inmusic – Kulturpunkt

Traži se suradnik!

Vatroslav Miloš — Wed, 14 Mar 2012 15:45:37 +0000

Izdavačku kuću su 2009. osnovali glazbeni entuzijasti te scenski djelatnici uz neke od pokretača Moonlee Recordsa, istaknute hrvatsko-slovenske nezavisne izdavačke etikete.

“Od samih početaka djelovanja polazimo od uvjerenja da je glazbeno izdavaštvo jedan od najizravnijih načina poticanja glazbeno-scenskog stvaralaštva kod mladih umjetnika, te smo odlučili tim načinom promovirati i poticati kvalitetnu glazbu koja je u medijskom prostoru neravnomjerno ili gotovo nikako zastupljena. Geenger Records je u stalnoj potrazi za bendovima koji, kvalitetom svoje glazbe, ali i idejama koje promiču, odstupaju od prosječne glazbene ponude bez obzira na žanrovsku ili regionalnu definiciju. Neprestano surađujemo s pojedincima i bendovima koji aktivno sudjeluju u oblikovanju društveno angažirane glazbene scene, putem podrške udrugama odnosno društvenim grupacijama s čijim se ciljevima poistovjećuju”, poručuju iz Geenger Recordsa.

Glazbenici s kojim Geenger surađuje prisutni su na svim relevantnim glazbenim festivalima u Hrvatskoj i regiji, od kojih se svakako izdvajaju INMusic, EXIT i Terraneo. Iza sebe imaju deset glazbenih izdanja, a u pripremi ih je još nekoliko koja će biti objavljena tijekom 2012. godine. Zahvaljujući iskustvu, predanom radu i suradnji s brojnim domaćim i stranim izdavačima, promotorima i klubovima, Geenger Records je s vremenom postao svojevrsni temelj na kojem su se izgradili neki od najkvalitetnijih mladih hrvatskih bendova.

Hrvatska alternativna glazbena scena vrlo je bogata ali, nažalost, dobrim dijelom nedovoljno medijski pokrivena. Izuzev Geenger Recordsa (te sestrinske kuće Moonlee Records) i nekolicine glazbenih entuzijasta, u Hrvatskoj slične inicijative zapravo nema, pa se sa sigurnošću može reći da se radi o gotovo pa jedinoj izdavačkoj kući i promotivnoj agenciji koja se usko specijalizirala za ovakvu vrstu glazbe. “Svoju ulogu vidimo u stvaranju boljih preduvjeta za mlade autorske bendove, od jednostavnijeg objavljivanja albuma te svih koraka koji su neophodni da bi album bio medijski prezentiran te tako došao do publike, praćenja bendova putem medijske prezentacije, koncertne promocije i ostalih aktivnosti koje su potrebne da bi glazbeni uradak došao do publike. Time bendovima koje prati naša izdavačka kuća olakšavamo ostvarivanje punog stvaralačkog potencijala”, ističu.

Sve ovo, dakako, besramna promocija ili lamentacija o odnosu medija prema glazbi koja nije hrvatski glazbeni mainstream, već molba za pomoć među drugim glazbenim entuzijastima i pojedincima koji smatraju da svojim iskustvom i dobrom voljom mogu pridonijeti ostvarenju njihovih ciljeva te poboljšanju stanja na hrvatskoj alternativnoj sceni. “Naime, broj bendova koji su prepoznali naše aktivnosti i žele s nama surađivati neprestano raste, dok je naš tim vrlo malen, pogotovo uzevši u obzir želje i planove koje bismo željeli ostvariti. Geenger Records (još uvijek) djeluje kao ostvarenje zaljubljenika u glazbu – ukratko, na osnovama dobre volje i slobodnog vremena, kojeg je uvijek premalo, pa bismo u svojim redovima rado htjeli imati još nekoga”, dodaju.

Ako vam se sviđa ono što rade i ako ste se prepoznali kao netko tko ima želje, volje te mogućnosti da postane dio njihovog tima, javite im se putem elektroničke pošte i, kako sami ističu, u najkraćem roku će vam i odgovoriti.

Izvor: Geenger Records

Wilco na Velesajmu

Vatroslav Miloš — Mon, 05 Mar 2012 19:33:15 +0000

Poput Radioheada, Wilco je jedan on onih bendova sa zavidnom karijerom, čiji se albumi prozivaju remek-djelima i prije nego službeno budu objavljeni. Nakon dužeg perioda djelovanja ispod radara, album Yankee Foxtrot Club lansira ih među širu publiku.

Bend iz Chicaga formiran je 1994. godine i to od “ostataka” alt.country grupe Uncle Tupelo, koja je godinu dana prije izdala priznati album Anodyne. Wilco su već svojim debi albumom A.M. uspjeli oduševiti kritiku, a uspjeh se nastavio i sa sljedećim albumima Being There (1996.) i Summer Teeth (1999.).

U centru pažnje je frontman, pjevač i gitarist Jeff Tweedy čiji je glazbeni genij glavna pokretačka snaga Wilcovog stvaralaštva, a njegov se rad ne ograničava isključivo na sam bend, već i na filmsku industriju, te je producirao nekoliko soundtrackova za filmove poput Chelsea Walls Ethana Hawka dok 1998. godine s Billyjem Braggom snima album Mermaid Avenue, album koji sadrži dotada neobjavljene snimke američkog folk barda Woodiea Guthriea.

Koncert Wilca održat će se 11. ožujka 2012. u Paviljonu 9 Zagrebačkog velesajma u organizaciji INmusica. Ulaznice za koncert u prodaji su po cijeni od 200 kuna u Aquarius Music Shopovima (Varšavska 13, Vlaška 44, Maksimirska 16) i Dirty Old Shopu (Tratinska 22) te online na www.ticketpro.hr i www.dirtyoldempire.com. Cijena ulaznice na dan koncerta na ulazu dvorane iznosit će 220 kuna.

Ljeto u Šibeniku

Vatroslav Miloš — Fri, 27 Jan 2012 13:03:00 +0000

Podsjećamo, tijekom premijernog festivalskog izdanja Šibenik je pohodilo preko 30 tisuća posjetitelja, a nastupilo je preko 120 izvođača raznolikih glazbenih žanrova. Ovogodišnji glazbeni program ponovno će uključivati nekoliko open-air pozornica s probranim izborom kvalitetnih stranih i domaćih izvođača te raznovrsne DJ programe u hangarima i barovima na lokaciji.

Kako Terraneo ne čine samo tri dana odlične glazbe, već cijeli tjedan nezaboravnog ljetovanja i zabave u Šibeniku, u festivalskom kampu unutar same lokacije, posjetitelji će moći uživati od 6. do 10. kolovoza 2012. “S obzirom na prošlogodišnji veliki interes za kampiranjem, što je dokazao i rasprodani festivalski kamp, za ovu godinu pripremamo i neka iznenađenja za sve one željne kampiranja začinjenog zabavnim i edukativnim programima te cjelodnevnog kupanja i odmaranja na plažama”, napominju organizatori.

Uz datume festivala, ono što za sada stiže iz organizacijskog tabora je informacija da od 1. veljače počinje prodaja posebnog paketa od tisuću festivalskih ulaznica po promotivnoj cijeni od 290 kuna.

Ulaznice će se tako moći kupiti u Dirty Old Shopu (Zagreb), klubu Purgeraj (Zagreb), glazbenoj knjižari Rockmark (Zagreb), poslovnici Dallas Recordsa u Šibeniku kao i na svim prodajnim mjestima u sustavu Eventima diljem Hrvatske kao i na njihovim internetskim stranicama.

Objava prvih ovogodišnjih festivalskih imena očekuje se krajem veljače, a kako je na Terraneu bilo prošle godine možete čitati ovdje.

Izvor: Artim

Kako pobijediti mašinu u samo pet dana

Vatroslav Miloš — Sun, 04 Sep 2011 17:49:15 +0000

Festivali, a pogotovo oni muzički, užasna su stvar. Previše ljudi, previše alkohola, previše muzike, a sve to ograničeno satnicama koje u jednakoj mjeri frustriraju i one koji stoje na i one koji stoje ispred predimenzioniranih pozornica. Uglavnom, radi se o suludom koktelu praktičnih neuroza i romantičnih ideja koji se prečesto svodi na izbor između vlastitog mentalnog zdravlja i ekstatičnog prepuštanja trenutku. No, šibenski “glazbeno-ekološki festival” Terraneo u svojoj je debitantskoj inkarnaciji pokazao da je iskustvo promjenjive naravi i da se, uz minimalnu logiku i maksimalan entuzijazam, unaprijed stečene predrasude itekako mogu razbiti. Ili barem zdravorazumski modificirati. Nevjerojatno se pokazalo mogućim: odlazak na šank ne mora nužno predstavljati borbu s imaginarnim zidinama, ulazak u sam prostor festivala ne mora nužno biti kafkijanska parabola o zakonu. Toliko od osobnih gunđanja, i tamo i ovdje.

Izbor lokacije za održavanje festivala “alternativne” žanrovske provenijencije koji odudara od srednjostrujaške kulturno-turističke matrice činio se neobičnim, a pokazao gotovo briljantnim. Zagreb posljednjih desetak godina sasvim solidno kotira na koncertnoj karti ovog dijela Europe, no krajem svakog lipnja zbivanja na pozornicama na tromeđi KSET – Studentski centar – Spunk zamrla bi kao i subotnja špica. U tom bi periodu – boreći se sa žestokom medijskom rotacijom hrvatskog ljetnog sna kao tradicionalne pučke fešte pastoralnog ugođaja i plastičnih parada hiperseksualiziranog kiča – (nat)prosječan konzument koncertnih zbivanja bio prisiljen zadovoljiti se dvomjesečnom apstinencijom ili potražiti sreću na nekim sunčanijim obalama, recimo onim susjednih Exita ili Szigeta. No, spomenuti festivali proporcijama te žanrovskim i organizacijskim neredom već imaju svoju ovdašnju inačicu – zagrebački InMusic. Za publiku koja bi željela uživati u glazbi više nego što bi željela izgubiti razum u nepreglednom moru preklapajućih izbora, to zapravo i nije neka opcija. Terraneo bi, kako sada stvari stoje, mogao popuniti tu rupu, prvenstveno stoga što zdravorazumski usklađenim izborom izvođača odudara od prosjeka, a potom i zato što je logistički sveden na mjeru čovjeka. Festival s ljudskim licem, reklo bi se.

Radi se o festivalu koji je u pet dana na tri pozornice uspio predstaviti neke od najuzbudljivih glazbenih priča trenutno i dati šarolik presjek izvođača koje se uglavnom etiketira kao “nezavisne” ili “alternativne”, no glazbenici poput Janelle Monáe, Destroyera i Crystal Castlesa, da spomenem tek neke, u svakom smislu nadilaze bilo kakva (pod)žanrovska ograničenja. Također, Terraneo se pokazao i kao manifestacija koja nema namjeru provoditi standardnu diskriminacijsku politiku velikih glazbenih festivala koji lokalne i regionalne izvođače tretiraju kao drugorazrednu robu čiji akteri imaju biti beskrajno sretni što su se uopće našli u tom šarenom izlogu i šutke prihvatiti svaki organizacijski hir. Svi izvođači, bez obzira na svoje geografsko ishodište ili stilski habitus, podjednako su bili zastupljeni na sve tri pozornice i, barem ako je suditi prema reakcijama publike na neke od njih, ti lokalni i regionalni izvođači – primjerice My Buddy Moose, Repetitor, Peach Pit, Overflow, Seven That Spells i Bernays Propaganda – takav su tretman u potpunosti i zaslužili.

Za razliku od festivala gargantuanskih razmjera u čijoj je nevidljivoj hijerarhiji besmislena i nimalo sramežljiva akumulacija kapitala daleko iznad publike i izvođača, Terraneo ima demokratičnu, inkluzivnu, optimističnu dimenziju. Kao da iza njega stoje ljudi koji godinama pozorno osluškuju ne samo vlastite muzičke strasti, nego i inklinacije onih koji su integralni dio koncertne dinamike. Treba imati hrabrosti upustiti se u avanturu koja stremi nečemu višem od pozitivnog balansa na računu, nečemu poput onog o čemu piše Ivan Živković u tekstu objavljenom u Novostima: “(…) u Šibeniku je organiziran alternativni kulturni spektakl koji je taj grad od nerazvijene provincije (…) učinio metropolom urbane kulture, u koji su pristigli ljudi iz svih onih gradova u koje su Šibenčani godinama odlazili uhvatiti malo kulture i zabave”.

Sve spomenuto čini svaku razliku i predstavlja presudan moment u kojemu jedna nepretenciozna kulturna manifestacija, u čitavom spektru generičkih tendencija hrvatske ljetne kulturno-turističke ponude, postaje centralna točka ljeta, figuralna plaža oko koje se kroje svi drugi planovi. Priča o Terraneu sad je zapravo priča o sljedećem ljetu. I koliko bi uzbudljivo moglo biti.