Djeluje od 2018. godine, kao odgovor na potrebu da se kazališna praksa otvori onima kojima je najmanje dostupna, no ideja o prvom takvom ansamblu u Hrvatskoj pojavila se još 2015. u sklopu programa Kazalište narodu. Iz pitanja “Čije je narodno kazalište i tko čini taj narod?“ niknula je jedinstvena suradnja između raznih institucija i organizacija s ciljem stvaranja“kazališta kao zajedničkog dobra i prostora borbe za pristup, prisutnost i vidljivost“.

Ovaj inkluzivni ansambl tako djeluje na pragu institucionalizacije – uz HNK Ivana pl. Zajca te Centar za odgoj i obrazovanje Rijeka, suradnja uključuje i Udrugu za sindrom Down – Rijeka 21, a oko njega se plete cijela mreža podrške, od umjetnika_ca i suradnika_ca do roditelja, publike, medija, donositelja_ica odluka i šire javnosti. Peti ansambl već godinama tiho, inatljivo i nježno ruši društvene, logističke, umjetničke i ine barijere, propitujući kakva umjetnost može biti kada se oslobodi ustaljenih kazališnih normi, produkcijskih imperativa i očekivanja publike.

Ne samo da mlade s raznim oblicima invaliditeta, neurodivergentnosti ili razvojnim poteškoćama postavlja u središte autorskog procesa, već to čini kroz kontinuiranu stručnu edukaciju u polju izvedbenih umjetnosti – od scenskog pokreta, govora i glume, do kostimografije i promocije – čime se potiče profesionalizacija, kvalitetan umjetnički rad, te u konačnici ravnopravnost i konkurentnost na tržištu rada. 

Peti ansambl prvi se put javno predstavio 2019. predstavom Potomci, divovi, bogovi u sklopu četvrtog Festivala inkluzivne scene preOkreto kojem sam pisala za Kulturpunkt. Krajem 2024. premijerno je izvedena i predstava Četiri, pet, šest godišnjih doba, a 30. lipnja ove godine imale smo priliku doživjeti novo izvedbeno djelo naziva TO=TO. Uvrštena u program Riječkih ljetnih noći, jednog od najznačajnijih riječkih festivala koji ljeti pretvara trgove, ulice i industrijsku baštinu u pozornicu, predstava oživljava jednu od neuralgičnih točaka grada – tržnicu Brajda.

Za razliku od glavne riječke tržnice koja još uvijek pulsira karakterističnim orijentalno-mediteranskim šarmom pijace, Brajda svakodnevno vidi više galebova koji kopaju po smeću nego prodavačica na štandovima. Tom tužnom prizoru tiho svjedoči dragulj riječke historicističke arhitekture, paviljon iz 1896. koji više ne služi tržišnoj djelatnosti i polako propada. Odabirom ovog netipičnog prostora, mjesta slojevite simbolike koje svojim praznim štandovima i zapuštenim zidovima šapuće onu već poznatu posttranzicijsku priču, Peti ansambl koristi čaroliju izvedbenog čina kao poetski i politički akt. A umjetnost, pogotovo u Rijeci, voli zauzimati margine i prostore čije odumiranje transformira u potencijal i nadu.

TO=TO zaista nudi uzbudljiv, svjež i iskren prostor ljudske i umjetničke slobode, u kojemu su barijere između izvođača_ica i publike, tipičnosti i divergentnosti, izvedbe i života zamućene na najbolji mogući način. Uz riječki HNK i Udrugu Rijeka 21 u koprodukciju se uključila i zagrebačka Udruga Domino, a značajno je otvaranje prema studentima_cama Glume i medija Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci te autorska suradnja s CO2…par umjetnika koji čine poznati dvojac Nikolina Pristaš i Goran Sergej Pristaš.

Ovo ostvarenje Petog ansambla – koji u sezoni 2025./2026. okuplja Moniu Ambrić, Natašu Antulov, Natašu Bačić, Ernesta Beloševića, Andreju Brozović Adžić-Kapitanović, Anu Bunetu, Milicu Czerny Urban, Milu Čuljak, Adrijana Fumića, Mateu Glavan, Vida Gržalju, Isabellu Hujić, Leonarda Iličića, Lea Kovačevića, Emu Krupić, Jelenu Lopatić, Damira Orlića, Denija Pezelja, Lovru Pršića, Luku Rončevića, Aleksandru Stojaković Olenjuk, Sretana Stošića, Jana Šokčevića i Naomi Vrban – kao da je otišlo korak (ili skok) dalje, a tome su zasigurno pridonijele i ove suradnje.

Na samom ulazu u paviljon, publiku dočekuje Pristaš koji poput kustosa predstave napominje kako se kroz prostor možemo kretati slobodno, uz molbu da prolaze držimo otvorenima i poštujemo distancu, što već pokazuje pristup pun brige i obzira prema drugome. Meni je, kao osobi u visokoj trudnoći, u večeri u kojoj se termometri nisu spuštali ispod 30 stupnjeva, taj detalj puno značio. Unutra nas je dočekao potpuno preobražen prostor, ali ne velikim intervencijama ili pokušajem dokidanja njegovih datosti, nego sasvim suprotno – izvedba se smjestila u gabarite, pukotine i niše, potencirajući mogućnosti koje arhitektura nudi za “teatralizaciju“ te istovremeno poštujući njezino realno stanje, oronulu ljepotu i ostatke prijašnjeg života.

U atmosferu nježnosti i intime od početka nas uvodi suptilno i meko oblikovanje svjetla Alana Vukelića. Nema jedne jedine pozornice, već se izvedbene radnje odvijaju istovremeno na više mjesta, a cijelo je prizemlje ispunjeno materijalima koji su dio izvedbenog čina, od dijelova scenografije do dokumentacije samog kreativnog procesa. 

Imala sam dojam da sam ušetala u živu instalaciju ili da prisustvujem kakvom multimedijalnom i multikanalnom performansu ili happeningu. Na prvu me takva postavka ostavila pomalo preplavljenom jer sam gorjela od potrebe da vidim što se događa i u kutku i na platformi i kod instrumenata, dok sam istovremeno željela razgledati i ostatak prostora u kojem se ništa ne odvija, ali u koji se izvedba prelijeva. Natpisi i crteži na zidovima i u izlozima, tik do oglasa za prodaju kokoši, elementi scenografije koji vise nad štandom ili su izloženi u hladnjaku, nastavak su same izvedbe koja se prostorno ne prekida naglo, već se širi u valovima.

TO=TO je zanimljiva upravo zato što potiče drugu vrstu pažnje, a kada se prepustimo i uskladimo, moguće je otvoriti se prema sadašnjem trenutku i zajedništvu. Možemo se kretati, smjestiti se na jednom od nekoliko “gledališta“ ili s visine stubišta i galerije prvog kata gledati odozgo. Gledateljica tako biva uronjena u scenu, zadobiva agentnost i mogućnost biranja perspektive, trajanja i razine uključenosti. Postavlja se pitanje koliko se zapravo mogućih predstava odvija pred nama i što utječe na naše odluke koje ih oblikuju. 

Ponuđeni se materijal ipak zgušnjava, raspršuje i ponovno preslaguje svojom unutarnjom logikom i dinamikom, pri čemu se sve kreće oko nekoliko fiksiranih područja i radnji. Za to je zaslužna i dramaturgija Gorana Ferčeca koja se odmiče od linearne naracije, ali poetske fragmente slaže u pomno oblikovani eksperiment. Iz jednog dijela prostora dolazi prepoznatljiv glas Monie Ambrić, dugogodišnje članice kolektiva, koja za stolom čita poemu To danske spisateljice Inger Christensen (u prijevodu Miše Grundlera).

Riječ je o svojevrsnoj bajci o postanku – neodređena zamjenica “to“ označava prazninu iz koje se stvara novi svijet. Projekcija stihova na paravanu naglašava ljepotu samog teksta, ali služi i kao alternativni pristup kroz osjetilo vida. Fragmenti poeme tekstualni su kostur predstave, a Monijin glas nas vodi kroz osam dana stvaranja, nižući poetske elemente (pijesak, svjetlost, voda, trava, ljetna žega, papir, snijeg) koji završavaju elementom osmog dana – ljubavlju. 

Na drugom kraju prizemlja, platforma bivšeg štanda postaje plesni podij, dok se jedna po jedna podižu žaluzine koje je okružuju, kao da se tržnica otvara rano ujutro. Pored nje je svojevrsni jam session kutak prepun žica, opremljen instrumentima, pedalama i mikrofonima. Ambijentalna glazba Alena i Nenada Sinkauza, uz oblikovanje zvuka Hrvoja Nikšića, vodi dinamiku izvedbe kao pozadina, ali na trenutke postaje ravnopravna. Istaknula se karizmatična izvedba Rundekovih Ruku koju je Jan Šokčević otpjevao okrenut leđima uz modulaciju glasa, unijevši dojam undergrounda i zavodljivosti. 

Struktura ovog izvedbenog kaleidoskopa otvara se tako kao trokut između verbalnog, plesnog i glazbenog koji se međusobno prožimaju i nadopunjuju. Vizualno predstavu sjedinjuju nepretenciozna kostimografija Silvija Vujičića te scenografija Marka Tadića, u kojoj prevladavaju topli materijali neutralnih nijansi, bijela tkanina, smećkastosivi karton. Platno s ponavljajućim ornamentom krugova i linija rezanjem i uvlačenjem izvođača_ica od podne podloge postaje i kostim i rekvizit.

Glazba i tekst u stalnom su dijalogu s pokretom, koji čini samu srž izvedbe. On funkcionira ponajprije kroz duete koji u kaskadama ulaze i izlaze sa scene. Ples nastaje kao jezik koji svaki par uspostavlja za sebe. Neopterećen i na momente razigran, odraz je odnosa i zajedničkog istraživanja mogućnosti tijela i prostora. Na kraju se svi okupljaju na platformi, u sceni koja čini kulminaciju postepeno izgrađenog zajedništva – vrhunac sinergije, slavlje i slobodno kretanje tijela uz glasovnu improvizaciju, što neodoljivo pokreće i uključuje publiku.

TO=TO je predstava koja nudi izvedbenu raskoš, ali se istovremeno odvija kroz suptilnosti – u pogledu između izvođača_ica, mekoj gesti, kristalnom lusteru, promjeni melodije, u tekstualnom i somatskom stihu. U toj fuziji pokreta, teksta, glazbe i vizualnih elemenata, postajemo premreženi s prostorom, uronjeni u proces koji je pred nama rasprostrt, i sami dijelom tkiva izvedbe. I sam backstage je vidljiv i otvoren, a iz njega ulaze i izlaze izvođači_ce u parovima.

Parovi su kôd bivanja tokom cijele predstave, čime se naglašavaju međusobni odnos, podrška i povjerenje. Pritom su energija, posvećenost i prisutnost mladih članova kolektiva na sceni, bok uz bok s profesionalnim izvođačima_cama, samorazumljive i prirodne, što je rezultat dugogodišnjeg rada Petog ansambla i zajedničkog stvaranja. Odluka da se razlika među njima ne pokušava prikriti upravo je ono što tu razliku poništava. Teško je potpuno izbjeći hijerarhiju, ali je TO=TO uspješno prevladava, funkcionirajući poput ekosustava u kojem su sve članice i članovi ansambla kompletne izvedbene osobe, ne samo likovi na sceni, dok je izvedba živi proces koji ne robuje konačnosti predstave kao gotovog proizvoda. 

TO=TO stvorila je polje inkluzije time što se ne pita što umjetnost može dati onima koji su drugačiji, već što od različitosti može dobiti sam umjetnički čin, koji na taj način postaje slobodan, prozračan i otvoren. Inkluzija je posljednjih desetljeća sve prisutnija ključna riječ, bilo da se radi o horizontalnoj temi raznih strateških politika i projekata, programa u kulturi ili okosnici oko koje se razvijaju pojedini umjetnički, edukativni, infrastrukturni ili socijalni sadržaji.¹ No, otvorenim ostaje pitanje što istinska inkluzija zaista jest i koji su preduvjeti da se ona desi, a da ne ostane samo deklarativna fraza ili dekoracija.

Peti ansambl kao pokušaj da se iz civilnog sektora prodre u narodno kazalište i stane uz bok ostalim četirima kazališnim ansamblima, što bi i na simboličnoj i praktičnoj razini pružilo punu podršku i priznanje, svojevrsni je presedan. TO i jest cilj od početka – pružanje pune podrške drugačijima, odupiranje normativnosti i dokidanje isključivosti umjetničke produkcije, slavljenje i potpuno prihvaćanje ljepote različitosti. No, nakon osam godina predanog rada i kvalitetne umjetničke kreacije, i dalje ovisi o projektnom financiranju, čekajući kada će postati stalni, formalni i punopravni dio kazališta. TO=TO je lansirala Peti ansambl prema većoj vidljivosti, čime je njegov značaj prepoznat u širim krugovima na lokalnoj, ali i nacionalnoj razini. Hoće li apel za konačnim priznanjem, pružanjem punopravne podrške ovom jedinstvenom ansamblu čuti i oni koji imaju moć donijeti takvu odluku?

1. Pritom su hvalevrijedni oni ustrajni (umjetnički) kolektivi koji svojim višegodišnjim radom grade upravo prostore istinske inkluzije dokidajući procjep drugosti. DIVERT i Dramski studio slijepih i slabovidnih “Novi život” iz Zagreba, Plesna skupina “Magija” i program udruge “Kultura svima” samo su neki od njih.  ↩︎

Include festival odvija se na nekoliko lokacija u Splitu, a veći dio program organiziran je u prostorima Doma mladih. Program je međugeneracijskog karaktera i otvoren svima zainteresiranima za inkluziju i umjetnost. Na programu su radionice fizičkog teatra, likovne i plesne radionice, izvedbeni programi i filmske projekcije.

Festival je otvoren stručnjacima_ama, studentima_cama, te svima koje zanima art terapija, ples, kazalište i kreativni rad, te potencijalnim volonterima_kama koji_e se za sudjelovanje mogu prijaviti na ovom linku.

Svi programi su besplatni uz prethodnu rezervaciju putem online obrasca.

Puni raspored i satnicu pronađite ovdje.

Bosifest je međunarodni festival dokumentarnog filma osoba s invaliditetom, ujedno jedini te vrste u jugoistočnoj Europi. Svrha osnivanja Bosifesta je ukazivanje na stvaralački rad i mogućnosti sudjelovanja na javnoj kulturnoj sceni te širenje poruke da osobe sa invaliditetom trebaju imaju ista prava kao i drugi građani.

Festival je takmičarskog karaktera, a cjelokupni program sadrži takmičarski i revijalni dio. Filmovi koji ne budu izabrani za takmičarski dio programa, a ispunjavaju uvijete natječaja, bit će prikazani u revijalnom dijelu programa.

Natjecateljske kategorije uključuju nagradu za najbolju režiju, najbolji scenarij i najbolji film (Grand Prix Bosifest). Na festival je moguće prijaviti dokumentarne filmove koji se bave temom invaliditeta u trajanju od maksimalno 100 minuta, a film mora biti na engleskom ili sa srpskim/engleskim titlovima. Prijave se vrše putem platforme FilmFreeway.

Puni tekst natječaja i više detalja o prijavi možete pronaći ovdje.

Rok za prijavu je 4. travnja.

Riječ je o programu koji kroz ples, razgovor i zajedničko iskustvo otvara pitanja pristupačnosti, vidljivosti i različitih tijela u izvedbenim umjetnostima. Dio programa namijenjen je sudionicima_cama inkluzivnih plesnih kolektiva, dok će poslijepodnevne izvedbe Plesnog kolektiva Magija i Plesne skupine Sjaj u tami, s početkom u 16 sati, biti besplatne i otvorene publici, uz razgovor i druženje nakon izvedbi.

Kako stoji u najavi, polazišna točka radionice “bit će prisutnost i povezanost sa samima sobom, povjerenje i slušanje svog tijela. Kako izbjeći zonu udobnosti i poznate ustaljene obrasce kretanja i jednostavno biti otvoren_a, iskren_a i prijemčiv_a, budn_a i znatiželjn_a u sebi i u odnosu s drugima”. Posebna pozornost bit će posvećena zajedničkom prostoru u kojem se polaznici_e susreću, dišu, dijele i plešu.

Voditeljica radionice je Urša Urbančič, plesačica, izvođačica, DanceAbility praktičarka, osnivačica instituta Limitless Movement. Studirala je suvremeni ples i nastupala u raznim predstavama. Vezana za invalidska kolica nakon nesreće, završila je intenzivnu DanceAbility obuku s Alitom Alessijem, a radionice ove inkluzivne plesne metode održavala u Sloveniji, Beču, Madridu i Švicarskoj.

Više detalja pronađite ovdje.

Blind in Theatre – BIT festival 6. listopada u 20 sati otvara predstava Varijacije redateljice Anamarije Budimir u izvedbi Kazališta slijepih i slabovidnih Novi život. Idući dan, u utorak u 20 sati Pozorište slepih Drugi pogled iz Srbije predstavlja izvedbu Vaj Faj Miroljuba Nedovića Rikija. Treći dan festivala jutarnji program donosi izvedbu Party bajke u režiji Kristine Krsnik, a večernji Damu s kamelijama u produkciji udruge Thetis iz Rumunjske.

U četvrtak, 9. listopada održat će se dvije predstave u ranijem terminu, Društvena osviještenost Alde Nicolaja u 11 i Biti ili izvoditi Maje Marjančić u 16 sati. Isti dan s početkom u 19:30 sati održat će se diskusija o audio deskripciji na primjeru SAD-a i Hrvatske. Posljednji dan festivala obilježit će jutarnja predstava Ružno pače u produkciji Kazališta slijepih i slabovidnih Novi život, popodnevna diskusija i svečano zatvaranje.

Više informacija o rasporedu i programu možete naći ovdje.

Stvaranje inkluZiNE-a vodit će kulturologinja, umjetnica i aktivna radnica u kulturi Tina Tus, koja u središte vlastitog rada stavlja eksperimentalnu umjetnost, inkluzivne prakse i osnaživanje zajednice.

Prateći genezu fanzina, koji se nalaze u različitim subkulturama te se kroz povijest koriste u aktivističkim skupinama, na radionicama će se ovaj format koristiti kao pristupačan način za širenje informacija i ideja — neovisno o službenim kanalima informiranja. Na ovaj način, sudionicima_ama će se omogućiti da vježbaju svoje kritičko razmišljanje i koriste svoje kreativne afinitete za izražavanje mišljenja.

Nakon stvaranja kratke publikacije, u sklopu radionice slijedi promjena fokusa s vizualnog materijala na audio format te izrada pratećih audio opisa, čime će konzumacija radova biti omogućena osobama s oštećenjem vida. Na ovaj način, svi sudionici_e naučit će osnove rada sa zvukom te imati zaokruženu cjelinu svog rada koji je dostupan svima.

Za sudjelovanje u stvaranju svog inkluZiNE-a uvjet je da sudionici_e imaju od 16 do 26 godina te da ispune Google Forms prijavnicu.

Više informacija o događaju možete pronaći ovdje.

Od 13 do 16 sati razgovarat će se o mogućnostima inkluziviranja radnih mjesta, pa tako i radnih mjesta u kulturi te modela prilagodbe za osobe s invaliditetom kao i njihovih radnih prava.

Centar za profesionalnu rehabilitaciju profesionalno i radno osposobljava, pomaže u zapošljavanju i radu osoba s invaliditetom te nadzire i pospješuje uključenost i opću te radnu funkcionalnost osoba s invaliditetom. Djeluju od proljeća 2016., čime su nastavili pedesetogodišnju riječku tradiciju profesionalne rehabilitacije temeljene na brizi o radnicima razvijene riječke industrije.

Sudjelovanje je besplatno uz prethodnu prijavu putem obrasca dostupnog ovdje.

Izložba AUTsajder art prvi put je provedena lani u povodu Svjetskog dana svjesnosti o autizmu koji se obilježava 2. travnja. Izložba je organizirana pod motom Nismo nevidljivi, kako bi se otvorio prostor osobama s autizmom “koje se bave umjetnošću te svratilo pozornost na i dalje neravnopravan status i mogućnosti koje osobe s autizmom imaju u Hrvatskoj”, ističe kustosica Ana Kovačić.

Manifestacija i ove godine predstavlja radove osoba s autizmom koje se bave umjetnošću, a to su Andrija Blažević, Filip Ciganović, Jakov Knežević, Joanna Musiał, Al Petek i Rino Vučak. Radi se umjetnicama i umjetnicima različitih generacija i iskustava. Kako navodi Kovačić, “cilj ove izložbe nije samo predstaviti radove ovih umjetnica_ka, već i skrenuti pozornost na prepreke i nejednake prilike s kojima se osobe iz spektra autizma i dalje suočavaju u hrvatskom društvu, ali i šire.

Ovi radovi ruše i predrasude jer u rasponu od prvih crta do zrelih umjetničkih koncepata – otkrivamo bogatstvo i raznolikost kreativnih glasova unutar autistične zajednice.”

Izložba se može posjetiti svakog dana do 8. travnja od 11 do 19 sati, osim u nedjelju.

Ulaz je besplatan.

Prvi je dokument Vodič za inkluziju i emancipaciju kroz umjetnost i kulturu: poštivanje kulturnih prava migranata. Nastao je u sklopu Erasmus+ projekta MigrArts: integracija migranata kroz umjetnost i kulturu. Cilj je projekta, kako stoji u uvodu Vodiča, “poboljšanje integracije, uključivanja i emancipacije migranata boljim uvažavanjem njihovih kulturnih prava na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini”. Projektom se želi podržati organizacije i ustanove u kulturi i institucije odgovorne za inkluziju, a koordinira ga La Ligue de l’enseignement (Francuska) u suradnji s Arci (Italija), CMS-om (Hrvatska) i Institutom za razvoj zajednice (Sjeverna Makedonija). Navedeni partneri provodili su različite umjetničke i kulturne projekte u vlastitim zemljama, s migrantima i za njih, a rezultat je Vodič koji nudi korisne aktivnosti organizatorima_cama i voditeljima_cama projekata, inspirativne primjere i praktične alate koji mogu olakšati rad u ovom području. 

Lucija Mulalić, članica iz CMS-ovog programa Izgradnja uključivog društva smatra da Hrvatska prolazi kroz brze demografske promjene i vidljivu heterogenizaciju društva u etničkom, nacionalnom, jezičnom, religijskom i drugom smislu. Govoreći o razlozima nastanka ovog Vodiča, ističe sljedeće: “Nažalost, zbog strukturnog i kulturnog rasizma kojim je prožet europski kontinent, vidimo sve više tenzija i u hrvatskom društvu, sve više teza o navodnim fundamentalnim nekompatibilnostima i nepremostivim kulturnim različitostima i nemogućnosti koegzistencije, a vidimo i porast vidljivog rasno motiviranog nasilja na ulicama, kojem je u pozadini ono manje vidljivo administrativno i strukturno nasilje i nejednakost.”

I u takvom se ozračju, doduše, i dalje stvaraju sadržaji koji, manje ili više uspješno, otvaraju prostore kontakta, razmjene, dijaloga i pokušaja razumijevanja i učenja o Drugome, nastavlja Mulalić. Ističe kako je iz tog razloga svima zainteresiranima važno ponuditi osnovne smjernice i ideje koje mogu poslužiti kao orijentir u procesnom radu. To obuhvaća razumijevanje dinamike samog procesa stvaranja, načina na koje se migrantske zajednice aktivno uključuju u taj proces, te ključne aspekte na koje treba obratiti pažnju tijekom provedbe takvih aktivnosti. Vodič je zato, kaže Mulalić, “utemeljen na nekim od uspješnih primjera stvaranja kulturno-senzibilizacijskih sadržaja u Hrvatskoj, tematizacije kulturnih prava i kao takav može poslužiti kao dobra početna točka u pripremanju i izvođenju takvih aktivnosti.”

Vodič donosi pregled europskih politika za integraciju migranata koji objašnjava i povijesni kontekst te problematike, kao i opću definiciju kulturnih prava i povezanih pojmova. Tu je i poglavlje posvećeno primjerima dobre prakse uključivanja kroz aktivnosti u kulturi u kojem se opisuju različite aktivnosti već provedene u zemljama partnera, a nakon toga i konkretne smjernice za razvoj projekata u kojima se poštuju kulturna prava migranata te metodološki okvir za njihovo praćenje. Na kraju Vodiča nalazi se i svojevrsni popis relevantne literature koja se bavi ovom tematikom. 

Vodiču je komplementaran drugi objavljeni dokument, Materijali i pripreme za edukacije, koji sadrži pet razrađenih jednodnevnih i dvodnevnih edukacijskih programa. Njihove teme uključuju dobrodošlicu i poštivanje kulturnih prava osoba s migrantskim iskustvom, ulogu kulture i umjetnosti u nastavi jezika, razumijevanje interkulturalnosti u višekulturnim grupama, neformalno učenje kao vektor osnaživanja te planiranje inkluzivnih i emancipatornih kulturno-umjetničkih projekata.

Mulalić je naglasila da ovakvi dokumenti imaju svoja ograničenja u smislu sadržaja i razumijevanja koncepata integracije i kulturnih prava, ali se uvijek može nadopuniti “dodatnim sadržajima koji donose šira razumijevanja i kritičke pristupe konceptu integracije, kulturnih prava i prava općenito”. Spomenula je i važnost dekolonijalnih procesa zajedničkog stvaranja koji “veći naglasak stavljaju na proces, izgradnju zajednice, izgradnju povjerenja i dijeljenje, a manji na nekakav finalni produkt, output, uspješno ispunjen indikator i slično”. 

Vodič za inkluziju i emancipaciju kroz umjetnost i kulturu može se preuzeti ovdje, a Materijali i pripreme za edukacije dostupni su ovdje. 

Tekst je nastao u sklopu projekta Come Together koji sufinancira Europska unija iz programa Kreativna Europa. Stavovi izraženi u tekstu ne odražavaju nužno stavove Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu.

Utorak i petak, 17. i 20. prosinac, 18 – 20 sati

___

Informacije o pristupačnosti

___

Serija predavanja Seminar za pristupačnu budućnost predstavit će niz kreativnih i praktičnih pristupa koji umjetnost i kulturu čine inkluzivnijima za stvaratelje_ice i publiku s invaliditetom. Seminar razmatra kako pristupačnost može transformirati sudjelovanje u kulturi, osnažiti marginalizirane zajednice i potaknuti sustavne promjene u svijetu koji je oblikovan isključujućim kriterijima. Stavljajući naglasak na perspektive praktičarki i praktičara koji djeluju na sjecištu kreativnosti, aktivizma i inkluzije, program ima za cilj potaknuti dijalog i iznijeti konkretne ideje za izgradnju inkluzivnijeg kulturnog krajolika.

Seminar za pristupačnu budućnost organiziraju udruge Kurziv (nakladnik Kulturpunkta) i SCCA-Ljubljana, a program će okupiti praktičare i praktičarke, stručnjakinje i stručnjake čiji rad nadilazi prepreke i promiče pristupačnost u kulturi.

Program uključuje dva međusobno isprepletena tematska pristupa. Prvi istražuje kreativne i umjetničke poglede na pristupačnost. Saša Asentić, izvedbeni umjetnik, kulturni radnik i osnivač organizacije Per.Art (Novi Sad), pružit će uvid u istraživački projekt kojim kritički reinterpretira povijest plesa kroz prizmu invaliditeta, koristeći sjećanje i rekonstrukciju kao metode otpora. Nataša Antulov, Nataša Bačić i Mila Čuljak, koordinatorice projekta Peti ansambl (Rijeka), predstavit će dugoročni umjetnički angažman ansambla među mladima s invaliditetom i govoriti o tome kako inkluzivno kazalište može transformirati kulturne institucije i smanjiti društvene nejednakosti.

Drugi tematski pristup nudi praktične, “know-how” perspektive o pristupačnosti. Saša Lesjak, vodeća stručnjakinja za Easy Read (lako razumljive materijale) s Instituta RISA (Slovenj Gradec), prikazat će njihove primjene u umjetnosti i kulturi, fokusirajući se na to kako učiniti kompleksne kulturne sadržaje dostupnima osobama s različitim poteškoćama i svima koji imaju koristi od jednostavnije komunikacije. Maja Ogrizović, voditeljica projekata Film svima i Kultura svima (Rijeka), govorit će o važnosti promicanja inkluzivnih praksi i dostupnosti umjetnosti i kulture, kao i o praktičnoj strani prilagodbe različitih vrsta kulturnog sadržaja potrebama osoba s invaliditetom.

Detaljnije opise predavanja i biografije sudionica i sudionika potražite u nastavku.

___

Program je besplatan. Održat će se na engleskom jeziku putem platforme Zoom, uz titlove na engleskom jeziku. Kako biste dobili link za pristup Zoom sastanku, pošaljite prijavu na mail hana@kulturpunkt.hr.

___

Program:

Utorak, 17. prosinac 2024. 

18:00 – 18:45: Nataša Antulov, Nataša Bačić & Mila Čuljak: Potencijali inkluzivnog kazališta: iskustvo Petog ansambla

18:45 – 19:00: razgovor s predavačicama

19:00 – 19:45: Maja Ogrizović: Film svima + Kultura svima — inkluzivne kulturne prakse. Sve, za svakoga.

19:45 – 20:00: razgovor s predavačicom

Petak, 20. prosinac 2024.

18:00 – 18:45: Saša Asentić: Estetika pristupačnosti i politike sjećanja

18:45 – 19:00: razgovor s predavačem

19:00 – 19:45: Saša Lesjak (RISA Institut): Informacije za sve – Kultura za sve 

19:45 – 20:00: razgovor s predavačicom

___

Nataša Antulov, Nataša Bačić & Mila Čuljak: Potencijali inkluzivnog kazališta: iskustvo Petog ansambla

“Kao i ostale kulturne i javne ustanove i kazalište je uvijek izraz i odraz vladajuće većine, njezinih uvjerenja, potreba, želja i svjetonazora. Izuzetno je važno upitati se tko pritom ostaje prikraćen i uskraćen za pravo na pristup i pravo na predstavljenost?” – dr. sc. Darko Lukić, Uvod u primijenjeno kazalište: Čije je kazalište?

Ovo pitanje nalazi se u središtu projekta Peti ansambl, razvijenog u partnerstvu Udruge za sindrom Down – Rijeka 21, Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca i Centra za odgoj i obrazovanje u Rijeci. Peti ansambl okuplja mlade osobe drukčijih sposobnosti, pružajući im priliku za usavršavanje u polju izvedbenih umjetnosti s ciljem stvaranja umjetničkog kolektiva koji ravnopravno sudjeluje na kazališnoj sceni.

Na ovom predavanju, Nataša Bačić, Mila Čuljak i Nataša Antulov podijelit će svoja iskustva rada s Petim ansamblom, čiji su članovi i članice kroz predan rad i trening postali izvođači s prepoznatljivim umjetničkim izražajem. Predavanje će se baviti pitanjima poput: Kako inkluzivno kazalište može transformirati kulturne institucije? Na koje načine umjetnički procesi mogu smanjiti društvene nejednakosti? Kako Peti ansambl gradi publiku koja prati umjetničko sazrijevanje kolektiva? 

Predavanje će pružiti uvid u dugoročnu viziju ansambla, koja nije usmjerena samo na izvedbeno stvaranje, već i na razvoj publike koja podržava i cijeni njihov umjetnički razvoj.

___

Maja Ogrizović: Film svima + Kultura svima — inkluzivne kulturne prakse. Sve, za svakoga.

Film za sve i Kultura za sve projekti su usmjereni na to da učine kulturu dostupnom svima, kako bi stvorili inkluzivnu budućnost zajednički stvarane kulture. Kultura za sve – koju stvaraju svi. Jer ako je kultura dostupna svima kao konzumentima, to vodi prema jednakom pristupu u njezinom stvaranju. Ovo inkluzivno putovanje počelo je 2016. godine, potaknuto osobnom motivacijom osnivačice čiju je viziju nadahnula njezina sestra – jedna od mnogih zanemarenih članica našeg društva, kojima je sudjelovanje u kulturi onemogućeno preprekama poput nekoliko stepenica, nedostatka titlova ili audiodeskripcije, skupih ulaznica ili ekskluzivne prirode prostora kulture. Vizija je počela poprimati oblik kroz suradničke akcije koje nisu samo promicale kreativne inkluzivne kulturne prakse, već su i poticale solidarnost i jednakost. Na tom putu otkrivali smo vlastitu drugost i činili društvo malo inkluzivnijim mjestom za život. Riječ je o filmu, kinu, činu zajedničkog gledanja, kulturi, ljudima, različitosti, zajedništvu, nama.

___

Saša Asentić: Estetika pristupačnosti i politike sjećanja

Saša Asentić predstavit će svoj doktorski istraživački projekt, Estetika pristupačnosti i politike sjećanja, koji istražuje kako uključivanje pristupačnosti u umjetničke prakse od samog početka može preoblikovati naše percepcije povijesti i sjećanja. Kroz multidisciplinarni, u praksi utemeljen pristup, projekt koristi rekonstrukciju kao oblik otpora protiv ableisma, oživljavajući marginalizirane pozicije i prakse izostavljene iz dominantne povijesti plesa.

Time što pristupačnost postavlja kao središnju estetiku, projekt potiče transformativna iskustva slobode, solidarnosti i kolektivne radosti. Izaziva ableističke norme u plesu integrirajući različite perspektive, uključujući i one umjetnika i umjetnica s invaliditetom, kako bi izvedbu preosmislio kao političku praksu. Utemeljen na načelima brige, pristupačnosti i solidarnosti, ovaj rad ponovno promišlja povijest plesa i invaliditeta, nudeći nove okvire za kolektivno sjećanje i kreativnost.

Asentić će u svoje izlaganje uključiti audiodeskripciju i pružiti detaljne opise vizualnog sadržaja, osiguravajući inkluzivno iskustvo za sve sudionike i sudionice.

___

Saša Lesjak:  Informacije za sve – Kultura za sve 

Svatko bi trebao imati mogućnost pristupa kulturnim dobrima. Međutim, kada se radi o suvremenoj umjetnosti, pristupačnost intelektualnog sadržaja predstavlja problem, jer su tekstovi često obavijeni hermetičnošću i elitizmom artspeaka. Na predavanju Informacije za sve – Kultura za sve učit ćemo o Easy Readu. Easy Read tekstovi su tekstovi koji se lakše čitaju i razumiju. Namijenjeni su prvenstveno osobama koje zbog raznih poteškoća imaju trajnu potrebu za lako razumljivim informacijama, ali i onima sa slabije razvijenim čitalačkim ili slabijim jezičnim vještinama, kojima možda s vremenom više neće trebati. Saša Lesjak iz Centra za opću, funkcionalnu i kulturnu pismenost RISA Institut pokazat će kako je Easy Read ili pristupačniji jezik pronašao svoj put u knjige i druge medije, muzeje i druge kulturne prostore. Zašto je potrebno da se Easy Read razgrana, i što to znači za ljude kojima su potrebne lako razumljive informacije? Predavačica je jedna od najiskusnijih stručnjakinja za Easy Read u Sloveniji. U predavanju će se prvenstveno fokusirati na projekte RISA Instituta u području umjetnosti i kulture.

___

Biografije sudionica i sudionika:

Nataša Antulov je dramaturginja i umjetnica koja djeluje u kazalištu, izvedbenim i vizualnim umjetnostima. Njezina praksa usmjerena je na dinamiku zajedničkog autorstva te istražuje teme poput reproduktivnog rada, odrasta i proizvodnje prostora. Od 2017. godine nastavnica je na Odsjeku za izvedbene umjetnosti Akademije primijenjenih umjetnosti pri Sveučilištu u Rijeci, gdje predaje kolegije o dramaturgiji izvedbe i suradničkim praksama.

Saša Asentić je izvedbeni umjetnik i kulturni radnik čiji je umjetnički rad predstavljen u okviru vodećih prostora i festivala suvremenih izvedbenih umjetnosti, u Berlinu, New Yorku, Parizu, Tokiju, Beču, Teheranu, Ateni, Moskvi i drugdje. Njegova praksa obuhvaća suvremeni ples, izvedbu i umjetnost osoba s invaliditetom, s naglaskom na solidarnost i otpor kulturnoj opresiji i indoktrinaciji. U središtu njegovog rada su savezništvo i dugoročne suradnje, osobito s umjetnicama i umjetnicima s invaliditetom. Asentić je osnivač organizacije Per.Art, koja okuplja umjetnike s invaliditetom i bez njega, pružajući otpor ableismu u prostorima plesa i kulture od 1999. godine. Trenutno je doktorand na Nacionalnoj akademiji umetnosti u Oslu, gdje istražuje estetiku pristupačnosti i politike sjećanja. Asentić dijeli svoje vrijeme između Berlina, Osla i Novog Sada.

Nataša Bačić je učiteljica i edukacijska rehabilitatorica s velikom strašću za planinarenje i vrtlarstvo. Od 1998. godine djeluje u okviru Centra za odgoj i obrazovanje u Rijeci, gdje radi na tome da učenice i učenici dobiju prilike za razvoj vještine i znanja kroz inovativne izvannastavne programe. Vodila je i sudjelovala u brojnim projektima, uključujući Plivanje i ronjenje za djecu, Volontiranje za osobe s intelektualnim teškoćama, školsku vrtlarsku inicijativu Zelena vrata znanja i program sCOOLFOOD usmjeren na održivu prehranu i ekološku edukaciju. Nataša je također aktivna u građanskom odgoju i obrazovanju, projektima međunarodne solidarnosti i inicijativi Peti ansambl, a vodi i Volonterski klub škole. Njezina vizija je stvoriti zajednicu u kojoj osobe s intelektualnim teškoćama uživaju jednake mogućnosti, gdje su njihovi doprinosi cijenjeni, a njihova prava u potpunosti poštovana.

Mila Čuljak je majka, izvođačica, kulturna i umjetnička edukatorica te stručnjakinja za tehnike lip-synca. Kao koreografkinja, izvođačica i suradnica sudjelovala je u brojnim plesnim, kazališnim i glazbenim produkcijama, uključujući Bebè na Volè, Prostor Plus, Ekscenu, Osnovnu školu za klasični balet i suvremeni ples u Rijeci, TRAFIK, Parainstitut Indoš, Drugo more, Kik Melone, Kabinet, OOUR, Hrvatsko narodno kazalište “Ivan pl. Zajc”i Fiskulturu. Osnivačica je inkluzivne izvedbene grupe Peti ansambl. Autorica je monodrame Down, by Law (koautorstvo OOUR-a i HNK-a “Ivan pl. Zajc“), koja je osvojila nagradu publike za najbolju kazališnu produkciju 2018. godine. Radijska verzija Down, by Law bila je u finalu BBC-jevog izbora za najbolju europsku dramu 2022. godine. Mila predaje na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, gdje vodi kolegije na programu Gluma i mediji.

Saša Lesjak je socijalna pedagoginja, pjesnikinja i suosnivačica Instituta RISA u kojem je voditeljica društvenih programa. Više od 20 godina radi s djecom, mladima i odraslima koji se nalaze u ranjivom položaju. Vodi radionice, seminare i treninge o socijalnoj uključenosti i Easy Readu. Instruktorica je pisanja čitljivih i razumljivih informacija te urednica besplatnog časopisa 20 MINUTA. Koautorica je easy-to-read sustava u četiri koraka na slovenskom jeziku te autorica brojnih adaptacija i originalnih Easy Read tekstova.

Maja Ogrizović je mediologinja i kulturologinja. Osmišljava i provodi inkluzivne programe i projekte u suradnji s različitim kolegama i partnerima te djeluje kao nezavisna kulturna producentica, edukatorica i komunikatorica. Od 2016. voditeljica je programa udruge Filmaktiv posvećenih temi inkluzije, koju aktualizira kroz projekte usmjerene kako na gluhe i slijepe, tako i na čujuće i videće populacije. Osmislila je i vodi 5 inkluzivnih projekata u kulturi (Film svima; Film svima svugdje; Film svima svugdje online; Knjiga svima; Kultura svima). Kontinuirano surađuje s Udrugom gluhih i nagluhih i Udrugom slijepih Primorsko-goranske županije, Dnevnim centrom za rehabilitaciju Slava Raškaj, Centrom za audiodeskripciju, Udrugom Portić i Gradskom knjižnicom Rijeka. Također je suosnivačica novoosnovane udruge Kultura svima svugdje.

***

Vizual: Zoran Đukić

***

Seminar organiziraju Kurziv i SCCA-Ljubljana. Seminar je dio kurikuluma Kulturpunktove novinarske školice i Škole Svijet umjetnosti, ali je otvoren i za širu javnost.

Program podržavaju: Grad Zagreb (Ured za kulturu i civilno društvo), Zaklada Kultura Nova za civilno društvo te Grad Ljubljana (Odjel za kulturu).