Legislativno kazalište jedna je od tehnika iz arsenala kazališta potlačenih, intrigantna i inovativna tehnika teatarske izvedbe koja vuče korijene iz participativnog teatra. Riječ je o kazalištu s jasnom političkom svrhom: poticanje dijaloga i promišljanja o društvenim, političkim i zakonodavnim problemima odozdo, na inkluzivan i participativan način, koji omogućuje sudjelovanje osobama kojih se legislatura direktno tiče. Augusto Boal, brazilski dramaturg i redatelj, razvio  je ovu metodu u drugoj polovini 20. stoljeća s ciljem da temeljitije angažira publiku i potakne ih da razmisle o zakonima i političkim pitanjima koji utječu na njihov svakodnevni život. 

Osnovna zamisao legislativnog kazališta jest ta da se kroz interaktivnu izvedbu publici omogući da preispita postojeće zakone, da promišlja o njihovoj pravičnosti, pa čak i da predloži nove zakonske mjere i o njima raspravlja. U samoj izvedbi, glumci se pojavljuju u ulogama koje ilustriraju situacije povezane s konkretnim društvenim pitanjima, dok publika ima priliku intervenirati, pokušati utjecati na ishode situacija i predlagati zakonodavne promjene kako bi riješila probleme prikazane na sceni. Ova interakcija između publike i izvođača stvara prostor za kritičko razmišljanje o postojećim zakonima te potiče građane da preuzmu aktivnu ulogu u  oblikovanju društva. U okviru projekta Kazališni jezik, tema koju su polaznici radionica (23 osobe migrantskog porijekla) donijeli iz svojih življenih iskustava pokazuje kako su rasizam, ksenofobija i islamofobija duboko ukorijenjeni kako u svakodnevnim interakcijama, tako i u zakonskim okvirima.

Prijedlozi do kojih se došlo u okviru izvedbi legislativnog kazališta obuhvaćaju područja zaposlenja, zdravstva, informiranja, stanovanja i integracije i uključuju: produženje radnih i boravišnih dozvola, prekvalifikacijske tečajeve za tražitelje azila, besplatnu pravnu pomoć iz domene radnog prava, pristup zdravstvenoj skrbi, osnivanje besplatne ambulante, informacije na više jezika u javnim službama, osnivanje ureda za informiranje, izgradnju društvenih stanova, kontroliranu najamninu, suzbijanje diskriminacije u procesu najma, podizanje svijesti o problemima i prednostima multikulturalnog društva te uključivanje stranaca u politički život zajednice. Sve ove mjere imaju za cilj osigurati dostojanstvenu egzistenciju svima, bez obzira na administrativni status.

“Integraciju razumijemo kao višesmjerni proces višestruke transformacije zajednica u dinamičnom višekulturnom društvu. Kako bi osigurali uvjete za integraciju važno je razumjeti strukturne nejednakosti i osigurati dostojanstvenu egzistenciju svima, bez obzira na administrativni status”, napomenuto je u Otvorenom pismu čiji čitav sadržaj možete pronaći ovdje.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Ekosustavima uključive kulture koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Predstava je kroz konkretne životne situacije pokušala ukazati na diskriminaciju koju novi stanovnici Zagreba često proživljavaju – poput uskraćivanja zdravstvenih usluga zbog nedostatka potrebne (a stranim državljanima većma nedostupne) dokumentacije, stihijskog podizanja cijena proizvoda na tržnici te isključivosti u iznajmljivanju stanova. Ovakva socijalno angažirana tematika nedvojbeno je važan dio legislativnog teatra (tipa interaktivnog kazališta usredotočenog na poticanje razmišljanja o sustavu u kojemu živimo, kao i načina njegova poboljšanja), no moment u kojemu on zaista počinje izlaziti iz okvira klasičnog kazališnog formata počinje tek nakon završetka uvježbanog glumačkog nastupa. Tada se težište prebacuje na publiku i kroz jednostavno pitanje o pitanju – doslovce, pitanje o tome koje se uopće pitanje izvedbom htjelo postaviti – ona postaje ne samo aktivni sudionik predstave, već i sustvaratelj njezina značenja i poruke.

U naglasku na učešću gledatelja ogleda se temeljna odrednica Kazališta potlačenih, kojemu je legislativni teatar jedna od metoda. Kazalište potlačenih razvio je brazilski glumac, redatelj i kazališni pedagog Augusto Boal, vođen idejom demokratizacije čitavog kazališnog iskustva. Kako i samo ime nagoviješta, ovaj vid dramskog stvaralaštva orijentiran je na osnaživanje potlačenih skupina te poticanje dijaloga, što ga pozicionira na čvorište umjetnosti i aktivizma. Moglo bi se reći da se njegovi ciljevi granaju na dva različita kolosijeka: institucionalni i kulturni, odnosno društveno-politički i individualni. To se najviše razabire upravo u legislativnom tipu, ali i u jednom drugom, možda i poznatijem obliku – forum kazalištu.

Forum kazalište služi se standardiziranom dramaturgijom kako bi prikazalo odnos između protagonista i antagonista, koji kulminira sukobom i okončava porazom protagonista. Predstava I’m not racist, but… izvjestan je hibrid ovih dviju tehnika, zbog čega joj je krajnji zadatak postizanje strukturnih promjena, odnosno izgradnja pravednijeg društva posredstvom institucija. Međutim, kao i u svakoj drugoj angažiranoj umjetnosti, ova poruka potpuno bi se izgubila kada ne bi bilo onih koji je primaju, i kroz to primanje uče primjenjivati. Publika se ovakvim interaktivnim izvedbama izvlači iz sigurne, receptivne, pasivne anonimnosti i poziva da promisli o prikazanom problemu, isproba uloge protagonista i ostalih sudionika te istraži drukčije moguće rasplete situacije.

Na subotnjoj izvedbi jedan je posjetitelj podijelio kako ga je, kada je na vlastitoj koži doživio rasnu netrpeljivost, najviše razočarala šutnja njegovih prijatelja i okolnih svjedoka. Zatim je uprizorena forum-scena iz prethodno priređenog repertoara gdje djevojka (protagonistica) propušta autobus jer vozačica (antagonistica) nije voljna komunicirati ni na kojem drugom jeziku doli hrvatskom. Spomenuti gledatelj stupa na pozornicu i posreduje između djevojke i vozačice kako bi pomogao djevojci, u čemu naposljetku uspijeva i djevojka se ukrcava na autobus. Intervencija publike pokazuje se stoga kao dvostruki podvig: promatrač samim podizanjem glasa prestaje biti neutralan, a upriličavanjem tritagonista na pozornici preobražava se iz statičnog podržavatelja nepravde u njezinog aktivnog suzbijatelja. Dakle, uloge protagonista, antagonista i tritagonista vrlo su elastične. Uzmimo primjer vozačice autobusa: nakon smirivanja sukoba ona odmahuje rukom i govori kako samo želi raditi svoj posao. Tim potezom svlači odijelo antagonista i otpravlja samu sebe u sferu bezlične privatnosti. No, upravo je taj partikularan poriv ponovno vraća na stanovište antagonista – stanovište nemara za druge. 

Prepoznavanje ovih smjena u suštini je ipak društveno pitanje. Tendencija k animozitetu nije egalitarno raspoređena, i potaknuta tek trenutkom i raspoloženjem, već proistječe iz sistemske neravnopravnosti. Kuringa (istovremeno i facilitatorica i moderatorica) Josipa Lulić, inače povjesničarka umjetnosti i voditeljica Centra za kazalište potlačenih POKAZ, naglašava da živimo u sustavu koji potiče rasizam, pa se može zaključiti da za mijenjanje toga sustava moramo u istom potezu mijenjati i sebe i sustav – i tu se spajaju institucionalno, društveno-političko i kulturno, individualno. Strukturne promjene u demokratskom društvu počivaju na edukaciji i participaciji, te na osvještavanju važnosti tritagonista. Tako su prije početka predstave posjetitelji opskrbljeni olovkama i papirima, kako bi se iznađeni prijedlozi mogli zapisati i naknadno povezati u jedinstven dokument, koji će se potom slati i gradskim i državnim vlastima.

Jedan od prvih zahtjeva na popisu svakako će biti organizacija tečajeva jezika, objašnjava Josipa Lulić. Potreba za učenjem hrvatskog većini je sudionika i bila glavna motivacija da se pridruže radionicama kazališta. Takvo što ne čudi, jer je sama predstava dio projekta Kazališni jezik, kojega provodi Centar za kazalište potlačenih POKAZ. Projektom se kroz kontinuirane kazališne radionice nastoji pomoći strancima da usvoje jezik i rade na vlastitom protunarativu prevladavajućem diskursu. Nesrazmjerna podjela resursa (zdravstvene skrbi, krova nad glavom, jednake cijene hrane, znanja) na neki je način radikalizirana u nemogućnosti organiziranog učenja jezika, jer se time ignorira svojevrstan hendikep proizašao iz puke zatečenosti na novom prostoru, a svojstven je upravo strancima, i to napose onima u nezahvalnom društvenom položaju (kao što su, recimo, strani radnici u prekarnom zaposlenju). Budući da su integracijske politike u Hrvatskoj gotovo nepostojeće, zajedničko kreiranje konkretnih rješenja, još k tome u kreativnoj, umjetničkoj formi, ujedno je i inovativno i imperativno. 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Ekosustavima uključive kulture koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Sarajevo Film Festival pruža priliku mladima sa Zapadnog Balkana da posjete Sarajevo, upoznaju svoje vršnjake, istražuju, posmatraju i uče o našim zajednicama i drugima kroz filmove, diskusije, ali i šetnjom kroz ulice grada Sarajeva u njegovim najboljim trenucima.

Western Balkans Youth Team će prisustvovati projekcijama filmova u sklopu festivalskog Suočavanje sa prošlošću (Dealing with the Past) kornera, učestvovati u panel diskusijama sa filmskim producentima i kreirati sadržaje za društvene mreže kako bi predstavili svoje iskustvo i viđenje historije, priča, aktivizma mladih, Sarajeva, filmskog festivala, dijaloga i umrežavanja.

Zajednički projekat je sinergija važnih i cijenjenih partnera u Bosni i Hercegovini koji ima za cilj kreirati prilike za mlade sa Zapadnog Balkana kako bi bili mobilni, kreativni i uključeni s obzirom da su oni pokretači kako za bolju regiju, tako i za interkulturalnu zajednicu.

Program će ugostiti 25 mladih učesnika kako bi formirali Western Balkans Youth Team za koji treba ispunjavati sljedeće kriterije:

• Rezidenti iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Kosova*, Crne Gore, Sjeverne Makedonije ili Srbije (zajedno nazvane ugovorne strane);
• Starosne dobi od 18 do 25 godina;
• Motivirani da budu dio cijelog projekta doprinoseći timskom radu, te da pišu priče za DwP stranicu i kreiraju sadržaj za platforme društvenih mreža;
• Inspirisani za učešće u skladu sa dogovorenim programom Sarajevo Film Festivala i da napišu članak o svom iskustvu nakon što se vrate u svoje lokalne zajednice;
• U mogućnosti su da prisustvuju “Dealing with the Past” programu od 12. do 17. augusta 2023.;
• Nisu ranije putovali ili su imali manje prilika za putovanja izvan svojih gradova/ugovornih strana.
• Učestvovat će u specijalnoj epizodi emisije “Perspektiva”.

Troškove putovanja i smještaja učesnika snosi organizator, a prijaviti se možete ovdje. Prijave su otvorene do 1. srpnja.

Piše: Antonija Letinić

Prema studiji Ujedinjenih naroda u 2014. godini 54% svjetske populacije živi u urbanim sredinama, a procjenjuje se da će do 2050. u gradovima živjeti 66% posto stanovništva. Priljev stanovnika u gradove podrazumijeva i njihovu transformaciju u pogledu ekonomske, političke i društvene moći. Ekonomska kriza, zagađenje i socijalna isključenost ključni su izazovi europske današnjice, posebno vidljivi u dinamičnim žilama kucavicama – gradovima. Kako suzbiti siromaštvo i poboljšati kvalitetu života građana, kako ih osnažiti da budu aktivni dijelovi društva i motivirati za oblikovanje novih prostora suradnje i dijaloga brige su današnjih europskih gradova, pa tako i Zagreba. 

Kako će gradovi izgledati u budućnosti, ponešto ovisi i o sadašnjosti i načinima na koje ćemo doprinijeti njihovom razvoju. Jedna od onih koji promišljaju budućnost svojega grada je i koalicija okupljena oko Platforme Upgrade, a koju čine Centar za mirovne studije, socijalna zadruga Okus doma, Zelena mreža aktivističkih grupa te niz nevladinih organizacija u polju kulture i mladih. Akteri okupljeni oko ove platforme povezali su se iz različitih potreba, ali pod zajedničkim nazivnikom imaginiranja otvorenog grada i novih modela društvenog razvoja. S jedne strane Zagreb je postao važno turističko odredište, otvoreno za susrete najrazličitijih kultura, dok je s druge strane sve više njegovih građana suočeno s nezaposlenošću i siromaštvom. I konačno, izbjeglički val sve nas stavlja na test solidarnosti te podsjeća na različite oblike društvene isključenosti i isključivosti prema drugima i drugačijima. 

Kako grad i njegovi građani zajednički mogu razvijati i ponuditi inovativne modele rješavanja problema zajednice i njihove neminovne promjene? Kako zajedno možemo doprinijeti razvoju Zagreba kao otvorenog i uključivog grada za sve njegove sadašnje i buduće građane? Zajedničkim djelovanjem solidarne ekonomije i održivog razvoja, izgradnje interkulturnog dijaloga, socijalnog poduzetništva te kulture i umjetnosti u suradnji s gradom mogu se kreirati dinamična mjesta dijaloga i tolerancije, solidarnosti, kreativnosti, cjeloživotnog obrazovanja i osnaživanja građana za aktivno sudjelovanje i kreativni doprinos društvu. I na kraju, u vrijeme različitih oblika kriza u kojima se kao društvo nalazimo, doprinijeti pozitivnim društvenim promjenama – socijalnoj uključenosti građana i gospodarskom razvitku grada.  

Polazeći od ovih premisa, koalicija će pokušati oblikovati neka moguća kreativna i održiva rješenja kroz raznolike aktivnosti, koje uključuju niz društvenih, kulturno-umjetničkih i medijskih događaja. Prvo takvo događanje vezano je uz obilježavanje Međunarodnog dana borbe protiv rasne diskiminacije povodom kojeg Centar za mirovne studije i P.E.N. organiziraju čitanje poezije u književnom klubu Booksa, u ponedjeljak, 21. ožujka 2016. u 18 sati, a nakon čitanja poezije posjetitelji mogu sudjelovati u dinamičnom i interaktivnom satu arapskog jezika, na kojem će  se upoznati s jednim važnim dijelom te kulture.  

Tim povodom, pitali smo neke od članova koalicije da nam odgovore na pitanja što je za njih otvoreni grad te na koje ga sve načine možemo otvoriti.

Dražen Šimleša (ZMAG): Za mene je otvoreni grad onaj koji nema straha, koji voli sve što ima a spreman je primiti novo i drugačije jer su kretanje i promjena temelj života. Iz svakog tog pomaka nešto se uzme od prije i nastavi dalje činiti identitet grada, a ono što je došlo daje nove boje i mirise. Otvoreni grad ima veliko srce da nas sve primi i prihvate sve naše različitosti. Isto kao i otvoreni čovjek.

Grad otvaramo tako da se u njemu njeguje i razvija sloboda, sloboda da se kreće i da se bude ono što jesmo. Otvoreni grad ne samo da to može podnijeti, nego ima i kapaciteta pretvoriti to u svoju prednost i kvalitetu. Zato su bitni prostori u gradu koji simboliziraju njegovu otvorenost jer u svom djelovanju i radu sadrže pozitivan odnos prema slobodi i prihvaćanju različitosti.

Emina Bužinkić (CMS): Otvoreni je grad mjesto susreta, dijaloga i suradnje. Otvoreni je grad onaj koji je svjestan promjena i pozdravlja ih kao priliku za kulturni rast. Otvoren je grad mjesto interkulturalnosti kao priče koja omogućava nadilaženje dubokih društvenih podjela i koji artikulira novu kulturu interakcije i to kako se ona razlikuje od onih koje poznajemo. Otvoreni grad odbija strahove i stereotipe, on se približava ljudima i poziva ljude na približavanje ka njemu. On je ispiriran različitostima kultura i poziva na njihovo prožimanje i suradnju. 

Grad otvaramo na različite načine – uvezanim nitima stvaranja društva dobrodošlice i gostoprimstva, omogućavanjem pune ekonomsko-socijalne integracije, kulturne integracije te naposljetku i građanske integracije. Otvaranje grada je kreativno stvaranje prostora integracije u svim aspektima društvenog, ekonomskog, kulturnog, građanskog i političkog života u grad kao novi prostor življenja osoba koje dolaze iz drugih gradova, zemalja i regija. Otvaranje grada odnosi se i na promjenu percepcije onih koji dolaze i njihove prihvaćenosti u društvu.

Nawar Murad (Okus doma): Otvoreni grad je grad koji prima u zagrljaj nove, različite i drugačije kulturne fenomene, a istovremeno ne briše originalni identitet tih fenomena, nego im daje slobodu. Možemo otvoriti grad na način da dajemo onima koji su stručni u nekim područjima da rade ono što vole raditi a ne ono što moraju jer grad ne može biti otvoren ako nema rada koji se radi s ljubavlju.

Sanja Burlović (Attack): Otvoreni grad su ljudi različitih kultura, mentaliteta, porijekla, rase, vjere, seksualne orijentacije, nacionalnosti. Građani i građanke koji čine i utječu na grad. Otvoreni grad je multikulturalan, spreman prihvatiti različitosti i spreman na promjene.

Grad otvaramo međusobnim dijalogom, spremnošću da među nas prihvatimo druge i drugačije. Grad otvaramo umjetničkim inventivnim akcijama, tolerancijom, idejama. Grad otvaramo svjesnošću da je suživot moguć i potreban, ustrajnošću da  to i postignemo. Grad otvaramo pružanjem jednakih mogućnosti.

Ovo su tek neki od mogućih odgovora na ponuđena pitanja, a kroz niz aktivnosti i događanja koalicija će pokušati ponuditi nove odgovore i primjere kako grad činimo otvorenim. 

Odjel za kulturu Grada Graza objavio je natječaj za književnu stipendiju Pisac grada Graza. Ova stipendija uključuje besplatni smještaj u Grazu i mjesečnu stipendiju u iznosu od tisuću i sto eura u razdoblju od 1. rujna 2012. do 31. kolovoza 2013. Natječaj ostaje otvoren do 31. ožujka.

Cilj programa Pisac grada Graza jest promovirati književnike inovativne poetike, osjećaja za aktualne teme, kvalitetnog estetskog i lingvističkog izraza, autentičnosti i umjetničku neovisnost. Rezidencijalni program u Grazu zamišljen je u svrhu doprinosa kulturnoj razmjeni i interakciji s lokalnom literarnom scenom. Kako bi se omogućio interkulturni dijalog između evropskih i vanevropskih književnika, za ovu stipendiju ne postoje regijonalna ograničenja.

U obzir za stipendiju dolaze autori koji svojim radom pokažu kulturni i lingvistički interes za Graz, znaju osnove njemačkog jezika, u svojoj su karijeri objavili barem jednu samostalnu književnu publikacija (ne u vlastitoj nakladi), imaju pet objavljenih tekstova u časopisima i antologijama ili dvije već emitirane i objavljene radio drame ili jednu dramu za kazalište koja je već izvedena. Od stipendista se traži kooperativnost za dijalog između književnosti i lokalnog urbanog okruženja, sudjelovanje u čitanjima, predavanjima u školama i diskusijama koje organizira Odjel za kulturu Grada Graza ili Kulturvermittlung Steiermark, povezivanje s javnosti i kulturnom scenom Graza te izrada prijedloga za specifični projekt koji će se realizirati tijekom rezidencijalnog boravka.

Prijavi je potrebno priložiti neformalno pismo namjere, životopis, popis objavljenih djela, dvije različite publikacije zajedno s prijevodom ukoliko tekst nije objavljeno na njemačkom jeziku (svega pet do deset stranica, nije potrebno slati cjelovite knjige) te koncept predloženog projekta na dvije stranice u kojima će književnik ili književnica opisati svoje konkretne projektne ideje. 

Svoje prijave šaljite poštom na adresu: Kulturamt der Stadt Graz, City of Graz – Cultural Office, Stigergasse 2/II. Stock (Mariahilfer Platz) 8020 Graz. Više o ovoj stipendiji i kulturnom programu Grada Graza možete saznati ovdje. 

Izvor: Kultur Server Graz

Na ovogodišnjem Kulturnom kampiranju, koje se u organizaciji zagrebačkog neformalnog saveza Organizam odvijalo u Italiji, rodila se ideja o pokretanju međunarodnih umjetničkih novina A Bubble. Ove novine zamišljene su kao svojevrstan novinski laboratorij, kritički i izložbeni prostor na papiru. Tako je A Bubble postao dio godišnjeg projekta proširivanja međunarodne kulturne i umjetničke suradnje u cilju učvršćivanja evropske i jadranske suradnje između neformalnog saveza Organizam i njegovih talijanskih partnera. 

“A(driatic) Bubble je mjesto posvećeno autorima i projektima koji značajno određuju nove geopolitike umjetnosti. Osnovno polazište projekta umjetničkih novina crpimo iz prostorne veličine mora koje povezuje Hrvatsku i Italiju. Imajući na umu mnoge dimenzije spomenutog odnosa, zanima nas kako geografska specifičnost i nužnost utječe na formiranje kulturno-umjetničke zbilje nekog prostora te dokle ona seže. Uzimajući u obzir aktualna pitanja, zanima nas također koji su temelji te zbilje i na koji način je multikulturalni dijalog između Hrvatske i Italije bio generiran u povijesti. Motivirani tajnom morske dubine i idealnošću odraza površine mora, pronalazimo uzbudljivim promišljati i bilježiti označeni prostor i kretanja u formiranju aktualnih kulturnih politika na svjetskoj razini”, ističe se u uvodniku novina.

U fokusu ovog časopisa nalaze se neki od radovi umjetnika koji su bili prikazani na 54. Venecijanskom bijenalu, drugo izdanje radio projekta Zvuci Venecije, grad Zagreb kao mjesto previranjima u kontekstu ulaska Hrvatske u Evropsku Uniju. Također, u A Bubbleu ćete moći pročitati tekstove Artura Barria More i razlika između umjetnosti i (umjetničkog) djela, intervjue sa Željkom Radivojom, Vlastom Delimar i BADco. te tekst Demania Marittima K.278 – umjetnički projekt uz more u Senigalliji.

Prvo izdanje A Bubble internacionalnih umjetničkih novina tiskano je uoči zatvaranja ovogodišnjeg Venecijanskog bijenala, koji se održavao u razdoblju između 4. lipnja i 27. studenog. Nakladnik je Sintoment, udruga za multimedijalnu umjetnost i afirmaciju kulture, dok je organizator i provoditelj cijelog projekta već spomenuti neformalni savez Organizam kojeg čine Udruga bivših učenika Škole primijenjene umjetnosti i dizajna (UBU), Sintoment i kreativni tim Babushke i njihovi talijanski partneri. Tekstovi su objavljeni na hrvatskom, engleskom i talijanskom jeziku. A Bubble novine će izlaziti periodično, tri ili četiri puta godišnje i u potpunosti su besplatne. Online izdanje prvog broja dostupno je i na istaknutom linku.

Izvor: Organizam