Život u multikulturalnom društvu u kojem na istom geografskom području žive ljudi različitih vjerskih, etničkih i nacionalnih pripadnosti koji njeguju različite kulturne običaje i prakse neizbježna je činjenica suvremenog društva. Interkulturalno društvo je ono u kojem ljudi različitog kulturnog porijekla komuniciraju uvažavajući međusobne različitosti i žive jedni s drugima, a ne jedni pored drugih. Uvjete za dijalog i međusobno razumijevanje te osiguravanje trajnog i održivog mira, zaštite i promicanja ljudskih prava, demokracije i vladavine prava potrebno je uvoditi i u obrazovni sustav. Model individualizma koji dominira većinom obrazovnih sustava u svijetu rezultat je pogleda na globalne teme kao beznačajne za državnu viziju obrazovanja i društva. Takvi obrazovni modeli u velikoj su mjeri uzrok sukoba između pojedinaca i naroda, posebno ako pripadaju različitim kulturama, vjerama, društvenim skupinama ili imaju drugačiji način razmišljanja.

Vijeće Europe je kao važan dokument za interkulturalno obrazovanje istaknulo Bijelu knjigu o međukulturnom dijalogu u kojoj navodi osnovno i srednje obrazovanje kao odgovorno za razumijevanje vrijednosti demokratskog života, poštivanje ljudskih prava te kao osnovu za upravljanje raznolikošću i otvorenosti prema drugim kulturama. Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo Vlade RH, uveden 1999. godine, obuhvatio je identitetni i interkulturalni odgoj i obrazovanje, no nije bio obvezan pa se provodio samo u dijelu škola kroz projekte i izvannastavne aktivnosti i nije svim učenicima osigurao razvoj građanske kompetencije. Građanski odgoj i obrazovanje, koji obuhvaća kulturnu i interkulturnu sastavnicu, uveden je kao međupredmetni i interdisciplinarni sadržaj u obrazovni sustav 2014. godine, no način njegove provedbe nije osiguran osposobljavanjem nastavnika. Tome ne pridonosi Agencija za odgoj i obrazovanje, nadležna institucija za izdavanje potvrda o stručnim osposobljavanjima, jer osposobljavanja organizira rijetko i neadekvatno temama koje GOO zahtijeva.

Forum za slobodu odgoja je sklopu aktivnosti GOOD Inicijative proveo istraživanje s ciljem mapiranja prisutnosti, rasprostranjenosti, intenziteta i kvalitete dimenzija i tema Građanskog odgoja i obrazovanja u prijedlozima kurikularnih dokumenata Cjelovite kurikularne reforme. Tema “kulturna raznolikost i međukulturno razumijevanje” zastupljena je u 151 ishodu odnosno u 14 predmeta, s najvećom prisutnošću u hrvatskom jeziku i katoličkom vjeronauku te međupredmetnim temama Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije i Osobni i socijalni razvoj. Kada su u pitanju ciklusi, ova komponenta je najviše prisutna u višim ciklusima obrazovanja. U sklopu reforme izrađen je kurikulum za obrazovanje o kulturi, jeziku i pismu nacionalnih manjina. U prijedlozima kurikuluma vidljiva je usmjerenost na poticanje uvažavanja različitosti i ravnopravnosti, prepoznaje se i utjecaj nacionalnih manjina na oblikovanje zajedničke kulture. No, temu interkulturalnosti potrebno je odmaknuti od pukog upoznavanja, razumijevanja i poštivanja pripadnika drugih kultura. Preporuka je istraživanja da interkulturalnost bude aktivna komponenta kurikuluma, te poticaj učiteljima i školama da rade na susretima kultura kako bi se kroz te susrete smanjile predrasude i stereotipi, a time se onda značajno može pridonijeti i smanjenju govora mržnje ili nasilničkog ponašanja.

U Republici Hrvatskoj postoje 22 priznate manjine, a postojeći modeli njihova obrazovanja uključuju model A u kojem se cijela nastava provodi na jeziku manjine, model B koji podrazumijeva dvojezičnu nastavu te model C koji uz redovnu nastavu na hrvatskom jeziku osigurava dodatne sate učenja jezika, povijesti i kulture određene manjine. Većina učenika manjinskog nacionalnog identiteta obrazuje se po modelu C. U okviru neformalnog interkulturalnog obrazovanja djeluje Nansen Dialogue Network kao mreža organizacija koje pokušavaju iskorijeniti etničke rascjepe. Jedan od izazova u djelovanju, pogotovo na razini osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja, jest razdvajanje djece u posebne razrede, pa čak i škole, pri čemu je interakcija među djecom različitih nacionalnih pripadnosti smanjena ili je uopće nema. Član mreže je Nansen dijalog centar iz Osijeka koji provodi svoje programe, između ostalog, u Vukovaru, Jegunovcima (Makedonija), Srebrenici, Bratuncu, Stolcu (BiH). Jedan od uspjeha Nansen dijalog centra jest izrada primjerenih kurikuluma i programa za poučavanje o kulturno-duhovnom naslijeđu zavičaja i regije kao alternativa učenju povijesti o samo jednom kulturnom utjecaju, kulturi kojoj pripadaju djeca određene etničke zajednice. 

Nansen dijalog centar je u suradnji s Centrom za građanske inicijative Poreč i GOOD Inicijativom organizirao drugi Regionalni interkulturni forum o izazovima provedbe interkulturnog obrazovanja u sklopu Građanskog odgoja i obrazovanja u školama, te mogućnostima unapređenja kroz uvođenje manjinskih sadržaja u pojedine nastavne predmete. Forum je osigurao prostor za raspravu među zainteresiranim dionicima iz škola, javnih ustanova, organizacija civilnog društva i lokalne zajednice iz Istre i okolice te su predstavljeni primjeri dobre prakse.

Mario Buletić i Nuša Hauser iz Centra za nematerijalnu kulturu Etnografskog muzeja Istre govorili su o radionicama istraživanja nematerijalne kulture Istre u srednjim školama u Labinu, Pazinu, Puli, Buzetu i Rovinju te posebnim radionicama tijekom školske godine 2015/16. usmjerenim istraživanju nematerijalne kulture manjina. Manjine u ovom slučaju nisu bile isključivo nacionalne manjine (talijanska, albanska i romska) već su obuhvatile i različite prakse i fenomene u svakodnevnici srednjoškolaca kao poticaj “novom” promatranju okoline. Uključena je nematerijalna kultura osoba s invaliditetom, istospolnih zajednica, različita narječja, hrana, običaji i igre. Za škole bez homo/bi/transfobije i predrasuda već se duži niz godina bore Nataša Czerny i Danijela Almesberger iz riječke udruge LORI koje organiziraju predavanja za učenike i edukacije za stručne suradnike i nastavnike. LGBT populacija u srednjoj školi posebno je ugrožena, rekle su, jer sa 16 godina najčešće nisu deklarirani, a s druge strane nemaju potporu zajednice. LORI je izradila Smjernice za suzbijanje homofobije i transfobije te vršnjačkog nasilja u školama te osnovala mrežu psihologa i psihologinja u svim županijama. 

Od 2014. godine u labinskoj OŠ Matije Vlačića provodi se izvannastavni predmet Kulturna i duhovna baština zavičaja (KDBZ). KDBZ je osmislio Nansen dijalog centar, a radi se o predmetu koji omogućuje djeci u multikulturalnoj i multietničkoj zajednici da nauče više o svom zavičaju, o kulturi i običajima naroda koji žive na ovom području, a s ciljem boljeg razumijevanja i poštovanja drugih i drugačijih, što je od iznimne važnosti za izgradnju odnosa i interkulturalnog društva. Nakon pozitivne ocjene Agencije za odgoj i obrazovanje te preporuke o uvođenju u redovne programe škola, KDBZ je ponuđen školama u regiji. Projekt se provodi kroz projektnu i terensku nastavu, u vidu kreativnih radionica, posjeta muzejima i ustanovama te umrežavanje škola, uz zajedničke susrete učenika i učitelja. Program u Labinu predstavila je Silvija Česnik Roce. Provodio se preko Vijeća učenika i predmeta Građanski odgoj te Gradskog vijeća mladih, a u njemu su sudjelovali svi razredi na satovima povijesti i satovima razrednika. Škola je surađivala s lokalnim udrugama Slovenaca, Srba i Talijana, zborovima svih nacionalnih manjina te Muzejom grada Labina. Jedan od projekata bio je Muzej djetinjstva gdje su djeca donosila igračke svojih roditelja proizvedene u Tvornici igračaka Labin “25. maj”. Kroz priču o tvornici koja je bila veoma uspješna u Jugoslaviji i u kojoj su radili njihove bake i djedovi, učenici su se upoznali i s pričama o radništvu i uništenoj industrijskoj proizvodnji.

Vesna Vukšinić Zmajić i Lidija Košir iz Slovenskog kulturnog društva Istra govorile su o potrebi dopiranja do što šireg kruga ljudi radi čega su suradnjama s mladima i školama počeli organizirati razmjene učenika. Slovenski jezik postoji kao izborni samo u Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna, a za Pulu su istaknule da je multikulturalna tek u statističkim pokazateljima. Veli Huseini iz Udruge Roma Istre predstavio je udrugu koja djeluje već dvadeset godina i koja je otvorila prvi i jedini romski vrtić u Puli. Vrtić je otvoren prije 15 godina kao potreba koja je proizašla iz svakodnevnih problema s kojima se romska djeca susreću u vrtićima i školama koje osniva i pohađa većina. Vrtić ima financijsku potporu grada, a danas ga polaze i neromska djeca. Huseini je tako pokazao sjajan primjer kako manjina može integrirati većinu. Udruga ima prostor u Društvenom centru Rojc u kojem surađuje s drugim udrugama u programima za Rome. Istaknuo je, doduše, da za razliku od sjajnog primjera udruge Suncokret s kojom su surađivali, svaki se projekt usmjeren na Rome planira i provodi bez sudjelovanja samih Roma. O integraciji djece stranaca ili izbjeglica u Hrvatskoj govorila je Emina Bužinkić iz Centra za mirovne studije koja je spomenula dobre primjere 12 osnovnih zagrebačkih škola, riječku školu Podmurvice te kutinsku školu. Istaknula je da integracija djece uglavnom ovisi o nastavnicima koji nemaju preveliku podršku ravnatelja i sustava te da nastava hrvatskog jezika za strance trenutno postoji samo u Zagrebu. Trebalo bi ju proširiti na cijelu Hrvatsku i to možda upravo preko udruga manjinaca.

Na tribini je dotaknuto i pitanje predrasuda koje manjine imaju prema drugim manjinama, problematika raslojavanja među manjinskim udrugama zbog političkog angažmana, za koje je Veli Huseini rekao da bi trebali osnivati političke stranke, a ne udruge manjinaca. Svi su prisutni zaključili da, osim što većina treba učiti o manjinama, i manjine bi se trebale upoznati sa poviješću i zajedničkom kulturnom baštinom drugih manjina.

Interkulturalno obrazovanje teži razvijanju održivog načina života u multikulturalnom društvu putem izgradnje razumijevanja, uzajamnog poštovanja, dijaloga i nediskriminacije među pripadnicima različitih kultura. Radi se o procesu koji zahtijeva poznavanje vlastite kulture, preispitivanje duboko ukorijenjenih stavova, uvjerenja, pogleda na svijet, te razvija sposobnost gledanja iz perspektive “drugih i drugačijih”. Takva sposobnost ne razvija se intuitivno, ona se uči i stječe. Upoznavanje drugih kultura i njihovih običaja, otvaranje komunikacije, izgradnja odnosa sa drugima, te razvijanje svijesti da je izgradnja zajednice u kojoj živimo jedino moguća uz uključivanje svih njenih sudionika, nužno je ne samo radi poticanja procesa uspostave povjerenja među pripadnicima različitih etničkih skupina, već i kao priprema za budući život u multikulturalnoj Europi.

U Republici Hrvatskoj postoje 22 priznate manjine, a postojeći modeli njihova obrazovanja uključuju model A u kojem se cijela nastava provodi na jeziku manjine, model B koji podrazumijeva dvojezičnu nastavu te model C koji uz redovnu nastavu na hrvatskom jeziku osigurava dodatne sate učenja jezika, povijesti i kulture određene manjine. Većina učenika manjinskog nacionalnog identiteta obrazuje se po modelu C. Važnost i izazovi provedbe interkulturnog obrazovanja u sklopu Građanskog odgoja i obrazovanja (GOO) u školama te mogućnosti njegova unaprijeđenja kroz uvođenje manjinskih sadržaja u pojedine nastavne predmete, bile su teme okruglog stola u organizaciji GOOD inicijative u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića. 

Strukturne su dimenzije Građanskog odgoja i obrazovanja (GOO) ljudskopravna, društvena, politička, ekološka, gospodarska te interkulturalna komponenta. Trenutni je položaj GOO-a takav da je uvedeno njegovo međupredmetno podučavanje, na to su obavezni svi nastavnici, a izrađuje se i kurikulum njegove provedbe, uz kurikulume međupredmetne provedbe predmeta Osobni i socijalni razvoj, Uporaba informacijsko-komunikacijske tehnologije, Poduzetništvo, Održivi razvoj, Zdravlje i Učiti kako učiti, od kojih, zapravo, većina potpada pod Građanski ili Zdravstveni odgoj.

Među glavnim opasnostima međupredmetne provedbe GOO-a jest da dovodi do disperzije odgovornosti među nastavnicima te među temama unutar predmeta – svi ga stalno moraju provoditi, no nitko zaista ne odgovara za njegovu implementaciju odnosno izostanak. Također, međupredmetna provedba paradoks je u slučaju argumenta koji sami nastavnici često iznose, a taj je da nisu osposobljeni za predavanje – međupredmetna provedba podrazumijeva da su svi nastavnici jednako osposobljeni. Njihovoj osposobljenosti ne pridonosi Agencija za odgoj i obrazovanje, nadležna institucija za izdavanje potvrda o stručnim osposobljavanjima, jer ih sama organizira rijetko i neadekvatno temama koje GOO zahtijeva. U školama se GOO također održava i kao izborni program te u sklopu projektne ili izvannastavne aktivnosti. 

Kurikularna reforma možda je nova prilika za sustavnije uvođenje interkulturalnih sadržaja u sve predmete. S obzirom da Europski referentni okvir ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje (Europska komisija, 2004) kao jednu od osam navodi upravo međuljudsku i građansku kompetenciju, ovo je trenutak da se svi zainteresirani dionici aktivno uključe u reformu i zatraže široki prostor za teme i sadržaje GOO-a. Tako je i knjižnica Bogadana Ogrizovića 14. prosinca 2015. (p)ostala prostor za raspravu među zainteresiranim dionicima iz škola, javnih ustanova, predstavnika nacionalnih manjina i organizacija civilnog društva te lokalne zajednice.

Ista je tema, također u organizaciji GOOD-a, pokrivena na drugom interkulturalnom forumu krajem studenog na Visokom evanđeoskom teološkom učilištu u Osijeku, na kojemu su predstavljeni primjeri dobre prakse neformalnih programa. Nansen dijalog centar (NDC) lokalna je nevladina, neprofitna i nestranačka organizacija osnovana u travnju 2001, usredotočena na integrirano interkulturalno obrazovanje koje se temelji na kritičkom promišljanju identiteta i predrasuda, poticanju procesa suočavanja s prošlošću i promicanju kulture mira i dijaloga.

Uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, NDC je pokrenuo projekt interkulturalne škole u Vukovaru, a u svibnju 2007. godine kurikulum škole dobio je pozitivno mišljenje Agencije za odgoj i obrazovanje, nakon čega je pokrenuta inicijativa osnivanja Nove škole. U realizaciju projekta su, između ostalih, uključeni i učitelji koji rade u Vukovaru, roditelji, predstavnici Koordinacije Vijeća nacionalnih manjina, organizacije civilnog društva i vjerski vođe, a podržale su ga brojne institucije i organizacije u Hrvatskoj. Tek u siječnju 2014. osigurana su sredstva za projekt koja uključuju obnovu zgrade u Vukovaru za potrebe škole, proces edukacije i osnaživanja nastavnika, rad s roditeljima te aktivnosti u lokalnoj zajednici, a predviđeni završetak projekta je u listopadu 2017. godine

Program interkulturalne škole u Vukovaru kreiran je jer su istraživanja pokazala kako djeca različitih nacionalnosti koja se školuju odvojeno, ne ostvaruju gotovo nikakve kontakte iako žive jedni pored drugih, te ništa ne znaju o kulturi pripadnika druge nacionalnosti. U Vukovaru je do rata živjelo čak 27 različitih nacionalnosti, a u Baranji su, uz većinsko hrvatsko stanovništvo, najzastupljenije mađarska, srpska, romska i njemačka manjina. Nakon rata i mirne reintegracije, provedbom Zakona o pravima nacionalnih manjina, većina se manjinskih grupa odlučila za neki oblik manjinskog obrazovanja. Na taj način, manjinsko je obrazovanje osiguralo djeci upoznavanje vlastite kulture i izgradnju vlastitog identiteta, ali je ujedno postalo zapreka njihovoj integraciji u društvo, posebno provedbom modela A gdje su djeca pripadnici manjina odvojena u posebne razrede. S druge strane, oni koji su u većini uče malo ili nimalo o pripadnicima nacionalnih manjina – iako žive zajedno, jedni o drugima zapravo malo znaju, a i ono što znaju vrlo je često iskrivljeno. 

Stoga je NDC osmislio predmet Kulturna i duhovna baština zavičaja (KDBZ) koji omogućuje djeci koja žive u multikulturalnoj i multietničkoj zajednici da nauče više o svom zavičaju, o kulturi i običajima naroda koji žive na ovom području, a s ciljem boljeg razumijevanja i poštovanja drugih i drugačijih, što je od iznimne važnosti za izgradnju odnosa i interkulturalnog društva. Nakon pozitivne ocjene Agencije za odgoj i obrazovanje te preporuke o uvođenju u redovne programe škola, KDBZ je ponuđen školama u regiji. Projekt se provodi kroz projektnu i terensku nastavu, u vidu kreativnih radionica, posjeta muzejima i ustanovama te umrežavanje škola, uz zajedničke susrete učenika i učitelja. U školskoj godini 2007/8. u projekt su bile uključene tri škole, tri nastavnika te 60 učenika, da bi u školskoj godini 2013/14. bile uključene čak 22 škole, 36 nastavnika te 350 učenika.

Na forumu u Osijeku sudjelovala je i Marija Sablić, voditeljica Odsjeka za društvene znanosti Fakulteta za odgojno obrazovne znanosti Sveučilišta u Osijeku, koja predaje kolegij naziva Interkulturalno obrazovanje u predškolskom i školskom obrazovanju. Taj je bivši Učiteljski fakultet jedini fakultet u Republici Hrvatskoj koji omogućava slušanje takvog predmeta. “Interkulturalizam je uvažavanje razlika među svima nama u odnosu na dominantnu većinu”, rekla je Sablić na osječkom forumu te istaknula da je međuljudska i građanska kompetencija nužna svim studentima i profesijama, ne samo nastavničkih studija. Okruglom stolu u Zagrebu pak prethodila je promocija knjige Marije Sablić Interkulturalizam u nastavi, također jedinog znanstvenog rada takvog obujma te jedinog udžbenika na tu temu nastalog u domaćem obrazovnom sustavu. Zbog njene interdisciplinarnosti, rekao je Neven Hrvatić, profesor na Katedri za sistematsku pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, knjiga je namijenjena svima, od učenika i nastavnika do osoba iz javnog života, političara i novinara. “Svjedoci smo toga da se u hrvatskom političkom životu u posljednje vrijeme vlastiti svjetonazor podupire i opravdava ksenofobnim stavovima”, upozorio je na promociji.

Na tribini su sudjelovali predstavnici Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina te Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. “Odgojno-obrazovni sustav trenutno je u procesu kada možemo propitati što postoji kao primjer dobre prakse i što možemo zajedno unaprijediti – na svima nama je odgovornost da otvorimo temu interkulturalnosti i da osiguramo nacionalnim manjinama učenje na njihovom jeziku i pismu te o kulturi, ali i da osiguramo da su te teme zastupljene u obrazovanju svih učenika, da većina uči o manjinama”, istaknula je na početku tribine Martina Horvat iz GOOD inicijative i GONG-a.

Tri dana prije održavanja tribine MZOS je imenovao članove stručnih radnih skupina za izradu prijedloga Kurikuluma češkog, srpskog i talijanskog jezika za osnovne i srednje škole po modelu A te Kurikuluma češkog i srpskog jezika po modelu C te time manjinsko obrazovanje uključio u Cjelovitu kurikularnu reformu. Istog dana objavljena su i imena članova savjetodavne skupine za gorenavedene međupredmetne teme kurikuluma, koji su pozvani radi konstruktivne kritike i komentara, no čije mišljenje ne obvezuje Stručne radne skupine.

Na tribini u Ogrizoviću sudjelovali su predstavnici Ureda za prava nacionalnih manjina, Mirko Marković i Alen Tahiri, koji su istaknuli da se većina učenika obrazuje po C modelu te da se sveukupno oko 20 tisuća učenika školuje u jednom od tri modela. Maja Matić iz Centra za obrazovanje Srpskog kulturnog društva Prosvjeta istaknula je da je model C najbolji za budućnost, iako su njegovi problemi mnogobrojni – udžbenici su stari osamnaest godina, planovi dvadeset, novi plan i program izrađen 2012. nije nikada objavljen, a upitne su i kompetencije nastavnika. 

Ivana Milas iz Nansen dijalog centra na tribini je istaknula da su teme GOO-a u tom kontekstu najdelikatnije, pogotovo interkulturalno obrazovanje jer nijedan predmet nema u sebi svojevrstan uvod u temu učenja o manjinama. Na tribini je zaključeno da je važno osigurati sustavnu podršku školama jer se suradnje s nadležnim ministarstvom i agencijama prelako raskidaju i ideje uglavnom održava entuzijazam nastavnika i pojedinaca. 

U kontekstu interkulturalnog obrazovanja ponuđenog školama, Dea Marić iz Documente predstavila je projekt Moj zavičaj kroz vrijeme, a Eli Pijaca Plavšić iz Foruma za slobodu odgoja natječaj za radove kojima učenici prezentiraju svoje ideje o toleranciji i nenasilnoj komunikaciji te nedavno izdani priručnik za nastavnike o tome kako govoriti s učenicima o izbjegličkoj krizi. Emina Bužinkić predstavila je kolektiv Okus doma, nastao kao istraživačko-gastronomsko-kulinarski projekt bilježenja recepata i azilantskih odnosno izbjegličkih priča, a danas pokreću zadrugu i catering koji bi izbjeglicama i migrantima trebao omogućiti integraciju u društvo i osamostaljivanje na tržištu rada. Radi se o uspješnom primjeru integracije i interkulturalnog obrazovanja u provedbi koji se samo dan prije održavanja spomenutog foruma predstavio u Osijeku i u njegovom je kulinarsko-jezičnom iskustvu sudjelovalo više od 90 učenika iz Osijeka, Vinkovaca, Nuštra i Otoka.

Globalno obrazovanje polje je koje povezuje obrazovanje i suvremeno društvo, afirmira vrijednosti za ljudska prava i demokratsko građanstvo, ima jaku interkulturalnu i mirovnu komponentu, uključuje važnost lokalnog konteksta, ali i globalne suradnje i svijesti o globalnim promjenama. Globalno obrazovanje cilj je kojem se nadaju organizacije civilnoga društva uključene u provedbu navedenih programa, cilj koji često ističu i provoditelji kurikularne reforme i zagovarači implementacije Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije. No, teško mu se možemo nadati ako nastojanja ostanu partikularna, a suradnje povremene i nestalne. Organizacije nude svoju stručnost, na Ministarstvu je da pokaže da će u sljedećem obrazovnom razdoblju učenici i nastavnici zaista biti u središtu procesa.