Todorić u ovom radu fokus stavlja na povijesno potisnuto mjesto protagonistica koje je filmski kanon 20. stoljeća izbrisao ili im nikada nije dopustio postojanje u kadru.

Galerijski postav, kako pojašnjava autorica predgovora, Tea Matanović “umjesto filmskog snopa, tek povremeno presijeca bljeskalica; kratki, oštri impuls svjetla koji ne donosi projekciju, ali potvrđuje da pogled još uvijek traje. Središte rada ne zauzima svjetlo, već raster: digitalni uzorak svijetlih i tamnih kvadrata koji u računalnim programima označavaju prazninu.

Isidora ga materijalizira i pretvara u površinu. Ta ‘šahovnica prozirnosti’ ovdje je tekstura prisutnosti, sabirno mjesto za sve što digitalni sustav inače briše. Praznina poprima težinu, raster poprima tijelo, nevidljivo poprima kožu. Ovaj postav se razvija kao feministički requiem, komemoracija uloga koje su mogle postojati, ali nisu smjele, i podsjetnik na ono što suvremeni pogledi kinematografije tek počinju vraćati u svoje narative.“

Isidora Todorić vizualna je umjetnica koja djeluje u području skulpture, novomedijskih praksi i eksperimenta. Diplomirala je Nove medije, potom završila MA studij Skulpture i suvremene umjetnosti na ALUO-u u Ljubljani. Radovi su joj predstavljeni na brojnim izložbama u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji.

Više detalja pronađite ovdje.