Kada je sredinom veljače povodom predstojećih izbora za rektora Sveučilišta u Zagrebu najavljen javni razgovor Sveučilište na raskršću, na kojem su dvojica kandidata – trenutni rektor prof. dr. sc. Damir Boras i član sveučilišnog Senata prof. dr. sc. Damir Bakić s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta – na Filozofskom fakultetu trebali predstaviti svoje programe i planove, nitko priseban nije očekivao da će se rektor Boras na njemu uistinu i pojaviti. Njegov mandat naprosto je u tolikoj mjeri obilježen netransparentnim i u svakom smislu javne i društvene odgovornosti upitnim djelovanjem, da bi bilo koji rasplet osim Borasova pozivanja na “unaprijed dogovorene obaveze” spadao u obrate rijetko viđene na ovim prostorima.

Svoje je razumijevanje javne odgovornosti Boras na sjajan način demonstrirao povodom sjednice Senata u petak, 16. veljače, na kojoj su kandidati predstavljali svoje programe onima koji ih biraju, kada je uprava Sveučilišta odlučila da su interesi jednog kandidata važniji od interesa cjelokupne javnosti. A da potonji pritom itekako postoji nije bila stvar neodređenog dojma, nego službeno utvrđena činjenica – čak je 16 redakcija, uz podršku Hrvatskog novinarskog društva, uputilo molbu da se njihovim novinarima omogući praćenje sjednice. Presedan po kojem im to nije omogućeno zasigurno spada među najgore epizode u recentnoj povijesti Sveučilišta, ionako obilježenoj brojnim problemima.

Boras se pritom u tekućem mandatu pobrinuo da konkurencija među takvim epizodama bude uistinu žestoka. U sami “vrh” tako zasigurno spadaju i pokretanje tužbe protiv Luke Kovača, studenta Hrvatskih studija koji je za Hinu izjavio da postoji mogućnost da iza provale u prostorije studentskih udruga stoji uprava Studija, Borasovo dodjeljivanje 68 500 kuna potpore za istraživački rad samome sebi, institucionalno nasilje nad Filozofskim fakultetom (srećom, zaustavljeno) i Hrvatskim studijima (nažalost, još uvijek aktualno), bizarna reakcija na tekst novinarke portala maz.hr Anje Grgurinović o stanju na Hrvatskim studijima, a potom i tužba protiv nakladnika toga portala, kao i niz drugih, ništa manje fantastičnih situacija.

U čitavom se tom razdoblju kao Borasov vodeći kritičar u Senatu pokazao upravo Bakić, nekadašnji pročelnik PMF-ova Matematičkog odsjeka, čiji ugled na Sveučilištu dokazuje i činjenica da je senatorom postao kao predsjednik Vijeća za prirodoslovno područje. Bakić je dosljedan – ponekad i usamljeni – kritičar navedenih nepravilnosti na Sveučilištu, a iako prirodoslovac, pokazao je i izuzetan senzibilitet za probleme Filozofskog fakulteta i Hrvatskih studija. Kako portal Srednja.hr navodi u uvodu u intervju napravljen s njime povodom krize na Sveučilištu, Bakić je, između ostalog, propitivao odluku Senata o raspuštanju Studentskog zbora FFZG-a, kao i nametanje v. d. prodekana na tom fakultetu, a u slučaju Hrvatskih studija kritizirao je opasnu degradaciju njihovog pravnog statusa na razinu sveučilišnog odjela, čime se Studijima dodatno oduzima autonomija, a odlučivanje o njihovu radu snažnije delegira na Sveučilište. Također, navodi Srednja.hr tu poražavajuću činjenicu, Bakić je jedini “član Senata koji je glasovao protiv ukidanja kvota za dvopredmetni studij filozofije na Hrvatskim studijima”.

Riječ je, ukratko, o čovjeku koji u postojećoj konstelaciji zasigurno predstavlja uvjerljivo najpozitivnijeg mogućeg protukandidata Borasu. Bakićev program, dostupan na službenim stranicama Sveučilišta, očito je pisan upravo kao reakcija na boljke Borasovog mandata: među prvim trima temeljnim odrednicama tako se nalaze “otvorenost Sveučilišta u Zagrebu prema javnosti kao i Rektorata prema sastavnicama”, “participativno, transparentno i odgovorno upravljanje Sveučilištem uz poštivanje svih propisa i procedura” i “funkcionalno i horizontalno integriranje Sveučilišta uz očuvanje pravne osobnosti sastavnica”. I drugdje Bakić adresira Borasove propuste: primjerice, zagovaranje unapređenja “studentskog standarda te sustava stipendiranja i nagrađivanja studenata” jasno priziva ukidanje novčanoga dijela Rektorove nagrade 2016. godine.

Navedeno “funkcionalno i horizontalno integriranje” posebno se tiče postojanja više studija iz istih područja, poput studija filozofije na Filozofskom fakultetu, Hrvatskim studijima i Fakultetu filozofije i religijskih znanosti (FFDI-u). Na spomenutom je javnom razgovoru na FFZG-u Bakić pojasnio da zagovara dugoročnu integraciju koja bi podrazumijevala da studenti takvih programa dijele osnovne kolegije, dok bi svaka od institucija mogla nuditi izborne kolegije u skladu sa specifičnostima svojih akademskih usmjerenja.

Što se odnosa prema studentima tiče, Bakić u svojem programu, uz opći naglasak na poboljšanje studentskog standarda i komunikacije sa studentima, zagovara i jednu specifičnu novost u vidu uvođenja funkcije studenta-pomoćnika rektora, čiji bi se rad sastojao u “zastupanju studentskih interesa, koordinaciji rada studentskih organizacija i studentskih pravobranitelja s Upravom Sveučilišta te kvalitetnijem predstavljanju Sveučilišta u studentskim aktivnostima, uz zaštitu autonomije i djelovanja studentskih zborova i drugih studentskih organizacija”. Na razgovoru na Filozofskom Bakić je također istaknuo potrebu za izmjenama Zakona o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama u smjeru povećanja autonomije i odgovornosti studentskih zborova.

S druge strane, Bakićev je obzor spram studentskih prava ograničen ambivalentnim srednjostrujaškim konsenzusom po pitanju komercijalizacije i financiranja obrazovanja. Primjerice, upitan od jedne od predstavnica Studentskog zbora FFZG-a o pomalo zaboravljenoj temi besplatnog obrazovanja, Bakić se, nažalost s nedovoljnom distancom, nespretno pozvao i na parolu kako “nema besplatnog ručka”, izražavajući stav da bi besplatno trebali studirati svi koji uredno izvršavaju svoje obaveze. Da postoji neka korelacija između socijalne sigurnosti i upravo tog urednog izvršavanja obaveza pa da bi takav sustav, naoko pravičan, dijelom mogao rezultirati financijskom penalizacijom upravo onih studenata slabijeg socijalnog statusa, tema je koja, nažalost, u razgovoru nije bila adresirana.

Otvoreno djeluju i ostali Bakićevi stavovi, pa i konkretni elementi programa koji se dotiču komercijalizacije i odnosa Sveučilišta i visokog obrazovanja prema tržištu. Bakić tako navodi da “Sveučilište treba podupirati interes za poduzetničke inicijative i komercijalizaciju rezultata istraživanja svojih djelatnika do najveće mjere koja ne dovodi u pitanje obrazovni proces i znanstveni rad” te da se komercijalizacija rezultata istraživanja može realizirati “bilo kroz suradnju s vanjskim dionicima, bilo osnivanjem spin-off tvrtki”.

U Bakićevu programu se, zanimljivo, među prvim temeljnim odrednicama navodi i “osnivanje trgovačkog društva u vlasništvu Sveučilišta za komercijalnu djelatnost”. Svrha toga društva definirana je samo jednom kasnijom natuknicom u razvojnim smjernicama, u kojima stoji da je riječ o servisu “koji će biti na raspolaganju svim sastavnicama prilikom organizacije znanstvenih i stručnih skupova i drugih aktivnosti”. Zbog čega bi trgovačko društvo bilo potrebno za takvo što nije sasvim jasno, no ovakvi programski detalji pozivaju na pažnju kada je riječ o Bakićevu shvaćanju upliva komercijalizacije u visoko obrazovanje.

Takve su pojedinosti, međutim, prije markeri koje bi valjalo imati na umu u izuzetno sretnom slučaju da Bakić postane rektorom. Situacija na zagrebačkom Sveučilištu toliko je dramatična, Sveučilište toliko degradirano, da uistinu nema dileme da je promjena nužna. Svojim odnosom prema otvorenosti Sveučilišta, prema komplementarnosti njenih sastavnica, integraciji i suradnji, prema akademskoj etici i prema komunikaciji sa studentima Bakić se nedvojbeno pokazao kao izuzetno pozitivan kandidat koji budi nadu u potpuni zaokret.

Jedna važna pobjeda za demokratizaciju Sveučilišta – ona na Filozofskom fakultetu – već je ostvarena, i to upravo uz Bakićevu konstantnu podršku u Senatu. Mobilizacijski potencijal za promjenu postoji, a testirat će se u četvrtak, 22. veljače, dan prije izbora, u 17 sati pred zgradom Rektorata, kada inicijativa Sveučilišna platforma organizira prosvjed Sveučilište mora bolje!, koji su podržali brojni profesori, znanstvenici, udruge i druge građanske inicijative. Prilika je to da se senatore koji će u petak, 23. veljače odlučivati o budućnosti Sveučilišta podsjeti da njegova autonomija nije izlika za samovolju onih u posjedu akademske moći, nego da podrazumijeva i odgovornost prema onome što se izvan njegovih ugodnih zidina dešava. Bakićev izbor, po svemu sudeći, bio bi važan korak prema osviještenom preuzimanju te odgovornosti.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Tijekom cijele 2016. godine trajala je trakavica i kriza upravljanja Filozofskim fakultetom u Zagrebu, koja se aktivno nastavlja dalje, a zaslijepljeni upravljačkim odlukama rektora Damira Borasa, propustili smo uočiti novu krizu na pomolu, ovaj put vezanu uz pravni status Hrvatskih studija. Pitanje statusa Hrvatskih studija unutar Zagrebačkog sveučilišta i paralizirajuća Odluka rektora Borasa oko njegovog rješavanja bili su tema tribine Rektore, imamo problem, održane u ponedjeljak, 14. studenog u Novinarskom domu. Tribinu je organizirala nova inicijativa Studenti govore koja okuplja udruge Hrvatskih studija (USS Anomija, USKN Komuna, USPHS Feniks, USF Scopus, UPSA i Omni media).

Povod tribini bilo je otvoreno pismo koje su studenti uputili Senatu Sveučilišta u Zagrebu s nizom pitanja o pravnom statusu Hrvatskih studija i dubioznom imenovanju novog voditelja, te nepostojanju mogućnosti dvopredmetnog studiranja na diplomskoj razini. Još od osnivanja Hrvatski studiji imaju specifičnu poziciju unutar Zagrebačkog sveučilišta, a unatoč dobrom studijskom programu, njihov status nije u potpunosti usuglašen što otežava rad ustanove. S ciljem rješavanja pravnog statusa i položaja Hrvatskih studija unutar Sveučilišta, a na temelju preporuka Agencije za znanost i visoko obrazovanje, 2015. godine započet je trogodišnji akcijski plan kako bi se adresirali problemi istaknuti u reakreditacijskoj preporuci. 

Hrvatski studiji trebali su se dalje nastaviti profilirati kao hrvatski, ali i interdisciplinarni studiji. Konstruirani su programi za dvopredmetne diplomske programe, no sve to zaustavljeno je 1. veljače 2016. godine rektorovom Odlukom o pokretanju postupka rješavanja pravnoga statusa, znanstveno-nastavnoga profila i ustroja Hrvatskih studija te o imenovanju Odbora za provedbu postupka rješavanja pravnoga statusa, znanstveno-nastavnoga profila i ustroja Hrvatskih studija, istaknuo je u svom izlaganju profesor Pavel Gregorić. Osim što su ovom odlukom Studiji izgubili trećinu vremena za preustroj, koje ističe 12. prosinca 2017. godine, izravne posljedice osjetit će prvo studenti koji ni iduće godine neće moći upisati dvopredmetne diplomske studije. Odlukom je također retrogradno povučeno zapošljavanje i izbor djelatnika u suradničkim i znanstveno-nastavnim zvanjima te je njihova budućnost trenutno nepoznata, naglašava Gregorić. 

Na tribini na kojoj su se istovremeno mogla čuti brojna pitanja studenata i profesora, unatoč pozivu, nisu sudjelovali upravo oni koji bi na njih mogli odgovoriti. Jedan od studenata spomenuo je kako se tribina održava u Novinarskom domu, jer im je prostor na više fakulteta uskraćen čime im, smatra, Sveučilište pokušava uskratiti pravo na pristup informacijama, a raspravom na tribini zaključeno je tek kako pitanja treba nastaviti sustavno i uporno postavljati. “Najlakše je loviti u mutnom” istaknuo je Zorislav Antun Petrović, bivši predsjednik Transparency Internationala, “no kad se takve osobe stavi pod svjetlo reflektora, brzo im opada interes”.

Pravnica Nicole Kwiatkowski ispričala je kako s pravne pozicije ne postoji brz i adekvatan proces kojim bi se takve situacije mogle rješavati. Ne postoje nikakve sankcije za “krivo” čitanje zakona, tako da se odredbe najčešće čitaju prema tome kako se nekome u tom trenutku sviđa, “pa ako prođe, prođe”. Robert Faber, stručni suradnik na odjelu za psihologiju Filozofskog fakulteta, istaknuo je kako se zakon zloupotrebljava na oba fakulteta s očito nekim višim ciljem. “Studentima se pokušava ucijepiti osjećaj nemoći i protiv toga se treba boriti”, naglašava Faber, a na temelju svega viđenog na Filozofskom fakultetu misli “kako se humanističke studije želi zatrti”.

Faber također smatra kako je naslov tribine (referenca na poznatu filmsku rečenicu Houston, we have a problem) pogrešan, jer u filmu Apollo 13, posada poznatog šatla od Houstona traži rješenje, dok se studenti obraćaju rektoru koji sam jest problem. Na kraju zaključuje kako “ne zna kuda će se sve ovo dalje kretati, ali smjer će sigurno odrediti studenti”.

Nakon dvorca Ksiaz, Brna, Bratislave, Krakowa, Praga, Kaunasa i Wroclawa, Sveučilište u Zagrebu će ugostiti više od stotinu znanstvenika iz cijeloga svijeta koji će u sklopu međunarodne konferencije govoriti o medijatiziranim kulturama, digitalnoj demokraciji, digitalnim vještinama i novim pristupima obrazovanja novinara, djeci u medijatiziranom svijetu, medijskoj i informacijskoj pismenosti te o drugim temama koje su vezane uz digitalne izazove komunikaciji i medijima.

U organizaciju konferencije uključeno je Sveučilište u Zagrebu, ECREA i ICA. Potvrđena su i plenarna izlaganja profesorice Amy Jordan s Philadelphia University, SAD, predsjednice ICA, Paola Mancinija, profesora na Sveučilištu Perugia, Dunje Mijatović, predstavnice za slobodu medija OESS-a, profesora i saborskog zastupnika Gvozdena Flege, potpredsjednika parlamentarne skupštine Vijeća Europe i autora nedavno prihvaćene rezolucije i izvještaja PACE o Sigurnosti novinara i slobodi medija u Europi, profesora Slavka Splichala sa Sveučilišta u Ljubljani, dr. Václava Štětke, predsjedavajućeg ECREA-ine CEE mreže, profesora Dominique Cardona sa Sveučilišta Marne la vallée (LATTS) i profesorice Zrinjke Peruško sa Sveučilišta u Zagrebu. Pored glavnog organizatora, Centra za istraživanje medija i komunikacije (CIM) na čelu s predsjednicom programskog odbora i članicom CEECOM konzorcija te podpredsjednicom ECREA-ine CEE mreže prof. dr. sc. Zrinjkom Peruško, u organizaciju konferencije su uključene i druge sastavnice Sveučilišta u Zagrebu – Fakultet političkih znanosti, Filozofski fakultet i Hrvatski studiji.

CEECOM konzorcij je povezan s ECREA-inom CEE mrežom a čine ga predstavnici sveučilišta u zemljama gdje se konferencije održavaju – Češke, Estonije, Litve, Poljske i Slovačke, i Hrvatske. Više informacija o CEECOM2015 The Digital Media Challenge potražite na službenim stranicama. 

Piše: Sara Sharifi

Na borongajskom kampusu 6. i 7. lipnja održana je konferencija Medijska pismenost u digitalno doba – kulturna, ekonomska i politička perspektiva. Konferenciju je organizirao Odsjek za komunikologiju Hrvatskih studija, u suradnji s HAZU i Vijećem za elektroničke medije, a pod pokroviteljstvom predsjednika Ive Josipovića. Uz sudionike iz Hrvatske, na konferenciji su izlagali znanstvenici i predavači iz SAD-a te susjednih i zapadnih europskih zemalja. Program konferencije bio je izuzetno raznovrstan – više od 60 referata tijekom dva dana izloženo je u devet paralelnih panela. Uloga medijske pismenosti promatrana je u različitim kontekstima, kao što su obrazovanje i kultura, roditeljstvo i zaštita djece, zaštita slobode interneta, digitalizacija medija i njihov utjecaj na društvo, razvoj tolerancije i rodnu ravnopravnost te brojna druga interdisciplinarna područja. Pojedini govornici iz inozemstva govorili su o zastupljenosti medijske pismenosti u vlastitim zemljama te o naporima da podignu svijest o važnosti tog koncepta. Pluralizam pristupa ove konferencije imao je za cilj razmjenu znanja i informacija o medijskoj pismenosti te pružanje uvida u probleme i poteškoće njezine implementacije u sve razine javnog diskursa. Radovi sudionika konferencije predstavljeni su u 15 minuta, a izlaganja su bila grupirana u nekoliko panela. Nažalost, kako su se paneli održavali istovremeno i u različitim dvoranama Hrvatskih studija, uhvatili smo samo jedan manji dio ove konferencije, sesiju D, koja se odvijala u dvorani “Zagreb”, a koja je ukratko obuhvatila interdisciplinarnost ovog područja i opisala neke aktualne probleme. 

Koncept medijske pismenosti nastao je 1992. godine na konferenciji u Aspenu, a odnosi se na sposobnost pojedinca da kritički vrednuje i analizira medijske sadržaje. Iako su digitalni mediji sve češće korišten izvor informacija, odgovornost ne leži samo na njima kao pošiljateljima, već i na primatelju informacije koji će svojim znanjem i sposobnostima sam odabrati koliko je pojedini medij za njega zapravo štetan ili koristan. Drugim riječima, medijski pismen pojedinac sposoban je obraniti se od medijske manipulacije. Međutim, medijska pismenost trebala bi ići dalje od svojstva pojedinca i postati standardna karakteristika razvijenog društva, što nas vodi do pojma medijske edukacije. Riječ je o programu koji potiče medijsko opismenjivanje, a podrazumijeva implementiranje kritičkog znanja o medijima na svim razinama obrazovnog sustava. 

Prvo predavanje odslušane sesije, Statistička pismenost kao aspekt medijske pismenosti, održala je Martina Poljičak iz Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Poljičak je govorila upravo o važnosti medijske edukacije, ali iz perspektive statističke pismenosti, koja je esencijalna za pravilno predstavljanje, analiziranje i razumijevanje informacija. Shodno tomu, statistika kao aspekt medijske pismenosti neophodna je i za donošenje odluka, što je posebno važno kada su u pitanju državne institucije, predstavnici Vlade, ministarstava, lokalnih samouprava te saborski zastupnici čije odluke utječu na kvalitetu života svih stanovnika. Istaknula je kako je statističko znanje važno usvajati na samom početku obrazovanja te da je nužno potaknuti suradnju između obrazovnih ustanova i znanstvenih institucija kako bi se učenici i studenti mogli upoznati s njihovim radom i metodologijom. 

Sljedeći je izlagač bio Tihomir Katulić s Pravnog fakulteta u Zagrebu, s izlaganjem Mrežna neutralnost i elektronički mediji, koji je objasnio što je mrežna neutralnost i zašto je ona važna za budućnost medija. Iako je naglasio da ne postoji jedinstvena definicija tog pojma, istaknuo je kako je mrežna neutralnost jedan od osnovnih principa na kojima se temelji Internet. Ukratko, ona omogućava da Internet ostane mjesto u kojemu će sav legalan promet i sadržaj biti tretiran jednako. Zbog vrtoglavog rasta korištenja mreže dolazi do zagušenja u mreži koje pojedini operateri potom rješavaju upravljanjem prometom. Usporedio je europski i američki model mrežne neutralnosti, odnosno temeljne razlike koje postoje u viziji slobodnog Interneta tih dvaju kontinenta. Dok je 4. travnja u Europskom parlamentu izglasan Connected Continent, paket mjera koje za cilj imaju stvaranje zajedničkog telekomunikacijskog tržišta, u Sjedinjenim Američkim Državama, otprilike u isto vrijeme, Federalna komisija za komunikacije donijela je odluku kojom se dokida ravnopravan tretman internetskog sadržaja. Drugim riječima, otvoreno je tržišno natjecanje – usluge i sadržaj tvrtki s većom platežnom moći imat će povlašten tretman kada su u pitanju brzina interneta i pristup korisnicima, dok će različite početničke, neprofitne i nezavisne organizacije i kompanije neminovno kaskati u utrci. Ovakva odluka otvoreno potiče diskriminaciju i preferiranje jednog sadržaja na štetu drugog, te u konačnici opstruira osnovna načela na kojima počiva Internet – otvorenost i neutralnost.

Treće izlaganje, Utjecaj alata za sažimanje teksta i online prevođenje na prijenos informacija održale su Barbara Pešorda i Mara Stojanac, studentice Informacijskih znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U društvu koje je preplavljeno informacijama, korisnici često pribjegavaju načinima kojima će uštedjeti vrijeme, a istovremeno doći do potrebne, relevantne informacije. Studentice su u svom istraživanju nastojale pokazati učinkovitost alata za prevođenje i sumiranje. Nakon testiranja nekolicine alata tematski različitim člancima, najveću učinkovitosti pokazali su Google Translate i SweSum, jer su tekstovi koji su nastali kao rezultat obrade i dalje zadržali ključne informacije originalne inačice, odnosno odgovarali na pitanja tko, što, kada, gdje i zašto.

Nakon njih, izlaganje je održao profesor masovnih komunikacija iz Katara, Nishan Rafi Havandjian. Svojim izlaganjem pod nazivom Medijska pismenost u Dohi, Katar: Unapređenje kritičnih vještina digitalno spojene multikulturalne publike ukratko je predstavio obrazovni sustav u Kataru i odnos prema medijskoj pismenosti. Naglasio je kako većina nastavnika i profesora nije upoznata s tim konceptom, što se nastoji promijeniti treninzima medijske pismenosti koje u školama organizira neprofitna organizacija Doha Centre for Media Freedom. Izlaganje nije bilo jednostavno pratiti budući da je izlagač nekoliko puta prekidao svoju prezentaciju. Na kraju izlaganja slušateljima je prikazao kratak dokumentarac o medijskog pismenosti u Kataru, ali nažalost na arapskom jeziku i bez prijevoda na engleski ili hrvatski. 

Predzadnje izlaganje Koncept očuvanja nematerijalne kulturne baštine Slavonije, Baranje i Srijema – s gledišta digitalizacije, obrade, čuvanja i širenja zvuka, slike i oblika održao je Vjekoslav Glazina, viši asistent na Strojarskom fakultetu u Slavonskom Brodu. U svojem je izlaganju predstavio istoimeni projekt kojem je cilj očuvanje nematerijalne kulturne baštine Slavonije, s naglaskom na jezične varijante koje nalazimo na tom području, a čiji se broj govornika sve više smanjuje iseljavanjem u urbane sredine. Zaključio je kako je nužno stvoriti digitalni model koji će dokumentirati i na taj način očuvati dijalekte koji izumiru. 

Posljednja izlagačica, književnica Lidija Dujić, jedina je koja je u skromnih 15 minuta izlaganja jasno i koncizno predstavila svoj rad Karnevalizacija javnog diskursa: pučkim performansom na političke parabole. Dujić kroz pojmove performativnosti i karnevalizacije, koje preuzima od autora kao što su Bakhtin, Austin, Butler i Searle, promatra izmjenu replika u političkom diskursu, zaključujući kako je i sama politika vrsta teatra. Posebno je zanimljiv njezin osvrt na političare, s naglaskom na premijera Milanovića, koji svojim “do sad neviđenim metaforama na narodom jeziku” podupire tezu o teatralnosti političkog diskursa. Upravo takvu komunikaciju Dujić dovodi u vezu s medijskom (ne)pismenošću te kao njezinu posljedicu navodi uskraćivanje traženih odgovora, budući da se u njoj, zanemarujući primatelja, pošiljatelj promatra ujedno i kao kraj komunikacije.

Iako tematski vrlo zanimljiv i informativan, bilo je nemoguće ne uočiti neke nedostatke ovog panela. Zbog bezizražajne dikcije govornika, tehničkih poteškoća tijekom prezentiranja, kao i nespretnog manipuliranja danim vremenom, izlaganja su djelovala nepripremljeno te nisu na jezgrovit način davala uvid u problem koji obrađuju. Iznimka od ovoga u potpunosti je Lidija Dujić čija je dinamika nastupa jednostavno pozivala na slušanje. Osim govornika, nepripremljeno je djelovala i jedna od voditeljica panela – najavljujući izlagače, nije znala izgovoriti imena stranog sudionika, dok je ostale čitala nerazgovjetno i rezignirano, što je djelovalo gotovo uvredljivo. 

Različiti pristupi i istraživanja predstavljeni na ovoj konferenciji zasigurno su pružili uvid u status i dinamiku razvoja medijske pismenosti u različitim zemljama, ali program konferencije svakako je mogao biti podijeljen u tematske cjeline s obzirom na specifično područje ili pristup s kojih se promatra ovaj koncept. Panel koji smo odslušali nije imao tematsku nit koju su dijelila pojedina izlaganja – ona ni na koji način nisu upućivala ili nadopunjavala jedno drugo te bi djelovala puno smislenije da su bila uklopljena u zasebnu tematsku cjelinu. Svejedno, unatoč nedostatku sažetosti i elokvencije, odslušani panel pružio je uvid u različite aspekte svakodnevne komunikacije u kojima je medijska pismenost neophodna kako bismo se obranili od zagušujućeg sadržaja, a pažnju usmjerili onome koji će pridonijeti našem individualnom i socijalnom razvoju. 

Na Znanstveno-učilišnom kampusu Borongaj održan je simpozij koji šestu godinu zaredom organiziraju Udruga studenata komunikologije i novinarstva Komuna i Odjel komunikologije Hrvatskih studija, a tema ove godine bila je cenzura. U sklopu simpozija održana su predavanja Andreje Žapčić (gong.hr), Gordane Vilović (FPZG) i Nataše Škaričić (Slobodna Dalmacija), kao i predavanja studenata komunikologije te panel rasprava Medijska sloboda u Hrvatskoj na kojoj su sudjelovali novinari i urednici iz više domaćih medija.

Predavanje Nataše Škaričić naslovljeno Cenzura i novinarska autonomija bilo je posvećeno ocrtavanju statusa cenzure u medijima kao i pozicije profesionalnih novinara u domaćem kontekstu. Predavanje je započeto davanjem kraćeg pregleda povijesti cenzure kao “alata” koji je od šesnaestog stoljeća naovamo nezaobilazna točka u promatranju javne sfere i protoka informacija. Odnosno, cilj je bio prikazati kako je cenzura od svojih ranih dana služila očuvanju dominantnih društvenih i političkih paradigmi, povezanih s institucijama države i Crkve, dok današnja cenzura prije svega proizlazi od straha od informacija i pada profita medijskih kuća.

U osvrtu na situaciju u domaćim medijima, Škaričić je prije svega istaknula kako se jedan od uzročnika problema može naći u slaboj demokratskoj tradiciji na ovim prostorima, koju je povezala s nekadašnjim kaznenim djelom verbalnog delikta koje i danas ima svoj nastavak u kaznenom djelu sramoćenja. Ta nepovoljna zakonska regulativa dodatno je pomognuta i evidentno slabim poznavanjem radnih i profesionalnih prava od strane samih novinara. U daljnjem ocrtavanju problema, istaknula je da nije zanemariva činjenica da je tržišno orijentirano novinarstvo uvelike pomoglo nepovoljnom statusu slobodnih informacija i poziciji samih novinara, budući da komercijalni mediji zauzimaju ogroman dio tržišta, dok javni medijski servisi naprosto ne obavljaju svoju dužnost. 

Prema Škaričić, upravo je u radu komercijalnih medija najočitiji zamah koji cenzura ima danas, jer je očito da se zbog monopola koji komercijalni mediji drže nad informativnom sferom pojavljuje kontrola nad time koje će informacije dospjeti u javnost, što je izravno povezano s iznimno jakom vezom samih medija i političkih elita. U potkrepljivanju te tvrdnje navela je primjere afera u koje su izravno bili povezani predstavnici državnog vrha u posljednjih 10 godina, kako u slučaju Sanader, tako i u slučaju smanjivanja PDV-a izdavačima u trenutnom mandatu Kukuriku koalicije. Zasebno je izdvojena i već poznata izravna komunikacija s najvišim državnih dužnosnicima kada su u pitanje političke teme iznimne važnosti, koje se redovito objavljuju u medijima bez jasno naznačenog autora ili izvora.

U razmatranju medija koji su “ispod radara” i koji bi se mogli oduprijeti izravnoj cenzuri, Škaričić je istaknula da internetski portali i alternativni novinski mediji ne mogu adekvatno ispunjavati ulogu svojevrsnog javnog servisa zbog neodrživosti poslovnih modela, odnosno bez jakih državnih potpora. Kao alternativni model održavanja tih medija na životu spomenut je primjer izravnog financiranja od strane članova, odnosno čitatelja. No, za razliku od većih europskih zemalja, u lokalnom kontekstu i više je nego jasno da je nedovoljna tiraža prepreka koja takav model financiranja čini nemogućim.

U zaključku predavanja Škaričić je naglasila da je cenzura ipak neodvojiva od suvremenih medija i da joj se u najmanju ruku ne bi trebalo čuditi, a niti je smještati isključivo u lokalni kontekst. Prema njoj, oblici cenzure nisu više toliko očiti i grubi da bi izazvali “neku jasnu i decidiranu reakciju koja bi izazvala neki dijalektički odnos, kojim bi se došlo do rješenja”, već je prema sadašnjem trendu jasno da se neko sistemsko rješenje teško može očekivati. Izrazila je mišljenje da novinarstvo u konačnici ipak ovisi o inicijativi novinara i njihovoj sposobnosti da manevriraju tim “neprohodnim prostorom”, zadržavajući skepsu o krajnjim rezultatima tih napora.

Početak simpozija najavljen je za 10 sati predavanjem Hajrudina Hromadžića naslova Socijalno-povijesni konteksti i političko-ekonomski efekti novih medija. Slijedi predavanje Novi mediji-novi izazovi Mate Brautovića s Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku i autora knjige Online novinarstvo. Ksenija Žlof, direktorica odjela za odnose s javnošću Croatia Airlinesa održat će predavanje Predodžba novinara o važnosti društvenih mreža u proizvodnji medijskih sadržaja. 

U program su uključeni i radovi studenata, tako će na simpoziju izlagati Azra Imširović s temom Položaj i uloga portala među online medijima, Andrea Rakela s Kako novinari koriste društvene medije te Filip Denžić s Monitoring kriznih stanja u odnosima s javnošću.

Simpozij će završiti panel raspravom na temu novih medijskih zanimanja Trendovi, perspektive i transformacija medijskog tržišta na kojoj će sudjelovati Domagoj Bebić s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, Nebojša Grbačić suosnivač Woohoo.hr platforme za promociju handmade kulture i magazina do!ts, Saša Fišter suosnivač ZIMO digital-a i Davor Runje, jedan od osnivača tvrtke Drap, a raspravu će moderirati Daria Marjanović s HRT-a.

U sklopu popratnog programa bit će organizirana izložba fotografija i najboljih studentskih radova odabranih na natječaju u sklopu simpozija te izložba Najbolje od virala.

Raspored izlaganja i ostale informacije dostupne su na istaknutom linku. 

KP / Komuna 

Studenti su ovim simpozijem odlučni pokazati da su mediji samo sredstvo koje je uz dozu svijesti o njihovoj važnosti, moguće pozitivno oblikovati. Ove godine, u suradnji s Odjelom komunikologije Hrvatskih studija, na simpoziju koji će biti održan povodom svjetskog dana medija 3. svibnja, gostovat će niz predavača koji djeluju u području odnosa s javnošću. 

U sklopu ovog simpozija medijskih kultura, studenti komunikologije s Hrvatskih studija izložit će tri rada na temu komunikologije i medija. Radovi ostalih studenata  zagrebačkog sveučilišta biti će izloženi u auli knjižnice Hrvatskih studija.

Izvor: Komuna