Izložba okuplja radove studenata_ica s izbornog kolegija Strip, pokrenutog 110 godina od osnivanja ALU, zahvaljujući profesorici Ines Krasić, pojašnjava najavni tekst. Koncept nastave osmislio je Darko Kreč uz savjete Darka Macana. Od 2017. godine, predavanja vodi Irena Jukić Pranjić, koja je ujedno mentorirala studente_ice čiji su radovi predstavljeni na izložbi.

Studenti_ce su o stripu učili_e kroz “predavanja o morfologiji i povijesti stripa, praćenje izložbi stripa, te kroz stručno vođene razgovore s profesionalnim autorima”, stoji u najavi.

Osim izložbom, rad studenata predstavljen je i sedmim izdanjem strip-fanzina Škola hodanja uz podlistak Amfitrion u kojem se po prvi put objavljuje dugometražni strip nastao suradnjom studenata.

Studenti čiji su radovi uključeni u strip-fanzinu su: Lucija Ćurković, Ljubica Golubić, Nora Kajmić Jukić, Karla Kasalo, Luka Kosanović, Corina Kupršak Srac, Noa Pisačić, Tiana Pozaić, Hana Sirotković, Julia Stura, Nika Ševerdija i Antonela Vlašić. Stripovsku adaptaciju Molièreovog klasika predstavljenu u podlisku potpisuju Patrik Gregurec kao scenarist, Karla Kasalo kao dizajnerica izgleda likova te crtači – Julia Stura, Antonela Vlašić, Karla Kasalo, Luka Kosanović, Nora Kajmić Jukić, Tiana Pozaić, Nika Ševerdija, Mislav Brozović, Ljubica Golubić i Noa Pisačić.  

Izložba se može posjetiti do 27. prosinca.

Više detalja možete pronaći ovdje.

Sjetimo se samo nezaboravnog lika Kate u Trojici u mraku i Sedmoj žrtvi, vestern remek-djelima Andrije Maurovića i Krešimira Kovačića – vjerojatno je riječ o prvoj pravoj heroini hrvatskog (i jugoslavenskog) stripa. Spomenimo i Koraljku, središnji ženski lik poslijeratnog serijala Neven, Koraljka i Bobo Rudija Aljinovića i Žarka Bekera, ali i smionu diverzanticu Munju iz serijala Partizani Julesa Radilovića i Đorđa Lebovića. Rane heroine poslijeratnih stripova za djecu i omladinu mjestimice su još uvijek bile opterećene patrijarhalnim normama ponašanja, te katkad portretirane jednodimenzionalno, no svejedno su se isticale preuzimanjem inicijative, nepristajanjem na drugi plan i preuzimanjem bitnih uloga u strip-pričama. No, negdje od Osmoškolaca Ivice Bednjanca i njihovih predvodnica Jasne i Nine, žene u hrvatskom stripu postaju protagonistice u punom smislu riječi – premda i dalje izvršavaju socijalne role koje se od njih očekuju, čine to na vlastiti originalan način, često relativizirajući predrasude muških likova. Otud je kasnije trebalo samo načiniti skok do heroina koje su prema sebi samima razvijale sasvim kompleksan odnos, poput Plamene iz serijala Svebor i Plamena Darka Macana, Gorana Sudžuke i Matije Pisačića, Martine i Monike iz Gluhih lasta Štefa Bartolića, a dakako i prije svega Zlatke Krešimira Zimonića, jedne od najneobičnijih i najslojevitijih ženskih ličnosti stvorenih u stripu uopće.

Prema dosad rečenom čini se da su za rodno liberalni karakter ovdašnjih stripova donedavno bili zaduženi isključivo muškarci! Brzoplet zaključak bio bi takav, no naravno, stvari nisu baš tako jednoznačne. Mnogo prije novijeg “buma” ženskog stripa u regiji postojale su itekako zrele autorice i umjetnice koje i dan-danas djeluju, a počele su se afirmirati na alternativnoj strip sceni još osamdesetih godina, primjerice Magda Dulčić i Helena Klakočar, koje će početkom dvijetisućitih biti u postavi jedne od prvih strip-grupa u kojima su žene bile podjednako zastupljene kao i muškarci – Divljeg Oka. Štoviše, Helena Klakočar je 1999. na jednom od najvećih svjetskih strip festivala u francuskom gradu Angoulemeu osvojila nagradu Alpha-Art za najbolji inozemni crtani roman na tamnošnjem tržištu, za svoj strip Passage en douce, što ostaje jedan od najvećih individualnih uspjeha nekog hrvatskog autora/ice u Europi. Dakle, domaće autorice u inozemstvu su se afirmirale gotovo simultano s autorima, kolektivno krajem devedesetih godina.

Pojavljivanje grupe Divlje Oko (u međuvremenu raspuštene) na domaćoj strip-sceni koincidiralo je s okupljanjem danas globalno prepoznatih Komikaza, jedne od središnjih regionalnih umjetničkih pojava u 21. stoljeću, koju u medijima posvećenima nezavisnoj kulturi i civilnom društvu zaista ne treba posebno predstavljati. Ovom prilikom dovoljno je reći kako je neformalni strip-kolektiv predvođen Ivanom Armanini, osnivačicom te glavnom organizatoricom i agitanticom, izvršio ključnu ulogu u povezivanju različitih mlađih strip-autorica dotad samotno raštrkanih za vlastitim crtaćim stolovima. Neke od nekadašnjih članica Divljeg Oka, Dunja Janković i posebno Irena Jukić Pranjić, također su izvršile golem organizacijski posao u različitim formatima, na temelju čega je danas u regiji zastupljenost žena u stripu postala maltene samorazumljiva, kakva i treba biti. Prepoznavanje prilično brojnih i generacijski raznovrsnih autorica iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije kao relativno kohezivne skupine krenulo je zasigurno s objavljivanjem pozamašne monografije Ženski strip na Balkanu urednice Irene Jukić Pranjić (Fibra, 2010.), kojoj je prethodio, a djelomično ju i potaknuo tematski broj časopisa za strip Kvadrat, u kojem je urednik Vjekoslav Đaniš također okupio mnoge autorice ubrzo zastupljene u monografiji. Ipak, karakteristično je da su mlađe od tih autorica dotad već imale višegodišnje iskustvo objavljivanja u digitalnim i tiskanim izdanjima Komikaza, kao i predstavljanja na različitim izložbama i festivalima kojih je iz godine u godinu sve više. K tome, budući da je 13. broj tiskanog strip-magazina Komikaza nominiran za prestižnu nagradu za najbolji “Alternativni strip” na ovogodišnjem Angoulemeu, što je važno priznanje i svim autoricama koje su tamo objavile stripove, čini se da je sazrijelo vrijeme za svojevrsnu retrospektivu.

Kolektivna retrospektiva najzanimljivijih stripova koje je u novije vrijeme heterogena grupa autorica iz regije i Europe objavila na stranicama Komikaza organizirana je u formi putujuće izložbe Femicomix, čija je prva postava bio festival Crack u Rimu, a druga je radni prostor Zadruge Praksa u Puli, u trajanju od 15. do 23. kolovoza. Treća postaja izložbe bit će Kino Šiška u Ljubljani, gdje će ona najduže i trajati, od 29. rujna do 19. listopada. Autorice koje izlažu su čitateljima Komikaza već dobro poznata imena, dok će radove nekih od njih posjetitelji namjernici sada možda napokon otkriti. One su Amanda Baeza (Portugal), Bojana Bogovac (Crna Gora), Nele Broenner (Njemačka), Nina Bunjevac (Kanada), Petra Brnardić, Petra Balekić, Ena Jurov, Dunja Janković, Ivana Pipal, Lina Rica (Hrvatska), Amandine Meyer (Francuska), Neja Tomšič, Petra Varl (Slovenija), Katie Woznicki (SAD/Srbija), Agneizska Piksa (Poljska), Anna Ehrlemark (Švedska) i Ivana Armanini (Hrvatska/Slovenija). Njihove strip-table na izložbi su prezentirane u obliku plakata velikih dimenzija, pri čemu su neke autorice zastupljene s nekoliko stripova, dok su plakati s tablama također otisnuti u izvrsno opremljenoj mapi A3 formata, u biti pratećoj publikaciji izložbe gdje je objavljen i uvodni tekst Asje Bakić.

Promatrajući stripove svih sedamnaest autorica, lako je zaključiti da im je zajedničko tek ponešto – činjenica da su sve žene i da sve žele stvarati stripove u kojima računaju na angažirane čitatelje spremne na aktivno sudjelovanje u izgradnji naracije, što njihovim stripovima uglavnom oduzima, uvjetno rečeno, komercijalni karakter. Ipak, tržišna isplativost je u suvremenom stripu vrlo relativna kategorija, a kako je riječ o iznimno demokratskom i inkluzivnom mediju izražavanja, nije ni čudo da autori sami pronalaze načine da svojim stripovima dopru du zainteresirane publike. Također, ta publika nije tako mala kao što se na prvi pogled čini! Dapače, ona je svjetonazorom bliska autorima/icama i s njima postupno stvara aktivnu i otvorenu zajednicu stripoljubaca.

Stoga su stripovi koji se mogu vidjeti na izložbi Femicomix izazovni na različite načine, bilo da plijene originalnim grafičkim stilom i nesvakidašnjim, nadrealnim motivima, bilo da zadržavaju pažnju promatrača maštovitim pripovjednim postupcima koji ne mare za standardne strip-konvencije. Primjerice, za autoricu poput Dunje Janković nije nimalo neuobičajeno komunicirati potpuno apstraktnim jezikom kojim se prenose određena raspoloženja i ugođaji, kao što joj nije strano ni sličnim postupkom parodirati i rastakati neke postojeće stripove, ogolivši njihov jezik na proste faktore i stvarajući tako vlastite autentične cjeline. S druge strane, neki su stripovi iznimno verbalni, poput ostvarenja Ene Jurov i Nine Bunjevac, ali opet na različite načine. Nina Bunjevac u svom prepoznatljivom, minucioznom ilustratorskom stilu stvara vlastitu satiričku varijantu noir žanra, politizirajući rodne odnose u temeljima kriminalističkih priča. Njezin plastični, zasićeni grafički izraz sižeima i likovima pruža veliku uvjerljivost – marginalci globalne pop-kulture pretvaraju se u simbole neravnopravnih i problematičnih društvenih odnosa. Stripovi Ene Jurov intimniji su u uobičajenom smislu riječi. Ona izvrće naglavce koncept jednog od tipičnih proizvoda turističke industrije – razglednice, transformirajući njezin unificirani modus komunikacije u sasvim drugačiji oblik pospremanja sjećanja. Na taj način različita mjesta u kojima je Ena Jurov nekoliko godina živjela i radila postaju dio njezine posve originalne topografije sjećanja, o kojoj pripovijeda šarmantno i inteligentno. Ukratko, već iz ovih nekoliko primjera vidljivo je koliko umjetnice njeguju samostalne i distinktivne autorske osobnosti, dok je ono što ih ujedinjuje visoka, beskompromisna razina stvaralačke ambicije.

Uistinu, stripovi koje su ove žene stvorile u posljednje vrijeme odličan su argument u prilog tezi da je taj medij sposoban u sebe upiti nebrojene mogućnosti izražavanja, kao što nema tema koje se u stripu ne bi mogle obraditi. Iako među autoricama postoje zajednički nazivnici, njihovo povezivanje po rodnom ključu više je iskaz socijalne inkluzivnosti stripa negoli izraz neke dosljedne univerzalne estetike. Međutim, takvo je određivanje svejedno važno jer upućuje na nezanemarivu političnost devete umjetnosti, koja u doba interneta postaje sve relevantnija. Kada se jednog dana budemo osvrtali unazad u nekoj budućoj povijesti stripa u regiji, moći ćemo reći da su ove autorice u tom procesu odigrale važnu pionirsku ulogu.

No, Irena nije izabrala samo filmove već i gosta večeri: Krešimir Zimonić dolazi u Močvaru sa Zlatkom u novom izdanju – animiranom. Ilustrator, animator, urednik i producent Krešimir Zimonić predstavit će poznatu nam strip junakinju uz koju su, čitajući Modru lastu, odrasle čitave generacije. O toj jedinstvenoj heroini Fibra je 2012. izdala veliki kolor album, a kratkometražni animirani film Zlatkine žute minute nastao nakon mnogo godina priprema i rada, uvest će nas u njen svijet. Krešimir Zimonić ilustracije i stripove objavljuje kontinuirano od sredine sedamdesetih godina u više od 50 listova i časopisa. Od 1979. profesionalno radi na animiranom filmu, a od 1981. u statusu je samostalnog umjetnika. Uz pet do sada objavljenih zbirki stripova ilustrirao je dvadesetak knjiga, autor je brojnih plakata, kataloga i tekstova o stripu i animaciji, izlagao je na skupnim i samostalnim izložbama, bio je glavni urednik strip magazina Patak i dugogodišnji umjetnički direktor Salona stripa u Vinkovcima. Radio je kao umjetnički producent Zagreb filma, grafičko-likovni urednik Modre laste, kao predavač na Odsjeku za animaciju i nove medije pri Akademiji likovne umjetnosti, a od 2007. i kao umjetnički direktor Svjetskog festivala animiranog filma u Zagrebu. Za svoj rad primio je više nagrada u zemlji i inozemstvu.

Upad na Močvarine Filmske večeri besplatan je.

Izvor: HAVC

U Galeriji ULUPUH umjesto projekcije filma u zamračenom prostoru, izlažu se skice, scenografije, knjige snimanja i sl. koje prethode njegovu nastanku, te se, kao dopuna festivalskom programu, najširoj publici nudi rijetko dostupan uvid u složeni proces izrade animiranog filma. Tako je 2009. godine postavljena izložba originalnih crteža i skica estonskog animatora Priita Parna, dobitnika Animafestove nagrade za životno djelo, a 2010. predstavljeni su belgijski strip i animacija.

U ovoj godini galerija na sličan način predstavlja aktualnu domaću produkciju, kroz izbor filmova koji su u pripremi ili su netom dovršeni. Ta snimka aktualnog trenutka hrvatske animacije u nastajanju pružit će publici ekskluzivni, pretpremijerni uvid u filmove koji tek čekaju svoju javnu promociju a pripremaju se u ovom trenutku u studijima Zagreb filma, Bonobostudija, 3D2D Animatora, Kaskader produkcije i dr. Filmovi će biti predstavljeni izborom skica i crteža, dijelovima scenografije s lutkama, animiranim isječcima, radnim fotografijama, knjigama snimanja i sl. Uz njih, na DVD-u će se u cjelovitoj verziji moći pogledati filmovi koji su nedavno dovršeni.

Autori: Simon Bogojević Narath, Saša Budimir, Magda Dulčić, Damjan Flegar, Tomislav Gregl, Ivana Guljašević, Irena Jukić Pranjić, Lea Kralj Jager, Draško Ivezić, Marijan Lončar, Dubravko Mataković, David Peroš Bonnot, Veljko Popović, Bruno Razum, Goran Stojnić, Božidar Trkulja, Darko Vidačković, Krešimir Zimonić i Danijel Žeželj.

Otvorenje je u srijedu, 1. lipnja u 12 sati. Izložba se može pogledati do 5. lipnja,  radnim danom od 10 do 17 sati, u subotu i nedjelju od 10 do 13 sati.

Ulaz je slobodan.