intelektualno vlasništvo – Kulturpunkt

ACTA ad acta

Vatroslav Miloš — Mon, 16 Apr 2012 09:20:06 +0000

Međunarodnim trgovačkim sporazumom pod imenom ACTA (Anti-Counterfeiting Trade Agreement) planiraju se zaštititi autorska prava, odnosno intelektualno vlasništvo, ali se zapravo radi o vrlo opasnom pokušaju sveobuhvatne cenzure interneta, dakle slobodnog protoka informacija. ACTA bi trebala sankcionirati svaku širokopojasnu distribuciju proizvoda zaštićenog autorskim pravima, što je apsurd jer ratifikacijom ACTA-e kazneno djelo postaje čak i distribucija legalne tehnologije koja se može koristiti u svrhu piratiziranja. Sporazum se drži u tajnosti, a protiv njega je posljednjih mjeseci održano mnogo demonstracija diljem Europe i svijeta, u čemu su prednjačile brojne (h)aktivističke grupe (npr. Anonymous).

Na tribini će biti riječi o opasnostima koje donosi ACTA, o konceptu javnog i privatnog vlasništva, o modelu zajedničkih dobara (Commons) i načinima sprečavanja ograničenja slobodnog razmjenjivanja informacija.

Govore Asja Bakić, Tomislav Medak i Boris Postnikov. Urednik i voditelj je Tonči Valentić.

Tribina će se održati 20. travnja u 20 sati u Gradskoj knjižnici, Starčevićev trg 6, Galerija Kupola, 3. kat.

Tko ima pravo na vlasništvo?

ante — Mon, 27 Feb 2012 10:36:45 +0000

Zakon kapitalističkog vlasništva temelji se na radu. Normativna logika koju podržavaju postojeći administrativni aparati podrazumijeva da onaj čiji rad stvara dobro ima pravo njegova posjeda. Koncept i institucionalizacija intelektualnog vlasništva legitimiraju se pretpostavkom da potiču kreativnost i inovaciju, jačaju gospodarsku konkurentnost i potiču rast i razvoj.

U okviru IPA IIIc projekta Razvoj inovacijskog sustava na institutu Ruđer Bošković i Sveučilištu u Rijeci bit će organizirane tri radionice o intelektualnom vlasništvu. Trodnevne radionice pokrit će različite aspekte intelektualnog vlasništva. Prvi dan bit će posvećen osnovama zaštite intelektualnog vlasništva, drugi dan strategijama upravljanja intelektualnim vlasništvom, dok će treći dan biti prezentirane strategije zaštite i primjena prava intelektualnog vlasništva u poduzeću Belupo. Zainteresirani mogu poslati prijave za navedene radionice do 28. veljače na ovu adresu. Radionice će biti održane od 29. veljače do 2. ožujka 2012. na Kampusu u velikoj dvorani Znanstveno-tehnologijskog parka.

Više informacija o programu radionica, rasporedu i predavačima potražite ovdje.

KP

Autorska prava u izvedbenoj umjetnosti

Vatroslav Miloš — Tue, 17 May 2011 10:58:17 +0000

Seminar će se baviti preprekama u autorskim pravima i potencijalnim rješenjima za područje izvedbenih umjetnosti. Seminar će se fokusirati na mobilnost povezanu s autorskim pravom na dva načina: klasična mobilnost kao npr. turneje, te digitalna mobilnost u online svijetu. Također, diskutirat će se i procjenjivati utjecaj nadolazeće IPR reforme delegata Michela Barniera.

Mobilnost je karakteristična i ključna za organizacije izvedbene umjetnosti i njihovu publiku. Fizička mobilnost u vidu turneja čini kreativni sadržaj i kulturu dostupnima građanima Europe. Virtualna mobilnost – kazališne i plesne kompanije, operne kuće, orkestri i druge glazbene skupine koriste Internet i druga sredstva za bolju komunikaciju s publikom i prilagodbu današnjem virtualnom svijetu.

Međutim, i danas postoje izvorne prepreke mobilnosti na EU tržištu, a sektor izvedbene umjetnosti identificirao je 4 ključna područja: socijalna sigurnost, oporezivanje, vize i radne dozvole za zemlje trećeg svijeta te prava intelektualnog vlasništva (copyright). 2006. godine kad se proslavila Europska godina mobilnosti radnika, Pearle* je naručila studiju o “zaprekama mobilnosti u sektoru izvedbene umjetnosti i mogućim rješenjima”, te jasno identificirala pravne nedostatke u EU i nacionalnim legislativama. Studija naglašava nacionalna pravila koja su loše usvojena u modelima mobilnosti u sektoru izvedbene umjetnosti, kao i teške administrativne procedure u mnogim zemljama članicama.

Imajući u vidu četiri ključna područja, seminar također promatra nedostatak harmonizacije legislative unutar EU internog tržišta. Čak i danas, stvaranje unutrašnjeg tržišta bez pravnih zapreka još nije dovršeno. U principu, slobodno kretanje usluga, sadržano u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, kao jedne od četiri fundamentalne slobode trebalo bi dozvoliti prekogranična djelovanja. U stvarnosti, organizacije izvedbene umjetnosti djeluju u prostoru pravne fragmentiranosti koji u konačnici dovodi do nemotiviranosti za mobilnost.

Isto vrijedi i za intelektualno vlasništvo. Svakodnevno organizacije izvedbene umjetnosti doživljavaju prepreke teritorijalnosti povezane s autorskim pravima prilikom prekograničnih usluga. Organizacije izvedbene umjetnosti primarno su korisnici prava. One mogu biti i nositelji prava kad produciraju snimljenu predstavu ili koncert. U većini slučajeva organizacije izvedbene umjetnosti korisnici su autorskih prava i srodnih prava te moraju steći oslobođenje za niz prava kako bi koristili zaštićeni rad kao npr. tekstove, fotografije, glazbu itd. To znači da, prije produkcije i ugošćavanja predstave, organizacija mora proći kroz dugotrajan i iscrpljujući proces, prepun administrativnih opterećenja koji nose visoke troškove i puno truda. Moraju se nositi s brojnim različitim nositeljima prava, odnosno odgovornim društvima i izdavačima, a u različitim slučajevima imaju i izravni kontakt s nositeljem prava ili njegovim nasljednicima.

Polazište za diskusiju bit će nekoliko konkretnih primjera koje će predstaviti članovi Pearle*-a, na koje se panel uvijek može vratiti da bi provjerio teorijske prijedloge odvjetnika i europskih donositelja odluka. Ujedno, dva nacrta dokumenta analizirat će situaciju i probleme izvedbene umjetnosti u odnosu prema fizičkoj i virtualnoj mobilnosti te će osigurati teme za raspravu. Konačno, seminar također želi dotaknuti pitanja tehnološkog (digitalnog) razvoja i utjecaj na izvedbene umjetnosti. Sudionici bi trebali naučiti nove načine i koncepte prezentacije izvedbene umjetnosti online i na digitalnim formatima te raspraviti da li novi okvir za autorska prava dozvoljava novu konzumaciju izvedbene umjetnosti.

Općenito, seminar se može shvatiti kao dio kampanje za podizanje svijesti. Kad se radi o prijedlozima zakona o autorskim pravima, nužno je da EU donositelji odluka čuju glas umjetnika. U tom smislu seminar također stvara platformu za razmjenu mišljenja između stručnjaka s područja izvedbene umjetnosti i predstavnika Komisije i Europskog parlamenta.

Izvor: Pearle* / Culturenet.hr

Tko živ, tko mrtav

Ante Jerić — Tue, 04 May 2010 14:53:04 +0000

Slavoj Žižek pokušao je pred dubkom ispunjenim kinom Europa objasniti “zašto bismo trebali napustiti svaki oblik nostalgije za jugoslavenskim samoupravnim socijalizmom”. Ali, zapravo i nije. Legitimaciju prethodnoj formulaciji daje samo novinarska konvencija da se unutar komentara o predavanju spomene naziv predavanja. Niti se Žižek ograničio na temu svog izlaganja, niti je itko to od njega očekivao. Pa što se tu zapravo zbilo?

Žižek je govorio – koliko god to prostodušno zvučalo – o komunizmu. Parafrazirao je Adorna jasno govoreći da si umjesto očitog pitanja “Je li ideja komunizma još uvijek pertinentna i može li nam poslužiti kao analitičko oruđe i politička praksa u sadašnjoj situaciji?”, moramo postaviti drugo pitanje: “Kako naša sadašnja situacija izgleda iz perspektive komunističke ideje?”. Takva dijalektika novoga i staroga je, smatra on, bolji način za otkrivanje što je novo unutar postojećeg stanja od stalnog izmišljanja termina za pojave koji zatim ulaze u cirkulaciju na akademskom tržištu poznog kapitalizma.

Komunizam dvadesetog stoljeća je, prema omiljenom gostu Subversive Film Festivala, prošlost. Unatoč svojim slavnim autentičnim momentima pokazao se kao politički promašen projekt. Je li to bilo zbog bitke za naoružanje između kapitalističke i komunističke privrede koju je potonja izgubila ili možda zbog komunističkih oligarhija koje nisu završile reforme započete s revolucijom ili nekog sasvim trećeg razloga ostalo je nejasno. Žižek o tome ništa nije rekao. Ali, dobro. Na stranu problematičnost aksioma da je komunizam dvadesetog stoljeća promašen projekt. U našem kontekstu to bi značilo da danas moramo jednom zauvijek prekinuti s nostalgijom za samoupravnim socijalizmom jer ona onemogućuje kritičku konfrontaciju s njim. Žižek, opet ne ulazeći u detalje, smatra da se samoupravni socijalizam kao ekonomski sistem urušio zbog vlastite neodrživost. Posljedica toga je, zapravo, obrat teze koja je popularna kod mnogih jugonostalgičara. Nisu nacionalizmi jugoslavenskih naroda uzrokovali raspad socijalizma, nego je raspad socijalizma uzrokovao nacionalizme jugoslavenskih naroda.

Prijelaz na kapitalističku privredu unutar istočnog bloka za Žižeka predstavlja ishodišnu točku sadašnjosti. U tom trenutku pobornici neoliberalnog kapitalističkog sustava imali su razloga za likovanje. Moglo se povjerovati da je povijest došla svom kraju, da su zapadne kapitalističke demokracije unatoč svim svojim nedostacima najbolji oblik ekonomsko-političkih sustava i da nas, na kraju krajeva, sve skupa čeka svijetla budućnost. Svjetska ekonomska kriza, termin koji se ustalio nakon propasti Lehman Brothersa, još uvijek traje. Sve što je uslijedilo u zadnje dvije godine primoralo je Žižeka da se jasnije pozicionira unutar suvremene intelektualne ljevice. To se, bilo je jasno iz njegova izlaganja, očituje putem odnosa prema dvama fenomenima ograničenim ovaj put na europske okvire: nacionalnoj državi i socijalističkoj revoluciji. Između nacionalnih država i Europske unije preferira Uniju. Iako se možda i slaže s Jamesonom da međunarodna agencija kapitala ipak obavezuje na poštivanje određenih civilizacijskih uzusa ili, drugim riječima, usporava rast nacionalizama koji u državnim okvirima niču na tlu ekonomske krize. Socijalistička revolucija za Žižeka nije nešto što nas čeka iza ugla. On se izričito protivi ljevičarima koji Marxa čitaju kao proročanstvo pa očekuju da će se izrabljivački kapitalizam urušiti zbog unutrašnjih proturječnosti nakon čega će uslijediti revolucija koja će uspostaviti socijalizam pa, u dogledno vrijeme, komunizam. To je iluzija koju trebamo ostaviti u dvadesetom stoljeću. Kriza je nešto što uzdrmava politički poredak i kao takva može ga ili dokinuti ili osnažiti. Ako tri fragmenata “radničke klase” (koju na početku 21. stoljeća čine intelektualni radnici, manualni radnici i izopćenici svake vrste) ne artikuliraju nekakvu verziju zajedničke ideologije te počnu djelovati u skladu s njom, izgledniji je ovaj drugi scenarij u kojem bi očvršćavanju kapitalizma mogle pomoći baš neke socijalističke metode. Uostalom, to je zorno pokazala i intervencija države u američku ekonomiju baš nedavno.

U završnom i najzanimljivijem dijelu izlaganja Žižek je objasnio zašto komunizmu moramo dati novu šansu. Kapitalizam dosljedno ide ka privatizaciji i eksploataciji onog što je zajedničko ljudskom rodu kao cjelini, što bi moglo dovesti do nesagledivih katastrofa. Žižek tu navodi zajedničku kulturnu, prirodnu i urođenu bazu ljudskog roda. S kulturnom bazom su povezani problemi intelektualnog vlasništva koja se redom temelje na jeziku koji je komunikacijski sustav svojstven ljudskoj vrsti kao cjelini i po definiciji ne može biti privatan. S prirodnom bazom su povezani ekološki problemi na razini planeta čije rješavanje onemogućuju zasebne kapitalističke privrede. S urođenom bazom su povezani problemi inženjerske manipulacije genetskim materijalom koja prijeti mijenjanju ljudske prirode. Svi ovi slučajevi, unutar kapitalizma, vode prema dosad neviđenim oblicima apartheida. Na ovom se mjestu Žižek približio Fukuyami koji je o tome opsežno pisao u Kraju čovjeka i našoj poslijeljudskoj budućnosti. Probleme budućnosti znamo, a budućnost problema ne znamo. Hoćemo li ih rješavati unutar kapitalizma ili komunizma ostaje jednako neizvjesno. I to je bilo to od Žižeka.

Nakon pitanja iz publike uslijedio je gromoglasni aplauz. Bilo je zanimljivo gledati prve redove iz kojih su se polako dizale glave kojima je kosa ili sijeda, ili u povlačenju, ili je uopće nema. Za četrdeset kuna po glavi Žižek im je zapravo prepričao svoju novu knjigu. Dva dana kasnije, u srijedu, učinit će to besplatno. Detalj je to zbog kojeg je festival barem donekle opravdao svoje ime.