Danas, 17. svibnja, u nekoj sretnijoj godini dugim nizom javnih manifestacija na globalnoj bi se razini slavio Međunarodni dan borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije (IDAHOBIT). Njegovo bi obilježavanje ujedno poslužilo i kao uvertira u lipanj, Mjesec ponosa i doba godine kada se u većini gradova odvijaju povorke ponosa i različiti LGBTIQ+ programi. Lipanjska tradicija datira od Stonewallske pobune koja je 28. lipnja 1969. označila početak organizirane borbe za LGBTIQ+ prava. Za razliku od Mjeseca ponosa, razlog obilježavanja 17. svibnja manje je poznat, pa nije naodmet podsjetiti što se njime obilježava, a onda i zašto je ove godine posebno tmuran.

Naime, na taj dan 1990. godine Svjetska zdravstvena organizacija uklonila je homoseksualnost s popisa mentalnih bolesti, da bi ga se 15 godina kasnije na inicijativu niza organizacija civilnog društva proglasilo Međunarodnim danom borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije. Uobičajeno slavljenje IDAHOBIT-a u Zagrebu uključivalo je podizanje duginih zastava i popratni program u organizaciji Zagreb Pridea, kojim bi krenulo zagrijavanje za Povorku ponosa. Ove je pak godine ususret samom IDAHOBIT-u, 16. svibnja, pristigla i nimalo neočekivana službena obavijest o odgodi Povorke. 

Najveća zagrebačka LGBTIQ+ manifestacija, koja se trebala devetnaesti put održati u lipnju, odgođena je “prije svega zbog sigurnosnih i zdravstvenih razloga, ali i zato jer je za organizaciju Prajda potrebno nekoliko mjeseci rada naših volonterki i organizacijskog odbora, što ove godine nije bilo moguće”, kako stoji u priopćenju koje je noćas na svom Facebook profilu uputio Zagreb Pride. Prije zagrebačkog, sličnim se priopćenjem oglasio i splitski Pride.

U tjednu koji prethodi IDAHOBIT-u, 14. svibnja, jedna od udruga koje su inicirale njegovo obilježavanje, Međunarodna lezbijska, gej, biseksualna, trans i interspolna asocijacija ILGA, objavila je Rainbow Europe kartu. Riječ je o godišnjem prikazu (pravnog) stanja LGBTI jednakopravosti u Europi i Središnjoj Aziji. U okvirima Rainbow Mapa u obzir se uzima zakonski okvir koji uključuje kategorije zločina iz mržnje i govora mržnje, priznanja prava na rodno samoodređenje, prava na obitelj,  prostora djelovanja organizacija civilnog društva i prava na azil. Rezultati, slijedeći navedene kriterije, izražavaju stupanj ostvarenih prava koji pak prikazuju na skali u postocima, pri čemu 100 % predstavlja idealnu, potpunu jednakopravnost. 

Hrvatska je ove godine s ostvarenih 46 % nastavila svoj pad na ovoj listi. Tijekom posljednjih pet godina, naime, naša se država sunovratila za čak 14 mjesta. Ipak, valja napomenuti da iz činjenice da prati legislativni, ali ne i društveni okvir, slijedi da Rainbow Map nipošto ne može dati cjelovit prikaz. Ne osporavamo da LGBTIQ+ prava u Hrvatskoj nazaduju, kao ni to da bi hrvatski zakonodavci u izgradnji jednakopravnijeg društva uistinu trebali poslušati ILGA-ine preporuke koje se odnose poboljšanje zakonske infrastrukture. Međutim, zakonska prava ne odražavaju se nužno na društvo ni življenu kulturu, a zakonodavni okvir ne znači ništa ako ne postoji i njegova dosljedna implementacija.

Hrvatska je prema listi ILGA-e, naime, tek 5 % lošija od Njemačke, stoji uz bok Francuskoj, a čak je 30 % bolja od Poljske, što upućuje na priličan raskorak između pravnog i društvenog okvira. Na sličnom tragu, Daniel Martinović na portalu CroL.hr primjećuje kako je povelika nedosljednost ove godine zahvatila Crnu Goru koja je ostvarila visokih 62 %, na što su reagirale crnogorske LGBTI organizacije, oglasivši se “kako bi ukazale da donošenje strateških i zakonskih rješenja zbog potencijalnog pristupa EU i NATO-u ne znače nužno i značajniji društveni napredak ili prihvaćanje LGBTI osoba.”   

Da prava nisu samo slovo na papiru zorno pokazuje i domaće istraživanje Brutalna stvarnost, čije podatke Zagreb Pride trenutno u istoimenoj kampanji lansira u javnost putem plakata. Ovo je istraživanje u medijskom prostoru zasad odjeknulo slabije od hrvatskog plasmana na ILGA-inoj listi, unatoč tomu što vjernije predočava ovdašnje stanje polazeći “odozdo”, od informacija prikupljenih iz same zajednice. Nalazi Brutalne stvarnosti tiču se svakodnevice LGBTIQ+ ljudi, odnosno njihovog života unutar ovdašnjeg društvenog okvira i u tom su smislu nedvojbeno bliži konkretnim životnim uvjetima upravo ondje gdje zakonski zajamčena prava podbacuju, ili kamo pak uopće ni ne dosežu. Istraživanje je nastalo, napomenimo i to, u razdoblju 2013.-2019., godinama kada je Hrvatska na ILGA-inoj listi orbitirala blizu, ili se bi se čak plasirala bolje, od primjerice Francuske, Švedske ili Njemačke.  

Prema rezultatima Brutalne stvarnosti, 61 % ispitanika_ca prilagođava svoje ponašanje u javnim prostorima poput ulica ili trgova, gotovo dvije trećine njih barem je jednom od 2013. godine doživjelo nasilje zbog spolne orijentacije, spolnih karakteristika, rodnog identiteta i/ili rodnog izražavanja, a pritom je manje od desetine onih koji su doživjeli nasilje pokušalo to nasilje prijaviti nekom nadležnom tijelu. Ovakvi nalazi jasno ukazuju na raskorak (ionako nedostatne) legislature i njezine implementacije, kao i društveno-političke atmosfere koja zatire mogućnost da pravni okvir uistinu posluži svojoj svrsi. Sve i kada bi hrvatski vlastodršci bili spremni ozbiljno poraditi na jednakopravnijoj legislaturi, što nisu, ovakvi podaci podsjećaju na činjenicu da je riječ tek o jednoj strani medalje, te koliko dugotrajnije i mukotrpnije vrste posla “odozdo” preostaje.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Prostor rodne i medijske kulture K-zona, udruga koja stoji iza portala Voxfeminae.net i istoimenog festivala, u povodu prošlogodišnjeg izdanja tog festivala najavila je kako će se on ubuduće održavati u novom obliku. Tada je teško bilo zamisliti trenutnu situaciju u kojoj se novi oblik nameće kao nužnost, a jedini je mogući prostor za realizaciju festivala onaj virtualni. Ovogodišnji, 14. Vox Feminae Festival, tako se pridružio nizu kulturnih manifestacija koje su svoje javne aktivnosti preselile online. Manifestacija posvećena feminističkom, ženskom i queer stvaralaštvu uključuje diskurzivni, umjetnički i filmski program.

Dok je diskurzivni dio ovogodišnjega programa posvećen književnosti, filmska selekcija koja s prikazivanjem kreće 8. svibnja donosi širok spektar različitih filmskih žanrova, tema i duljina. Preko 40 filmova podijeljeno je pet blokova koje će biti moguće pogledati na portalu Voxfeminae.net, a svaki će blok biti dostupan za pregled u trodnevnom periodu. Blokovi se se objavljivati ponedjeljkom i petkom u podne i sve su projekcije besplatne.