Na ploči I gledam i sanjam i ne dam uključene su pjesme prve godine rada grupe Zidar Betonsky, uz dvije obrade grupa Bauhaus i Pink Floyd. Ploča je izdana u sklopu medijskog projekta Tajni Split, u suradnji s pet manjih izdavačkih kuća Guranje s litice, Dare The Divine, Geenger Records, Slušaj najglasnije! i slovenskog Debila Records.

Bend su pokrenuli Edi Raos, Zdeslav Kukoč i Hrvoje Pelicarić. “Kako ih je publika počela primjećivati i prihvaćati oni su uz pomoć demo kazete i nešto volje došli do Marka Brecelja u Kopru koji im je organizirao prvu mini turneju. (..) U Ilirskoj Bistrici nastupaju u veljači 1996. i snimke s tog nastupa utisnute su na vinilne brazde B strane ploče I sanjam i gledam i ne dam“, stoji u najavi.

Više detalja o ploči i predstavljanju pročitajte ovdje.

Program organizira Platforma Upgrade, a nakon projekcije planirana je diskusija s redateljem filma Ivanom Ramljakom, sociologom Igorom Mihovilovićem i koordinarotisom u udruzi Are You Syrious Majom Osmančević. Razgovor moderira Vatroslav Miloš, a besplatne ulaznice preuzimaju se online.

Kako piše u najavi, film Ivana Ramljaka “služi kao podsjetnik i upozorenje da se globalne političke situacije mogu promijeniti te da se i mi u zemljama koje se smatraju stabilnima, vrlo lako možemo naći na suprotnoj strani gdje tražimo sigurnost i utočište kod drugih. Tako je bilo u Drugom svjetskom ratu. Tako je bilo i u Domovinskom ratu. Ovaj film je važan podsjetnik da izbjeglištvo nikada ne izgleda ‘lijepo’, već da se radi i dalje o teškom preživljavanju, prilagođavanju na nove, strane i izazovne uvjete te na neopisivu neizvjesnost povratka i ostanka, ali i pronalazak malih sreća u zajedništvu ljudi”.

Osim toga, prije i nakon filma u Velikoj dvorani Pogona moći će se pogledati izložba radova učenika Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu s radionice iranskog vezenja koju je vodila Tayebeh Ebrahim.

Više detalja o programu pronađite ovdje.

Ovaj fanzin čini niz intervjua sa Sch, Sexom, TKP-om i bendom Pogon, radove Ivana Svaguše, Marka Pogačara, Ivana Zrinušića i Ivana Klepca, uz simboličan segment posvećen pokojnom Vjeranu Stojancu Kiku iz Splita i druge autorske radove. Osim predstavljanja fanzina, u neformalnom okruženju prezentirat će se najnovije ploče i kasete iz produkcije GSL-a, a fanzin će se prodavati po promotivnoj cijeni od pet eura.

Igor Mihovilović diplomirani je sociolog, ponekad piše, ponekad snima vlogove i podcaste za svoj YouTube kanal, svira eksperimentalnu muziku i moderira kulturne događaje. Od 2008. izdaje nekonvencionalnu domaću nezavisnu muziku, s naglaskom na reizdanjima iz zlatnog doba kazetne postpunk produkcije 80-ih.

Više detalja pronađite ovdje.

Kao fragmenti Polakova dugogodišnjeg rada, blog, knjiga i album dijelovi su istog arhivističko-umjetničkog veza koji u svojoj srži tematizira prolaznost, vrijeme, odnos života i umjetnosti. O njegovom radu u arhiviranju te ispreplitanju dokumentacije i kreacije, porazgovarali smo s Polakom pred knjižarom Rockmark, kamo je upravo dostavio novu pošiljku knjiga.

Zašto ste započeli blog i kako je doveo do knjige?

Osnovna ideja je uvijek bila knjiga, ona je inicirala blog. Želio sam ostaviti trag na jednu malu, danas uglavnom zaboravljenu galaksiju rock, punk, alter i garage muzike u kojoj sam živio i stvarao, s naglaskom na ljude s kojima sam u toj galaksiji obitavao. Budući da nisam pisac, odlučio sam napraviti blog na kojem ću objavljivati priče, a koje ću jednog dana spojiti u cjelinu. Svi su očekivali enciklopediju alternativne i punk muzike, a dobili su jedan pogled s te scene iznutra, pisan kao roman. Puno ljudi doživljava Stražarnog lopova kao izraz kolekcionarstva ili arhiv, no ja nisam ni kolekcionar ni arhivist.

Ipak, blog glasi kao neprocjenjiv izvor znanja za to doba. Kad sam ovaj tekst predložio Kulturpunktu, spomenuli su da su, istražujući neke teme, jedino na Stražarnom lopovu došli do traženih informacija. Kako je Stražarni lopov postao arhiv?

Sve je krenulo s prijateljima. Kako znam puno bendova, pitam ih da napravimo nešto. Daju mi snimku i “obojimo” to s fotografijama. Ne arhiviram, nego digitaliziram, objavim i vratim im natrag. U svakoj objavi su navedeni svi oni koji su zaslužni za njezinu realizaciju. Primjerice, Dubravko Jagatić mi je dao kompletnu svoju arhivu Poleta. Zdenko Franjić ima šupu punu audio-kazeta koje su mu slali bendovi i on mi je otvorio cijelu svoju arhivu snimki Fiju Briju generacije. Kasnije, kad se priča o blogu proširila, nadovezalo se još ljudi. Igor Mihovilović, kolekcionar iz Splita, ima etiketu Guranje s litice. Kad je čuo za blog, javio mi se i ustupio mi gomilu toga. Puno ljudi mi tako sami od sebe ulijeću s nečime, npr. na koncertima. Sve mi je zanimljivo. Ako si imao bend, pošalji i napravit ćemo nešto! Ne radim komercijalu od toga, zanimljivi su mi mali bendovi, stvaranje slike tog vremena. Sve to skupljam u jednu cjelinu i pakiram na blogu. Suradnika sad ima 200-300, možda i više. Stražarni lopov je u biti jedna velika kolektivna arhiva temeljena na povjerenju.

Kako ta suradnja u pravilu izgleda?

Uzmimo primjer iz ranih dana bloga. Odem na piće s Krešimirom Kolarom, kolekcionarom te scene. U razgovoru ga pitam koji je sveti gral kolekcionarima ex-Yu scene, a on spomene snimke bendova La Fortunjerosa i Korowa Bar, te televizijsku snimku koncerta Gang of Foura na zagrebačkom Muzičkom biennalu 1981. godine. U roku od mjesec dana svi ti njihovi “sveti gralovi” pojavili su se na Stražarnom lopovu zahvaljujući ljudima koje znam. Nakon objavljivanja snimke koncerta Gang of Four gledanost je skočila, javio se prijatelj iz Slovenije. Rekao je da su došli u Zagreb i snimili audio snimku čitavog koncerta, pa mi je poslao snimku za objavu. Onda mi se javio bubnjar Gang of Foura iz te postave. Pričao mi je kako im je to bio prvi veći koncert, da su imali tremu, pa sam napravio intervju s njim i objavio ga. Ni tu nije kraj jer se nakon toga javio čovjek iz Beograda. On je napisao veliku priču iz backstagea, kako se Dušan Kojić Koja, basist Šarlo akrobata držao za glavu nakon što ih je čuo, jer je nastup Gang of Foura glazbeno izokrenuo čitavu novovalnu scenu.

Jeste li sami željeli te snimke?

Mene s kolekcionarske strane to nije ni zanimalo, ali ni ne guram sebe u prvi plan. Na svakoj objavi piše tko je ustupio fotografiju, tko snimku. Mog imena je tu najmanje. Držim do autorskih prava – na blogu nema ničeg za što nemam dozvolu. Ljudi to cijene, vide da ne izvlačim pare iz toga. Zato oni koji mi daju materijale najčešće nisu kolekcionari, nego  članovi bendova, fotografi itd.

Kad se priča o blogu zakotrljala po čitavoj regiji, tekst o Stražarnom lopovu čak se pojavio u beogradskom Godišnjaku za društvenu istoriju. Interaktivnu sliku zagrebačke scene proširio sam na interaktivnu sliku čitave regije. To mi isto nije bilo teško jer sam za vrijeme Jugoslavije imao, i još uvijek imam, prijatelje – kako po cijeloj Hrvatskoj, tako i u svim ostalim republikama. Osim bendova koji su egzistirali u okvirima velikih gradova, o kojima se ponešto i pisalo u medijima, počeo sam raditi i objave o bendovima koji su dolazili iz nekih manjih sredina i koji, unatoč svojoj lokalnoj popularnosti, nikad nisu dobili priliku za neku veću afirmaciju, a itekako su bili dobri.

Što je knjiga postigla, a da nije bilo izvedivo na blogu?

Sve što je na webu jednog dana će najvjerojatnije nestati, a knjiga u fizičkom obliku ostat će i kad nas više ne bude, pa je tako osnovna svrha moga pisanja ispunjena. S druge strane, prednost bloga je što sam na njemu napravio tu interaktivnu sliku. U nekim objavama mogu se poslušati i pogledati snimke bendova koji su tada egzistirali na sceni. Ne samo opće poznatih bendova, već i onih malih koje je odavno “progutalo vrijeme”. Mogu se pročitati i tekstovi iz tadašnjih časopisa, poput Džuboksa i Poleta, pogledati plakati, fotografije s tuluma, koncerata, iz zagrebačkih klubova…

Osim fotografija, članaka i snimaka, Stražarni lopov obiluje osobnim pričama aktera sa scene. Kako je to krenulo?

Inače sam kolekcionar muzike iz Detroita – Iggy Pop, MC5, Stoogesi. Moja kolekcija tih snimaka najveća je na svijetu. Imam stranicu Jesus loves the Stooges koja je poznata u tim krugovima u SAD-u. Kako su počeli objavljivati link na moju stranicu na detroitskim blogovima, vidio sam na njima priče iz njihovih života i crtice o bendovima. Shvatio sam da to mogu i ja pisati, pa ću ih poslije kronološki posložiti i spojiti u knjigu. 

Kad hoću uvrstiti neki bend, a ne uklapa mi se u koncept jer nisam dovoljno dobar s njima da bismo imali priču, onda zamolim nekoga iz benda da napiše tekst. Uvijek naglasim – ne kao na Wikipediji, nego nešto interno. Ne radim blog za široke mase, nego za krug ljudi koji su bili dio scene ili ih taj dio povijesti iskreno zanima. Ako nitko iz benda ne želi ništa napisati, neću ništa objaviti jer ima jako puno krivih podataka na webu. Netko napiše notornu glupost, zatim novinar ide pisati o tom bendu i ta glupost zvuči zanimljivo. Treći to ubaci u knjigu o muzici. Potpuna nebuloza onda ispadne istina. 

Bitno mi je da, ako objavljujem informaciju na blogu, ona bude sto posto točna. Zna se dogoditi da bendovi čiji članovi žive u paralelnim svemirima imaju različita mišljenja o nekim situacijama, ali onda izbacim dijelove gdje se priča ne poklapa. Puno redakcija, poput Ravno do dna, mi je reklo da se koriste blogom u pripremi članaka, što mi je drago jer će tu naći točnu informaciju.

S obzirom na preciznost i opsežnost materije, jesu li vas neki istraživači ili institucije ikad kontaktirale za suradnju?

Mnogi me traže materijale za dokumentarce, fotografije za knjige, diskografske kuće pitaju bi li nešto mogli objaviti. Moja je logika da nikome ne dam ništa, ali svakoga tko me traži spojim s bendom ili autorom materijala za koji se raspituje. Dogovori se s njima i, po mogućnosti, nešto im plati. Pokušavam da oni od toga imaju neke koristi.

Revidiraju li vaš blog i knjiga novovalnu baštinu? 

Mislim da se obično dokumentira ono što određenim ljudima odgovara da se dokumentira i to na način na koji tim istim ljudima odgovara. U mojoj knjizi je uglavnom ono što se izostavlja. U priči “Mitovi i legende” nalazi se opis glazbene strane novovalne baštine na, u nekim segmentima, dijametralno suprotan način od onoga uobičajenog. No revidiranje bilo čega mi nije u fokusu razmišljanja. Svjestan sam da knjiga ništa neće promijeniti, niti joj je to cilj, ali barem su na jednom mjestu glazbena povijest i život u Zagrebu od sedamdesetih pa do današnjih dana opisani iz perspektive čudaka poput mene. 

Na neki način, fokus na takve priče ipak mijenja način na koji pamtimo. Je li to namjerna kontra suhoparnom arhiviranju?

Osnovna ideja iza svega što radim je ostaviti trag na jedno vrijeme, ali s naglaskom na ljude. Nitko se neće zainteresirati za bend ako pročita samo šture podatke. Ja ne spominjem biografiju Leta 3, ali spominjem kad su došli ovdje i kad smo završili na tulumu. Ne pišem biografiju grupe Studeni studeni, nego naše zajedničke situacije. Imam uvid u to što ljudi čitaju i vidio sam da ih to više zanima. Stavim snimku na blog, pa link na Facebook. Gomila ljudi lajka, ali kad pogledam koliko je tih ljudi poslušalo snimku, tu je veliki nesrazmjer. Ljudi hoće pokazati da su dio toga, ali ne poslušaju snimke iz posta.

U kojem su odnosu u vašem radu dokumentacija i stvaralaštvo?

U kontekstu svega što radim, za mene povijest ne postoji. Muzika koju radim rezultat je svih utjecaja u mom životu, ali bez nostalgije. Bitno mi je da na ploči okupljam ljude koji u svojoj muzici ne rade kompromise. Kad slušaš Trobecove krušne peći, to nije “imao sam u 80-ima bend pa idem ponovno svirati k’o u 80-ima”. To što sviramo smo mi sada. Kontinuitet. Knjiga je moja biografija, tekstovi s ploče su dijelovi knjige. Tu se moraju provlačiti stvari koje sam dokumentirao na blogu. Spominjem npr. Jabuku i Kulušić, ali baš tu gdje ih spominjem je najveća poveznica s mlađim generacijama. U tom tekstu, a to je na kraju knjige i u pjesmi Laku noć maestro na albumu, narator govori maestru da svijet nije stao s njima – “neće ovaj grad nestati sa nama”. Tekst koji se najviše bavi prošlosti ima najveći naglasak na budućnost. Meni vrijeme nikada nije bilo bitno. Uvijek su mi bili bitni ljudi i muzika, a ne kulise. 

Kakvi su planovi za dalje?

Sa svojim prijateljem Miljenkom Baričevićem Moljcem započeo sam rad na dokumentarno-igrano-animiranom filmu baziranom na pričama i likovima iz knjige Stražarni lopov. Na promociji knjige i albuma u Močvari pustili smo kratku najavu filma, sastavljenu od nekih već snimljenih kadrova, i reakcija publike je bila iznad svih naših očekivanja. Uz to završavam album s grupom Yola Yola, u kojoj sviram bas gitaru. Radim i na pjesmama za novi album Stražarnog lopova i dobrih ljudi. Blog bih, osim na manje sredine, proširio na novu generaciju mladih ljudi u punku i alternativi, ako će pokazati želju da napišu priče. Oni briju bolje nego što mi brijemo. Bode me teza da je sve stalo s 80-ima ili Fiju Briju, kao da više ničeg nema, a itekako ima.

Najvjerojatnije više neću pisati. Možda eventualno još objavim jednu knjigu pjesama, koju bih oslikao svojim novijim fotografijama i crtežima, te jedan strip. Naslikat ću i samo jednu sliku, ulje na platnu. Moj pokojni otac je bio slikar. Mama mi je rekla da je iza njega ostalo jedno platno koje je bio pripremio za slikanje, nanio je na njega samo bijelu boju kao podlogu. Svoju jedinu sliku ću naslikati na tom platnu. Mislim da će to sve biti i više nego dovoljno za ovaj život.

Odgovarajući na potrebu za kritičkim uvidima koji prate složenost i živost suvremene umjetničke i kulturne produkcije, kao i na sve manju zastupljenost posvećene i dubinske kritike u mainstream medijskom krajoliku, Kulturpunkt, odnosno Kurziv kao njegov nakladnik, već podulji niz godina radi na jačanju prostora za kritičku refleksiju. 

Prvi smjer naše posvećenosti razvoju kritike kao prakse i forme jest urednički rad s domaćim kritičarkama i kritičarima te objava njihovih tekstova na portalu, i on se razvija od samih početaka Kulturpunkta, odnosno od 2006. godine. Drugi smjer nastaje nešto kasnije kao zasebna programska linija posvećena razvoju kritike u širem smislu – pored klasične novinske kritike, ona se kroz diskurzivne, edukativne i razne druge formate bavi i refleksijom u području kritičke teorije i kritičkog promišljanja umjetnosti i društva, stvarajući prostor za komunikaciju i živu raspravu. Drugim riječima, kritiku i kritič(ars)ki rad kroz ovu programsku liniju, pokrenutu u suradnji s udrugom Kulturtreger (Booksa.hr), trudimo se osnažiti ne samo u medijskom, već i u širem kulturnom i društvenom kontekstu. 

Kritička linija zato odolijeva izazovima već više od deset godina, raste i razvija se u različitim geografskim, suradničkim i tematskim smjerovima. Njenim dijelom je i neformalna regionalna platforma Svijet oko nas, koja je od 2016. posvećena jačanju potencijala i prostora kritičkog mišljenja u kulturnom prostoru bivše Jugoslavije. Posljednje dane 2022. koristimo kako bismo se još jednom osvrnuli na ključne teme kojima smo se bavili i ljude koji su označili ovogodišnji program naše kritičke linije.

Jedna od osnovnih postavki od samih početaka jest ta da je umjetničkoj kritici kakva fingira “objektivnost” i “distancu”, kritici kakva se objektu svog promišljanja i/li čitatelju_ici obraća s visoka – odavno odzvonilo. Umjesto toga, zalažemo se za razvoj kritike kakva je u bliskom, sugovorničkom odnosu s praksom, a u godini iza nas ovaj je fokus poprimio nove konture kroz program Kritička dramaturgija koji smo razvili u suradnji sa strukovnom udrugom Savez scenarista i pisaca izvedbenih djela (SPID). Kritička dramaturgija održala se ljetos kao ciklus različitih formata, a zanimali su nas nehijerarhijski modeli stvaranja i promišljanja izvedbe i filma. Program su koncipirale SPID-ovka Nina Gojić i Kurzivovka Hana Sirovica, a u fokusu je imao teme reciklaže u filmu, feminističkih principa rada u izvedbi te kolektivnog i kolaborativnog kritičarskog stvaranja. 

Uz radne grupe, koje su na navedene teme osmislile i vodile filmske radnice Karla Crnčević i Daria Blažević, plesna umjetnica i teoretičarka Ana Dubljević i kolektiv Critical Interruptions (kritičarke/umjetnice Bojana Janković i Diana Damian Martin), program je uključivao i niz javnih razgovora u kojima su uz voditeljice radnih grupa sudjelovale i naše drage suradnice, kritičarke i/li dramaturginje: Lucija Klarić, Ana Fazekaš, Pia Brezavšček i kritičarski kvadrilog u sastavu Jasna Jasna Žmak, Agata Juniku, Goran Pavlić i Una Bauer. Za sve koji su propustili pridružiti nam se uživo, snimke razgovora dostupne su na Kulturpunktovom Youtube kanalu. Potaknute novim smjerovima koje nam je Kritička dramaturgija otvorila, drago nam je najaviti da program nastavljamo i u idućoj godini, i dalje uz dramatično prepoznatljive vizuale Zorana Đukića.

Još jedan ciklus koji je obilježio godinu, odnosno njezin izmak, bio je Seminar koji smo u prosincu organizirali u suradnji s partnerskom organizacijom SCCA-Ljubljana u sklopu diskurzivnog dijela Human Rights Film Festivala. Seminar je redovni program kojim uz predavanja pozvanih teoretičara_ki i istraživačica_a jednom godišnje ispitujemo različite društvene i kulturne fenomene. Nedavno izdanje nosilo je naziv Seminar za prekarna vremena i bavilo se problemima s kojima se suočava kreativni i intelektualni rad danas, u razdoblju koje je oblikovano rastućom neizvjesnošću, društvenim podjelama i nazadovanjem životnih i radnih uvjeta. Predavanja o različitim naličjima prekarnosti u kulturrnom i intelektualnom radu održale su poljska filozofkinja Ewa Majewska, slovenska sociologinja Katja Praznik te domaći istraživači_ce i teoretičarke_i kulture Lea Horvat i Mario Kikaš, a popratnu diskusiju moderirala je Barbara Gregov.

U foto-finišu godine, u Zagrebu smo u suradnji s Kooperativom organizirali Na istom prostoru, ispred vremena, razgovor posvećen kritičkom razmatranju nasljeđa nezavisnih kulturnih scena bivše Jugoslavije, odnosno umjetničkih praksi koje su se na našem području razvijale u izvaninstitucionalnom kontekstu od devedesetih do danas, ali i stvaralaštvu koje im je prethodilo od sedamdesetih godina. Na tribini su sudjelovale kustosice, kritičarke, kulturne radnice i aktivne stvarateljice povijesti srpske i hrvatske nezavisne scene Darka Radosavljević i Janka Vukmir, istraživač tog perioda, kritičar i kustos Bojan Krištofić te kritičarka Miona Muštra.

Ovom je razgovoru prethodila tribina Pripasti ili propasti u (ne)zaslužnim vremenima, koja je srodne teme historijata izvedbenih umjetnosti na nezavisnoj sceni protresla ljetos u sklopu Jedinstvene vrtne zabave, a na njoj su također sudjelovali aktivni dionici_e i istraživači_ce scene Ivana Slunjski, Igor Mihovilović, Agata Juniku, Iva-Matija Bitanga i Ljubica Anđelković Džabić uz vodstvo Marije Krnić. Povod za obje tribine bio je naš recentni zbornik posvećen novijoj povijesti domaće nezavisne umjetničke scene koji možete preuzeti ovdje.

Pored nabrojanih, prisjećamo se i nekih od događanja koja su se održala diljem regije kao dio platforme koju koordiniramo: tribinu o stanju kritike u bivšoj Jugoslaviji na kojoj su uz Kulturtregerovu Miku Buljević i Kurzivovu Hanu Sirovicu sudjelovali izvedbeni i filmski kritičari Rok Vevar (Slovenija) i Mirza Skenderagić (BiH) organizirali smo u travnju u Mostaru, što je bilo prvo gostovanje naše platforme u Hercegovini. Jesenas su pak u Beograd na poziv naše parnerske organizacije Maska i festivala BITEF doputovale Ana Fazekaš i Hana Sirovica. One su svojim izlaganjima, uz Borisava Matića iz partnerske organizacije Pobunjene čitateljke i niz autorica i autora iz regije, sudjelovale na međunarodnoj konferenciji o jugofuturizmu The swish of the tracksuits of the future i predstavljanju novog broja časopisa Maska. Na poziv partnerske organizacije SEEcult.org i srpske sekcije međunarodnog udruženja likovnih kritičara AICA, u Beograd su na Oktobarski salon u prosincu stigli naši suradnici_e Leila Topić i Miha Colner, koji su sudjelovali u raspravi o budućnosti te manifestacije suvremene umjetnosti i snimanju serijala Kritika na delu.

Pored javnog programa, u sklopu kritičke linije nedavno smo počeli provoditi istraživanje čiji je cilj kritička (re)valorizacija recentne povijesti umjetničkih i kulturnih praksi, a koje ispituje relacije između uvjeta u kulturnom sustavu i razvoja (ili sputavanja) eksperimentalnih tendencija i sklonosti eksperimentu od 1970-tih do danas. Istraživanje uskoro ulazi u novu fazu, u kojoj ćemo početi javno predstavljati njegove teme, metode i zaključke, a pripremamo i niz novih formi na razmeđu kritike, prakse, eksperimenta i teorije koje će se u njegovom okviru razvijati.

Područje koje danas opisujemo terminom nezavisna izvedbena scena odredile su umjetničke prakse koje se u devedesetima razvijaju često slijedeći supkulturne utjecaje i kontrakulturne tendencije. Naši će sugovornici_e, ujedno svjedoci_kinje tog vremena i njegovi proučavatelji_ce, govoriti o prkosnom stvaralaštvu umjetnika_ca i kolektiva poput Daklelososa, Damira Bartola Indoša, Schmrtz Teatra i Fraktal Falus Teatra, kao i o razvoju plesne umjetnosti kroz optiku autonomnog organiziranja i rada.

Povod razgovoru je knjiga Na istom prostoru, ispred vremena, novo izdanje udruge Kurziv (nakladnika portala Kulturpunkt) koje donosi pregled recentnije povijesti umjetničkih praksi na nezavisnoj sceni. Naslov razgovora preuzet je iz teksta Igora Ružića, objavljenog u publikaciji, koji tematizira prijelomne devedesete, desetljeće zamaha umjetničkih praksi o kojima će govoriti sudionici_e razgovora.

Publikacije će biti dostupne na Kultur-punktu, štandu s Kurzivovim publikacijama u Pogonu Jedinstvo.

O sudionicima:

Ljubica Anđelković Džambić doktorirala je s tezom iz područja hrvatske umjetnosti performansa na doktorskom studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (2019.), gdje je ranije diplomirala komparativnu književnost i filozofiju (1998.) te teatrologiju (2001.). Trenutno je zaposlena u gimnaziji kao profesorica filozofije i logike, te kao vanjska suradnica-predavačica na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, gdje predaje kazališnu produkciju. Od 2004. do 2019. zaposlena na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu kao stručna suradnica za kazališnu nastavno-umjetničku produkciju, te radila u nastavi kao vanjska suradnica na Odsjeku produkcije (2015-2020). Od 1999. objavljuje prikaze i stručne tekstove iz područja književnosti i izvedbenih umjetnosti u stručnim publikacijama i časopisima za kulturu. Radila kao vanjska leksikografska suradnica u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža, te na HRT-u kao autorica pitanja za televizijske kvizove znanja (2003-2017). Članica je Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa (HDKKT). Od 2005. do 2010. članica Kulturnog vijeća Krapinsko-zagorske županije za područje dramske umjetnosti. Od 2000. godine članica je Udruge za kulturu Gokul iz Zaboka koja se bavi promocijom suvremene umjetnosti i nezavisne kulture. Članica je organizacijskog tima Tabor film festivala od 2003. godine.

Iva-Matija Bitanga diplomirala je slikarstvo 1999. na nastavničkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, završila 2004. poslijediplomski studij scenografije na Hochschule für Gestaltung u Karlsruheu, Njemačka. Od 2000. članica HZSU-a sve do zaposlenja 2013. na Medijskom dizajnu Sveučilišta Sjever u Koprivnici gdje je izvanredna profesorica umjetnosti. Doktorandica Poslijediplomskog studija književnosti izvedbenih umjetnosti, filma i kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu od 2015. Od 1995. profesionalno se bavi likovnom umjetnošću, samostalno i grupno izlaže u Hrvatskoj i inozemstvu, a od 1996. i oblikovanjem scenografija, lutaka, kostima i glazbe za kazalište. Od 2000. surađuje s HRT-om. U umjetničkom djelovanju poznata je i kao članica više umjetničkih kolektiva: Daklelososi, GastArtbeit, Schmrtz teatar i Tigar teatar. Dobitnica je više nagrada i priznanja na područjima likovne umjetnosti, scenografije i kostimografije.

Agata Juniku je diplomirala filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a poslijediplomski studij filozofije završila na UniversitéParis 8. Docentica je na Odsjeku za dramaturgiju Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Urednica je emisije Odeon: izvedi i snosi posljedice! na Trećem programu Hrvatskoga radija, gdje je od 2002. do 2010. uređivala Kazalištarije. Kazalište i ples profesionalno je počela pratiti 1988. na Radiju 101, gdje je angažirana do 1998. Više godina sudjelovala je u uređivanju časopisa Frakcija i dvotjednika za kulturna i društvena zbivanja Zarez. Povremeno je surađivala s Jutarnjim listom, na emisiji Transfer (HTV) te na SenderFreies Berlin. Objavljivala je tekstove i priloge u časopisima Quorum, Kretanja, Fantom slobode, Untitled (London), Beton (Beograd) te na web portalu Kulturpunkt.hr. Od 1999. do 2003. sudjelovala je u organizaciji Eurokaza i Tjedna suvremenog plesa (uređivanje programskih knjižica, moderiranje press-konferencija i okruglih stolova), te povremeno bila angažirana na drugim projektima nezavisne izvedbene scene.

Marija Krnić diplomirala je kroatistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te medievistiku na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti. Doktorirala je na studiju kazališnih i izvedbenih umjetnosti na Sveučilištu Warwick u Velikoj Britaniji. Staž je odradila u Izvršnoj agenciji za obrazovanje, audiovizualnu djelatnost i kulturu u Bruxellesu. Bila je višegodišnja suradnica festivala ZagrebDox te časopisa Filmonaut. Kao vanjska suradnica predaje kolegije iz područja povijesti kazališta i drame na Akademiji dramskih umjetnosti. Uredila je nekoliko publikacija o kulturi i kritici izvedbenih umjetnosti.

Igor Mihovilović od kasnih 1990-ih aktivan je na nezavisnoj kulturnoj sceni kroz volonterski rad, izdavanje fanzina, grafički dizajn i produciranje eksperimentalne elektronske glazbe. Osniva 2001. The Karmakumulator, najdugovječniji splitski glazbeni post industrial sound design projekt s kojim nastupa na pedesetak festivala i pojedinačnih nastupa do danas. Od 2002 do 2010 volontira, organizira, zagovara i sudjeluje u stvaranju kluba Kocka unutar Koalicije udruga mladih (KUM) u Splitu. Aktivan je u više udruga, 2010. osniva KUU Rizom, a od 2008. do 2010. obnaša funkciju predsjednika Koalicije. Pokreće Guranje S Litice 2004., koncertni serijal i arhivsko-izdavačku platformu u sklopu koje uređuje više desetaka glazbenih izdanja. Community arhiv Tajni Split pokreće 2019., a koji kroz web-stranicu, digitalni arhiv i videocaste tematizira splitsku nezavisnu kulturnu scenu posljednjih 40 godina. Aktivno surađuje s organizacijama, udrugama, inicijativama i pojedincima nezavisne kulturne scene u Hrvatskoj i regiji. Magistar je sociologije pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Od 2013. živi i radi u Zagrebu.

Ivana Slunjski od 2001. objavljuje u raznim tiskanim i elektroničkim medijima (Vijenac, Kretanja, Kulturpunkt.hr, Čitanka i drugo; ukinuti: Zarez, Feral Tribune, Vjesnik, Kupus.net, 04 – megazin za hakiranje stvarnosti) te povremeno u drugim zbornicima i knjigama. Zaokuplja se recentnim inovativnim izvedbenim praksama, strategijama otpora ekonomskom obesnaživanju umjetničkoga rada, razvojem novih modela umjetničke razmjene te interpretativnim pristupima plesu (Kretanja br. 29, ur., monografija Modeli zajedništva, strategije vidljivosti. 15 godina Platforme, ur. zajedno s J. Mihelčić, I. N. Sibila, publikacije EkS-scena i Triatlon, ur. i dr.). Razvija koncept istraživačko-arhivskoga modela temeljena na ideji arhiviranja sadašnjosti s namjerom stvaranja baze podataka za dalje umjetničko, znanstveno ili drugo istraživanje i prevrednovanje. Oslanjajući se na taj koncept, pokreće i provodi projekt svojevrsna mapiranja hrvatske suvremenoplesne scene, nastojeći u petogodišnjem razdoblju (2015–2020) obuhvatiti što više procesa rada na izvedbi danas djelatnih umjetnika, razvijajući metodologije praćenja, dokumentiranja i analiziranja umjetničkog procesa. Zalaže se za profesionalizaciju pisanja o plesu te vodi radionice plesne kritike. Od 2018. dramaturški surađuje s koreografima te scenaristički na plesnom filmu. Završila komparativnu književnost i kroatistiku.

Razgovor i publikacija nastali su uz financijsku potporu Zaklade Kultura nova, Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba, u sklopu programa Abeceda nezavisne kulture.

U splitskom Domu mladih od 30. rujna pa sve do 31. listopada održava se šesti po redu festival nezavisne kulture i umjetnosti Platformat kojeg organizira Platforma Doma mladih.

Obzirom da se ove godine obilježava 40 godina od početka građenja zgrade Doma mladih, kustoska koncepcija ovogodišnjeg programa Platformata koju su osmislile Tina Vukasović i Ivana Vukušić odmiče se, najavljuju organizatori, od formata prošlogodišnjih verzija. Platformat će tako kroz mjesec dana simbolično obuhvatiti četiri bitna područja koja se vežu uz Dom mladih: edukativni, društveni, produkcijski i izvedbeni segment. Kroz sva četiri područja promišljaju se podteme kao što su kulturna memorija infrastrukture, transformacija zgrade – prostorne specifičnosti u kontekstu kvarta u kojem se Dom nalazi, ali i grada Splita, sjećanja o Domu mladih u memoriji različitih aktera, pronalazak fenomena specifičnih za lokalnu nezavisnu kulturnu scenu i Dom mladih i sl.

Kao vanjski suradnički program provodi se radionica Platforma X sa studenatima Umjetničke akademije Split i Fakulteta arhitekture i građevinarstva, u suradnji Platforme 9.81 i Platforme Doma mladih u trajanju od tjedan dana, od 8. do 14. listopada. Studenti će uz stručno vodstvo, različita predavanja, dostupne materijale i upoznavanje sa samom zgradom dobiti uvid u različite prostore Doma mladih, planove njihovog uređenja, korisnike prostora i programe koje provode, kao i povijest same zgrade. Na prezentaciji 29. listopada u formi izložbe prikazat će se njihova vizija korištenja i dizajna odabranog prostora.

Osim radionice, u edukativnom segmentu organizatori ističu KLFM radio školu u trajanju od 1. do 3. listopada, a poziv je otvoren svima koji žele saznati kako funkcionira ili se sami uključiti u stvaranje programa community streaming radija. Tu je i Škola Kino kluba Split – edukativni program za građane, usmjeren na usvajanje teorijskih i praktičnih znanja iz područja audiovizualnih medija i umjetnosti. Edukativno predavanje Igora Mihovilovića o aktivizmu i sadržajima 90-ih i 00-ih u i oko Doma mladih pod nazivom 20 godina stvaranja nezavisne (muzičke) scene oko Doma Mladih: strategije, stranputice, snalaženja / osobni pogled održava se 13. listopada, a moderirati će ga Sunčica Fradelić. Od ostalih edukacija, na Maloj sceni se održava radionica vertikalnog konopa i svile koju će voditi finska umjetnica Saana Leppanen, u organizaciji udruge Kam Hram. 

Jedinstvenost izvedbenog dijela ovogodišnjeg Platformata očituje se u razvitku i promociji cirkuskog izričaja. Uključuje predstavu suvremenog cirkusa As heavy as it goes belgijskog cirkuskog kolektiva Circus Katoen te work in progress prezentaciju Solo finske cirkuske umjetnice Saane Leppanen koja će biti rezultat rezidencije provedene u Kam Hram-u.

Ovogodišnje izdanje festivala uključuje i nekoliko izložbi među kojima organizatori izdvajaju izložbu fotografija zgrade Doma mladih autora Damira Žižića, pod nazivom To trebamo – to radimo koja se otvara 5. listopada.Tu je i izložba Plakati kluba Kocka 2008-2013. u galeriji Praktika koja prikazuje selekciju događanja koja su doprinijela razvoju underground glazbene scene u Splitu. Na istom mjestu slijede i izložba slika Realizam ćoravog sokaka mladog slikara Mislava Lešića te izložba fotografija Magistrala, autora Bojana Mrđenovića. Kolektiv Slobodne veze u koprodukciji s Multimedijalnim kulturnim centrom u galerijskom prostoru Doma mladih otvara izložbu Motel Trogir, umjetnička produkcija 2014.-2018. koja predstavlja građansku kampanji za zaštitu modernističkog arhitektonskog nasljeđa druge polovice 20. stoljeća. Još jednu u nizu izložbi naziva Un-war space s Arminom Pilav i Anom Danom Beroš donosi ROOM 100 u suradnji s Jerom Kuzmanićem, a otvara se 28. listopada.

Poseban dio ovog dijela programa je i Rezidencijalni boravak / istraživanje prostora Doma mladih umjetnice Katarine Šoškić čija će se prezentacija održati 21. listopada. Autorica  u svojim radovima fotografijom istražuje i analizira društvene fenomene, kulture i supkulture, utjecaj tradicije i povijesti, društvene uloge kao i kulturne konstrukte i psihološke mehanizme koji stoje iza njih. Kroz rezidencijalni boravak u Splitu istražuje Dom mladih kao prostor memorije nezavisne kulture koja se u njemu razvila, ali i šireg konteksta društvenih i političkih fenomena koji su uvjetovali formiranje prostora kakav danas poznajemo. 

Krajem listopada na rasporedu je obnova unutrašnjeg vrta Doma mladih kroz projekt Plant Shelter. Svojim cjelomjesečnim bogatim programom KUM će zaokružiti društveno-zabavni segment ovog izdanja Platformata uz razne koncerte, punk domjenke, techno partye i ostala događanja.

Program Platformata 30. listopada zaključuje panel diskusija Info zone o Centru za mlade na kojoj će predstavnici društvenih centara diljem Hrvatske prezentirati svoja iskustva, sudionike upoznati sa svojim uslugama i programima te predstaviti različite modele upravljanja o čemu će sudionici također moći razmijeniti mišljenja. 

The Karmakumulator je najdugovječniji splitski glazbeni projekt koji se bavi istraživanjem zvuka jednako kroz polja čistog audio eksperimenta, kao i kroz post-industrial estetiku ili abrazivni harsh noise.  Za sedamnaesti rođendan realiziran je klasični diy proizvod: limitirani split 7″ vinil sa slovenskim projektom Gen 26 s kojim suradnja i prijateljstvo traje od samih početaka. Vinil je zajednički rad 16 nezavisnih muzičkih etiketa, umjetničkih organizacija, festivala i pojedinaca iz Europe i svijeta (Hrvatska, Slovenija, Italija, Slovačka, Češka, Grčka, Kanada).

Uz preslušavanje audio materijala zabilježenog na izdanju, kroz neformalni razgovor organizator Petar Pečur i Igor Mihovilović (The Karmakumulator) raspravljaju o dugogodišnjim suradnjama, povijesti i budućnosti samog projekta kao i nezavisnim oblicima udruživanja u crowdfunding kampanje koje su sve češće u domaćem nezavisnom izdavaštvu i šire. 

Radi se o kompilacijskom albumu naslovljenom Ciklično kruženje godišnjih doba ili kako sam prerastao nihilizam nastalom u razdoblju od 2008. do 2015. godine i objavljenom simultano za etikete Slušaj Najglasnije! i Guranje S Litice. Album je dostupan u digitalnom i u fizičkom formatu, odnosno kao CD u izdanju kultne etikete Zdenka Franjića. Na njemu se nalazi jedanaest već ranije objavljenih pjesama sa kompilacija u Americi, Poljskoj, Bosni i Hercegovini, Sloveniji i Hrvatskoj. Četiri pjesme su kolaboracije s bendovima To Live And Shave In LA (SAD), F.O.F., To, Xtematic (Hrvatska), a tri ranije objavljene pjesme su obrade bendova EKV, Nirvana i Satan Panonski. 

Ovisno o instrumentariju i postavama (na jednoj od pjesama, obradi Satana Panonskog, sudjelovalo je šest ljudi iz raznih bendova s područja bivše Jugoslavije) projekt se u zvučnom smislu na ovoj kompilaciji kreće od mračnih ambijentalnih drone minimalizama, preko sanjivih out rock gitarskih pjesama sve do agresivnijih varijanti eksperimentalne industrial buke ili ready made minijatura konkretne muzike. Ovaj limitirani kompilacijski album sadrži i pet do sada neobjavljenih pjesama od kojih je najranija snimljena 1982. godine. 

Za grafičku pripremu i ovitak albuma zaslužan je Igor Mihovilović koji je i osnivač projekta, mastering je uradio Ranko Smoljan (Essence, Wizard Of Stone Mountain, Dječaci), a za “liner notes” zaslužan je Petar Pečur (voditelj emisije Eksperimentalni studio Radio Studenta i gitarist zagrebačkog benda Moraines).

Inicijativu objavljivanja nosača zvuka Trobecovih krušnih peći pokrenuli su Kornel Šeper (Kekere Aquarium), Igor Mihovilović (Guranje s litice) i Igor Banjanin (Dirty Old Label) u suradnji sa skupinom anonimnih fanova i nezavisnih izdavača: Bučni stripovi, Dare The Divine, DHPAK47, Doomtown Records, Front Rock – Subkulturni azil, Geenger Records, Hello Bing, Humanita Nova, Karma Music Shop, Ne Records, Okata piramida Records, Slušaj najglasnije! i Timjku bžju! Records.

Zajedno su dali ovome bendu ono što mu ni tadašnji mediji ne bi mogli dati, legendarni album 85, izgubljeni dragulj hrvatske glazbe u produkciji Boruta Činča iz Buldožera na visokokvalitetnom 180 gramskom vinilu, u dvije kolor varijante. Pored toga, u luksuznom gatefold pakiranju, za čiji izgled se pobrinuo neumorni Kujundžić/Vranić duo, nalaze se i 2 CD-a sa svim ostalim dostupnim snimkama (demo snimke, audio i video koncertni zapisi) nastalim za vrijeme trajanja benda, od 1981. do 1987. Cijeli paket objavljen je pod nazivom S mukom žvaču trubadurov vrat.

Promocija albuma najavljena je za subotu, 25. svibnja u Močvari. Uz Trobecove krušne peći nastupaju i splitski bend Bustri te DJ Sleaz-O-Sonic. Upad je 35 kuna.

Izvor: Močvara