U lučici, s početkom u 20.30 sati prikazuje se film Elvisa Lenića  Meso, proglašen najboljim filmom 16. LFF-a koji donosi realističan prikaz proizvodnje namirnica koje svakodnevno konzumiramo, a tu je i mediteranska komedija Pusti Dobre, pusti  Vlatke Vorkapić koja je osvojila nagradu publike.

U Ičićima će se gledati i nagrađivani film Majči  Josipa Lukića koji je snimajući otvoreni razgovor portretirao svoju majku. Student Akademije dramskih umjetnosti Lovro Mrđen pratio je zimovanje izviđačkog odreda te na LFF stigao s filmom Patrola Uran, kojemu je žiri dodijelio dvije nagrade: za najbolju režiju i najbolju montažu  Ljubitelji indie-bluesera Adama Semijalca doći će na svoje s filmom Bebé na Volé  Vladimira Gojuna koji je nekoliko godina ulazio u svijet ovog iznimnog umjetnika. 

Ulaz na projekcije je besplatan.

Govoreći o nagrađivanju, Oliver Sertić je posebno pozdravio Mašu Marković iz Instituta za dokumentarni film (IDF) iz Praga s kojim se suradnja nastavlja i ove godine. Naime, lani je IDF nagradio najboljeg redatelja LFF-a s prilikom da sa svojim sljedećim projektom sudjeluje na najvećem edukacijskom programu za dokumentarni film u srednjoj i istočnoj Europi Ex Oriente Filmu, a tako će biti i ove godine.

Zasad su svoj dolazak na 12. LFF potvrdili novinari The Hollywood Reportera, Indiewirea i Screen Internationala te naravno domaći filmski kritičari. Od selektora filmskih festivala izdvajamo selektora Bradford International Film Festivala, American Documentary Film Festivala iz Palm Springsa, Balkan Florence Expressa te regionalnih DokuFesta, Underhill Festa, Makedoxa, Slobodna Zona Film Festivala i Kratkofil Plusa. Bit će to značajna prilika za izvoz hrvatskih dokumentaraca u svijet i njihovu promociju.

U sklopu LFF-ove edukacije Filmaktivovci će održati radionicu Prvi put snimam za filmske amatere, tim produkcijske kuće Restart analizirat će filmove mladih autora a uvodi se i radionica Filmska početnica za djecu do 10 godina.

Kako bi se priča o dobrim hrvatskim dokumentarcima proširila diljem zemlje te se doprinijelo izgradnji publike, ovogodišnja je novost turneja pobjedničkih filmova s prošlog a kasnije i ovogodišnjeg LFF-a, program pod nazivom Liburnia uplovljava. Prva luka je Silba, a slijedit će Lovran, Rijeka, Zagreb, Split, Labin i Duga Resa.

Najavljen je i program Ususret LFF-u koji se kao i prethodnih godina održava na Ljetnoj pozornici Opatija, počev od 5. kolovoza. U suradnji s Restart Labelom, na Ljetnoj će biti prikazani Duh četrdeset i pete (5. 8., r. Ken Loach), zatim Više od meda (12. 8., r. Markus Imhoof) i hrvatski dokumentarni hit Gangster te voli (19. 8., r. Nebojša Slijepčević).

12. Liburnia Film festival organiziraju Delta iz Rijeke i Restart iz Zagreba, u suradnji s Filmaktivom i Festivalom Opatija, uz podršku Hrvatskog audiovizualnog centra, Zaklade Kultura nova, Grada Opatije, Društva hrvatskih filmskih redatelja, Primorsko-goranske županije i Turističke zajednice Ičića.

Detaljan program festivala možete pronaći ovdje.

Izvor: LFF

Udurga Moji Ičići organizator je nedavno završenog Liburnia film festivala, koji već sedam godina u lučici Ičići, u takozvanom liburnijskom kraju, okuplja filmofile sa osobitom sklonošću prema hrvatskom dokumentarcu, i publici uz more nudi ne samo ljetno kino – već u njemu i najbolje od najboljeg.

7. Liburnia film festival tako je gledateljima i žiriju u sastavu redatelja Karpa Godine, filmskog kritičara Dragana Rubeše i redateljice i scenaristice Irene Škorić ponudio 18 dokumentaraca u konkurenciji, od kojih je žiri glavnu nagradu dodijelio filmu Splitski akvarel, Borisa Poljaka u produkciji Hrvatskog filmskog saveza, a publika filmu Plati i ženi, Atanasa Georgijeva.

No, osim programa u konkurenciji, mogao se pogledati  i Regionalni program, kao i uratci Restart laboratorija te filmovi s Revije amaterskog filma. Ono što slijedi je priča o Liburnia film festivalu.

KP: Što je Liburnia film festival danas u odnosu na svoje početke?

I. B.: Liburnia film festival nastao je 2003. godine kao rezultat suradnje Aleksandra Pilepića, autora hvaljenog dokumentarca Pula, Heroin, i udruge Moji Ičići. U svom prvom izdanju LFF je bio revija hrvatskih dokumentarnih filmova s programom koji je pripremio Aleksandar. Udruga Moji Ičići pružila je tehničku i logističku podršku što se prije svega odnosilo na pretvaranje platoa u staroj lučici u Ičićima u pozornicu na otvorenom. Iako je prvi LFF pripremljen u svega nekoliko tjedana i gotovo bez ikakve reklame i sredstava, iz večeri u večer povećavao se broj ljudi koji su dolazili gledati filmove, i taj je broj nadišao sva naša očekivanja. U tom vremenu, u prvim godinama ovog stoljeća, u Rijeci, Opatiji i okolici gotovo da i nije bilo sličnih događaja, a potreba i interes su očigledno postojali. Također, filmovi koje smo prikazivali teško su mogli pronaći drugi put do riječke i liburnijske publike uz tek poneki izuzetak s obzirom na filmski program u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku odnosno dokumentarni program na javnoj televiziji. U konačnici, prikazani filmovi, brojna i zadovoljna publika te odlična atmosfera bili su glavni razlozi za organiziranje narednog i, zapravo, svakog sljedećeg LFF-a.

KP: Koliko je za LFF bila značajna suradnja s drugim udrugama, i u konačnici, kako je to oblikovalo festival? Je li prije sedam godina uopće postojala baza za takav “pothvat” na ovom području? Osjete li se sada , za razliku od prije, promjene na lokalnoj sceni?

I. B.: Suradnja s drugim organizacijama bila je ključna za opstanak LFF-a. U programskom smislu to se posebno odnosi na suradnju s Fade In-om i Factumom, a kasnije i s HTV-om. U organizacijskom smislu od neprocjenjive je važnosti suradnja s riječkom udrugom Filmaktiv koja je neposredno nakon osnivanja postala partner udruzi Moji Ičići u pripremi i provedbi LFF-a i, što je još važnije, provedbi radionica iz dokumentarnog filma i video-aktivizma u sklopu festivala. Krug partnerskih organizacija iz godine u godinu sve je širi pri čemu posebno treba spomenuti udruge Restart i Delta, Pulsku filmsku tvornicu, Reviju amaterskog filma te odnedavno zagrebačko Dokukino i riječko Art-kino. U Dokukinu Croatia krajem kolovoza prikazani su najbolji filmovi s prošlogodišnjeg Liburnia film festivala, a neposredno nakon održavanja 7. LFF-a prikazani su ovogodišnji pobjednici, Splitski akvarel Borisa Poljaka, nagrađen od stručnoga žirija, i Plati i ženi Atanasa Georgieva koji je dobio najvišu ocjenu publike. Uskoro će se dio programa 7. Liburnia film festivala naći i na repertoaru Art-kina Croatia u Rijeci.

KP: Dokumentarci su uzrok i posljedica LFF. Naime, publika gleda dokumentarce, no ima ih mogućnost i sama stvarati. Mnogi su ovdje svoj put započeli na LFF-u, zahvaljujući vašim radionicama.



I. B.: Ono što posebno raduje jest činjenica da su polaznici i polaznice prve radionice iz dokumentarnog filma i video-aktivizma koju je na 4. Liburnia film festivalu organizirao Filmaktiv nastavili s vlastitom izobrazbom u tom području i danas snimaju svoje filmove koji se prikazuju na LFF-u odnosno vode filmske radionice. Filmaktiv kontinuirano educira nove generacije mladih Rijeke i okolice u polju dokumentarnog, aktivističkog i eksperimentalnog filma, a praksa održavanja radionica na LFF-u nastavit će se i u narednim godinama.

KP: Festival se događa iz godine u godinu bez prekida, uvijek obogaćen nečim novim. Primjerice, prije je na izbor stizalo mnogo manje filmova i svi su bili prikazivani, dok sada izbornik izabire između 60-ak pristiglih, što publici otvara mogućnost da vidi najbolje.

I. B.: Značajna promjena u kreiranju filmskog programa na LFF-u dogodila se prije tri godine kada je uvedena selekcija filmova pristiglih na natječaj, a koju već treću godinu zaredom provodi Oliver Sertić. Ono što posebno raduje je broj filmova koji pristižu na natječaj i koji je svake godine sve veći, kao i činjenica da se povećava broj filmova snimljenih u našoj regiji, u Istri i Primorju. To je i glavni razlog za uvođenje Regionalnog programa na 7. LFF-u. Tako je ove godine prikazano 6 dokumentaraca autora i autorica iz Rijeke i Istre izvan konkurencije, u nedjelju, posljednjeg dana festivala. Nedjelja je tradicionalno rezervirana za dodjelu nagrada i priznanja te prikazivanje filmova izvan konkurencije. Tako su LFF-u u goste dolazili najbolji filmovi s Tabor film festivala, DORF-a i, redovno, najbolji dokumentarci s Revije amaterskog filma, ali i filmovi nastali u produkciji Filmaktiva, Restarta, Pulske filmske tvornice i drugih.

KP: Hoće li festival evoluirati, ili ostaje na dosadašnjoj zadaći?

I. B.:  Liburnia film festival jedini je festival u Hrvatskoj posvećen isključivo domaćem dokumentarnom filmu sa stalnom i brojnom publikom. Interes za LFF, kao i za dokumentarni film općenito, kontinuirano raste što predstavlja dodatni motiv za unaprjeđenje festivala. Mjesto na kojem se festival održava daje posebnu draž LFF-u, ali ocrtava i njegove granice u organizacijskom smislu. Ipak, prostora za poboljšanja još uvijek ima što se posebno odnosi na uvjete za projiciranje filmova. Ključno je da LFF zadrži svoju opuštenu atmosferu s jasnim fokusom na prikazivanju najboljih recentnih domaćih dokumentaraca. To je ono što je publika Liburnia film festivala prepoznala kao njegovu najveću vrijednost i što od organizatora očekuje i u narednim godinama.