Tekst je 4. svibnja objavljen u publikaciji IRMO Aktualno, u kojoj znanstvenici_e Instituta predstavljaju tekuća istraživanja široj zainteresiranoj javnosti. Istraživanje je obuhvatilo 123 muzeja (od ukupno 175¹ koji se nalaze u Registru muzeja, galerija i zbirki u RH pri MDC-u), a bilo je podijeljeno na tri tematske razine koje uključuju planiranje posjeta muzeju, uklanjanje fizičkih prepreka, te muzejsko iskustvo, odnosno organizaciju izložbenog sadržaja. Istraživačka pitanja pritom su bila usmjerena na osobe s različitim vrstama invaliditeta i njihove potrebe, a utemeljena su na tzv. “socijalnom modelu invaliditeta” uz četiri dimenzije održivosti: ekonomsku, okolišnu, društvenu i kulturnu.

Rezultati istraživanja pokazuju da manje od polovice uključenih institucija koje su sudjelovale u istraživanju (42,3 %) ima programe prilagođene OSI populaciji, “što upućuje na to da inkluzivno djelovanje još uvijek nije standardna praksa, već uvelike ovisi o pojedinačnim inicijativama i kapacitetima muzejskih ustanova”, istaknule su Hrman i Jelinčić. Također, predstavljajući lanac inkluzivnih potreba od boravka u prostoru do interpretacije sadržaja, Hrman i Jelinčić zaključuju da se prepreke ne pojavljuju izolirano, te da njihova međuovisnost i manjak posvećenosti pojedinim fazama “može onemogućiti cjelokupno iskustvo posjeta” muzejima. 

Proučavajući različite načine prilagodbe sadržaja, Hrman i Jelinčić zaključuju da većina muzeja prepoznaje financijsku dimenziju potrebnu za uključivanje OSI populacije, koja je uvelike uvjetovana eksternim formalnim kriterijima, no upozoravaju da ekonomska inkluzija, sama po sebi ne može osigurati cjelovitu pristupačnost, niti funkcionirati kao zamjena. Takav pristup, navode, stvara “lažan osjećaj pristupačnosti”, dok osobe s invaliditetom i dalje ostaju u “pasivnoj ulozi korisnika”. 

Među ispitanim institucijama, najveća pozornost posvećena je osobama s teškoćama u kretanju, dok se osobe s oštećenjem vida i sluha suočavaju s većim ograničenjima, a najniža razina prilagodbe zabilježena je kod osoba s kognitivnim poteškoćama. Istodobno, pri planiranju posjeta, muzeji rijetko omogućavaju potrebne informacije poput tlocrta (13 %), podataka o asistivnoj opremi (9 %) ili uputa o posjetu, dok su tehnologije poput audio vodiča, kontrastnih oznaka, taktilnih elemenata i dr. slabo dostupne.

Govoreći o unapređenju pristupačnosti Hrman i Jelinčić ističu ključnu ulogu muzejskog osoblja, odnosno manjak edukacija za rad s OSI populacijom. O važnosti edukacije djelatnika_ca pisala je i Lana Bunjevac za In-portal, naglašavajući ključnu ulogu pedagoga_inja, koji kao koautori_ce muzejskih postava sudjeluju u samo osam posto njih, prema istraživanju MDC-a iz 2022. Bunjevac pritom izdvaja doprinos Tiflološkog muzeja koji je značajno pridonio edukaciji muzejskih djelatnika_ca objavivši 2022. priručnik Pristupačnost za sve – smjernice za inkluzivnu praksu u okviru projekta Muzej za sve.  

Zaključno, Hrman i Jelinčić ukazuju na potrebu za sustavnim promjenama i, u nedostatku nacionalnih, korištenje europskih sredstava namijenjenih financiranju inkluzivnih praksi. Isticanjem pozicije inkluzivnih praksi unutar europskih politika, autorice ovog istraživanja ističu širu potrebu za njihovom formalizacijom. No, jednako tako ukazuju na važnost sustavnog usmjeravanja kulturnog sektora prema unapređenju pristupačnosti i suradnju institucija s organizacijama koje rade s OSI populacijom, te potrebu za njihovim kontinuitetom. Takav kontinuitet moguće je osigurati jedino kroz konkretne lokalne, nacionalne i internacionalne politike kojima se financiraju adaptacije postojećih, izgradnja novih prostora, te prilagodba sadržaja kako bi javni prostori bili dostupni svima.

1. U 2026. godini broj muzeja u Registru muzeja, galerija i zbirki u Republici Hrvatskoj je 172 ↩︎

Projekcije filmova odvijaju se pri Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku na adresi Trg Svetog Trojstva 3, u Salonu 33. Program počinje u ponedjeljak, 1. prosinca, a na rasporedu su filmovi Ni vremena za umirat, Igra sudbine, a zatim se održava diskurzivni program Razgovor s glumcima u 13:50, te slijede projekcije Bilo 010-dnom u Americi s početkom u 14:30 i Apokalipsa wow u 15 sati.

U utorak, program počinje u podne projekcijom filma Lanina škola, a zatim slijedi blok od tri kratka filma: Jednog petka, Ispeci pa reci i Lijepo mi je s tobom znaš. Isti dan, u 13:45 održava se diskurzivni program s pokretačicom projekta Film svima, Majom Ogrizović.

Više detalja pronađite ovdje.

Izložba AUTsajder art prvi put je provedena lani u povodu Svjetskog dana svjesnosti o autizmu koji se obilježava 2. travnja. Izložba je organizirana pod motom Nismo nevidljivi, kako bi se otvorio prostor osobama s autizmom “koje se bave umjetnošću te svratilo pozornost na i dalje neravnopravan status i mogućnosti koje osobe s autizmom imaju u Hrvatskoj”, ističe kustosica Ana Kovačić.

Manifestacija i ove godine predstavlja radove osoba s autizmom koje se bave umjetnošću, a to su Andrija Blažević, Filip Ciganović, Jakov Knežević, Joanna Musiał, Al Petek i Rino Vučak. Radi se umjetnicama i umjetnicima različitih generacija i iskustava. Kako navodi Kovačić, “cilj ove izložbe nije samo predstaviti radove ovih umjetnica_ka, već i skrenuti pozornost na prepreke i nejednake prilike s kojima se osobe iz spektra autizma i dalje suočavaju u hrvatskom društvu, ali i šire.

Ovi radovi ruše i predrasude jer u rasponu od prvih crta do zrelih umjetničkih koncepata – otkrivamo bogatstvo i raznolikost kreativnih glasova unutar autistične zajednice.”

Izložba se može posjetiti svakog dana do 8. travnja od 11 do 19 sati, osim u nedjelju.

Ulaz je besplatan.

Program Kustoski kružok pokrenuo je Muzej moderne i suvremene umjetnosti Rijeka, s ciljem participacije građana i građanki, koji_e povremeno surađuju na muzejskim programima u vidu sastavljanja kustoskih tekstova i pomoći pri organizaciji izložba. Ovom prilikom članice kružoka surađivale su s radioničkom grupom naziva Jutarnja protezanja koju čine riječke seniorke. 

Tema izložbe je cvijeće, odnosno čovjekov odnos s biljkama, a izloženi radovi dio su muzejske kolekcije. Također, na web stranici Muzeja dostupna je i najava s opisima izloženih radova za osobe oštećena vida te će biti dostupno i audio vodstvo kroz izložbu — napravljeno suradnjom članica kružoka i Kulture svima svugdje.

Organizatori_ce pozivaju sve zainteresirane da se pridruže inkluzivnom vodstvu izložbom prilagođenom osobama oštećena sluha koje će se održati u četvrtak, 10. travnja u 18 sati. Uz prevoditelja na hrvatski znakovni jezik, posjetitelje_ice će izložbom provesti i autorski tim Kustoskog kružoka.

Izložba ostaje otvorena do 4. svibnja, a više detalja pronađite ovdje.

POKAZ-ovi otvoreni laboratoriji proizišli su iz potrebe za stvaranjem i održavanjem platforme za isprobavanje i eksperimentiranje s različitim metodama, metodologijama i tehnikama kazališta potlačenih.

“Radionica neće pružiti strukturirani uvod u kazalište potlačenih, nego upravo o – laboratoriju! Nemamo unaprijed zacrtan kurikulum i raspored: stvarat ćemo ga i razvijati u dijalogu i razmjeni sa sudionicima i sudionicama. Zamislile smo široku, inkluzivnu, dinamičnu platformu, a konkretne aktivnosti kreirat ćemo zajednički”, poručuju iz organizatori_ce programa.

Cilj otvorenog laboratorija nije samo razmjena iskustava i rad na licu mjesta, nego rad na stvaranju zajednice oko kazališta potlačenih kao modela. Uvjet za sudjelovanje je minimalno iskustvo u bavljenju kazalištem potlačenih (npr. pohađanje radionice).

Prijave za sudjelovanje vrše se putem maila, a više detalja možete pronaći ovdje.

Predviđeno trajanje je od 13 do 16 sati i za to vrijeme polaznici_e će učiti kako implementirati Web Content Accessibility Guidelines (WCAG) – smjernice za pristupačniji, korisniji i razumljiviji web sadržaj. Osim toga, upoznat će se s različitim oblicima prepreka koji otežavaju korisniku konzumaciju web sadržaja te će analizirati boje, alate i stvarne primjere web stranica kako bi se educirali i inspirirali da stvore stranicu koja odgovara njihovoj estetici i širem spektru publike. Također, bavit će se i temom univerzalnog dizajna kako bi kroz diskusiju ustanovili koje su to funkcije neophodne za dostupan, koristan, zanimljiv i kvalitetan sadržaj.

Prijave na radionicu moguće su putem obrasca dostupnog na mrežnim stranicama CTK-a, Filmaktiva i Kulture svima te društvenim mrežama CTK i Kulture svima. Obrazac možete pronaći i ovdje.

U petak, 27. rujna s početkom u 20 sati, u Gradskoj knjižnici Rijeka, održava se inkluzivna projekcija i riječka premijera filmova Žarko, razmazit ćeš dite, u režiji braće Popović i Tisje Kljaković Braić, nagrađenog na ovogodišnjem Animafestu te Radije bih bila kamen redateljice Ane Hušman, nagrađenog na ovogodišnjem Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu kao i ponovna projekcija filma Srebrne, u režiji Barbare Babačić. Program uključuje i riječku premijeru filma Čovjek koji nije mogao šutjeti Nebojše Slijepčevića, koji će biti dostupan osobama oštećena vida i sluha.

U subotu, 28. rujna s početkom u 11 sati, održava se inkluzivna projekcija i riječka premijera animiranog filma Nema mjesta redateljice Jelene Oroz, uz edukaciju znakovnog jezika u Dječjoj kući u prostoru Kontejner. U 20 sati biti će prikazane inkluzivne premijere filmova 1001 noć Ree Rajčić te Sedmo nebo redateljice i novinarke Jasne Nanut, u prostoru UGIN Filmskom vrtu, prvom pop-up inkluzivnom kinu na otvorenom u Hrvatskoj, na adresi Viktora Cara Emina 9.

Uz projekcije premijernih izdanja inkluzivnih verzija filmova kao i riječke premijere filmova, 27. rujna s početkom u 18 sati u Dvorani susreta Gradske knjižnice Rijeka bit će predstavljene Smjernice za inkluzivne kulturne prakse autorica Marte Baradić, Dunje Matić Benčić, Maje Krištafor, Maje Ogrizović i Inkluzivnog kulturnog vijeća mladih Kultura svima izdane kroz projekt Kultura svima, Impact4Values. Smjernice su namijenjene svima zainteresiranima za inkluziju kao i inkluzivne kulturne prakse te su zamišljene kao dokument u nastajanju, prilagodljiv različitim praksama. Predstavljanje će biti simultano prevedeno na hrvatski znakovni jezik te je prostor dostupan osobama otežanog kretanja.

Ulaz na sve aktivnosti je slobodan, a filmovi dostupni osobama oštećena sluha i vida.

Više informacija pronađite ovdje.

Tema inkluzivnih kulturnih praksi širim se medijskim prostorom uglavnom rasprostire kroz kapaljku, s naglaskom na posebno organizirane i usmjerene projekte, inicijative ili festivale. Medijska kampanja s prepoznatljivim vizualom Zamisli da… koju riječka udruga Filmaktiv provodi kroz projekt Kultura svima ukazuje na (ne)dostupnost sadržaja za obrazovanje, razbibrigu i društveni život koji uključuje i osobe s poteškoćama i/ili invaliditetom. Kampanja dovitljivo kritizira dostupnost olako shvaćenih privilegija poput kretanja kroz prostor, mogućnosti odlaska na WC ili praćenja uglavnom neprilagođenih kulturnih sadržaja. O inkluzivirajućim praksama koje radnice_i u kulturi mogu implementirati u već postojeće programe, razgovarali smo s Majom Ogrizović, pokretačicom projekata Film svima i Kultura svima te članicom udruge Filmaktiv.

Riječka udruga Filmaktiv pokrenula je projekt Film svima prije osam godina, a provodi ga u partnerstvu s Udrugom gluhih i nagluhih Primorsko-goranske županije. Možeš li se prisjetiti s kakvim je aktivnostima projekt inicijalno pokrenut i kakva je bila dostupnost sadržaja za osobe s invaliditetom onda, a kakva je situacija danas?

Ove godine Film svima slavi svoj deveti rođendan, a te 2016. godine radila sam u Filmaktivu i razmišljala kako je vrijeme da realiziram dugo maštani projekt o inkluzivnim kulturnim praksama i krenula na maleno, skoro pa po skrivećki. U ovih devet godina vidim velike pomake, no to ne znači da je dobro, niti da je kultura zaista otvorena svima. Naime, moja sestra Milana se razboljela 2003., a nakon nekoliko godina je bila primorana promijeniti život zbog pogoršanja zdravstvenog stanja. Jedna od promjena je bila slabljenje vida. Kao sociologinja zaljubljena u nova znanja, učlanila se u Hrvatsku knjižnicu za slijepe i cjelodnevno slušala različite knjige što me potaknulo na razmišljanje o mediju u kojem djelujem. Razmišljala sam koliko je on prilagodljiv, otvoren, fleksibilan i – dostupan. Godina u kojoj sam napisala prvi projekt u Filmaktivu, rezultirala je prvim izdanjem Filma svima i evo nas u 2024. – iza nas je devet godina projekta Film svima, pet godina projekta Film svima svugdje, četiri godine projekta Knjiga svima te tri godine projekta Kultura svima. Korak do desetljeća poticanja inkluzivnih kulturnih praksi! 

Kakvim se sve aktivnostima bavite i je li u međuvremenu došlo do prilagodbe u formatima ovisno o novim potrebama zajednice? Možeš li izdvojiti neke od ključnih suradnji za vaš trenutni rad?

Prevodimo i prilagođavamo, zapravo činimo dostupnima, filmove na hrvatskom jeziku osobama oštećena sluha i vida. Osim toga, izrađujemo inkluzivne knjige, održavamo radionice senzibiliziranja čujuće i videće zajednice te projekcije filmova na kojima zajednički gledamo inkluzivne filmove i učimo se na prisustvo Drugoga, ali i potičemo razmišljanja o mogućnosti inkluziviranja svakoga i svake od nas. Provodimo kampanje za poticanje svijesti o važnosti inkluzivnih kulturnih praksi, a kao primjer ističem suradnju s Doroteom Škrabo, Pamelom Perkić i Majom Krištafor, koja je dostupna na Instagramu na profilima Film svima te Kultura svima. Također educiramo zainteresirane o metodama inkluziviranja kroz edukativne programe i publikacije, a do listopada će biti objavljene i predstavljene Smjernice o inkluzivnim kulturnim praksama koje uz Inkluzivno kulturno vijeće mladih potpisuju i Dunja Matić Benčić, Marta Baradić i Maja Krištafor. Važnost i potencijal inkluzije uvidjela je i Katedra za translatologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci te smo 2022. postali stručnom bazom FFRI. Tamo radim kao predavačica, a zajedno s Petrom Žagar-Šoštarić i Željkom Macan uvodim inkluzivne kulturne prakse u znanstvenu zajednicu.

Prošle godine pokrenuto je Inkluzivno kulturno vijeće mladih (IKVM) Kultura svima u okviru Erasmus+ projekta. Možeš li nam reći nešto više o Vijeću i njegovom radu nakon završetka projekta?

To je divna priča – pokojna kolegica Sanja Kapidžić i ja smo 2022. godine napisale Erasmus+ projekt Kultura svima i zakotrljale lavinu – ne samo da je iste godine projektom formirano IKVM Kultura svima već je ta ekipa postala okosnica istoimenog nastavka, projekta koji je financiran sredstvima Europske unije u okviru programa Impact4Values koji provode Solidarna, Slagalica i CNVOS. IKVM Kultura svima broji 23 člana i članice. Kultura svima je od 2022. do 2024. kapacitirala i osnaživala mlade za razumijevanje inkluzivnih kulturnih praksi, detektiranje potreba za inkluziviranjem te samim inkluziviranjem. Osim OSI, učili smo o inkluzivnim kulturnim praksama svake Drugosti, tražili načine uključivanja i razmišljali zašto dolazi do isključivanja. Obilazili smo institucije i s njima pokušali naći odgovore – neke smo pronašli, no na mnogima još radimo. Odlučili smo napisati nastavak projekta, ali želimo okrenuti rakurs i baviti se kapacitiranjem i osnaživanjem radnika i radnica u kulturi za inkluzivno djelovanje. Od 2024. provodimo najmanje jednu inkluzivnu ćakulu i edukaciju mjesečno. Bavimo se izradom inkluzivnih knjiga i podcastova, učimo o metodama osiguravanja pristupa slijepim i slabovidnim osobama; preko izrade audiodeskripcije, radionice tehničkog kapacitiranja djevojaka i žena pa sve do rodno inkluzivnog jezika. A nismo još niti na pola.

Filmaktiv je prije nekoliko mjeseci pokrenuo ciklus inkluzivirajućih programa i edukacija pod nazivom Inkluzivne ćakule. U kojem je stadiju provedba programa i kome je namijenjen?

Zahvaljujući podršci Zaklade Solidarna, Zaklade Slagalica i slovenskog CNVOS-a, imamo priliku razvijati inkluzivne kulturne prakse i dalje kroz Kulturu svima. Jedna od aktivnosti su Inkluzivne ćakule i edukacije, edukativni program koji mjesečno donosi različite radionice o inkluziviranju kulturnih praksi. Ono čemu stremimo je osnaživanje radnika i radnica na inkluziviranje vlastitih praksi, osiguravanje svih kapaciteta, alata, znanja i vještina da inkluzivne kulturne prakse postanu ono što i jesu – civilizacijska norma. Jako smo ponosni na suradnike i suradnice koji od početka 2024. intenzivno uče, ali i uspješno inkluziviraju svoje prakse – od vodstava izložbama na HZJ-u, pa sve do prve ikada održane inkluzivne predstave u HNK Ivan pl. Zajc. U tom su nam pomogle Katarina Mažuran Jurešić, Cvijeta Veronika Plenković i Maja Tomičić – one su ujedno i nositeljice ovog inkluziviranja. No, nisu samo potaknule inkluzivnu verziju predstave Glorije, već kazalište ulazi u sezonu 2024/2025 s prvom ikada inkluzivnom pretplatom! To znači da je inkluzija dio najveće kulturne institucije u Rijeci, a da su predstave dostupne osobama oštećena sluha i vida cijelu godinu, a ne samo kroz provedbu projekata i aktivnosti. To je tek djelić aktivnosti projekta Kultura svima. Gradska knjižnica Rijeka je pokrenula inkluzivni fond Knjiga svima i pokreće vlastitu nakladu audioknjiga, zatim Prirodoslovni muzej Rijeka aktivno inkluzivira kroz inicijativu Muzeji svima i još mnogi, mnogi drugi. Shvatili smo da je važno da radimo zajedno. Inkluzivna i solidarna zajednica se gradi samo zajednički. S puno uloženog truda, razumijevanja, topline i energije. To je dugotrajni proces koji rezultira sjajnim stvarima.

U okviru projekta pokrenuli ste i Medijateku, možeš li nam reći nešto više o tome kako planirate prilagodbu sadržaja i kome je on dostupan?

Film svima Medijateka je pokrenuta 2016., do ove godine je uključivala 51 film, a nakon 2024. će raspolagati sa 71 inkluzivnim filmom dostupnim osobama oštećena sluha i vida. Radi se o naslovima nastalim na hrvatskom jeziku, ne iz nekih nacionalističkih pobuda, već zato što su ti filmovi navedenim skupinama nedostupni. U njihovom nastajanju su sudjelovale osobe oštećena sluha i vida kroz plaćanje poreza i red je da budu dostupni. Film svima Medijateka ima jedinu inkluzivnu verziju klasika poput Vlaka u snijegu ili H-8, ali svake godine inkluziviramo aktualne naslove kako bi svi imali jednaki pristup filmovima na vrijeme, a ne s pola desetljeća zakašnjenja. Ponosni smo što smo dobili prava za prijevod i prilagodbu roterdamskog i kanskog pobjednika – Radije bih bila kamen Ane Hušman i Čovjeka koji nije mogao šutjeti Nebojše Slijepčevića. Filmovi su opremljeni snimkama prevoditelja na HZJ-u, inkluzivnim titlovima i audiodeskripcijom kako bi bili dostupni osobama oštećena sluha i vida. Naime, gluhe i nagluhe osobe imaju potrebu za različitim prilagodbama i izrada inkluzivnog titla često nije dovoljna, potreban je i prijevod na hrvatski znakovni jezik. 

S obzirom na to da se edukacijama i prilagodbom sadržaja bavite skoro desetljeće, jeste li u međuvremenu dobili ponudu o suradnji i/ili organiziranom kapacitiranju radnika s hrvatskog javnog medijskog servisa?

Nažalost nismo. U kontaktu smo s HRT-ovom službom Prilagodba programa osobama s osjetilnim teškoćama, kojima ustupamo pravo na korištenje svih inkluzivnih filmova. Isto tako, nadamo se formiranju objedinjenog fonda kako se ne bi višekratno prevodili i prilagođavali isti filmovi.

Koliko često surađujete s institucijama u kulturi?

Trenutno gotovo svakodnevno, od razgovora preko edukacija pa sve do zajedničke provedbe inkluzivnih kulturnih praksi. Surađujemo aktivno s institucijama i subjektima u raznim područjima, od knjižnica i kazališta, preko kina, galerija i muzeja pa sve do subjekata iz nezavisne kulture. Neki među njima su u Rijeci, a neki i diljem zemlje primjerice Kino Katarina, Kuća Klajn, KEC Murai, Knjižnice grada Zagreba, brojne škole, vrtići i fakulteti… Osim spajanja civilnog sektora i institucionalne kulture, sjajno je što kroz provedbu projekata imamo priliku raditi i s organizacijama osoba s invaliditetom. Tako upoznajemo svjetove jedni od drugih. Ovim putem pozivam sve zainteresirane da nam se jave i da inkluziviramo zajedno.

Za kraj, imate li na umu širenje područja provedbe aktivnosti van Riječke županije ili neke nove javne aktivnosti?

Zahvaljujući mreži Klubtura prošlu smo godinu proveli na turneji po Hrvatskoj. Putujemo svugdje i s projektom Film svima, gostujemo u projektu Udruge gluhih i nagluhih PGŽ S vjetrom kroz tišinu, a i odgovaramo na pozive zainteresiranih subjekata poput sjajnog KUC Mato Lovrak, otkud smo dobili poziv za projekcijom inkluzivnog Vlaka u snijegu, što smo objeručke prihvatili i bili nagrađeni – projekcijom na lokomotivi iz Vlaka u snijegu! Zovite nas, dolazimo!

Predstava će biti dostupna gluhim i nagluhim osobama kroz inkluzivni titl, prevoditelja za hrvatski znakovni jezik, a slijepim i slabovidnim osobama kroz audiodeskripciju.

Senka Bulić poznata je po svojem suvremenom i hrabrom redateljskom pristupu u kojem se najčešće fokusira na snažne ženske likove, a predstavom Glorija “u korelaciju stavlja kazalište, crkvu i cirkus na jedinstveni način”, stoji u najavnom tekstu.

Više detalja o predstavi i ulaznicama možete pronaći ovdje.

Po običaju, članovi_ce Inkluzivno vijeće mladih (IKVM) Kultura svima će okupljene povesti u inkluzivnu šetnju institucijom, koje će održati Iskra Šanko. Cilj vodstva je predstaviti inkluzivne aktivnosti koje se već odvijaju u zajednici kako bi se potaknula razmjena znanja i praksi.

U drugom dijelu susreta, nakon pregleda postojećih pozitivnih inkluzivnih praksi, sudionici_e će učiti o audiodeskripciji i metodama inkluziviranja kulturnih praksi za slijepe i slabovidne osobe.

Radionice su namijenjene svima, s naglaskom na radnicima i radnicama u kulturi kao i umjetnicama i umjetnicima. Sudjelovanje je besplatno uz prethodnu prijavu putem online obrasca.

Više detalja o događaju možete pronaći ovdje.