga društva. “Predstava je koncipirana kao vrsta dokumentarnoga kazališta u kojoj se pojavljuju motivi istinitih događaja, statistika i komentara, a prije svega ima za cilj ponuditi informaciju, ponuditi razumijevanje i tako učiniti barem mali iskorak iz primitivizma, konzervativnosti, nasilja i diskriminacije”, poručuju. 

Dio predstave su i rezultati ankete među mladima u dobi od 15 do 25 godina iz Pule koji, između ostaloga, u 86 % slučajeva smatraju da je biti istospolne orijentacije odabir pojedinca, 24 % da se radi o bolesti, a u 67 % slučajeva ne bi podržali održavanje Pridea u Puli. 

Izvedba je najavljena za petak, 17. svibnja, u 18 sati u Studentskom domu Stjepan Radić, kino Forum. Intervju sa srednjoškolcem i redateljem predstave Patrikom Lazićem možete pročitati ovdje.

Prije deset godina Kontra i Iskorak su organizirali prvi Pride – povorku ponosa LGBT osoba u Zagrebu – ukazujući na diskriminaciju LGBT osoba u Hrvatskoj, te obilježavajući, Stonewallsku pobunu protiv policijskog nasilja iz 1969. godine, događaj koji se smatra početkom suvremenog pokreta za zaštitu ljudskih prava LGBT osoba.

Godine 2011. usprkos kamenju, suzavcima, topovskim udarima i petardama održan je prvi splitski Pride. Iako država nije osigurala minimum sigurnosti, Pride u Splitu imao je za posljedicu porast svijesti o položaju LGBT osoba u hrvatskom društvu, te je osnažio LGBT aktivizam u Splitu.

“Očekujemo da ove godine u Splitu ostvarimo svoje pravo na javno okupljanje, ali i da se pažnja posveti razlogu zbog kojeg se prosvjedna Pride povorka održava – diskriminaciji u svakodnevnom životu. Zakon o istospolnim zajednicama usvojen je prije devet godina, međutim on ne daje istospolnim parovima gotovo nikakva prava. Zbog toga je tema ovogodišnjeg Split Pridea pravo na zaštitu obiteljskog života istospolnih parova. Slogan Split Pridea je ‘Jednake/-i pred zakonom!'”, ističu organizatori i dodaju: “Cilj nam je dodatno potaknuti javnu raspravu na temu diskriminacije istospolnih parova kako bi država konačno osigurala zaštitu ljudskih prava osoba koje žive u istospolnim zajednicama”.

Na ovogodišnjem Split Prideu svoje sudjelovanje najavili su predstavnice i predstavnici nacionalnih i institucija EU, te veleposlanstava, što ukazuje da se Split Pride prepoznaje kao važan događaj za ljudska prava u Hrvatskoj.

“Na prvom Split Prideu izuzetno nam je bilo važno sudjelovanje i podrška građana i građanki Splita,  aktivistica i aktivista iz drugih gradova u Hrvatskoj, susjednih zemalja i međunarodnih organizacija. Pridružite nam se i ove godine, sudjelujte na Prideu i podržite ljudska prava LGBT osoba!”, stoji u pozivu upućenom javnosti. 

Također, kako ističu organizatori, zainteresirani se za besplatan prijevoz iz Zagreba još uvijek mogu prijaviti putem elektroničke pošte. 

Izvor: Kontra / Iskorak / Domine