Ciklus je podijeljen u šest cjelina: Buka i bijes bavit će se klasicima u kojima je prikazana raznolikost mentalnih stanja (i poremećaja) tijekom 1970-ih. S druge strane zida posvećen je filmovima o klinikama doktora Freuda, Junga i Ronalda D. Lainga. Nevolje s normalnošću bavi se antipsihijatrijskim pokretom, dok Razgovarajmo o seksu donosi četiri filma koji se bave odnosom seksualnosti i mentalnog zdravlja. Patologija svakodnevnog donosi filmove koji propituju odnos duševnih bolesti i kriminala, a Stranci među nama uključiti će nekoliko recentnih naslova koji se bave temama mentalnog zdravlja u dokumentarnom i igranom filmu.

Ciklus uključuje niz klasika, u rasponu od Paklene naranče Stanleya Kubricka i Wall Streeta Olivera Stonea pa do intimističkih radova kao što su Persona Ingmara Bergmana, Seks, laži i videovrpce Stevena Soderbergha, Tajanstvena koža Gregga Arakija i Žena pod utjecajem Johna Cassavetesa. Ideja ciklusa je da bude poticaj gledateljima_cama za nastavak istraživanja teme na velikom platnu i izvan njega.

Ulaznice je moguće kupiti online ili svakodnevno u radno vrijeme blagajne kina.

Više informacija o filmovima i programu potražite na službenoj stranici kina Kinoteka.

Švedska redateljica Jane Magnusson film je snimila povodom obilježavanja 100 godina od Bergmanovog rođenja, a kao polaznu točku za istraživanje uzima 1957. kao iznimno plodnu godinu u Bergmanovom filmskom i privatnom životu.

Sačinjen od rijetkog arhivskog materijala, kao i niza intervjua s njegovim suradnicima, film pokazuje kako je Bergmanov profesionalni put prepleten s osobnim previranjima i kompleksnim ljubavnim i obiteljskim životom. Autorica se pritom dotiče i tema poput Bergmanove mladenačke simpatije prema nacizmu.

Ulaz na projekciju je slobodan.

Postavlja se pitanje što je toliko zazorno u ideji ponavljanja majčinog obrasca ponašanja. Koliku odgovornost za ovu “fobiju” snose biološke razlike, koliku generacijski jaz, a koliku patrijarhat i društvene okolnosti? Zašto je lakše odbaciti majku (stvoriti “fobiju”) i apostrofirati ju kao nepoželjnu figuru identifikacije umjesto uvidjeti faktore koji su je učinili nepoželjnom figurom? Legitimno je i pitati se dokad će “majka biti kriva za sve” i gdje je iz ove jednadžbe nestao otac.

Svakog četvrtka od 1. do 22. veljače u 21 sat u prostorijama Kinokluba Zagreb održavaju se projekcije odabranih filmova koji problematiziraju matrofobiju s kratkim diskusijama nakon projekcija. U fokusu su filmovi švedskog redatelja Lukasa Moodyssona čiji likovi tinejdžerica, uz intenzivno propitivanje vlastitih identiteta, propituju i identitete svojih majki, te filmski klasik redatelja Ingmara Bergmana koji direktno tematizira ambivalentan odnos majke i kćeri. 

Selektorica programa je članica Kinokluba Zagreb Anita Čeko.

Ulaz na sve projekcije je slobodan, a rasored potražite ovdje.

Jedan od službenih programa, Biografski Dox, ove godine daje portrete nekolicine impresivnih, ekscentričnih i talentiranih poznatih ličnosti koje su u različitim oblicima umjetničkog stvaralaštva obilježile posljednja desetljeća. Sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća švedski redatelj Ingmar Bergman preselio se u kuću na udaljenom otoku Fårö usred Baltičkog mora, gdje je između ostalih snimljen film Persona. Točna lokacija kuće oduvijek je bila tajna, a Bergman je tamo živio i djelovao sve do svoje smrti 2007. godine. Dokumentarac Nepozvani kod Bergmana u režiji Hyneka Pallasa i Jane Magnusson gledatelje vodi u Bergmanovu kuću, i to u društvu renomiranih redatelja poput Alejandra Gonzáleza Iñárritua, Claire Denis i Michaela Hanekea. Berganovo filmsko nasljeđe ocjenjuje se s ljubavlju, ali i oštrom dozom kritike, pitajući se jesu li njegovi filmovi autentični proizvodi svoga doba ili i danas imaju jednaku umjetničku i društvenu vrijednost.

Ovogodišnji kandidat za nagradu Oscar u kategoriji dokumentarnog filma Slatkica i boksač nezaboravan je prikaz umjetnosti, partnerstva i četrdesetogodišnje ljubavne priče između Ushija i Noriko Shinohara, ekscentričnih japanskih umjetnika koji su se upoznali i vjenčali u New Yorku početkom sedamdesetih godina. Ushiove skulpture donijele su mu slavu, ali rijetko i novac, dok Noriko, koja se bila odrekla umjetnosti kako bi mu bila pomoćnica, napokon izlazi iz muževe sjene i stvara crteže koji privlače pozornost javnosti, ali i Ushiovu ljubomoru. Debitant Zachary Heinzerling nagrađen je za režiju na posljednjem Sundanceu, a film je osvojio i drugu nagradu publike na festivalu Tribeca.

Konceptualni umjetnik Ai Weiwei posljednjih nekoliko godina postao je važna ličnost u borbi protiv kineske vlasti, što je dovelo do njegove otmice 2011. godine, kada je proveo tri mjeseca u samici na nepoznatoj lokaciji. Ai Weiwei – lažni slučaj redatelja Andreasa Johnsena prati umjetnika nakon povratka kući. Nezaustavljivi borac za slobodu govora sada je blijeda kopija sebe, pati od nesanice i gubitka pamćenja. Budući da je u kućnom pritvoru, policajci i dalje nadziru svaki njegov pokret, a kineska vlast tereti ga tužbom za izbjegavanje poreza, što sam naziva lažnim slučajem. Ovo je film o napetoj igri s vlastima koje neprestano smišljaju nove optužbe protiv tog radikalnog i inspirativnog kineskog umjetnika. No uz podršku simpatizera, pisama i donacija, Ai Weiwei se ne predaje i nastavlja svoju borbu vjerujući da je u Kini konačno stiglo vrijeme za promjene. 

Uzbudljivi dokumentarac Hodorkovski prati preobrazbu najbogatijeg čovjeka Rusije iz savršenog socijalista u potpuno ostvarenog kapitalista, a zatim i jednog od najpoznatijih političkih zatvorenika sibirskog zatvora. Kroz iscrpne intervjue uključujući i prvi snimani razgovor s Hodorkovskim od uhićenja, arhivsku građu i kompjutersku animaciju redatelj Cyril Tuschi daje duboku analizu događanja koja su preobrazila Rusiju u posljednjih dvadeset godina. U pozadini svega stoji borba titana – najmoćnijeg ruskog vođe Putina i ultimativnog oligarha Hodorkovskog. Film je izazvao brojne kontroverze na filmskom festivalu u Berlinu, gdje je premijerno prikazan 2011. godine. Nekoliko dana prije prikazivanja kopija filma je ukradena, što je dodatno izazvalo interes publike.

Okupacija u 26 slika Lordana Zafranovića iz 1978. godine i danas slovi kao jedno od najkontroverznijih hrvatskih ostvarenja. Taj uspješan ratni film, prikazan u konkurenciji festivala u Cannesu 1979. godine, potpuno je odredio životni put redatelja koji se odlučio za dobrovoljno progonstvo nakon niza optužbi za kritiku tadašnjeg režima. Okupacija, 27. slika dokumentarni je film Pave Marinkovića koji dokumentira Zafranovićevu životnu priču te nudi opis uspona, padova i kompromisa koje je učinio kako bi preživio kao umjetnik u vrijeme komunizma, ali i propuštene prilike i pogrešne procjene koje su mu kasnijih godina onemogućile prilagodbu. 

Moj najbolji Dox povodom festivalskog jubileja donosi najbolje dokumentarce sa ZagrebDoxa prema izboru domaćih filmskih kritičara i dokumentarista, a program Retrospektiva ZagrebDox Pro uključuje uspješne dokumentarce pokrenute upravo u sklopu tog festivalskog programa namijenjenom filmskim profesionalcima. Deseti ZagrebDox donosi i retrospektivu poljske filmske škole Wajda te autorsku večer domaćeg redatelja Damira Čučića. 

Iz međunarodne konkurencije izdvaja se američki film Blood Brother koji je u posljednjih nekoliko mjeseci osvojio impozantni niz priznanja na festivalima diljem svijeta. Ta potresna priča donosi portret mladog Amerikanca Rockyja koji je donio radikalnu odluku: napustio je svoju obitelj, prijatelje i dotadašnji život i preselio se u Indiju, u ustanovu za djecu oboljelu od AIDS-a. Nizozemski dokumentarac Song from the Forest autora Michaela Oberta također će biti prikazan u međunarodnoj konkurenciji, a riječ je o još jednoj priči o bijegu iz zapadne civilizacije u predjele zemalja Trećeg svijeta. Zanimljiva i jaka regionalna konkurencija predvođena je uspješnim talijanskim filmom Sacro Gra redatelja Gianfranca Rosija koji je prošle jeseni nagrađen Zlatnim lavom na filmskom festivalu u Veneciji. Riječ je o svojevrsnom presedanu jer to je prvi slučaj u povijesti Mostre da je glavnom nagradom ovjenčan dokumentarni film. 

I ove godine hrvatski su autori prepoznali ZagrebDox kao jaku platformu za međunarodnu promociju svojih filmova, pa se između više od trideset hrvatskih filmova u našim programima ističe desetak svjetskih premijera. ZagrebDox i ove godine uključuje izuzetno bogat edukativni program za filmske profesionalce ZagrebDox Pro, čiji je cilj poticati suradnju u jugoistočnoj Europi i omogućiti međusobno upoznavanje i prepoznavanje svjetske, europske, regionalne i lokalne dokumentarističke scene.

Više informacija potražite na službenim stranicama ZagrebDoxa.

Izvor: ZagrebDox / Na fotografiji: Slatkica i boksač