“Polazište teme jest ideja identiteta kao dinamičnog i promjenjivog procesa, koji se oblikuje u odnosu na pogled drugoga, digitalno okruženje i društvene okolnosti. Identitet se danas neprestano proizvodi, prenosi, arhivira, briše i ponovno konstruira između intime i javnosti, prisutnosti, izloženosti i nadzora”, napominju organizatori_ce festivala.

Pozivaju se umjetnici_e da prilože radove iz područja dizajna vizualnih komunikacija, industrijskog dizajna, umjetnosti, kolaža, grafike, fotografije, odnosno radove koji će se moći prevesti u statični, digitalnim tiskom printani plakat, formata 100×70 cm.

Svi prijavljeni radovi trebaju biti prilagodljivi izložbenom digitalnom formatu tiska. Radovi će biti producirani i predstavljeni kao tiskani vizuali, stoga je potrebno da ih je moguće prevesti u plakatni format 100×70 cm. Multimedijalni radovi (video, performans, glitch, gif) mogu se prijaviti, ako imaju jasno definiranu vizualnu formu pogodnu za tisak.

Na poziv se mogu prijaviti vizualni umjetnici i umjetnice, studenti i studentice umjetničkih i dizajnerskih usmjerenja te mladi autori i mlade autorice, kao i svi zainteresirani čiji rad odgovara temi natječaja. Članovi stručnog žirija, vizualni umjetnici i dizajneri Martina Granić i Mario Dobrečević te kustosica Antonia Vodanović, odabrat će do šest radova koji će biti predstavljeni u sklopu festivala, a prva tri najbolje ocijenjena rada bit će novčano nagrađena.

Ukupni nagradni fond iznosi 800 eura i bit će raspoređen sukladno odabranim radovima. Prijave se šalju na e-mail: oglede.festival@gmail.com s naznakom: Prijava za Javni natječaj.

Rok za prijave je 27. svibnja.

Film predstavlja intiman prikaz obiteljskog okupljanja na kojem redateljica sa svojom obitelji razgovara, između ostalog, o svom autanju i seksualnoj orijentaciji, te ljubavi i prihvaćanju. Nakon projekcije slijedi razgovor s Danom Budisavljević, koji će voditi dramaturginja, spisateljica i terapeutkinja Jasna Žmak.

Riječima autorice: “Otkad više ne živimo pod istim krovom, tata i ja zajedno doručkujemo utorkom u 9 ujutro. Otkad se mama vratila u Hrvatsku, s njom ručam nedjeljom. Moj brat nam se nekad pridruži. Uglavnom pričamo o dnevnoj politici, filmovima koje smo gledali, kućnom budžetu, događajima u široj familiji ili prijateljima. Jednog dana sam odlučila postaviti pitanja koja nas se stvarno tiču. Tiču tako duboko da je o njima gotovo nemoguće razgovarati.”

Ulaz na projekciju je slobodan.

Više detalja o programu pronađite ovdje.

Središnji dio izložbe čini trodnevni performans pod nazivom Ah, I’m always so temporary u kojem umjetnik u galerijski prostor sam sebe postavlja kao “živu skulpturu” s privremenom tetovažom preko leđa. Osim na otvorenju, performans se može pogledati 13. i 14. kolovoza s početkom u u 20 sati. Neke od tema kojima se Štefanek u ovoj izložbi bavi su jezik i identitet te istraživanjem načina njihove izgradnje i rušenja kroz izvedbu, tekst, autoportrete i prostornu intervenciju.

Kako stoji u tekstu najave, umjetnik “donosi osobno i provokativno promišljanje identiteta – kako u njegovoj prisutnosti, tako i u nestanku. Izložba započinje pismom posjetiteljima – ne posve kustoskim tekstom, ne sasvim manifestom – u kojem autor odbacuje institucionalne okvire u korist intimnog, otvorenog narativa.”

Karlo Štefanek je multidisciplinarni umjetnik koji istražuje konstrukciju, dekonstrukciju i rekonstrukciju identiteta kroz autoportret i performans. S 18 godina preselio se u Amsterdam, gdje je izveo svoj prvi performans Veneration of St. Sebastian, što je oblikovalo njegov budući rad. Izlagao je na mnogobrojnim domaćim i međunarodnim umjetničkim manifestacijama.

Izložba ostaje otvorena do 2. rujna, a više detalja pronađite ovdje.

Riječ je o drugom izdanju festivala koji je prošle godine bio popraćen koncertnim čitanjima, radionicama i mikrointervencijom u prostorima Akademije.

Krovna tema drugog izdanja jest Hrabrosti identiteta – hrabrosti mase, a organizatori naglašavaju kako je održavanje ovog festivala ispravan korak naprijed u stvaranju inkluzivnijih i sigurnijih institucija za sve. Queer ne definiramo samo kao pitanje seksualnog identiteta, kažu u najavi, već kao istupanje iz slijeda normom zadanih obrazaca ponašanja: “Unutar umjetničkih i znanstveno-teorijskih disciplina, queer omogućuje propitivanje dominantnih načina rada i proizvodnje, teži njihovoj subverziji i tako širi zadane okvire.”

Tema izložbe bavi se (re)[de]{kon}strukcijom identiteta. Identitetsko pitanje pojavljuje se u okvirima osobnih pitanja, rodnog izričaja, seksualne katarze, vjerskog opredjeljenja i rasne distinkcije. Traže se odmak i redefinicija obrazaca unutar umjetničke i queer prakse, odnosno novi pogledi na svakidašnje, tipičnost, aluzije.

Medij rada nije zadan, nego ovisi o individualnom pristupu, a može biti poslan i objavljen pod pseudonimom. Jedini je uvjet za prijavu punoljetnost pristupnika_ce.

Natječaj je otvoren do 7. veljače, a prijaviti se možete putem ove poveznice.

“Sveprisutne zelene politike, nerijetko zagovarajući provođenje naizgled održivih i ekološki prihvatljivih zelenih tranzicija, simultano uzrokuju negativne ekološke, ali i društvene posljedice, u kontekstu kojih se greenwashing i outsourcing kao aktivnosti neetičnog poslovanja, često pojavljuju bok uz bok energetskom paradoksu, situaciji u kojoj povećanje energetske efikasnosti, umjesto smanjenja, uzrokuje porast potrošnje energije i prirodnih resursa. Takve, nejednako implementirane zelene politike, utječu na stvaranje distopijskog svijeta ekotehničkog upravljanja, kao manifestacije artificijelne proizvodnje, ujedno i mjesta ekološke hipokrizije”, iz predgovora Katarine Podobnik, kustosice izložbe.

Hugo Baranger, rođen 1992. godine u Niortu, odrastao je u srcu Zelene Venecije (Marais Poitevin, Francuska). Njegova su početna točka boje, zimska magla i pejzaži ovog kraja. Dijagnosticiran mu je slab vid u kombinaciji s jakim astigmatizmom i hipermetropijom u dobi od pet godina. Ovi vizualni izazovi oblikovali su njegov doživljaj svijeta – kao svijet nesigurnih obrisa i raspršenih fokusa. Godine 2016. diplomirao je na Školi likovnih umjetnosti u Angoulêmeu, a od listopada 2022. živi i djeluje u Zagrebu.

Ivana Papić, multimedijalna je umjetnica rođena 1987. godine u Splitu. Magistrirala je konzervaciju i restauraciju na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu 2011., a također je diplomirala na specijalističkom magistarskom studiju na Institutu Umjetnost u kontekstu na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Berlinu 2022. godine. Redovna je članica je HULU-a Split, Kino Kluba Split i bbk e.V. – profesionalne udruge vizualnih umjetnika Berlin.

Kristina Pongrac, multimedijalna je umjetnica rođena 1985. godine u Čakovcu. Po struci je dizajnerica interijera (2004., Graditeljska škola Čakovec) te magistra primijenjenih umjetnosti (2014., Akademija primijenjenih umjetnosti u Rijeci). Surađuje s institucijama i organizacijama koje djeluju na području kulture, umjetnosti i ekologije. Njeni radovi nastaju autorefleksivnom metodom, aproprijacijom i upcyclingom. Glavna im je okosnica suodnos čovjeka, prirode i kulture kojem često pristupa kritički i interdisciplinarno. Izražava se u mediju mozaika i grafike, intervencijama u prostoru te performansima i hepeninzima.

Zadatak dizajnera_ica koji se žele prijaviti na natječaj je izrada skica za pet modela koji predstavljaju njihovu mini kolekciju na temu identiteta. Kandidati_kinje se potiču na istraživanje zajednice (fizičke ili virtualne), autentičnosti i osobne povijesti. Kao povod natječaju, HUiU ističe “poticanje mladih neafirmiranih i budućih modnih dizajnera na kreativnost i izvedbu dizajnerskih rješenja.”

Na natječaj se mogu prijaviti učenici_e srednjih škola, studenti_e i/ili diplomanti_ce dizajnerskih škola i akademija iz Hrvatske i inozemstva te svi ostali neafirmirani_e modni_e kreatori_ce. Prijava mora sadržavati kratku biografiju te opis koncepta kolekcije (detaljan opis modela, tkanina i materijala). Uz koncept je potrebno priložiti i skice pet modela osmišljenih na zadanu temu.

Od pet modela iz mini kolekcije kandidati_kinje u prijavi moraju naznačiti jedan model koji će u konačnici realizirati ukoliko budu odabrani za sudjelovanje u drugom krugu natjecanja. Odabrani model bit će predstavljen u promotivnom videu Modometrija (virtualna modna revija) te u Story Booku.

Prije prijave, potrebno je ispuniti online obrazac, a pobjednik_ca svake kategorije će osvojiti novčanu nagradu u od 200 eura kao poticaj za daljnji rad.

Prijave se šalju e-mailom, do 1. srpnja.

Više detalja o natječaju možete pronaći ovdje.

Slogan osobno je političko (the personal is political) povezuje se s drugim valom feminizma u kasnim 60-ima 20. stoljeća, a bio je važan i u pokretu za građanska prava, studentskom pokretu i drugdje. Upravo taj slogan Dragan Vojvodić koristi kao naziv svoje izložbe kako bi preispitao osobna iskustva temeljena na ograničenjima pojedinca u aktualnom društveno-političkom kontekstu, problematizirajući teme identiteta, slobode, izbora, prisile, manipulacije, pripadnosti, uloge umjetnika u društvu, propitujući odnose privatno-javno, individualno-kolektivno i osobno-političko.

Na otvorenju izložbe bit će izveden performans naziva The History of Hardcore, koji je koncipiran kao višesatno slušanje glazbenih ploča različitih žanrova, a autor i izvođač preuzima ulogu DJ-a.

Više detalja o izložbi možete pronaći ovdje.

Radionicu vodi Vasco, tekstilni i modni “šljaker” koji će pomoći polaznicima_cama u savladavanju vještinu uklapanja raznobojnih uzoraka u odjevni predmet po uzoru na harlekinski kostim.

Prijave na radionicu vrše se preko online obrasca i traju do 16. siječnja u podne.

Više informacija možete pronaći ovdje.

Vasco je tekstilni i modni šljaker sa sjedištem u Zagrebu, vlasnik istoimenog obrta osnovanog 2022. Vasco je strastven prema stvaranju visokokvalitetnih, ručno izrađenih proizvoda koji su i moderni i društveno osviješteni. Njegovi su radovi često provokativni i odvažni, dizajnirani da potaknu na razmišljanje i razgovor o važnim društvenim temama. Vjeruje da je moda mjesto masovnog porobljavanja, ali i osobne emancipacije.

Moj prostor autanja se sastoji od devet radionica i jednog naknadnog susreta praćenja za zatvorenu grupu ljudi koji će se održati uživo u Zagrebu. Kroz ciklus će se raditi na ciljevima povezanima s autanjem koje polaznice i polaznici sami postave, razvijat će se vlastite vještine autanja i širiti vlastiti osobni prostor autanja. Učit će se kako biti otvoreniji vezano za svoj LGBT identitet i kako se baviti vlastitim mislima, osjećajima i ponašanjima povezanima s autanjem, kao i kako rješavati probleme, izlagati se u situacijama autanja, testirati svoja uvjerenja i biti asertivniji.

Više informacija i raspored radionica možete pronaći ovdje, a za prijavu je potrebno ispuniti online obrazac do 22. siječnja.

“Svi se vrlo često borimo s onim teškim egzistencijalističkim pitanjima ‘tko sam ja?’ i ‘kakav želim da bude moj budući ja?’. Odgovor ne pronalazimo lako, jer odgovor nije jednostavan. 

Naš identitet konstantno se mijenja, obuhvaća naša sjećanja, iskustva, veze, vrijednosti, te karakteristike nad kojima imamo jako malo ili uopće nemamo kontrolu, kao što su visina, rasa, socioekonomska klasa u kojoj smo se rodili. Naš identitet obuhvaća i naše stavove, političke vrijednosti, moralni kompas i duhovna vjerovanja. Amalgamacijom svih tih karakteristika s vremenom se u nama stvara stabilan osjećaj „tko smo“. Naravno, do kraja života nastavljamo otkrivati nove aspekte koje ugrađujemo u vlastiti identitet. Identitet uključuje i uloge koje u društvu preuzimamo i odnose koje imamo s drugima, tako da sa sobom nosimo identitet djeteta, prijatelja_ice, partnera_ice, majke ili oca. 

Nasuprot individualnome, nalazi se i kolektivni identitet – onaj koji se često sastoji od granica koje se povlače između vlastitog i tuđeg, te vrlo često uključuje i diskriminaciju tuđeg. Identitet tako postaje ključem pripadnosti, ali i isključenosti. Zbog tog osjećaja isključivanja i nepripadanja dijelove svog identiteta skrivamo ili prilagođavamo. Kako bi izbjegli diskriminaciju, LGBTIQ+ osobe ne izražavaju jasno i glasno svoj identitet, što dovodi do unutarnje diskrepancije između onoga ‘tko jesmo’ i ‘što predstavljamo’, a na samome kraju i na svojevrsnu borbu,” stoji u natječaju. 

Petar Vranjković je mladi transmedijalni umjetnik koji se bavi fotografijom i arhivom kao baznim faktorom svojeg umjetničkog istraživanja. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Odsjek grafika. Sudjelovao je u više samostalnih i grupnih izložbi unutar i izvan Hrvatske.

Radionica je namijenjena mladim osoba od 15 do 30 godina, posebno pripadnicama i pripadnicima LGBTIQ+ zajednice, a prijaviti se možete putem maila do 19. studenog.