Sredinom veljače održan je međunarodni znanstveni simpozij “Novi (i)migranti u EU: prema izazovima integracije” u organizaciji Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu. U radu simpozija sudjelovalo je petnaest domaćih i stranih izlagača te stručnjaka koji se bave temama migracija, integracije, izbjeglištva i državljanstva. Znanstvenici su raspravljali o teorijskim polazištima i definicijama te ograničenjima koncepta integracije, istaknute su sličnosti i razlike u iskustvima različitih zemalja Europske unije u migrantskim integracijskim politikama i praksama. Istaknuto je pitanje integracije (i)migranata u europska društva kao jedno od ključnih društvenih pitanja današnjice, posebno kada je riječ o razumijevanju odnosa između pripadnika društva primitka i pripadnika useljenih skupina.

Na simpoziju je predstavljen i ekspertni izvještaj “Integracija migranata u Europskoj uniji s osvrtom na Hrvatsku: strateška polazišta Instituta za migracije i narodnosti”, koji je sada dostupan na istaknutoj poveznici. Dokument je prilog stručnoj i javnoj raspravi o temi integracije migranata u Europskoj uniji i Hrvatskoj. 

Razvoju integracijskih politika u Hrvatskoj najviše je pridonijelo usklađivanje hrvatskoga zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije tijekom procesa pristupanja EU-u. Vlada je donijela Migracijsku politiku za razdoblje 2013-2015. u kojoj Integracijska politika predstavlja jedno od poglavlja, te Akcijski plan za uklanjanje prepreka u ostvarivanju pojedinih prava u području integracije stranaca. U travnju 2013. osnovano je i Stalno povjerenstvo za provedbu integracije stranaca u hrvatsko društvo. U tim je dokumentima naglasak na integraciji azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom kao najranjivijih skupina stranaca, dok se uglavnom ne predviđaju mjere za ostale kategorije stranaca koje također trebaju pomoć u integraciji. 

Prema rezultatima istraživanja indeksa razvijenosti politika integracije migranata (MIPEX, 2015), iako je zakonska regulativa u Hrvatskoj usklađena s pravnom stečevinom EU-a, njezina provedba ponekad je narušena diskrecijskim postupcima ovlaštenih službenika.

Imigrantima se zbog toga otežava ostvarivanje nekih prava kao što su pravo na stalni boravak, pravo na stjecanje hrvatskoga državljanstva, pravo na spajanje obitelji i slično. Neke su od slabosti integracijskih politika u Hrvatskoj i izostanak ciljane državne potpore za imigrante s ciljem lakšeg pronalaženja zaposlenja, vrlo malo integracijskih mjera za migrantske učenike u hrvatskim školama i isključenost imigranata iz političkog života, tj. uskraćivanje glasačkog prava čak i onima s pravom na stalni boravak. Neučinkovitost integracijskih politika djelomično je rezultat i slabe međusektorske suradnje nadležnih institucija s lokalnim zajednicama i organizacijama civilnoga društva, akademskom zajednicom i općenito stručnjacima koji se bave integracijom. Iako Stalno povjerenstvo može imenovati ad hoc radne skupine za rješavanje pojedinih problema vezanih uz integraciju i u njih osim stručnjaka iz resornih tijela uključiti i predstavnike lokalne i regionalne samouprave te organizacije civilnoga društva, ono tu mogućnost do sada nije iskoristilo.

Rasprave koje se tiču useljavanja migranata u hrvatsko društvo najčešće se dotiču triju područja – gospodarskog stanja, demografske slike i nacionalnog identiteta. Hrvatsko je društvo gospodarski među najslabijima u Europi, nacionalno je vrlo homogeno i ima ostarjelo stanovništvo. U kreiranju nove migracijske i integracijske politike u Hrvatskoj, ističe se u istraživanju, navedene tri činjenice trebalo bi uzeti u obzir. S obzirom na gospodarsku situaciju u Hrvatskoj, sve radno sposobne migrante trebalo bi uključiti u tržište rada i iskoristiti mogućnosti koje proizlaze iz njihova ljudskoga, kulturnoga i socijalnoga kapitala. Premda imigracija neće ukloniti negativne demografske trendove, mogla bi ih barem ublažiti. Također, svojim kulturnim, jezičnim i socioekonomskim obilježjima i potencijalom imigranti mogu pridonijeti obogaćivanju hrvatskoga društva u sociokulturnom smislu te ga učiniti u većoj mjeri multikulturnim.

Publikacija donosi i konkretne preporuke za razvoj integracijskih politika i mjera u Republici Hrvatskoj, među kojima izdvajamo neke: uvrstiti u Nacionalni okvirni kurikulum više interkulturnih sadržaja te staviti veći naglasak na jačanje građanskih kompetencija, unaprijediti nacionalni plan i mjere suzbijanja diskriminacije, ksenofobije i rasizma te promicati toleranciju, solidarnost i humanost kroz javne politike i medije, poticati i razvijati unutarresornu i međuresornu suradnju nadležnih institucija s lokalnim zajednicama i organizacijama civilnoga društva, akademskom zajednicom i predstavnicima migranata u svrhu unapređenja integracije imigranata. 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

U svjetlu dugogodišnjih rasprava o izazovima u području integracije državljana trećih zemalja i ostalih stranaca u Europskoj uniji na simpoziju raspravljat će se o definicijama, teorijskim implikacijama i ograničenjima koncepta “integracije”, iskustvima različitih zemalja Europske unije s migrantskim integracijskim politikama i praksama te izazovima razvoja i primjene integracijskih politika u Hrvatskoj i drugim državama Europske unije u kontekstu povijesnih obrazaca i postojećih migracijskih trendova, uključujući suvremene izbjegličke tokove.

Radni jezici simpozija su hrvatski i engleski, uz simultano prevođenje. Radni program simpozija potražite na istaknutoj poveznici.

Institut za migracije i narodnosti osnovan je 1984. godine pod nazivom Centar za istraživanje migracija i narodnosti, a današnji naziv nosi od 1987. Nastao je spajanjem Centra za istraživanje migracija u okviru Instituta za geografiju Sveučilišta u Zagrebu, Centra za izučavanje obrazovanja Instituta za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu te Zavoda za migracije i narodnosti. Strateška polazišta o tokovima prisilnih migracija i humanitarnoj krizi u Europi Institut je izradio kao prilog stručnoj i javnoj raspravi o temi aktualne humanitarne izbjegličke krize.

“Svrha ovih strateških polazišta jest opisati i analizirati kontekst i uzroke nastanka aktualne humanitarne krize, dosadašnji razvoj izbjegličkih i neregularnih tokova prisilnih migracija prema području Europe te predložiti preporuke kao moguće doprinose rješavanju aktualne humanitarne krize, na razini Hrvatske i čitave Europske unije”, uvod je u istraživanje čiji cjeloviti tekst možete pronaći na istaknutom linku.

Prema podacima UNHCR-a 86% izbjeglica ostaje u susjednim zemljama, uglavnom u pograničnim područjima. Izbjeglički kampovi ne nude učinkovita ni dugotrajna rješenja za izbjeglice, a u nekima od njih, u situaciji produljene raseljenosti, rađa se već treća generacija izbjeglica. Dok u ukupnoj raspodjeli izbjeglica u svijetu Azija sudjeluje s 45%, a Afrika s 30%, Europa i Sjeverna Amerika sudjeluju tek s 4%. 

Razloge skretanja tokova prisilnih migracija koji su do sada uglavnom išli Srednjomediteranskom rutom, a u 2015. pojačali su se upravo Istočnomediteranskom i Balkanskom rutom, “valja primarno tražiti u posljedicama politike Europske unije, koja već niz godina radi na jačanju prije svega sigurnosnih aspekata zaštite vanjskih granica od neregularnih migracija. Upravo zbog takvog pristupa mnogo značajnija financijska i logistička sredstva ulažu se u zaštitu i kontrolu vanjskih granica Unije nego primjerice u mjere omogućivanja pristupa teritoriju, sustavu azila i mjerama integracije državljana trećih zemalja”. 

Od početaka aktualne humanitarne krize na teritorij Republike Hrvatske do danas ušlo je i kroz njega prošlo više od 250 000 izbjeglica i drugih prisilnih migranata. Institut je detektirao neke od izazova i potreba u sustavu prihvata, smještaja i transfera izbjeglica na teritoriju Hrvatske, uputio na smjernice razvoja politika, mjera i preporuka za Europsku uniju i međunarodnu zajednicu te posebno za Hrvatsku, radi efikasnijeg rješavanja aktualne humanitarne krize u Europi.

Na jučerašnjem sastanku čelnika osam zemalja članica EU-a (Austrija, Bugarska, Hrvatska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Rumunjska i Slovenija)i triju nečlanica (Albanija, Makedonija i Srbija) dogovoreno je provođenje 17 mjera koje bi trebale “stabilizirati i usporiti” protok izbjeglica. Zemlje koje su pogođene dolaskom velikog broja izbjeglica zapadnobalkanskom rutom dogovorile su se da će povećati kapacitete za prihvat migranata, od čega je 50 tisuća dodijeljeno Grčkoj, te isti broj zemljama na zapadnom Balkanu.

Inicijativa Dobrodošli tim je povodom ponovila svoje stajalište: “Opetovano se protivimo uspostavi hotspotova u Grčkoj, Turskoj i drugim zemljama jer sve zemlje članice Europske unije imaju mogućnosti primiti mnogo veći broj ljudi, ulozi Frontexa u snažnijoj kontroli granica Hrvatske i Srbije jer smatramo da granice treba otvoriti za slobodan i siguran prolaz (međunarodni sigurnosni koridor), a da vojska i policija trebaju omogućiti olakšano kretanje izbjeglica do željenih destinacija, te angažiranju Frontexa u vidu stvaranja osjećaja straha i ratnog stanja”. Incijativa se zalaže za uspostavu komunikacije i koordinirane organizacije tranzita između zemalja na zapadnom Balkanu kako bi se izbjegli čepovi i zadržavanje izbjeglica na granicama bez odgovarajuće pomoći.

Na promociji, koja će biti održana u knjižnici Bogdana Ogrizovića u petak, 24. siječnja, u 13 sati, zbornik će predstaviti predstavnik Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) za Hrvatsku g. Terence Pike, recenzenti zbornika dr. sc. Davorin Lapaš (Pravni fakultet, Zagreb) i dr. sc. Senada Šelo Šabić (Institut za razvoj i međunarodne odnose, Zagreb), Emina Bužinkić (Centar za mirovne studije, Zagreb) te urednik zbornika Drago Župarić-Iljić (Institut za migracije i narodnosti, Zagreb).