Iz Ministarstva tako pratimo pozivanje na novi Zakon koji će riješiti financiranje plaća za zaposlene na projektima odabranim za financiranje javnih potreba u kulturi, potom najavu zakonodavnih aktivnosti kako bi se deset ključnih zakona uskladilo s nepostojećim Zakonom o euru, pa onda i odluku o pokretanju postupka izrade Nacionalnog plana razvoja kulture i medija za razdoblje od 2022. do 2027. godine, ključnog strateškog dokumenta polja kojim upravlja Ministarstvo kulture i medija. Naposljetku, Zakon o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi podnesen je na javno savjetovanje 11. veljače 2022, baš usred roka za odabir radne skupine za izradu Nacionalnog plana, odnosno bez prethodne analize stanja sektora te strategije njegova razvoja u predstojećem razdoblju.

Javno savjetovanje o prijedlogu Zakona bilo je otvoreno do 14. ožujka 2022, a s obzirom da je izostao participativni proces njegove izrade, savezi udruga civilnog društva u području kulture sami organiziraju javnu raspravu o prijedlogu Zakona. Cilj rasprave koja je održana usred javnog savjetovanja bio je upravo inicirati proces analize prijedloga Zakona, uz ključno sudjelovanje onih na koje novi Zakon direktno utječe. Zaključci s tribine nedvosmisleno su ukazali na potrebu povlačenja zakona iz procedure kako bi se, primarno, odvojio sadržaj javnog financiranja kulture i kulturnih vijeća od upravljanja javnim ustanovama u kulturi, te kako bi se zakon u pogledu rokova, kriterija i nadležnosti doradio i prilagodio stvarnim potrebama kulturnih aktera i šire kulturne zajednice. U samo javno savjetovanje došao je 451 komentar: prihvaćena su 42 komentara, djelomično prihvaćeno 40, nije ih prihvaćeno 120, a primljeno na znanje čak 249.

Dva tjedna kasnije, sa sjednice Vlade RH 27. travnja, Nacrt prijedloga Zakona upućen je na prvo čitanje u Sabor. Kao što su u priopćenju istaknuli savezi koji su organizirali jedinu javnu raspravu o prijedlogu Zakona, “upitno je za koga i zašto se ovaj Zakon donosi imajući na umu da ne donosi ključne, sistemske i toliko nužne promjene za područje kulture”. Naveli su i da posebno zabrinjava to što Zakon koji je uskoro na čitanju u Saboru donosi izmjene stavki koje u nacrtu nakon javnog savjetovanja nisu bile ni predviđene. Točnije, “propisuje da vijeća izabrana po starom Zakonu o kulturnim vijećima i nakon donošenja novog Zakona ostaju u mandatu. S obzirom na to da je, kako ističe Ministarstvo, osnovni razlog za donošenje novog Zakona promjena obuhvata kulturnih vijeća i izmjena njihovih naziva, aktualni članovi vijeća zaista nemaju temelj za ostanak u mandatima”. Razlog tomu možda se krije u izradi Nacionalnog plana razvoja kulture i medija za razdoblje od 2022. do 2027. godine, čiji su članovi radne skupine, osim zaposlenika Ministarstva, upravo predsjednici kulturnih vijeća koje je odabrala sama ministrica.

Zakonodavna procedura Sabora RH nalaže da se prije rasprave na plenarnoj sjednici prijedlog zakona uvrsti na dnevni red sjednice matičnog tijela i Odbora za zakonodavstvo, kako bi se ta radna tijela izjasnila o svim elementima prijedloga zakona, kao i o njegovim ustavnim osnovama. U slučaju prijedloga Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi, sjednica matičnog radnog tijela, Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu na kojemu je prijedlog trebao biti raspravljen, inicijalno je zakazana 5. svibnja. Ipak, sjednica nije održana, već je rasprava ovog Odbora, kao i Odbora za zakonodavstvo odgođena za 12. svibnja – isti dan, gotovo isti sat, kada je predviđena i plenarna saborska rasprava.

Procedura redovnog procesa rasprave o prijedlogu zakona predviđa dva čitanja zakona, pri čemu prvo čitanje obuhvaća, redom: uvodno izlaganje predlagatelja, opću raspravu o prijedlogu zakona, raspravu o pojedinostima koja uključuje i raspravu o tekstu prijedloga zakona, raspravu o stajalištima radnih tijela koja su razmatrala prijedlog, kao i donošenje zaključka o potrebi donošenja zakona. Zakazivanje istodobnih rasprava na odborima i na plenarnoj sjednici dovodi u pitanje smislenost i kvalitetu saborske rasprave u kojoj se prvo čitanje prijedloga Zakona odvija kada i sjednice Odbora čija su stajališta predmet te iste rasprave.

Ovakvo se odrađivanje procedure – ili njezino izigravanje – doima dosljednim s obzirom na dosadašnji tijek donošenja novog Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi, od kojeg ministrica, po svemu sudeći, nema namjeru odustati.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura na prekretnici koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

“Nastavno na raspravu o prijedlogu Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi održanu 8. ožujka u organizaciji Saveza udruga Klubtura, Operacije grad i Mreže društveno-kulturnih centara DKC-HR te na završeno javno savjetovanje, Ministarstvo kulture i medija RH krajem travnja objavilo je izvještaj s provedenog savjetovanja, a Zakon se trenutno nalazi pred čitanjem u Hrvatskom saboru.

Usprkos uspješnom i širokom odazivu kulturnih aktera na javno savjetovanje: struke, kulturnih radnika i organizacija civilnoga društva, koji su uputili više od 460 komentara na prijedlog Zakona, njegov konačan oblik nije bitno promijenjen. Komentari iz kulturnog sektora usmjereni na povlačenje Zakona i provedbu uključivog procesa sa svim akterima nisu prihvaćeni, a usvojen je tek manji broj izmjena.

Zakon koji je upućen u proceduru i dalje ne prepoznaje kako javne ustanove u kulturi, odnosno kulturni centri, trebaju imati odvojen i objedinjen zakon kojim će se, između ostaloga, prepoznati demokratizacija upravljanja i vitalna važnost kulturne infrastrukture. Ovako je kronična zanemarenost kulturnih centara dobila i zakonski pečat. Kulturna vijeća novim Zakonom ostaju u svojoj slabašnoj institucionalnoj poziciji bez mogućnosti da u ključnim pitanjima, kao što je dodjela sredstava, ostvaruju utjecaj na konačne iznose za predložene programe. Ostaje otvoreno i pitanje koliko će transparentan i uključiv biti proces izrade pravila i kriterija dodjele prostora za kulturne aktivnosti. Kao što smo bili naglašavali i tijekom javne rasprave, upitno je za koga i zašto se ovaj Zakon donosi imajući na umu da ne donosi ključne, sistemske i toliko nužne promjene za područje kulture.

Posebno zabrinjava da Zakon koji je uskoro na čitanju u Saboru donosi izmjene stavki koje u nacrtu nakon javnog savjetovanja nisu bile ni predviđene. Točnije, propisuje da vijeća izabrana po starom Zakonu o kulturnim vijećima i nakon donošenja novog Zakona ostaju u mandatu. S obzirom na to da je, kako ističe Ministarstvo, osnovni razlog za donošenje novog Zakona promjena obuhvata kulturnih vijeća i izmjena njihovih naziva, aktualni članovi vijeća zaista nemaju temelj za ostanak u mandatima.

Uz zatvoren i polustrukturirani proces izrade koji je obilježio donošenje ovog Zakona, važna tema za budućnost je i zabrinutost za moguće načine i posljedice njegove primjene. Posebice zabrinjava ako se isti proces preslika na aktualnu izradu Nacionalnog plana razvoja kulture i medija od 2022. do 2027. godine, Plana koji je trebao prethoditi Zakonu, a koji je po svemu sudeći udaljen od očiju javnosti i šireg kulturnog ekosustava”, poručuju potpisnici i najavljuju nastavak praćenja usvajanja ovog Zakona, kao i njegovu primjenu.

Matični Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu raspravit će Prijedlog Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi na sjednici u četvrtak, 5. svibnja nakon čega se očekuje njegovo uvrštavanje u dnevni red plenarne sjednice.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura na prekretnici koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Daleko od očiju javnosti, unatrag nekoliko godina počeli su pregovori oko Transatlantskog sporazuma o trgovini i investicijama (TTIP) između SAD-a i Europske unije te oko Sveobuhvatnog ekonomskog i trgovinskog sporazuma (CETA) između Kanade i EU-a. Radi se o dvama transatlantskim trgovinskim sporazumima čiji je cilj podčinjavanje država i društava s obje strane Atlantika interesima krupnog kapitala. Drugi predloženi ugovor nastao inicijativom SAD-a, a u koji su uključene Europska unija i još 23 druge zemlje koje zajedno čine dvije trećine globalnog BDP-a, poznatiji je kao TISA (Trade in Services Agreement). Tijek pregovora i sadržaj ugovora bili su tajni do lipnja 2014. godine kada je WikiLeaks objavio sadržaj dodataka na ugovor, a u srijedu, 3. lipnja, objavljeno je još 17 tajnih dokumenata.

Transatlantskim sporazumom o trgovini i investicijama (TTIP) uvode se liberalniji standardi radnog prava, zaštite podataka, financijske regulacije i zaštite okoliša. Posebno je problematičan institut rješavanja sporova između investitora i država, tzv. ISDS (investor-to-state dispute settlement process) koji omogućava stranim, no ne i domaćim korporacijama, tužbu zbog propuštene koristi i naplatu štete ukoliko država članica Unije donese zakone ili regulatorne standarde koji mogu utjecati na smanjenje profita korporacije. Odluku donosi arbitraža, paralelni pravni sustav koji zaobilazi postojeće pravne mehanizme i sudove EU. Dokumentacija arbitraža nije javna, a naknadu štete korporacijama isplaćuju građani, porezni obveznici.

Krajem svibnja, 21 saborski zastupnik podnio je interpelaciju o ulozi Vlade u postupku pregovora Europske unije i SAD-a o sklapanju Partnerstva za transatlantsku trgovinu i ulaganja (TTIP). Njome su zatražili da Vlada Republike Hrvatske u roku 30 dana Hrvatskom saboru dostavi cjelovito izvješće o aktualnom statusu pregovora o TTIP-u, da zauzme jasno, nedvosmisleno i aktivno stajalište da TTIP spada u kategoriju “mješovitih ugovora” koji nakon zaključivanja podliježe ratifikaciji u Hrvatskom saboru, da se pred svim tijelima Europske unije ovlaštenima za pregovaranje, zaključivanje i potpisivanje TTIP-a bez odgađanja založi za potpuno uklanjanje oznaka tajnosti s pregovora o TTIP-u te da u roku od četiri mjeseca Hrvatskom saboru dostavi nezavisnu studiju utjecaja TTIP-a na hrvatsko gospodarstvo, pružanje javnih usluga, društvene odnose, javno zdravstvo i zaštitu okoliša.

Na sjednici Vlade u srijedu, 3. lipnja, premijer Zoran Milanović ocijenio je kako je to pogrešna tema jer pregovori, koji su u interesu Hrvatske, sadrže brojne osigurače koji omogućavaju nadgledanje tog procesa. Dodao je da je Hrvatska mala država koja jedino može prosprerirati uz otvorenost, vanjsku trgovinu, a u postupku pregovora vodit će se računa o svim bitnim pitanjima, javlja Hina.

Vlada ističe da snažno podržava pregovore za sklapanje TTIP-a jer se radi o konkretnoj prilici da EU i SAD stvore najveći prostor slobodne trgovine na svijetu. Odbor za europske poslove Hrvatskog sabora na tematskoj je sjednici još 17. srpnja 2014. raspravljao o stanju pregovora o TTIP-u. Bilo je to prvo i do današnje sjednice posljednje izjašnjavanje tijela vlasti u vezi s problematikom ugovora. Članovi Odbora pozvali su tada javna tijela na izradu detaljne analize očekivanih utjecaja takvog sporazuma na hrvatsko gospodarstvo, da bi gotovo godinu dana po tom pozivu Vlada izjavila da je pokrenula proces izrade studije utjecaja TTIP-a na hrvatsko gospodarstvo, društvene odnose i zaštitu okoliša nakon čije će izrade biti provedena široka javna rasprava o pregovorima. Potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić pritom je istaknula da studija ne može biti precizna jer još nisu jasni svi parametri ugovora. 

Međutim, u konačnom prijedlogu zakona pojavila se odredba o izuzeću vjerskih zajednica od obveze financijskog izvještavanja o ukupnim  prihodima. Na njih se – za razliku od svih drugih obveznika zakona uključujući i političke stranke – odnosi samo obveza izvještavanja o trošenju proračunskih sredstava. Ova odredba o izuzeću nije postojala u prijedlogu zakona u prvom čitanju o kojem je raspravljao Sabor, već je preuzeta iz jednog od radnih nacrta zakona koji čak nije bio upućen ni na Vladu. Platforma 112 ističe da se u priloženom izvješću o provedenoj javnoj raspravi, kao i u izvješćima saborskih odbora, ne nalazi uporište za ovo izuzeće vjerskih zajednica. 

U praksi, ovo izuzeće znači da sav novac vjerskih zajednica iz privatnih i međunarodnih izvora uopće neće biti predočen javnosti i mjerodavnim institucijama financijskog nadzora. Ovim izuzećem država vlastitim građanima koji su i svojim donacijama, a ne samo putem proračuna, financirali određenu vjersku zajednicu onemogućuje pravo uvida u način trošenja njihovog novca i time legalizira financijsku sivu zonu, razmjera više milijardi kuna godišnje, koja predstavlja i koruptivni rizik pranja novca.

Pred izglasavanje Zakona o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija, Platforma 112 poslala je apel zastupnicima i zastupnicama Hrvatskog sabora da ulože amandman na konačnu verziju zakona: “Podsjećamo da čak 83 posto građana koji se većinom deklariraju kao katolici smatraju da bi Katolička crkva trebala objavljivati financijske izvještaje o svim svojim prihodima i rashodima, uključujući i milodare. Podsjećamo i na to da je Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica, NN 83/02, 72/13 iste definira kao neprofitne i ne navodi nikakve iznimke ili specifičnosti vezane uz obveze financijskog izvještavanja, dok je dužnost Katoličke crkve da poštuje zakone o financijskom poslovanju eksplicirana i u Ugovoru između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima (NN18/98) te ponovljena u Izvješću Državne revizije za 2010”.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Dostupnost javnih dobara u demokraciji koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

M.M. / Platforma 112

Nakon promjene Ustava pred pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji, Hrvatski sabor nije do danas poduzeo odgovarajuću inicijativu za usklađivanje ustavnog i zakonodavnog okvira za raspisivanje referenduma. Posljedica je tog propusta nedorečenost i manjkavost zakonodavnog okvira u vidu nejasnih odredbi ili njihova odsustva. Stoga je 2. listopada Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskog sabora otvorio javnu raspravu o Nacrtu prijedloga zakona o referendumu.

Osnovna pitanja koja se uređuju ovim Prijedlogom odnose se na utvrđivanje postupka raspisivanja i provedbe referenduma. Posebno je određeno da se na referendumu ne mogu donositi odluke koje bi ugrozile vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske propisane Ustavom Republike Hrvatske, odluke koje bi bile suprotne načelu nadređenosti pravnih akata Europske unije, odnosno za lokalni referendum, odluke koje bi bile suprotne Ustavu Republike Hrvatske, pravnim aktima Europske unije i zakonu.

Pravo sudjelovanja u postupku odlučivanja na državnom referendumu imaju svi hrvatski državljani s navršenih 18 godina koji imaju opće i jednako biračko pravo, bez obzira na njihovo prebivalište. S obzirom da je Ustavom Republike Hrvatske još od 2010. utvrđen jedinstveni kriterij da se na referendumu odlučuje većinom birača koji su pristupili referendumu, sada se ista odredba upisuje u Zakon. Rok za prikupljanje potpisa birača je 30 radnih dana, za razliku od dosadašnjih 15.

O potrebi da se zatraži raspisivanje lokalnog referenduma na prijedlog birača, u jedinici lokalne samouprave u kojoj živi manje od 10.000 birača treba se izjasniti 20 posto birača, u jedinici lokalne i regionalne samouprave u kojoj živi više od 10.000, a manje od 100.000 birača – 15 posto birača, dok se u jedinici lokalne i regionalne samouprave u kojoj živi više od 100.000 birača treba izjasniti 10 posto birača. 

Također, ovim Prijedlogom propisuju se uredi državne uprave kao mjesta za izjašnjavanje birača o potrebi raspisivanja referenduma. Naime, predlagatelj je uređujući odredbe ovoga Prijedloga imao u vidu novi ustroj državne uprave u Republici Hrvatskoj: umjesto 20 ureda državne uprave Republika Hrvatska će ih imati 5, a u cilju olakšavanja izjašnjavanja birača o potrebi raspisivanja referenduma, predviđeno je i da se ono organizira putem sustava e-Građani.

Važećim je Zakonom o referendumu određen vremenski period od godinu dana nakon kojeg odluku donesenu na referendumu nadležno tijelo može promijeniti, a sada je taj rok produžen na dvije godine. Isti takav rok propisuje se i u situaciji kada bi netko tražio ponovno raspisivanje referenduma o temi koju su građani prethodno odbili na referendumskom izjašnjavanju.  

Nacrt prijedloga Zakona o referendumu potražite ovdje, a u javnu raspravu uključite se do 2. studenog. U prethodnoj su rečenici linkani svi potrebni materijali zbog nepregledne i nejasne službene stranice Hrvatskoga sabora. Materijali se nalaze u sredini desnoga stupca stranice.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Dostupnost javnih dobara u demokraciji koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Stoga traže da Hrvatski sabor uputi Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti referendumskog pitanja za koje je inicijativa U ime obitelji prikupila dovoljan broj potpisa.

“Sama činjenica da se u Ustav ove Republike želi unijeti odredba po kojoj bi jednoj skupini ljudi unaprijed bilo zabranjeno nešto što je dopušteno drugoj skupini ljudi, očigledan je dokaz da ona zadire u samu srž ljudskih prava i demokracije u Hrvatskoj. Većina ne smije i ne može odlučivati o pravima manjine. To je nepravedno, ali i opasno. Ako danas dopustimo da se glasa protiv jedne skupine ljudi – lezbijki, gejeva, biseksualnih i transrodnih osoba – tko nam jamči da sutra na red neće doći neka treća skupina?”, navedeno je u pismu.

Otvoreno pismo u cjelovitom obliku možete pronaći ovdje te se slanjem istoga Hrvatskome saboru i klubovima zastupnika i zastupnica uključiti u kampanju.

Izvor: Zagreb Pride

Naime, gostovanje Judith Reisman najavljeno za 31. siječnja u 11 sati u dvorani Ivana Mažuranića, zapravo je predavanje naslovljeno Iskustvo spolnog odgoja u SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu. Centar ističe: ”Dr. sci. Reisman poznata je širom svijeta po svojim diskriminatornim i krajnje homofobnim stavovima te smatramo kako Hrvatski sabor nije primjereno mjesto za održavanje takvog predavanja. Smatramo kako takav čin obeščašćuje Zakon o suzbijanju diskriminacije. Uz to, ostaje posve nejasno zašto dr. sci. Reisman uopće drži predavanje na tu temu, iako ona sama nije sudjelovala u implementaciji niti kreiranju spolnog odgoja niti u Sjedinjenim Američkim Državama niti Ujedinjenom Kraljevstvu. Uzevši u obzir te činjenice, ne dolazimo do niti jednog drugog zaključka osim kako dr. sci. Reisman dolazi širiti netoleranciju među građanima i građankama Republike Hrvatske i njihovim izabranim zastupnicima”.

Isti su zahtjev predsjedniku Sabora uputili i građanska inicijativa Glas razuma – Pokret za sekularnu Hrvatsku, udruge David i Protagora, Centar za građansku hrabrost, Građanska Akcija i građanska inicijativa Nisam Vjernik. U međuvremenu, predsjednik je Sabora otklonio nadležnost za organizirano gostovanje, a objavljeno je da će Reisman u Saboru ugostiti Klub zastupnika HDZ-a.

KP

Dvadeset i osam nevladinih udruga i aktera civilnog društva poslalo je javni Apel Hrvatskom saboru i Vladi Republike Hrvatske za uspostavu vjerodostojnosti javne funkcije HRT-a. Motivirani nedavnim događajima na HRT-u, kao i dugogodišnjom praksom upravljanja ovim javnim servisom, nevladine udruge su u poslanom tekstu od najviših tijela vlasti jasno zatražili preuzimanje odgovornosti za budućnost nacionalne radiotelevizije.

Konkretno, zatražili su hitno provođenje nadzora nad kvalitetom upravljanja i programskog rukovođenja HRT-om, utvrđivanje odgovornosti i sankcija, pokretanje nužne smjene vodstva te postupka revizije Privremenog ugovora između Vlade RH i HRT-a i Plana restrukturiranja HRT-a. Ovaj apel upućen je na javnoj raspravi naslova Apel za HRT, kako uspostaviti vjerodostojnost javne funkcije HRT-a, koja se održala 16. siječnja u Novinarskom domu u Zagrebu. Okrugli stol i rasprava zamišljeni su kao početak konstruktivnog dijaloga između uprave HRT-a, novinara, predstavnika vlasti i civilnog društva, kako bi se identificiralo stanje i otvoreno suočilo s gorućim problemima javne televizije. 

Dva su načina gledanja televizije u Hrvata. S tim ne mislim na gledanja stranih programa nego domaće produkcije. Da dočaramo o čemu se radi, opisat ćemo jednu bezazlenu situaciju u kojoj dva relativno normalna lika gledaju zasjedanje Sabora na temu HRT-a. Na ekranu je uvaženi zastupnik Franjo Arapović koji sav sentimentalan pokušava složiti suvisli govor o tome kako on svojoj maloj kćerkici mora objašnjavati tko je bio Franjo Tuđman jer joj HRT servira sasvim krivu sliku pa ispadne da je ovaj napadao Bosnu, da je imao bizarne ideje o miješanju kostiju zločinaca i žrtava iz drugog svjetskog te da je kriv za genijalno izvedenu privatizaciju.

Dva lika koja to gledaju reagiraju na sljedeći način. Prvi umire od smijeha, a drugi samo u jednom momentu provali: «Ja… ja ne mogu više, ja ću se iselit iz ove države!» Nas u ovom tekstu zanima taj prvi koji umire od smijeha. On i njemu slični, pored ovakvog programa, u ovoj zemlji naprosto uživaju. Kakav Monty Phyton, kakvi Nadrealisti? Nema te satire koja može nadmašiti naš Sabor sa zastupnicima poput Franje Arapovića ili Mirka Cro-cop Filipovića. Da ne spominjemo «Otvoreno» s Hloverkom u ulozi voditeljice, ili «U sridu» Nova-TV s Ivkošićem i Čulinom u ulozi komentatora društvenih fenomena.

Idemo redom s antologijskim momentima. Prvo, naravno, uvaženi zastupnici. Na antologijskoj sjednici o HRT-u kojoj su nazočili samo zastupnici HDZ-a i par zalutalih ovčica iz oporbe, količina bisera po satu zasjedanja bila je tolika da se i Premijer sutradan osjećao neugodno. Izdvojit ćemo ih samo par -; stanoviti zastupnik HDZ-a tako je nabrajao sve greške koje su se pojavile u TV Kalendaru u zadnjih godinu dana, a posebno ga je pogodila greška u kojoj su autori pogriješili stoljeće vladavine Karla Velikog. Zatim se za riječ javila stanovita uvažena zastupnica koja je ustvrdila da na televiziji manjka opere, na što je uvaženi zastupnik Žužul replicirao da opere ima dovoljno, ali da joj se krivo pristupa. Naime, on kao vrsni psiholog zna da se gledatelj u nešto tako lijepe poput opere ne može uživjeti kad se prenose samo fragmenti nego da treba puštati cijele opere. Cijelu priču dodatno je uzburkao uvaženi zastupnik Kramarić, vrsni književni teoretičar, govorom o medijima u vrijeme postmoderne.

Idemo dalje. A s kim drugim nego s Hloverkom Novak-Srzić i emisijom «Otvoreno» koja bi se, nastavi li ovakvim tempom, uskoro mogla pojaviti na DVD-u te plasirati na strano tržište u vidu humorističnog reality showa. Jedan o zadnjih bisera bila je rasprava na temu slučaja Požega u kojoj su gosti u studiju u roku munja prešli na «Ti», odjebali Hloverku iz koncepcije, ispičkarali se kao da su u birtiji, a sve je završilo najavom tužbe zbog riječi poput «Smeće jedno!» koje su umalo postale uvod u fizički obračun.

Inače, ima ta emisija jedan moment koji obično promakne neiskusnom gledatelju u kojem cijela emisija iz kulturne rasprave na temu pređe u birtijsku svađu. Onda se Hlo uskokodače, počne histerizirati i pokušava doći do riječi, a ovi je ne jebu dva posto pa se dese antologijski momenti poput Ivkošićeve replike tokom rasprave o slučaju Matvejević kad je mrtav hladan na Hloverkino pokušavanje kultiviranja spike, odgovorio sa «Šta ti imaš pričat?!»

Ipak, vrhunac je emisija «U sridu» na Novi koja čak i ljubitelje satire natjera da se osjećaju neugodno. Koncepcija -; prava narodna. S jedne strane su «ozbiljni» gosti poput Pukanića ili Ivkošića, s druge jedan manje ozbiljan, ali se trudi, poput Arijane Čuline, a cijelu priču komentiraju dva lika u ženskim narodnim nošnjama koji su, kao, glas naroda s forama tipa «Bumo spili jednu u to ime.» Onda to izgleda ovako: krene Pukanić s rečenicom poput «Pričao sam nedavno s Premijerom o tome i…», naveže se Ivkošić s pričom o izdaji hrvatskih interesa, Čulina doda kako misli da će u cijeloj priči najgore proći «mali čovjek», a onda se navežu ova dva sa «Bumo spili jednu u to ime».

Dnevnik je, opet, priča za sebe. Uglavnom kad ga vodi Milić pa zabrije na kreativu i «drukčiji pristup» što se manifestira lagano retardiranim komentarima na temu svega i svačega ili još debilnijim humorom. Poput objavljivanja vijesti o potresu u Grčkoj. Ni po čemu to nije bila vijest za Dnevnik osim po snimci s jedne grčke televizije u kojoj se trese cijeli studio zajedno s voditeljem i kamerom. Tako da se vijest svela na Milićev komentar u stilu «Vidi šta se trese.»

A tu je, naravno, i Aleksandar Stanković nedjeljom iza ručka koji kotira, kao, jako zajeban novinar kojeg se, opet kao, sugovornici lagano pribojavaju jer im, još jednom kao, postavlja jako zajebana pitanja. A stvar se svede na sljedeće. U toj, kao, borbi riječima, obično pobijedi inteligentniji. I to je OK, ali postavlja se pitanje kako to da su Ivanković i Marić izišli iz studija kao pobjednici ili, preciznije, kako većina gostiju iz Acinog studija iziđu kao «pobjednici»? Zato što u jednom momentu Aco zabrije na silu. Ostane bez argumenata pa zaglumi birtijskog razbijači i provali stvari poput Ivkošićevog «Šta ti imaš govorit?» s jedinim ciljem, što bi rekli znalci, da ispadne faca. Makar se zbog toga morao skinuti gol.

Vratimo se sad onoj dvojici likova što gledaju taj program i koji su relativno normalni. Jedan cijelu tu priču više ne može izdržati pa u jednom momentu gasi TV i odlazi u dijasporu ili negdje u Liku gdje se počinje baviti proizvodnjom ekološke hrane ili seoskim turizmom te zabrani gledanje TV-a na cijelom svom posjedu.

Ovaj drugi nastavlja umirati od smijeha i uživati u svakodnevnim i cjelodnevnim biserima kojima ga naš program obasipa. Ako već spada među gledateljstvo koje cijelu ovu priču ne može shvatiti ozbiljno kako mu se ona pokušava predstaviti, logično je zaključiti da je dovoljno inteligentan da mu se servira i neki, po definiciji, satirični program.

Tako dolazimo do «Laku noć, Hrvatska» i problema. Gleda «Laku noć», ali mu ništa tu nije smiješno. Ima tu i dobrih fora, fine zajebancije, ali nikako da mu izmami osmijeh na lice jer je regularni program koji svakodnevno konzumira od njega, na neki način, napravio invalida. Pa mu ne može biti smiješna karikatura Hloverke, kad je žena u originalu već dovoljno urnebesna. Pa mu ne mogu biti smiješni naši političari u mornarskim odijelima kad zapravo broje greške u TV Kalendaru. I tako dalje i tome slično.

«Uljepšavanje lijepog završi na kiču», reče Rambo Amadeus u jednom intervjuu. Što bi onda bilo karikiranje karikature? To bi bio satirični program u Hrvata.