“Trima mladim umjetnicama iste generacije, Sandri Črnelč, Eliji Friganović i Dunji Karanović, prva zajednička poveznica bila bi iskustvo studiranja na China Academy of Art u Hangzhou, a druga, koja ovu kolaboraciju i učvršćuje, interes je za umjetničke procese koji će se baviti semiosferom neposredne im okoline, prirodnog i socijalnog pejzaža. Koriste se semiološkim alatima za proučavanje naoko nevažnih predmeta, struktura i oblika, kao i odbačenih stvari, koje nalaze u svom okruženju.”

O umjetnicama i njihovim radovima: “Sanda Črnelč svojom prostornom instalacijom naziva Experiment on How Much My Hands Can Take / Experiment on How Much Damage a Brick Can Make propituje sam objekt, u ovom slučaju građevni materijal – cigle, u njihovom međuodnosu, u suodnosu sa samom sobom i prostorom u kojemu se nalaze. Cigle ovdje nisu tek ready-made objekti, izabrane zbog svojih vizualnih specifičnosti već simboliziraju težinu tj. silu kojom na neko tijelo djeluje gravitacijsko polje Zemlje. Kako ta težina djeluje na umjetnicu, a kako na prostor, pitanja su koja imaju više razina značenja, a čitaju se u okviru kodiranih odnosa unutar cjeline. Također, cigle nisu tek nasumce izabrani materijal specifične težine. Ovdje simboliziraju i konstrukt javnog prostora, naročito onog kulturne namjene, kao i njegovu ulogu unutar zajednice.

Elia Friganović rad Bricolage / Jezik mase gradi od sakupljenih metalnih predmeta, čiji je prvotni izgled izmijenjen pod utjecajem atmosferilija, i kolaža industrijske poetike. Svaki taj odbačeni predmet, nagrižene i modificirane primarne strukture, prolazeći razne metamorfoze kroz vrijeme, postaje izložak, umjetnički artefakt, čija transformacija traje i dalje. Aktivirana korozija željeza na mikro razini razgrađivat će izloženi predmet i sudjelovati u daljnjem procesu stvaranja novih formi.

Dunja Karanović će, u svom neopopartističkom radu Mikroplastika, primijeniti sakupljačku metodu odbačenih ili izgubljenih predmeta koje će izložiti kao ready-made skulptur(ic)e. U dvogodišnjem procesu, koji je podrazumijeva aktivno kretanje urbanim prostorom s određenim kolekcionarskim ciljem i strašću, umjetnica je prikupila znatan broj malih relikvijica konzumerističke kulture, izrađenih od raznobojne plastične mase. Dinosauri, razne egzotične životinje, morske sirene, lutke, glave lutaka, pojedinačni ekstremiteti, ruke, noge, zatim lego kocke, setovi posuđa, štipaljke, što god u malom mjerilu, a što svjedoči potrošačkom kultu suvremenog društva, dobit će novo, semiološko čitanje.”

Više informacija o izložbi potražite ovdje.

Kroz razgovor s umjetnikom napravit će se pregled njegovih radova iz serije Vice Guru i pokazati razvoj projekta od galerijskog prikaza preko javnih medija do privatnog života umjetnika. U tom smislu, navode organizatori, institut BASMA, koji je također dijelom Tomasovićeve prakse, nudi poimanje stvarnosti koje se temelji na postistini, u kojoj se granica između činjenica i alternativnih činjenica zamagljuje, dovodeći do anksioznosti ili apatije. Umjetnik se služi elementima vizualne reprezentacije ezoterijskih stručnjaka i kanalima komunikacije koji su svojstveni društvu spektakla. U tom smislu, razgovor će se baviti i konceptom individualnog i kolektivnog skretanja pogleda te konstatacijom da eskapizam nije opcija.

Program Medijateke ostvaruje se uz financijsku potporu Grada Dubrovnika i Ministarstva kulture i medija RH.