Na Booksinom Književnom budoaru, u sklopu serije tribina Krnja književnost održana je tribina Tko prevodi koga, zašto i preko čega? u kojoj je voditelj Tomislav Augustinčić razgovarao sa Ksenijom Banović, prevoditeljicom s bugarskog. Banović je ovogodišnja dobitnica nagrade Pero bugarskog Nacionalnog centra za knjigu, a nagradu je dobila za tri prijevoda, dva povijesna romana velike bugarske autorice Vere Mutafčieve Alkibijad Veliki i Slučaj Džem, te prijevod romana 18% sivo suvremenog pisca Zaharija Karabašlieva. Na tribini je pričala o svojim iskustvima književnog prevođenja na hrvatski jezik te motivima za ovaj važan, ali često potpuno nevidljiv rad.

S obzirom na to da se književnost često prevodi tako da se zainteresirana osoba sama javi izdavaču s prijedlogom za prijevod, na prevoditeljima je velika odgovornost, jer uz izdavače oblikuju ukus publike, kaže Banović. To se pogotovo odnosi na prijevode s “egzotičnih” jezika koji uglavnom ovise o vlastitom angažmanu prevoditelja. Jedno vrijeme uopće nije bilo prijevoda s bugarskog, kaže Banović, jer nije bilo ni prevoditelja, no sad s Odsjeka bugarskog jezika na Filozofskom fakultetu dolazi sve više mladih prevoditelja koji na neki način postaju i promotori bugarske književnosti. Da bi knjigu prodala izdavačima mora se dobro potruditi, ističe prevoditeljica, pronaći kritike i prijevode na druge jezike, a brine se i za njenu promociju jer bez dobre recepcije knjiga ne može preživjeti.

Osim uobičajenih zamki u smislu nepoznavanja ili nedostatka vrlo specifične stručne terminologije na jeziku prevođenja s kojima se susreću svi prevoditelji, požalila se i kako zbog nedostatka vremena ne stigne čitati svjetsku književnost. “Čitam samo Bugare i Hrvate, jer prevoditelj mora njegovati svoj jezik da bi ostao svjež”. Nedostatak vremena također dolazi od činjenice da se književno prevođenje danas uglavnom smatra svojevrsnim hobijem i tek dodatnim izvorom prihoda. Jako rijetki prevoditelji žive od prevođenja, kaže Banović koja također ima stalni posao jer ne može čekati honorare, a opisujući situaciju citirala je svog kolegu, bugarskog prevoditelja u Meksiku koji je rekao kako “postoji više načina da osoba umre od gladi, a jedan od avangardnijih je prevođenje bugarske književnosti”.

Čini se kako upravo kašnjenje ili čak neisplaćivanje honorara prevoditeljski rad pretvara u hobi, dok s druge strane snižavanje cijene prijevoda i sve kraći rokovi neizbježno utječu na njihovu kvalitetu. Isti problem istaknula je i Petra Mrduljaš Doležal, prevoditeljica i predsjednica Društva književnih prevodilaca u intervjuu objavljenom na portalu Booksa.hr. “U sedamdesetima se očekivalo da književni prevoditelj prevede pedesetak kartica teksta mjesečno, a kartica se plaćala toliko da bi mjesečno imao plaću sličnu urednikovoj. Danas se očekuje da prevoditelj nabije tempo do dvjestotinjak (i više!) kartica mjesečno, a honorar će dobiti jednoga dana”, kaže Mrduljaš Doležal. Također dodaje kako je pouzdanih izdavača sve manje, te joj je sve teže mladim kolegama koji traže posao ikoga preporučiti mirne duše.

Zbog svih navedenih razloga na kraju pati tekst prijevoda i sami čitatelji. Velika većina knjiga u hrvatskim knjižnicama i knjižarama prijevodna je literatura na kojoj će stasati novi naraštaji hrvatskih govornika, a loši prijevodi zbog financijskih razloga ostavit će ozbiljne posljedice, zaključuje Mrduljaš Doležal.

Projekt TransLab pokrenule su u suradnji s Društvom hrvatskih književnih prevodilaca (DHKP) i Francuskim institutom u Zagrebu prevoditeljice s francuskog Ursula Burger, Marija Spajić, Mirna Šimat i Nataša Medved radi razmjene znanja, upoznavanja i poticanja suradnje s kolegama, izlaska iz uobičajene osame i povećanja vidljivosti prevoditeljskog posla. Od siječnja 2015. godine održano je deset radionica u Medijateci Francuskog instituta, na kojima su mentori i mentorice bili istaknuti prevoditelji poput Marinka Koščeca, Vande Mikšić, Vlatke Valentić, Évaine Le Calvé Ivičević, Gige Gračan i Ingrid Šafranek, a od 2016. projekt se u suradnji s Talijanskim institutom i Goethe-Institutom širi i na radionice prevođenja s njemačkog i talijanskog jezika.

Koncept TransLaba je sljedeći: prevoditelji se sastaju jedanput mjesečno na zajedničkim seansama. Taj se radni dan sastoji od dva bloka po tri radna sata u kojima prevoditeljice i prevoditelji s mentorom tragaju za rješenjima problema s kojima se susreću tijekom rada na tekstu koji trenutačno prevode, raspravljaju o nesigurnostima i izazovima koje nosi prevodilački rad te stječu nova znanja od iskusnijih kolegica i kolega.

Laboratorij za književno prevođenje s talijanskog na hrvatski jezik krenuo je s radom 19. siječnja kada je sudionike u svijet književnog prevođenja uvela Iva Grgić Maroević. Prvi zadatak polaznika bio je prevesti preostala dva dijela dramsko-poetsko-prozne trilogije Lampedusa talijanske autorice i redateljice Line Prosa, Lampedusa Snow i Lampedusa Way, te će o svojim rješenjima raspravljati na daljnjim radionicama.

Laboratorij za književno prevođenje s njemačkog na hrvatski jezik okuplja radnu grupu prevoditelja i prevoditeljica koji će se tijekom 2016. godine jednom mjesečno sastajati u knjižnici Goethe-Instituta u Zagrebu. Prvi TransLab održan je uz mentorstvo Seada Muhamedagića, a druga radionica održat će se 25. veljače pod vodstvom pisca i istaknutog prevoditelja Borisa Perića. Daljnje će radionice voditi Helen Sinković i Romana Perečinec.

Prva ovogodišnja radionica Laboratorija za književno prevođenje s francuskog na hrvatski jezik održana je krajem siječnja pod mentorstvom pisca, strip crtača i scenarista Darka Macana. Osim Darka Macana, među prvim mentorima ove godine najavljeni su Vanda Mikšić, Mate Maras i Mija Pervan.

TransLab je namijenjen svim profesionalcima koji djeluju u području književnog prevođenja. Uvjet za sudjelovanje postojanje je prevoditeljskog projekta na kojemu prevoditeljica ili prevoditelj rade ili bi htjeli raditi (ugovor s izdavačem nije nužan), a broj sudionika ograničen je na najviše deset. Sudjelovanje na radionici je besplatno. Zainteresirani prevoditelji mogu se javiti putem adrese elektroničke pošte ili Facebook stranice.