Krajem veljače objavljeni su prijedlozi okvira nacionalnog kurikuluma, nacionalni kurikulumi i područja kurikuluma, okviri za vrednovanje procesa i ishoda učenja, vrednovanje postignuća djece i učenika s teškoćama te darovite djece i učenika, svi predmetni i međupredmetni kurikulumi – ukupno 52 dokumenta na kojima je radilo 436 učitelja, nastavnika, stručnih suradnika, ravnatelja i znanstvenika iz svih dijelova Republike Hrvatske. Stručna rasprava o dokumentima trebala je biti otvorena 29. veljače, a to je najavio i ministar Predrag Šustar, no do danas javnost nije bila obaviještena o načinu njene provedbe. 

Stručna rasprava ipak se odvijala na županijskim stručnim vijećima u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje, dokumenti se predstavljaju i o njima se raspravlja na tribinama u organizaciji udruga. Posljednja u nizu tribina odvila se u Zadru u organizaciji GOOD incijative gdje su učitelji i organizacije civilnog društva raspravljali o mogućnostima i interesu za vlastiti doprinos kurikularnoj reformi, ali i o mogućnostima i izazovima koje ona nudi. Kako se učitelji i civilno društvo mogu uključiti u raspravu o prijedlozima kurikuluma, koje su dobre strane, a gdje su mogućnosti za unapređenje, te kolika je važnost međupredmetnih tema i kako ih kvalitetno uključiti u nastavu, samo su neka od pitanja raspravljena na tribini. Zaključeno je da postoji potreba za unapređenjem obrazovnog sustava pri čemu je važno osigurati cjeloživotno učenje i podršku učiteljima za kvalitetnu implementaciju promjena.

Istovremeno, s obzirom da nije ponuđen nikakav okvir za stručnu raspravu, udruga Nastavnici organizirano stavila je na raspolaganje svoj web forum u koji se mogu uključiti svi zainteresirani. “Svrha komuniciranja na forumu ne bi nužno bila formalno prikupljanje komentara na kurikulum nego tehnički pogodno mjesto za raspravu, ‘prazna ploča’ za škrabanje te razmjenu i propitkivanje”, kažu. Izneseni se tekstovi mogu prikupiti, urediti i posložiti te poslati nadležnim institucijama ili ostati na forumu radi kasnijih referenci. 

Ipak, Ekspertna radna skupina za provođenje Cjelovite kurikularne reforme objavila je 14. ožujka početak “strukturiranog stručnog savjetovanja čija je svrha prikupiti kritičke primjedbe i prijedloge, analizirati ih te u skladu s rezultatima rasprave pripremiti izradu inačice prijedloga kurikulumskih dokumenata koji će biti upućeni na javno savjetovanje”. Stručna će se rasprava odviti u dva komplementarna oblika. U online okruženju stručna će javnost moći sudjelovati putem mrežnih stranica Cjelovite kurikularne reforme, odnosno rubrike Vaša pitanja. Na organiziranim predstavljanjima, u suradnji s nadležnim agencijama, cilj je predstaviti i raspraviti kurikularne dokumente sa što većim brojem učitelja, nastavnika, odgajatelja, stručnih suradnika i ravnatelja odgojnoobrazovnih ustanova. Također, reforma i dokumenti bit će predstavljeni visokoškolskoj i znanstvenoj zajednici, strukovnim udruženjima, sindikatima, komorama i nacionalnim vijećima. U ovoj dionici kao izravni sudionici odgojno-obrazovnog procesa bit će konzultirani i učenici. Na poziv predsjednice Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskog sabora Gordane Rusak u srijedu, 16. ožujka, u 13 sati bit će predstavljeno izvješće o dosadašnjim i daljnjim aktivnostima u okviru kurikularne reforme. Nakon stručne rasprave uslijedit će javna na portalu e-savjetovanja.

Dodatno, Ekspertna se radna skupina očitovala i o popisu predloženih djela za cjelovito čitanje koji je dodatak nastavnom predmetu Hrvatski jezik. Na 291. stranici dokumenta navedeno je da se radi o prijedlogu i otvorenom popisu te je jasno istaknuto da, premda na popisu nisu mnoga važna djela svjetske i nacionalne književnosti, to ne znači da se učenici s tim djelima uopće neće susresti, već da će ih upoznati preko najznačajnijih dijelova ili ulomaka, kao što je uobičajeno u nastavnoj praksi. “Ukoliko se ukaže da se neka djela iz različitih razloga neopravdano ne nalaze na popisu, jasno je da će ona nakon stručne rasprave biti uvrštena. Popis neće sadržavati određena književna djela ukoliko se u stručnoj raspravi pokaže da ne zavređuju biti na popisu predloženih književnih djela. Posebno je važno naglasiti da se na popisu neće naći književna djela koja nisu primjerena dobi učenika – ovo se odnosi i na djela koja su i u postojećim popisima. Stručna bi rasprava također treba poslužiti i promišljanju o mogućim drugim modelima čitanja književnih djela (npr. obvezna književna djela za čitanje i izborni dio)”, navodi se u priopćenju. 

Prošlog je tjedna predstavljen prijedlog proračuna za 2016. godinu gdje je proračun Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta smanjen za više 158 milijuna kuna. Najviše medijske pažnje zadobilo je smanjenje izdataka za troškove međumjesnog prijevoza učenika za gotovo 29 posto u odnosu na 2015. godinu, pa je ministar požurio opravdati se primjenom te odluke tek od sljedeće školske godine. Nimalo utješno, kao ni objašnjenje da će se na tu i slične naknade uvesti imovinski cenzus. Kao što je Platforma 112 upozorila, vlast već godinama tvrdi da je nemoguće provjeriti nečije potpuno imovinsko stanje zbog neujednačenosti katastra i zemljišnih knjiga, pa postoji opravdan strah da će se zapravo raditi o dohodovnom cenzusu što će najviše pogoditi one koji žive od dohotka od nesamostalnog rada, a ne one koji zaista više posjeduju.

Posebno zabrinjava što provedba kurikularne reforme nije ni rječju spomenuta u proračunu, a kao što piše Mario Bajkuša na stranici Foruma za slobodu odgoja, kada govorimo o provedbi onda se najviše misli na pripremu učitelja i učiteljica kroz stručna usavršavanja. Smanjeni su troškovi Agencije za odgoj i obrazovanje i Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, nadležnih za stručno usavršavanje učitelja, a stavke koje se odnose na stručno usavršavanje i izobrazbu učitelja i nastavnika u osnovnim i srednjim školama te stručno usavršavanje voditelja županijskih stručnih vijeća osnovnih škola smanjene su više od 10 posto u odnosu na 2015. godinu. “Kada se navedene brojke stave u kontekst”, piše Bajkuša, “to znači da je u 2016. godini za stručno usavršavanje svakog od 55 420 učitelja u osnovnim i srednjim školama namijenjen iznos od 80,91 kuna”.

Kao što je na predstavljanju dokumenata voditelj Ekspertne radne skupine Boris Jokić istaknuo, “bez osposobljavanja kadra neće biti ni trasformacije hrvatskog obrazovanja”. Stručna usavršavanja nisu svima jednako dostupna, pogotovo nastavnicima iz manjih sredina kojima se rijetko dogodi da se neki stručni skup održava blizu mjesta njihova stanovanja i rada, škole u pravilu ne plaćaju putne troškove, ne oslobađaju nastavnike sati niti omogućavaju zamjene, a sve uglavnom ovisi o raspoloženju određenog ravnatelja škole. Sredstva za stručno usavršavanje učitelja nisu ni do sada bila značajna, a prijedlog proračuna ne odaje na koji se način namjerava ostvariti preduvjet da reforma obrazovnog sustava, pod uvjetom da “preživi” stručnu i javnu raspravu, zaista bude provedena.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Na sjednici Vlade 10. ožujka usvojen je prijedlog Državnog proračuna za 2016. s projekcijama za 2017. i 2018. godinu. Kao što se pokazalo, proračun nije ni socijalan ni razvojan, što je sintagma kojom su se hvalile mnoge vlade do sada, čak i aktualna pred samo donošenje prijedloga istog. Zašto on nije takav odnosno zašto ne utječe na smanjenje društvenih nejednakosti, ublažuje efekte socijalizacije troškova fiskalne konsolidacije te ne spriječava narušavanje osnovnih sustava podrške za građane kao što su sustav socijalnih davanja, mirovina, zdravstva i obrazovanja, objasnili su ekonomski stručnjaci Hrvoje Šimović, Velibor Mačkić i Valentina Vučković u Kući ljudskih prava 11. ožujka.

U svom su izlaganju istaknuli da je neizvedivo planirati državni proračun bez uračunavanja što će se događati na makroekonomskom planu, pogotovo s obzirom na proračunske prihode. Nažalost, Hrvatska ima iskustvo lošeg planiranja, barem unazad osam godina od nastupanja krize, a najbolji dokaz tomu je rebalans – rebalans znači loše planiranje. “Naš je problem uglavnom taj što smo optimistično planirali, dok se na rashodovnoj strani nismo bavili najznačajnijim problemima”, rečeno je, “strukturu rashoda nismo značajnije mijenjali, nismo značajnije zadirali u neke ključne stvari, povećali su se izdaci za kamate, plaćamo ih dvostruko više nego prije osam godina”.

Ovakav je proračun, slažu se stručnjaci, bilo relativno lako planirati jer nam ove godine malo toga dospijeva na naplatu, niti puna milijarda eura duga. No već sljedeće godine radi se o dvadesetak milijardi kuna, i tako dalje, svake godine sve više. Izgledno je da će sljedeće godine, zbog refinanciranja duga, doći do zaduženja u iznosu dospjelih potraživanja, a ako tome pridodamo deficit, radi se o 30 do 40 milijardi kuna novog duga. U tom pogledu, prepušteni smo samima sebi – kakva je situacija na financijskom tržištu, takvu ćemo kamatnu stopu dobiti: “Mi nemamo strategiju upravljanja javnim dugom niti imamo sustav koji se time bavi, u Ministarstvu financija imamo tek dvoje-troje ljudi koji se time bave”. 

Osobna je potrošnja glavna komponenta BDP-a i dok kućanstva ne počnu opet trošiti, BDP se neće značajnije oporaviti. Za investicije i povećanje izvoza te ostale komponentske prednosti koje bi omogućile jaču strukturu BDP-a ipak treba više vremena. Jedina kategorija koja je od 2008. rasla bila je državna potrošnja, rashodi države za dobra i usluge, materijalni troškovi i djelomično subvencije, a ne neke druge kategorije, za koje se sad predlažu rezovi: plaće, mirovine i socijalne naknade.

Hrvatska ima socijalni stup proračuna, on je tekući i takav treba biti zbog strukture stanovništva i gospodarstva, rekli su. Iako mu je takva zadaća zadana, dugoročno nismo radili ništa da se to zaista i postigne – radi se o “politici malih koraka”. Najviše trošimo za socijalnu zaštitu, tu spadaju i mirovine i socijalne naknade, druga najveća kategorija je zdravstvo, a zajedno čine 50 posto proračuna. Na smanjenje siromaštva i nejednakosti možemo utjecati rashodovnom stranom proračuna. Stopa rizika od siromaštva u Hrvatskoj je gotovo 20 posto, a da nema mirovina i socijalnih naknada stopa rizika od siromaštva bila bi 45 posto. Govoriti o jačoj fiskalnoj konsolidaciji na račun tih kategorija znači značajno zadirati u rizik siromaštva. U kontekstu EU nalazimo se među zemljama koje imaju puno veću stopu rizika od siromaštva od ostataka Europe, poput Grčke i Španjolske koje su pak imale jako velike pritiske na fiskalnu konsolidaciju. “Naravno, kad vam dođe voda do grla – najlakše je uzeti sirotinji”, zaključio je Hrvoje Šimović.

Prihodi teško mogu biti veći, a oporavak prihoda planira se u dvije kategorije. Prva je PDV, vezan uz osobnu potrošnju, te najava prihoda od europskih fondova, čija je uspješnost privlačenja upitna. Porezni pak sustav u ovim je okolnostima negativno reagirao. Devedesetih smo razvijali sustav koji je bio potrošno orijentiran što znači da smo dominantno oporezivali potrošnju, a i dohotke koji se troše umjesto dohodaka koji se štede ili investiraju. “Čini mi se da je zaista došlo vrijeme da se takav porezni sustav mijenja u korist socijalno ugroženih”, istaknuo je Šimović.

Kad podijelimo porezne osnovice, oporezujemo samo tri stvari: dohodak, prvenstveno od rada, imovinu dakle kapital, vrijednosne papire, nekretnine i umjetnine, te potrošnju. Svi porezni sustavi oporezuju sve tri kategorije, tako i hrvatski. No, prema podacima iz 2012. koje Eurostat ima jedine za sada sintetizirane, kad govorimo o oporezivanju potrošnje, Hrvatska je vodeća u EU. Što se tiče oporezivanja rada, tu smo na 6. mjestu, a što se tiče oporezivanja kapitala – na 26. mjestu. Logično je da se kapital oporezuje manje nego druge kategorije zbog privlačenja investicija, ali nije logično da se oporezuje toliko manje, rekao je Šimović. Potom, oporezujemo dohodak od imovine, a možemo oporezivati imovinu tako da ulazimo u njenu vrijedost, odnosno putem poreza na imovinu. Trebalo bi sve dohotke od kapitala oporezivati jednako, a neke još uvijek ni ne oporezujemo, poput dohotka kamata na vrijednosne papire, što lako dovodi do malverzacija.

Kao ključne preporuke ekonomisti su istaknuli jačanje mehanizama za upravljanje javni dugom i to kroz specijaliziranu agenciju, održavanje razine socijalnih transfera i mirovina radi izbjegavanja povećanja stope rizika od siromaštva, te izbjegavanje eksperimentiranja s linearnim rezanjem plaća iz razloga održavanja osobne potrošnje, ali i zbog nepravednosti i neadekvatnosti takve mjere koja bi u istoj mjeri pogađala i one koji su izvrsni kao i one koji svoj posao ne obavljaju dobro. Jedna od ključnih preporuka za 2017. i daljnje godine jest definiranje reformskih ciljeva na rashodovnoj strani, a da se pak na prihodovnoj strani definira sveobuhvatna porezna reforma. U sklopu porezne reforme naglasak bi trebao biti na širenju porezne baze i većem oporezivanju kapitala.

Platforma 112 kao najveće izvore zabrinutosti u novom prijedlogu proračuna istaknula je namjeru gašenja neprofitnih medija, nastavak marginalizacije obrazovanja i znanosti, nepriznavanje prava svih civilnih žrtava rata te obustavu humanitarnih međunarodnih razvojnih programa hrvatskih organizacija civilnog društva. 

Sandra Benčić predstavila je najveće “gubitnike” proračuna: Agenciju za javno-privatno partnerstvo koja je izbrisana iz proračuna, Agenciju za zaštitu okoliša i Državni zavod za zaštitu prirode, Ured za razminiravanje, Agenciju za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu i socijalnoj skrbi, Agenciju za istraživanje prometnih nesreća te Državno odvjetništvo (DORH) za čak 35 posto sredstava, unatoč javnom apelu ove institucije za povećanje sredstava i poboljšanje uvjeta rada. Najveći su “dobitnici” HZZO, Ministarstvo uprave, Carnet, Ured zastupnika RH pred Europskim sudom za ljudska prava, Imunološki zavod, Agencija za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada, zavodi i agencije u sustava zdravstva te Agencije u prometu i infrastrukturi. Što se tiče Vladinog Ureda Komisije za odnose s vjerskim zajednicama, čiji je proračun na prvo čitanje povećan čak 48 puta, izgleda da se radi o prebacivanju proračunskih stavki odnosno da je u prethodnom proračunu isti novac bio rezrerviran za ured, ali na poziciji Ministarstva financija.

“Za funkcioniranje demokracije alarmantno je kako su u proračunu tretirana financijska sredstva za potporu proizvodnji medijskog sadržaja od javnog interesa”, istaknula je Nives Miošić te ocijenila apsolutno neprihvatljivim što nema jedne dodatne kune u proračunu Ministarstva kulture za potporu neprofitnim medijima, povrh sredstava za izvršenje preuzetih obveza u prethodnoj godini. Istodobno, ova je Vlada provela odluku tehničke vlade kojom je proračun Vijeća i Agencije za elektroničke medije izgubio status izvanproračunskog korisnika te je stavljen pod proračun Ministarstva financija. Time je ova ključna institucija za razvoj medijskog pluralizma i regulaciju elektroničkog medijskog prostora izgubila dio svoje neovisnosti predviđene i propisima EU. Istodobno, Vlada se na svom posljednjem zasjedanju negativno očitovala o Izvješću o radu Vijeća i Agencije te Saboru predložila da smijeni sve članove Vijeća. Nakon Povjerenstva za neprofitne medije, raspuštenom bez ikakvih dodatnih pojašnjenja, krenulo je i kadroviranje na HRT-u. 

Osim progresivnog smanjenja proračuna za stambeno zbrinjavanje kao i regionalnog stambenog programa te kapitalne potpore za održivi povratak prognanika, povratnika i izbjeglica, u potpunosti je nestao proračun za međunarodnu razvojnu suradnju putem humanitarnih i razvojnih programa hrvatskih organizacija civilnog društva, dok je proračun za interne troškove Ministarstva vanjskih i europskih poslova za vođenje ove politike srezan na minimum, unatoč tome što se radi o obvezi Republike Hrvatske kao članice EU. Istodobno, proračun za čuvanje državnih granica je udvostručen, što je financijska kruna dosadašnjim političkim potezima vlasti u smjeru zaustavljanja izbjeglica i militarizacije granica.

Posebno zabrinjavaju najave o imovinskom cenzusu za socijalne i rodiljne naknade. Postavlja se pitanje imamo li uvjete za njega jer on podrazumijeva procjenu nečije cjelokupne imovine. S obzirom na to da je već godinama argument za neuvođenje poreza na nekretnine taj što nisu ujednačeni katastar i zemljišne knjige pa je nemoguće provjeriti nečije potpuno imovinsko stanje, nije jasno kako će se u ovoj godini uvesti imovinski cenzus. Opravdan je strah da će se zapravo raditi o dohodovnom cenzusu što pogađa sasvim drugu grupu korisnika. To bi prouzročilo neravnomjernu raspodjelu tereta odnosno najviše bi bili pogođeni upravo oni koji žive od dohotka od nesamostalnog rada. Kod mirovina i socijalnih davanja, zabrinjava rezanje socijalne pomoći jednokratne naknade za 10 posto u odnosu na prošlu godinu. Također, rezana je i zajamčena minimalna naknada uvedena 2014. prvenstveno za samačka kućanstva osoba koje više nisu na tržištu rada, u mirovini su ili nisu dočekali mirovinu, a koji spadaju u najugroženiju skupinu stanovništva.

Iz perspektive ukupnog demokratskog društvenog razvitka Hrvatske najviše brine nastavak marginalizacije obrazovanja i znanosti, za što se i opet izdvaja daleko manje sredstava u odnosu na prosjek država članica EU te čak manje nego prethodne godine. Između ostalog, smanjene su naknade za međumjesni prijevoz za učenike srednjih škola što je problematično iz perspektive dokazano najvećeg odustajanja od daljnjeg školovanja zbog fizičke nedostupnosti škola. Također, obrazovanje osoba bez hrvatskog državljanstva odnosno uključivanje u obrazovni sustav azilanata i tražitelja azila, smanjeno je za čak 50 posto od ionako smiješnog iznosa, pa sada iznosi oko 130 tisuća kuna. Ove bi godine Hrvatska trebala prihvatiti 1600 ljudi putem mehanizma realokacije, tako da ovo nije godina niti trenutak za to rezanje, posebno imajući u vidu da to ni nisu velika sredstva. Na kraju, posebno zabrinjava što kurikularna reforma nije ni rječju spomenuta u proračunu, a čega nema u proračunu – toga nema ni u planu.

Za sljedeći je tjedan najavljena rasprava o prijedlogu proračuna po saborskim Odborima, a potom i u parlamentu.