Nasuprot uobičajenom formatu vođenih šetnji, gdje posjetitelji u grupi uz vodstvo obilaze odabrane lokalitete, sadržaj ove ture ne prenose njezini autori (etnolozi Romana Pozniak i Bojan Mucko) nego unaprijed snimljen glas naratora/vodiča (glumca Jure Ruže) namijenjen praćenju putem slušalica. Okupljeni stoga individualno preslušavaju dvodijelni audio zapis, koji kreće sa susretišta kod Spomenika žrtvama Holokausta i ustaškog režima ispred nekadašnjeg sjedišta Hrvatske pošte. Punkt s kojega su prije 82 godine deportirani svi oni koji nisu odgovarali arbitrarnoj ideji čistog hrvatstva upućuje nas da već na početku ture koja se bavi suvremenom migracijskom politikom promišljamo o vezi tih dvaju procesa. Njihovo simbolično premrežavanje naglašava se i u audio snimci koja opisuje slučaj dvaju dječaka koji su, čekajući s mnogim drugima priliku da prijeđu hrvatsku granicu, noćili u crnoj lokomotivi izloženoj pored Spomenika žrtvama Holokausta, kakvu je ustaška vrhuška koristila za transportiranje ljudi u sabirni logor Danica blizu Koprivnice.

Međutim, osim ove neposredne simbolike, lokomotiva možda upućuje i na još nešto – ideju napretka. Omogućivši razvoj prometne infrastrukture i brzog transporta, željeznica je odigrala važnu ulogu u modernizacijskim procesima oslonjenima na tehnologiju, globalno tržište i uopće shvaćanje progresa kao rasta i širenja; danas, kada se čini da stojimo na rubu ponora proizvedenog tim istim konceptima, lokomotiva u sebi nosi nešto gotovo podrugljivo. Humanitarne krize proizašle iz migracijskog režima tek su jedan od pokazatelja na kome se sve prelamaju interesi krupnog kapitala; u razgovoru nakon ture Romana Pozniak naglašava da je ophođenje s osobama u pokretu u kontekstu globalne europske politike često vođeno  kratkoročnom željom za profitom koja dovodi do izljeva nasilja, problematičnih predizbornih kampanja i uopće tretiranja ljudi kao robe.

U trenutku pripremanja ture, objašnjava Bojan Mucko, teško se moglo predvidjeti kakav će biti presjek šetača_ica i došljaka_inja u okolici Glavnog kolodvora; audio rješenje stoga se pokazalo kao efikasan način da se izbjegne tretiranje osoba u pokretu koje bi bile među prolaznicima kao kakvih eksponata, što bi vodilo prema njihovom daljnjem objektiviziranju. Nakon kratkog pregleda migracijskih tokova što se na ovim prostorima pojačavaju 2015. godine te promjena u njihovom oslovljavanju od strane vlasti, slušateljice i slušatelji pozvani su novim očima sagledati mjesta koja, iz gledišta lokalnog stanovništva, za svakoga nose specifične osobne asocijacije. Petnaestak minuta ostavljeno je tako slobodnom razgledavanju kolodvorskog kompleksa iz perspektive svih onih koji su se silom prilika našli u njima stranom gradu, podsjećajući nas na to da izbjeglištvo i migracije nisu stvar identiteta nego situacije.

Drugi dio šetnje započinje kod Spomenika kralju Tomislavu, na istoimenom trgu koji je 2022. godine tolikim ljudima u tranzitu predstavljao mjesto kratkotrajnog predaha. Za Zagrepčane on nosi ime “Tomislavac”, no tražitelji azila nazivaju ga “Prvim konjem” i koriste za lakšu orijentaciju po gradskom središtu. U vokabularu pojedinih grupa migranata i volontera iskrsava i izraz “Afgan park” kao poopćen termin za javne prostore na kojima se ove skupine silom prilika upoznaju, druže i skvotiraju. Prošloga ljeta u zagrebačkom su se “Afgan parku” ukrštavali putevi izbjeglica iz različitih dijelova svijeta, no vremenski uvjeti primorali su ih da naposljetku pronađu zaklon u ruševinama stare zgrade Zagrebačke banke u Paromlinskoj ulici; dječaci iz lokomotive bili su među prvima koji su u mračnim hodnicima punim stakla tražili relativno sigurno mjesto za spavanje.

Danas se u škrtom hladu malobrojnog drveća oko parka ne nalazi toliko migranata koliko stranih radnika, čiji prekarni položaj istraživači uključeni u turu shvaćaju kao nastavak istih mehanizama kontrole što su nastupili s priljevima izbjeglica. Budući da od strane gradske uprave i dalje izostaje volja za obuhvatnim, metodičnim intervencijama, audio obilazak Tomislavca završava zahtjevom iz rezolucije inicijative Zagreb grad-utočište pokrenute 2021. godine uslijed primopredaje vlasti u gradu. Njome se izražava težnja da se Zagreb pretvori u otvoren, pravedan grad koji će svima na svome administrativnom teritoriju pružati bezuvjetno utočište te prostor za život i rad. 

Sama tura osmišljena je na Institutu za etnologiju i folkloristiku u sklopu znanstveno-istraživačkog projekta Europski režim iregulariziranih migracija na periferiji EU: od etnografije do pojmovnika (ERIM). Projekt je trajao od 2020. do 2024. godine i na njemu su surađivali stručnjaci ne samo iz Hrvatske, nego i Slovenije i Srbije. Polazeći od multilokalnih etnografskih terenskih istraživanja, nastojalo se višerazinski dokumentirati i analizirati iskustva i preklapanja različitih aktera u procesima iregulariziranih migracija na Balkanu, od samih osoba u pokretu preko članova lokalnih zajednica do predstavnika lokalnih vlasti i različitih međunarodnih organizacija. Šetnja Glavnim kolodvorom ušla je tako u priču putem radionice s polaznicima međunarodne doktorske škole Transformations in European Societies u namjeri da se čitava tema proširi izvan znanstveno-tekstualnog formata. Bojan Mucko, inače i multimedijalni umjetnik i volonter međunarodnog promigrantskog kolektiva koji je djelovao u Bihaću, došao je na zamisao o audio snimci, što je najzad pridonijelo propitivanju različitih metodologija rada i mogućnosti kolaboracije s ljudima izvan znanstvenog miljea. S obzirom na to da je projekt ERIM, čiji su rezultati jednim dijelom objedinjeni pojmovnikom dostupnim i u digitalnoj varijanti, težio i iskoraku iz zatvorene akademske oblasti prema osvještavanju šire javnosti o ovim važnim temama, vođena šetnja pokazala se kao korak u pravom smjeru. 

Početkom rujna aktivisti grupe Movimiento Cosecha na fasadi njujorške zgrade Trump Tower, američkog republikanskog predsjedničkog kandidata projicirali su video s migrantskim radnicima u znak protesta njegovoj anti-imigrantskoj retorici. Video visok devet metara, projiciran iznad Pradine trgovine, prikazao je radnike koji drže natpise “Sin manos, no hay obra” (“Bez ruku, nema rada”). Time se prolaznike htjelo podsjetiti na činjenicu da iako je osnova Trumpove predsjedničke kampanje ovogodišnjih izbora, anti-imigrantska politika, dvjestotinjak nedokumentiranih poljskih radnika sudjelovalo je na izgradnji građevine koju predsjednički kandidat često ističe kao dokaz svoje uspješnosti. Radnici na Trump Toweru trebali su zarađivati četiri ili pet dolara na sat, no često je i to izostajalo, a unatoč dvanaestosatnim smjenama nisu imali dovoljno novaca za stanovanje i hranu, pokazalo se na kasnijem suđenju za povrede mirovinskih prava.

Aktivisti Movimienta Coseche i ranije su organizirali prosvjede protiv Trumpovih politika zbog čega su neki bili i uhićeni, a svoje poruke društvenim mrežama šire pomoću oznake #BuiltByUs. “Mi smo stupovi ekonomije i kao imigranti ogorčeni smo kad slušamo političare, medije i Trumpove pristalice kako nabrajaju razloge zbog kojih bismo trebali biti deportirani, naše obitelji razdvojene i zašto naši doprinosi ovoj zemlji nemaju vrijednost”, rekao je Thais Marques, jedan od prosvjednika, dok organizatorica akcije Vera Parra poručuje kako je njihov cilj pokazati široj američkoj javnosti njihovu ovisnost o imigrantskom radu. “Vjerujemo da će u trenutku kada imigrantska zajednica upotrijebi svoju ekonomsku i radnu moć da javnosti pokaže kako bi ova zemlja izgledala bez imigranata, i zakoni uslijediti”.

Movimiento Cosecha masovni je pokret koji traži trajnu zaštitu, poštovanje i dostojanstvo svih imigranata. Kao utjecaje i izvor metoda borbe navode Civil Rights Movement, srpski studentski pokret Otpor i pokret United Farm Workers. Movimiento Cosecha trebao bi se odvijati u četiri faze: izgradnje platforme, političke intervencije, odbijanja ekonomske kooperacije te zavšiti s općim štrajkom rada koji će u kratkom vremenu pokazati kako bi Amerika bez imigrantskog rada na samo tjedan dana ostala potpuno paralizirana.