Pisanje je sekundarno u odnosu na čitanje. Onaj tko tvrdi suprotno, taj vjerojatno mora objaviti minimalno dva djela unutar četiri godine da bi u Hrvatskoj zadržao status slobodnog umjetnika i okoristio se niskom poreznom stopom od 13%. Nadalje, autorima koji pisanje uzdižu na razinu sakralnog, a vlastite biografije putem medija pretvaraju u hagiografije, čitateljice i knjige puki su instrument uspjeha. Važno je to reći odmah na početku, jer pitanje perspektive ključno je za bilo kakvu kritiku Interlibera, Međunarodnog beogradskog sajma ili bilo kojeg drugog sajma knjiga koji se predstavlja kao svetkovina pisane riječi. Knjige same po sebi ne podupiru nikakvu hijerarhiju, ne sastavljaju nikakve rang liste. Marketing koji te liste pravi, koji nasumično kanonizira djela, također je sekundaran u odnosu na čitanje. PR je sekundaran i u odnosu na pisanje, ali očito je da se pisanje i izdavačke politike sve više oslanjaju na marketing zbog čega knjige (a posljedično i čitateljice) izvlače deblji kraj. Zvučim li dovoljno ogorčeno? Nadam se!

Na Beogradskom sajmu knjiga prvi put sam bila šest godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, 2001. godine. Roditelji su mi dali 50 konvertibilnih maraka (oko 25 eura). Trećinu tog iznosa potrošila sam odmah na parkingu ispred sajmišta, kod nekog prodavača koji je rabljene knjige, poredane po betonu, davao ispod svake cijene. Kupila sam na sajmu novo izdanje Hobita (Solaris, 2001). Ostalih se naslova ne sjećam, ali znam da sam na kraju dana za 50 konvertibilnih maraka dobila gomilu knjiga. Tadašnja srpska izdanja bila su ružna, loše ukoričena i lako su se raspadala. Nitko od izdavača nije plaćao autorska prava i u mojoj je brucoškoj glavi to opravdavalo niske cijene. Zbog jeftinih sam knjiga u tom trenutku bila voljna previdjeti ono što mnoge moje kolegice s odsjeka nisu: popratne sajmišne sadržaje u vidu velikosrpskih parola i problematičnih sajamskih plakata. Išla sam po literaturu, a dočekao me red popova, pa red knjiga, pa red Kosovke djevojke, pa opet red knjiga, pa red Šešelja, a bome i Ratka Mladića. I sve tako, ukrug. 

Ne kažem ukrug reda radi. Beogradski sajam knjiga smješten je u velikoj kružnoj dvorani (Hala 1) te manjoj hali koja joj slijedi. Arhitektura je sastavni dio sajmišnog ugođaja u Beogradu jer je kompleks zgrada, dovršen 1957. godine, jedno od blaga jugoslavenskog modernizma i savršeno odgovara ideji neprestanog cirkuliranja knjiga i ljudi. U usporedbi s tim draguljem modernističke arhitekture, Zagrebački velesajam izgleda loše jer nema objedinjen vizualni identitet: ostakljene osamdesete povratile su po brutalizmu, i to je ukratko to. Hale kao da su nedovršene. Sve djeluje stiješnjeno i parcelizirano. Štandovi s knjigama za vrijeme Interlibera loše su i zbunjujuće raspoređeni. Nikad ništa ne možete naći, čak i nakon što ste već stotinu puta bili u istim tim dvoranama. Zagrebački Interliber uvijek ostavlja dojam Billy police koja se urušila pod teretom preskupih hrvatskih izdanja. No ove se godine situacija dodatno pogoršala. Pošto je moja perspektiva ograničena jer se, doslovno, ali i u prenesenom smislu, Beograd ne vidi iz Zagreba, nisam znala da je i Međunarodni beogradski sajam knjiga u međuvremenu kolabirao.

Ovogodišnji Beogradski sajam izvana je bio jugoslovenska avangarda, a iznutra jadac. Umjesto entuzijastičnog razgovora o knjigama, dočekao me žamor najobičnijeg shoppinga. Prije 10-15 godina srpska su se izdanja, istina, i dalje raspadala u rukama zbog lošeg uveza, ali razgovori o knjigama bili su vrlo živi. Književna scena bila je naelektrizirana i taj se naboj osjetio i na sajmu gdje sam se često susretala sa srpskim autorima_cama. Svi su se uzajamno čitali. Knjige su bile knjige, a pisci još uvijek nisu otkrili društvene mreže i samopromociju. Kad sam ovog listopada prvi put, nakon desetak godina, ponovno otišla na Beogradski sajam, prva stvar koja me dočekala u Hali 1, nakon Šešeljevih plakata (Velika Srbija d.o.o), a onda i Šešelja glavom i bradom, bio je ogroman Lagunin štand. Velikim je slovima pisalo: NAJVEĆI HITOVI SAJMA – Vladika Grigorije, Tony Parsons, Dragan Velikić i Colleen Hoover. Odmah sam pobjegla u manju dvoranu da probam naći antikvare, ali i tamo me zapahnuo tamjan. Kad sam antikvarijate napokon pronašla, shvatila sam da ih je sajam doslovno sakrio iza debelih plišanih zastora da ih odozdo, s partera, nitko ne vidi. U tom je smislu Interliber bio pošteniji – antikvari su bili u istoj ravni s ostalim nakladničkim kućama: nisu bili sramotna tajna koju je valjalo sakriti teškim zavjesama.

Tko bi bio zagrebački pandan Laguni? Prostorno gledano, Školska knjiga zauzima centralno mjesto u najvećoj sajmišnoj dvorani broj pet. Ona je mitsko središte knjiškog labirinta nad kojim nitko nema nikakav pregled. Lagunu možete prepoznati po crvenom kartonu, a štand Školske knjige po crvenom tepihu. Laguna izgleda jeftino, Školska knjiga skupo, a opet – obje su nakladničke kuće monopolizirale prostor. No baš u tom podudaranju dolazimo do važne razlike između Interlibera i Međunarodnog beogradskog sajma knjiga: bez obzira na vizualnu dominaciju Lagune, beogradski sajam puno je heterogeniji od zagrebačkog. Laguna nemilice štanca popularne naslove i ostale knjige kao na pokretnoj traci da održi monopol, po čemu je sličnija hrvatskoj Frakturi. Školska knjiga ima monopol nad udžbeničkim, a ne beletrističkim izdanjima. Njezin povlašten status dolazi direktno od Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske koje subvencionira takav monopol. Ministarstvo kulture ima svoje favorite koje možete uočiti iz aviona, čak i u nepreglednom prostoru kao što je Zagrebački velesajam. Ti su favoriti mahom hrvatski, ako razumijete što hoću reći.

Zašto su srpska izdanja toliko ružnija i jeftinija od hrvatskih? Zato što Srbija ne ulaže u kulturu. U redu, ali zašto je onda Interliber toliko grozan, ako su već knjige skuplje jer su navodno lijepe? Zato što Hrvatska Demokratska Zajednica ima monopol nad hrvatskom kulturom. Ukoliko šećete, odnosno kružite sajmom knjiga u Beogradu, vidjet ćete gomilu hrvatskih imena. Uzmimo na primjer jedan od dva stola na kojima su bila izložena izdanja Kontrasta. Na jednu knjigu novosadske pjesnikinje Judite Šalgo došle su tri knjige Monike Herceg. Hrvatski autori i autorice značajno su zastupljeni kod srpskih izdavača. Srpskih autora u Hrvatskoj nema. Jednostavno, ne postoje. Slovenija je uspjela nakratko progurati svoje pjesnike_inje prije 15 godina, ali ni slovenačkih naslova više nema. Samo Bosanci imaju pristup hrvatskom nakladništvu, a znamo da je i to rezultat HDZ-ove politike.

Hrvatsko izdavaštvo hermetički je zatvorena teglica, i uz nekoliko izuzetaka, svemu što se unutra nalazi odavno je istekao rok. Interliber kao da prodaje restlove uz najnovija izdanja koja, zahvaljujući Ministarstvu kulture, ne smije sniziti više od 20%. Nema, dakle, nikakve dvojbe da i ovako loše 67. izdanje Beogradskog sajma knjiga, s jednako nevidljivim popustima, nikad neće biti promašaj kao što je to bio ovogodišnji Interliber. A nije da se beogradski organizatori ne trude. Čak su i Šešelja ugostili! Istina, na Interliberu nema ratnih zločinaca (iako ima sijaset raznoraznih katoličkih štandova), ali Tuđman je itekako prisutan duhom. 

Hrvatska je kultura sva u pojavnosti. To se nažalost očituje i u izdavaštvu. Knjige izgledaju lijepo, ali sadržaj zna biti loše uređen i nelektoriran. Prijevodi su ponekad katastrofalni, ali po cijeni koju plaćate nikad to ne biste rekli. Paradoksalno, Hrvatska ima jako puno izvrsnih prevoditelja_ica, ali rijetko tko njihova imena stavlja na korice kao preporuku. Da stvar bude još gora, hrvatski nakladnici počeli su knjige umatati u plastiku da ih ne biste slučajno prelistali na licu mjesta i provjerili je li izdanje uopće čitljivo. Kupnja knjige u Hrvatskoj postala je ravna kupovini namještaja ili prehrambenih artikala. Često se pitam kupujem li ja to roman, nov kauč ili durum tjesteninu? Ako ćemo posve iskreno, jedini hrvatski izdavač od kojeg bih knjigu kupila i u plastici, na neviđeno, jest zagrebački Disput. S drugima uvijek postoji realna opasnost da ću si od muke počupati kosu.

Kad smo se početkom Interlibera našle na Zagrebačkom velesajmu, frendica knjižničarka požalila mi se na količinu plastike koju mora skinuti sa svake knjige koju knjižnice otkupe od nakladnika, na napor i vrijeme koje mora uložiti da se te plastike riješi. “Plastika”, piše Heather Davis u tekstu Život i smrt u antropocenu: kratka povijest plastike, “predstavlja (…) obećanje izoliranog, usavršenog, čistog i glatkog obilja. Obuhvaća fantaziju da ćemo se riješiti prljavštine svijeta, propadanja i zloupotreba”. Plastika je, osim što je doslovan zagađivač okoliša, metaforički gledano – nepropusna opna kojom hrvatsko izdavaštvo brani prijenos informacija i znanja ljudima koji nemaju 15 ili više eura da to znanje kupe. Kao da je listanje zloupotreba knjige, a čitanje knjige njezino propadanje! I ako bih jedan krimen hrvatskog izdavaštva istaknula kao najgori, onda bi to bila ta plastična barijera koju nam izdavači uporno nameću. U Beogradu nijedna knjiga koju sam dotaknula nije bila umotana u izdavački kondom, i kad sam razmišljala zašto je to tako, sjetila sam se da je jedino drugo mjesto gdje sam doživjela plastificiranje knjiga bila Njemačka, ta famozna oaza čistog i glatkog obilja. A ako hrvatska kultura nekoga diže na pijedestal uz Tuđmana, onda je to Njemačka.

Interliberu ne pomaže ni to što je životni ciklus knjige u Hrvatskoj bezobrazno kratak. Nakon što izađe iz štampe, naslov bude aktualan pola godine i onda ga kao ukislo mlijeko bacimo da bi Ministarstvo kulture upumpalo nova sredstva izdavačima koji se igraju poduzetnika. Knjige se objavljuju i objavljuju a da nigdje nisu vidljive. Naslovi nemaju dovoljno vremena da nađu svoju publiku. Tek što se pojave, moraju se maknuti da naprave mjesta za novu robu. Upravo zato što knjigu tretira kao proizvod, hrvatsko izdavaštvo je farsa, a Interliber tragedija. 

Hrvatska kultura nevjerojatno je površna, a s obzirom na to da je površna – trudi se biti ekskluzivna. Samo oni koji imaju para trebaju valjda imati pristup novim knjigama. Ostalima preostaju knjižnice pune naslova koje su drugi već ispipkali, ili antikvarijati koji trguju knjigama kontaminiranim ljudskim dodirom, posvetama i bilješkama. Nije uvijek bilo tako, ali otkako je krenulo sveopće hrvatsko plastificiranje književnosti, novce radije ostavljam upravo antikvarima i to za izdanja koja su objavljena u SFRJ. Ljudi zaboravljaju, ili to nisu ni znali, da u Jugoslaviji nisu sve knjige koštale isto. Postojale su različite edicije i biblioteke za različit džep. Danas su, svejedno jesu li to tanke knjižice ili debeli tomovi, sve knjige podjednako preskupe jer ih hrvatski nakladnici štampaju da bi bile ekskluzivna roba, a ne da bismo ih čitali.

Glavni štand Vuković&Runjić, na primjer, na Interliberu uopće nije imao istaknute cijene, pa je odavao dojam skupog butika u kojem jadnici nemaju što tražiti. Trebala sam se na kasi raspitivati koliko koštaju Eileen Ottesse Moshfegh i Depandansa Rachel Cusk. Na kraju sam odustala i romane posudila u zagrebačkoj knjižnici. Puno me toga ove godine iskreno nanerviralo. Nije mi bilo jasno zašto nijedne knjige Vigdis Hjorth nije bilo na Ljevakovom štandu. Obilazila sam ga par puta da vidim jesu li mi njezini romani slučajno promaknuli. Na kraju sam neraspakiran roman Je li majka umrla? našla u kutiji jednog od antikvarijata za 4 eura. Ljevakovo izdanje Miriam Toews, autorice koja je zadnjih nekoliko godina stekla kultni status na Booktubeu, morala sam naručivati online. Činjenica da na Ljevakovoj web stranici trenutno košta 5, a da su je originalno cijenili 17 eura, govori da je Toews u Hrvatskoj davno potrošila svojih petnaest minuta slave. Da knjige odmah imaju prihvatljivu cijenu, da ih nakladnici štampaju da bismo ih svi čitali, a ne gledali na policama kao komad skupog drniškog pršuta, ne bismo imali zalihe romana koji su odavno trebali biti rasprodani. Priča se, međutim, da dio nakladnika doštampava knjige, a da ni autori_ce ni prevoditelji_ce od toga ne vide ni centa. Misteriozni su putevi nakladnički. Knjige u Hrvatskoj hrane, pitanje je samo koga točno.

I u Beogradu su me cijene knjiga dosta zbunjivale, ne samo zato što su bile izražene u dinarima. Geopoetika je reklamirala sajamsko sniženje, ali onda sam knjigu Paola Maurensiga Đavo u pisaćem stolu svejedno kupila bez dodatnog popusta jer je navodno “već bila snižena”. Ono što sam primijetila, provjeravajući cijene knjiga online, jest da srpski nakladnici vrlo često nude popuste na svojim internetskim stranicama. Kod nekih su, dakle, sajamska sniženja de facto bila nepostojeća. Meni, navikloj na užasne zagrebačke cijene, nije bio problem dati 6 eura za naslov iz 2019., ali svjesna sam da je i ta lakoća s kojom sam knjige kupovala – pitanje perspektive. Iako nam se može učiniti da su jeftina, srpska izdanja osjetno su poskupjela u međuvremenu, što su mi potvrdili ljudi koji tamo pazare svake godine.

Vučić planira rušiti Beogradski sajam. Izgleda da će srušiti sve osim Hale 1, a sajmište će preseliti na neku drugu lokaciju. To je, naravno, čisti kulturocid. I Hrvatska uništava kulturu, ali njezin je pristup rušenju drugačiji. Srpski naprednjaci doslovno ruše građevine, kulturna dobra i životni standard ljudi. HDZ pak nasilu konzervira ono što je klimavo: solipsizam hrvatske kulture kakvu je osmislio Franjo Tuđman. Suvremena književna produkcija koja će štovati hrvatski zakon o jeziku ahistorijska je izmišljotina. HDZ ne dopušta književnoj sceni i nakladništvu autonomiju u odnosu na desničarsku politiku koja raspoređuje novce u kulturi. Srbija uskraćuje svima. Hrvatska uskraćuje nepodobnima. Oba sajma knjiga zorno pokazuju: životni standard svima je toliko srozan da više nemamo ni para ni vremena da se kulturom ozbiljno pozabavimo. Ali zato se sve u hrvatskom izdavaštvu nesmetano odvija po automatizmu: natječaji, potpore, šutnja. Sitni poduzetnički interesi uništavaju kulturu čitanja. Pred našim se očima odvija gentrifikacija književne scene, ali malo je onih koji su to spremni vidjeti.

Htjela bih se na kraju osvrnuti na kobasice jer čujem da su mnogima upravo one bile glavna tema Interlibera. Moj je kontroverzni stav da su debrecinke i kranjske kobasice sastavni dio knjiške kulture. Pisana riječ savršeno pristaje uz hot dog, čak i kad ga prodaju po nekonkurentnim cijenama od tri i pol eura. Na Beogradskom sajmu više nema roštilja. To micanje pljeskavica, leskovačkih uštipaka i ćevapa kozmetička je, gotovo hrvatska mjera gentrifikacije kulturnog prostora. Valjda bi žeđanje za kulturom i glad za roštiljem trebale biti dvije odvojene aktivnosti, ali naravno da nisu. Kultura pripada svima, a ne samo vladajućoj strukturi koji odbija jesti pileći parizer. Treba objeručke prigrliti kobasice. Ne uništavaju knjige masne ruke i čitateljski apetiti, već politika koja knjige umata u plastiku da ih sirotinja ne bi mogla gutati.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kulturne trase društvenosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Potaknuti nedostatkom takvog tipa obrazovnih sadržaja u ponudi formalnih i neformalnih programa, od 2013. godine u program Školice uvodimo radionicu audio formi. Na njima se polaznice i polaznici upoznaju sa specifičnostima i tehnikama proizvodnje sadržaja (priprema, obrada i strukturiranje sadržaja) za konkretni medij te praktičnim radom: struktura priloga za zvučni medij, tehnike snimanja, oblikovanja, predmontaže i montaže zvuka. 

Polaznice i polaznici Školice ove su godine uz mentorsku podršku Klare Berdais osmislile_i i proizvele_i kulturnu radio emisiju Zov na voz. Tako u sklopu emisije reportažu s predstave Ekspozicija Bacača sjenki donosi Filip Kučeković, uz ambijentalni zvuk mizoginije prve subote u mjesecu na Trgu bana Josipa Jelačića s feministkinjom starije generacije razgovara Vida Račić, a s izdavačima uoči Interlibera pričala je pak Marta Agičić. S književnim temama nastavlja Iva Brižan u svom čitanju Knausgardovog eseja Okviri, dok Magdalena Stipković donosi priču o ponovnoj popularnosti gramofonskih ploča. Emisiju zaključuje razmatranje uloge korištenja slušalica i slušanja glazbe u doživljaju gradskog prostora Pavela Gulina Zrnića. Kondukteri i voditelji emisije Zov na voz su Lucas Legović i Karla Šarac.

Mentorstvo, montaža i produkcija: Klara Berdais.

Od 13. do 18. studenog u paviljonu broj 6 (štand 10a) na Interliberu Zagrebačkoga Velesajma, u organizaciji Muzejskog dokumentacijskog centra, održat će se 37. Izložba izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija.

Izložba ima za cilj promovirati godišnju izdavačku djelatnost hrvatskih muzeja i galerija i čini to neprekinuto iz godine u godinu, zadržavajući svoj jedinstveni oblik, sadržaj i pristup izloženoj građi. Ovaj način javnog predstavljanja muzejske izdavačke djelatnosti uz druge, male i velike, domaće i inozemne izlagače nakladnike, upoznaje nas i s drugim, jednako važnim i odgovornim, ulogama muzejske djelatnosti i daje uvid posjetiteljima u recentne teme i područja bavljenja muzeja i galerija Hrvatske.

Prepoznatljiv štand MDC-ove Izložbe ove godine obogatit će čak 722 nova naslova tiskanih i elektroničkih publikacija. Akciji se odazvalo 116 muzeja te uz publikacije, dostavili i oko 290 plakata i ostalih popratnih promidžbenih materijala, naglašavaju organizatori. Izložba je i ove godine popraćena katalogom muzejskih publikacija, muzejskih plakata, elektronike i ostale građe, a dugogodišnja voditeljica akcije, Snježana Radovanlija Mileusnić, u njegovom je predgovoru izabrala i ponudila neke od tema i naslova želeći „skrenuti pozornost na novo i zanimljivo, provokativno ili pak dugovječno i održivo, svojstveno muzejima, ali i na neke nove iskorake u muzejskoj izdavačkoj djelatnosti“.

Tako će posjetitelji na štandu Izložbe moći pronaći publikacije koje tematiziraju kolekcionare i njihove privatne zbirke na povremenim muzejskim izložbama ili donacijama, muzejske vodiče kroz stalne postave i pojedine muzejske zbirke priređene u raznim formatima, za djecu ili odrasle, na hrvatskom jeziku ili višejezičnim varijantama, ali i opsežne monografske publikacije koje obrađuju velike projekte i teme ili same muzejske ustanove. Znatan je dio publikacija posvećen i industrijskoj baštini i revitalizaciji nekadašnjih industrijskih ‘žila kucavica’ u suvremene i iskoristive prostore, ali i sportu koji je bio temom ovogodišnje Noći muzeja. Teme vezane uz tradicijsku kulturu i etnografiju ove godine su obrađene u brojnim publikacija i govore o, između ostaloga, i nekim intrigantnim temama – od donjega rublja i intime, preko važnosti drva u čovjekovu životu do značaja brkova u muškoj modi. Muzeji nastavljaju s objavama svojih stručnih i znanstvenih tema vezanih uz muzejsku građu i područje djelovanja u novih 25 svezaka muzejskih časopisa.

Kako važnost ove izložbe za muzejsku izdavačku djelatnost ima odjeka, pokazuje nam i činjenica da su se prvi put ove godine Izložbi pridružila i neka nova muzejska imena: Memorijalni centar Faust Vrančić, Muzej Cvelferije, Muzej vučedolske kulture i Muzej Apoksiomena. Posebno se ističe i broj publikacija za djecu, koje vrstom sežu od muzejsko-edukativnih priručnika i vodiča do bojanki i edukativnih igara, a bogatstvom boja i kreativnošću ilustracija neće mamiti samo dječje poglede.

Muzejsko izdavaštvo sigurno i uvjereno korača uz bok inovacijama i modernosti koju donosi stoljeće u kojem živimo. Tako nam se prvi put predstavlja i novi nakladnički proizvod – „pametna knjiga“ u izdanju zagrebačkoga Muzeja suvremene umjetnosti, gdje spoj tiskane i elektroničke knjige na posve inovativan način pruža jedinstveno čitateljsko iskustvo. Među novitetima ističemo i prvu muzejsku publikaciju lako razumljive knjige za osobe s intelektualnim poteškoćama u izdanju Galerije Ivan Meštrović.

Kako bi slika 37. izložbe izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija bila potpuna i kako bi sve nove muzejske publikacije, ovdje tek ukratko i djelomično spomenute, dobile svoj puni značaj, Muzejsko dokumentacijski centar vas poziva da im se pridružite na ovogodišnjem Interliberu.

Popratni program Knjiga u gostima predstavit će izdavačku produkciju muzeja iz Bosne i Hercegovine – Franjevačkog samostana Duha Svetoga u Fojnici, Franjevačkog muzeja i galerije Gorica u Livnu, Franjevačke galerije u Širokom Brijegu, Muzeja grada Zenice, Muzeja Republike Srpske iz Banja Luke, Zavičajnog muzeja Travnik te sarajevskih baštinskih ustanova – Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, Arhiva Bosne i Hercegovine, Muzeja ratnog djetinjstva i Zemaljskog muzej Bosne i Hercegovine.

U srijedu 8. studenog s početkom u 12 sati održat će se i promocije: Autobiografija fra Leonarda Čuturića (promotori fra Janko Ljubos, predstavnici Arhiva BiH i Miljenko Jergović) te publikacija Zavičajnoga muzeja Travnik i Rodne kuće Ive Andrića iz Travnika (promotori Fatima Maslić, Enes Škrgo, Matej Baškarad). Na velikoj pozornici Zagrebačkoga velesajma održat će se i promocija novih likovnih monografija Muzeja likovnih umjetnosti Osijek – knjige o Oskaru Nemonu, osječkom kiparu koji je karijeru nastavio u Velikoj Britaniji i postao portretist Winstona Churchilla, kraljice Elizabete, Eisenhowera, Trumana i Margaret Thatcher te monografije Josip Alebić posvećene jednom od najvažnijih slikara osječke kulturne scene druge polovice prošlog i početka ovog stoljeća.

Detaljan raspored ostalih aktivnosti i katalog izložbe s popisom svih sudionika i njihovih publikacija, plakata i ostale građe, možete pogledati ovdje.

Interliber, najveća književna manifestacija u Hrvatskoj, platforma je za promociju knjiga, pisaca, čitanja, znanosti i znanja. Ove godine od 7.do 12. studenog na 13.000 m2 predstavit će se više od 300 izlagača iz 16 zemalja.

Posjetitelje očekuju novi naslovi i predstavljanja knjiga, razgovori s autorima, susreti nakladnika, knjižara i knjižničara, književne radionice, okrugli stolovi, kvizovi, dodjele književnih nagrada. Sve to samo je dio bogatog programa koji će se odvijati u intenzivnom ritmu na izložbenim prostorima izlagača i na pozornici u paviljonu 6. Na galeriji paviljona 5 svakodnevno će se održavati različiti kreativni i edukativni programi: radionice stripa, crtanja, igara, zabavno čitanje lektire, a pisci će se družiti sa svojim čitateljima. Premium program eminentnih urednika bit će sastavljen od 3 dijela: dječji program (aktivnosti vezane uz dječju knjigu), strukovni (panel diskusije na temu nakladništva, knjižarstva i knjižničarstva) te promocije knjiga i čitanja. Posebno izdvajamo kviz znanja Interlibera – HIGH FIVE za učenike osnovnih i srednjih škola koji radimo u suradnji s Hrvatskim kviz savezom, aukciju starih i rijetkih knjiga kao i Knjigodar, akciju darivanja knjiga jednoj školskoj knjižnici s Hrvatskom udrugom školskih knjižničara i Zajednicom nakladnika i knjižara.

Atraktivnosti Interlibera doprinijet će još veći i još zanimljiviji Znanstveni kvart, posebno osmišljen dodatni sadržaj koji se organizira u suradnji sa Zajednicom nakladnika i knjižara, gdje će posjetitelji uživati u interaktivnoj popularizaciji znanosti kroz prenošenje znanja na praktičan i zabavan način.

Jubilarni 40. Interliber obilježit će se kroz poseban slavljenički kulturno-glazbeni program pod nazivom „Interliber 40“ u organizaciji Zajednice nakladnika i knjižara, Grada Zagreba i Zagrebačkog velesajma. Na otvorenoj pozornici ispred paviljona 5 sve posjetitelje očekuje cjelodnevna dobre glazbe i zanimljivih nastupa DJ-a i glazbenih bendova.

U svim paviljonima posjetitelji će moći kao i do sada ostaviti knjige na posebnom mjestu – Knjižideru, koji će ujedno služiti i kao garderoba, a novost ove godine je i prostor za prematanje beba – baby room uz Knjižider u paviljonu 6. Ulaz će, kao i do sada, biti besplatan.

Više informacija možete pronaći na web stranici Zagrebačkog velesajma ili na službenoj facebook stranici sajma. 

Interliber se održava pod pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske i Milana Bandića, gradonačelnika Grada Zagreba.

Muzejski dokumentacijski centar (MDC) iz Zagreba organizira 35. izložbu izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija. Izložba će se održati u sklopu ovogodišnjeg Interlibera, koji se otvara u utorak, 8. studenog, na Zagrebačkom velesajmu.

Na 35. jubilarnoj izložbi, koja se u kontinuitetu održava od 1982. godine, MDC će izložiti 685 novih naslova – kataloga izložaba i muzejskih zbirki, vodiča kroz stalne postave, monografija i časopisa kao i 11 elektronička izdanja i 290 plakata nastalih u produkciji muzeja i galerija.

MDC je pažnju publike počeo usmjeravati na muzejsko izdavaštvo 1982. godine kao nositelj inicijative o objedinjavanju izdavačke djelatnosti muzeja i galerija bivše Jugoslavije i osnivanju stalnog izložbenog prostora znanstvenih i informativnih publikacija. Prva izložba publikacija muzeja i galerija održana je u sklopu Proljetnog zagrebačkog velesajma i najavljena je riječima: “Muzejsko-galerijske ustanove snažan su, ali nedovoljno uočen, izdavački sektor.” Od tada pa do danas predstavljeno je ukupno 17.019 novih naslova, a zanimljivo je i spomenuti da izdavačku djelatnost hrvatskih muzeja i galerija nisu zakočile ni ratne godine, tijekom kojih su mnogi muzeji imali stalne postave i građu pohranjenu u depoima.

Na ovogodišnjoj izložbi sudjeluje 120 muzeja iz 68 hrvatskih gradova i u nedostatku specijaliziranih muzejskih knjižara ova izložba je najcjelovitiji i jedini oblik predstavljanja širokog spektra muzejskih tema i njihovih realizacija, a ujedno jedinstvena prilika za sve posjetitelje Interlibera da se upoznaju s muzejskim izložbama i događanjima koja su obilježila tekuću godinu u hrvatskom kulturnom životu.

Kao i svake godine, knjižni noviteti u najvećem broju obrađuju likovne teme. Ovom prilikom skrećemo pozornost na likovne monografije i opsežnije kataloge renomiranih slikara, kipara i arhitekata – Kipar Johannes Komersteiner i njegov krug (Muzej za umjetnost i obrt), Alberto Giacometti: Portreti sadašnjosti (Umjetnički paviljon u Zagrebu), Munir Vejzović: Zagrljaj erotike i plastike (Moderna galerija, Zagreb), a pažnju će svakako privući i Bauhaus – umrežavanje ideja i prakse (Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb).

Povijesne teme uvijek su bile važan dio muzejskog nakladništva, a među naslovima izdvajaju se Bili smo samo brojevi: Istrani u koncentracijskim logorima u Drugome svjetskom ratu (Povijesni i pomorski muzej Istre) i Veličanstveni Vranyczanyjevi: umjetnički, povijesni i politički okvir života jedne plemićke obitelji (Matica hrvatska, Muzej za umjetnost i obrt). Posebnu pozornosti privlači i opsežan monografski katalog Varaždin pod krunom Habsburgovaca (Gradski muzej Varaždin).

Sve ljubitelje narodnih nošnji i etnokreacija razveselit će publikacije Muzeja Moslavine – Narodne nošnje Moslavine, Hrvatske Posavine i Banovine, Gradskog muzeja Nova Gradiška – Muške narodne nošnje zapadne Slavonije: Požega, Pakrac, Novska, Nova Gradiška i Muzeja grada Kaštela – Povismo i sukno: kaštelansko tradicijsko ruho.

Must read su i dva izdanja koja se bave nadnaravnim bićima – Čarobna družba: vjerovanja u nadnaravna bića u Podravini ( Etnografskog muzej Zagreb) te Vile s Učke: žanr, kontekst, izvedba i nadnaravna bića predaja (Povijesni i pomorski muzej Istre), a tema smrti obrađena je u katalogu Put u vječnost (Galerija Klovićevi dvori).

Sve muzejske publikacije moći će se razgledati na štandu MDC-a na Interliberu od 8. do 13. studenog u Paviljonu 6 Zagrebačkog velesajma. Autorica izložbe, kataloga i predgovora katalogu je knjižničarska savjetnica iz MDC-a mr. sc. Snježana Radovanlija Mileusnić, a dizajna Boris Ljubičić.

Posjetitelje, kao i do sada očekuju puni paviljoni, pregršt novih naslova, predstavljanja knjiga, dolazak hrvatskih i inozemnih knjiških zvijezda, neposredni razgovori s autorima uz potpisivanje knjiga, susreti nakladnika, knjižara i knjižničara, književne radionice, okrugli stolovi, a to je samo dio bogatog programa koji će se odvijati u intenzivnom ritmu na pozornici te na izložbenim prostorima izlagača.

Ovogodišnji sajam održava se pod visokim pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske od 11. do 16. studenog i već tradicionalno predstavlja poslovni svijet izdavačkog i edukativnog stvaralaštva s najvećom ponudom knjiga i učila na jednom mjestu.

Interliber po svom značenju nadilazi nacionalne okvire i dobiva sve više međunarodni značaj.

Svi najznačajniji domaći nakladnici predstavljaju na Zagrebačkom velesajmu bogat program novih izdanja s  najrazličitijih područja, dokazujući da nakladništvo u nas zna i pronalazi put do ljubitelja knjige.

U istom terminu kao i Interliber održavaju se Sajam glazbe i multimedije te Info s Reboot InfoGamerom. Reboot InfoGamer, najznačajniji i najambiciozniji gamerski događaj u Hrvatskoj i regiji. Natjecanja, prezentacije, atraktivni turniri, društvene igre. Raznolika ponuda glazbala, glazbene opreme i profesionalne audio i video opreme, rasvjete i scenske opreme.

Zajedno, ove sajamske cjeline spajaju na jednom mjestu kulturu, knjige, glazbu, multimediju i informatiku. 

Više potražite ovdje. 

Valjalo bi izdvojiti i već regularno sudjelovanje Knjižnica grada Zagreba koje u sklopu Interlibera provode edukativni i zabavni program za djecu i mlade. Knjižnice grada Zagreba od 2002. godine organiziraju radionice za djecu i mlade za vrijeme trajanja sajma. Svrha takvog programa je promocija rada knjižničara dječjih odjela narodnih knjižnica široj javnosti, odnosno posjetiteljima Interlibera koji dolaze iz cijele Hrvatske.

Osim knjižničara iz Zagreba ove godine u realizaciji programa sudjeluju i knjižničari iz Bjelovara, Rijeke, Vinkovaca, Pazina i Zadra, suradnici koji svoje programe provode na dječjim odjelima, te djeca i mladi – članovi knjižnica. Tijekom tjedna program na Interliberu namijenjen je organiziranim skupinama učenika i svim posjetiteljima sajma knjiga, djeci i mladima svih dobnih skupina, od predškolske do studentske dobi. Kreativne i edukativne radionice tijekom subote i nedjelje namijenjene su djeci i roditeljima posjetiteljima sajma.

Interliber će biti održan od 12. do 17. studenog u paviljonima Zagrebačkog Velesajma. 

Više informacija o sajmu možete pronaći ovdje. 

Kako piše Gordan Duhaček za tportal: “Bolaño se tako pokazuje piscem koji ne samo da želi (što ne treba samo po sebi podcjenjivati, jer mnogi autori padaju već na tom nivou), nego i može i zna pisati vrhunsku književnost, koja je istovremeno bogata značenjima, stilski razuzdana i inovativna, nevjerojatno uzbudljiva, ali potpuno prijemčiva za svakog čitatelja koji je spreman odvojiti malo vremena i koncentracije za uživanje u književnom remek-djelu. Još bolje, Bolaño se ne razbacuje svojim pripovjedačkim talentom, niti ga forsira kako bi ga vječno potvrđivao i tako pretvorio u teret, nego ‘samo’ piše svoju priču o seriji brutalnih ubojstava stotina žena u sjevernomeksičkom gradu Santa Teresa”.

Unatoč tomu što je Bolaño ostavio detaljnje instrukcije o tome kako je zamislio dinamiku i format objavljivanja svog kapitalnog djela, ono je se uglavnom objavljuje u integralnom obliku, poput bosanskog i engleskog izdanja, ali i – kako pokazuje srpski primjer – u dva toma.

Kao što je spomenuto, na hrvatskom su tržištu do sada objavljena dva Bolañova prozna djela: Čileanski nokturno u prijevodu Željke Somun te Divlji detektivi u prijevodu Ariane Švigir i Simone Delić. Za Divlje detektive Bolañu je 1999. godine jednoglasnom odlukom dodijeljena nagrada Rómulo Gallegos, najveće hispanoameričko književno priznanje, koje se daje za najbolji roman na kastiljskom jeziku napisan u prethodne dvije godine, a 2008. posthumno je nagrađen s National Book Critics Circle Award for Fiction za roman 2666.

V.M.

V.M.