Kako funkcionira sustav stipendiranja studenata u Hrvatskoj imali smo prilike vidjeti nedavno, kada su dvije studentice Akademije dramske umjetnosti ispred zgrade Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta razvile šator i izborile se za donošenje Pravilnika koji će regulirati jasne kriterije i rokove prema kojima se potpore dodjeljuju. Bio je, naime, početak lipnja, isplata već doznačenih stipendija još uvijek nije počela, a studenti su – mahom slabijeg socijalnog statusa, a istovremeno izvrsni u ispunjavanju svojih akademskih obaveza – prisiljeni na poslovično “snalaženje”. Sve to uz činovnički komentar “da šta im se tako žuri”. 

Mada je akademska godina pri kraju, stipendije još uvijek nije dodijelila niti Nacionalna zaklada za potporu učeničkom i studentskom standardu. Natječaj za akademsku godinu 2015/2016. raspisan je tek 13. lipnja, s rokom za prijavu 28. lipnja. Što su studenti imali egzistencijalno činiti u ovih pola godine, kako su se točno trebali “snalaziti” – nije jasno.

Također, s obzirom na iznose stipendija i specijalne kategorije – poput deficitarnih zanimanja, osoba s invaliditetom, nacionalne manjine, djecu smještenu u domove socijalne skrbi ili udomiteljske obitelji, sportaše i glazbenike – sustav javnog stipendiranja u Republici Hrvatskoj nije posebno osjetljiv prema, primjerice, studenti(ca)ma s djecom ili parovima s djecom koji istovremeno redovito studiraju. U Švedskoj se u takvim slučajevima isplaćuje dodatak stipendiji, a Njemačka – uz razvijen sustav djeci prilagođenih prostora na sveučilištima te posebnog smještaja za studente s djecom – ima i jednokratne i višekratne potpore. 

Inicijativa Hrvatska može bolje raspisala je natječaj za stipendiranje upravo studenata i studentica s djecom. Budući da je tijekom organizacije različitih aktivnosti za potporu obrazovnoj reformi od donacija ostalo 12 tisuća kuna, Inicijativa se odlučila na stipendiranje mladih roditelja, redovnih studenata na nekom od javnih učilišta u Hrvatskoj potporom od 1200 kuna mjesečno tijekom deset mjeseci akademske godine 2016’17. Uz dodatne bodove za studente koji studiraju izvan mjesta prebivališta, bave li nekom aktivnošću u zajednici i ukoliko im je partner ili partnerica također student, stipendija će se dodijeliti na temelju prosjeka ocjena posljednje dvije godne u odnosu na prosjek studija, a uvjet za dobitnika ili dobitnicu stipendije je “osmišljavanja javnog događaja, usmjerenog prvenstveno studentima, na temu usklađivanja roditeljskih obveza s obrazovanjem, i/ili studiranjem, u kontekstu reforme obrazovanja” za koji će organizacija pružiti svu potrebnu logističku podršku.

Natječaj je otvoren do 20. srpnja, a rezultati će biti poznati 1. rujna.  

Izložba obilježava recentnu akciju kojom je neformalna grupa dizajnera svojim radovima dala podršku stručnom timu za Cjelovitu kurikularnu reformu i inicijativi Hrvatska može bolje, koja je s istim ciljem 1. lipnja ove godine organizirala masovne prosvjede na koje se odazvalo preko 40 000 ljudi. Osmišljena i realizirana u svega nekoliko dana, akcija koju su pokrenule Iva Babaja i Tatjana Bartaković uspjela je oko sebe okupiti brojne renomirane hrvatske dizajnere i dizajnerice – na poziv ih se odazvalo 30-ak, a još puno više pridružilo joj se tijekom njenog trajanja.

Plakati koji su nastajali tijekom nekoliko dana uoči prosvjeda nosili su poruke o važnosti obrazovanja, kao i o pogubnosti neznanja, o otporu političkim pritiscima na struku u odlukama ključnim za budućnost društva u kojem živimo, ali i o društvenoj odgovornosti i društvenom poslanju dizajna kao profesije. Ti plakati ponijeli su iznimno uspješnu kampanju koja je naišla na sjajan odjek u javnosti, a u konačnici su, preseljeni na transparente, postali i sastavni dio masovnog prosvjeda na glavnom zagrebačkom trgu. Akciju je od prvog trenutka formalno podržalo i Hrvatsko dizajnersko društvo, kao i inicijativa Kulturnjaci 2016, a osmislile su je dizajnerica i prethodna Predsjednica Svjetskog savjeta za dizajn (ico-D) Iva Babaja i dizajn menadžerica Tatjana Bartaković.

U sklopu izložbe bit će predstavljeni transparenti s radovima sljedećih autora: Ivan Antunović, Bachrach&Krištofić, Bruketa&Žinić, Bunch, Davor Bosnić, Matea Bronić, Dejan Dragosavac i Tomislav Medak, Sandro Dujmenović, Hamper (Ivana Vučić & Tom Jura Kaćunić), Izvorka Jurić & Jelena Gvozdanović, Draga Komparak, Marko Koržinek, Dejan Kršić, Igor Mladinović, Šesnić&Turković, Zoran Đukić, Marko Hrastovec, Utorak (Jakov Vilović i Demijan Bačić), Boris Ljubičić, Jelenko Hercog, Marko Cvijetić & Jurica Koletić, Five, Nji3 (Tessa Bachrach, Dina Milovčić, Franka Tretinjak), Igor Manasteriotti, Parabureau, Revolucija, Vesna Horvat i Kitica Kekić, Kombinat (Leo Kirinčić i Mirna Gurdon), Svjetlana Vukić, Sonja Šurbatović i Luka Pervan. Osim njih, u dokumentarnom obliku bit će prikazani odabrani radovi niza drugih autora koji su se priključili inicijativi, kao i fotografije koje svjedoče o samoj akciji i prosvjedu u kontekstu kojeg je održana.

Izložba je otvorena do 5. srpnja.

Hrvatski sabor je propustio ključnu priliku da spriječi štetnu politiku obrazovnih vlasti i usvoji zaključak o obrazovanju kao ključnom nacionalnom prioritetu, dok je Vlada nastavila krajnje neodgovoran odnos prema stručnim radnim skupinama koje su oblikovale proces reforme.

Zbog takvog odnosa prema cjelovitoj kurikularnoj reformi na posljednji nastavni dan ove školske godine inicijativa Hrvatska može bolje dijelila je saborskim zastupnicima svjedodžbe s ocjenom nedovoljan. Nedovoljan iz znanja, sramotno zalaganje i nepopravljivo vladanje te, slijedom toga, izricanje krajnje pedagoške mjere – isključenja – oneraspoložilo je mnoge saborske zastupnike iz pozicije i opozicije: nekako se nisu osjećali odgovornima za propuste čiji je niz nepregledan. Kao vid “potpore”, saborski zastupnici isticali su da i oni imaju djecu, a neki i da su sami učitelji po struci. Ipak ih vlastito iskustvo školovanja i školovanja djece nije spriječilo da sudjeluju u nanošenju direktne štete hrvatskom obrazovnom sustavu i budućnosti mlađih generacija.

Oko 50 tisuća građana i građanki 1. je lipnja upozorilo Vladu i parlament da trebaju imati povjerenja u obrazovne radnike i omogućiti im autonomiju i slobodu u provođenju ključne reforme obrazovanja. Tisuće građana i građanki Republike Hrvatske dalo je podršku ovakvom modelu reforme, izabranom ekspertnom timu te stotinama nastavnika koji su radili, i još uvijek rade, bez ugovora i honorara, na kurikularnim dokumentima. Tisuće građana i građanki jasno je poručilo da više vjeruje svojim učiteljima nego izabranim političarima.

“Nakon prosvjeda smo očekivali da će ova saborska većina, Vlada i nadležno ministarstvo uvidjeti da postoji velika kritična masa građana i građanki koje žele da obrazovanje bude naš nacionalni interes. Očekivali smo da će biti dovoljno politički pametni da stave prijedlog zaključka podrške reformi i ekspertnom timu na izglasavanje. To se nije dogodilo, a u međuvremenu su se dogodila i daljnja obmanjivanja, vidimo da proces ide prema svome kraju. Možemo očekivati samo daljnje odgode i imenovanja cenzora te značajno pogoršanje dokumenata koji su napravljeni”, rekla je Ivana Zanze iz udruge RODA – Roditelji u Akciji. 

Najava ministra Predraga Šustara da će reformu obrazovanja “staviti pod okrilje Ministarstva” direktno je kršenje Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije prema kojoj je za provedbu Cjelovite kurikularne reforme zadužena Ekspertna radna skupina. Zanze kaže da ministarstvo nema mandat donijeti takvu odluku, već da “jedino imaju mandat da razriješe same sebe, a ova reforma i dalje mora ostati izvan dnevne politike. Ovi su saborski zastupnici u posljednjih pet mjeseci pokazali nemar, bahatost, neodgovornost i prezir prema svima nama, prema našoj djeci, njihovoj budućnosti i obrazovanju”. 

Ni jedna dosadašnja reforma koja se provodila pod Ministarstvom nije provedena do kraja niti je zaživjela u punini, nego je štoviše samo opteretila obrazovni sustav. Iako je ministar izjavio kako kurikularna reforma ide dalje, članovi stručnih radnih skupina kažu da im 15. lipnja ističe imenovanje, uz to što je nekim službenicima zaduženim za istu reformu u MZOS-u već istekao ugovor, kao i članovima Agencija. Iz ministarstva nismo uspjeli dobiti očitovanje na ovu problematiku.

Ana Tuškan, glavna tajnica Sindikata hrvatskih učitelja, ističe da je položaj nastavnika u najmanju ruku zanemaren: “Posljednjih se godina položaj nastavnika jako pogoršao, uzeli su nam prava, ne žele nam povećati osnovicu za plaće za šest posto prema sporazumu iz 2009. godine. Tek se nakon toga može planirati daljnje poboljšanje položaja nastavnika. Nastavnici i učitelji ne mogu ostvariti legitimna prava koja nam pripadaju. Sama praksa je neujednačena. Naprimjer, pri utuživanju jubilarnih nagrada, dva su drugostupanjska suda u identičnom predmetu donijela različite odluke. To su stvari koje se ne smiju događati”.

Na pitanje čini li joj se da je ovo kraj ovakvog procesa kurikularne reforme, kaže da se nada da to nije tako. “Želimo da se shvati da je obrazovanje bitno i jedno od najvažnijih područja. Učitelji su ti koji moraju pripremati buduće generacije za život. Sada se javljaju mnogi koji, kad je bio raspisan javni poziv, nisu bili toliko zainteresirani za obrazovanje. Mora postojati dijalog, no oni koji se sada javljaju nisu bili zainteresiirani za to u trenutku kad je nekoliko stotina učitelja odlučilo svoje slobodno vrijeme pokloniti ovoj reformi. Javna rasprava će biti pokrenuta, svi mogu dati primjedbe, ali jednostrano se uplitati u nešto što je određeno Strategijom nije utemeljeno ni u kakvim demokratskim praksama”. 

Ministar Šustar je na dan velikog prosvjeda podrške nastavku kurikularne reforme imenovao Antu Nazora, ravnatelja Memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, za posebnog savjetnika za povijest Domovinskoga rata, uz Davida Smitha postavljenog kao savjetnika za sport i Tomislava Krstičevića postavljenog kao savjetnika za istraživanje i razvoj. “Učitelji su praktičari, znaju što se događa na terenu svaki dan. Znaju koliko su djeca pretrpana, znaju koje stvari nisu potrebne, znaju da treba modernizirati informatiku, da neke stvari treba drugačije raditi, žele da djeci bude bolje u cijelom sustavu. Podjele se rade samo da bi se zatomilo neutralne stručnjake”, smatra Tuškan. 

No, bila je to samo posljednja u nizu dvojbenih i štetnih odluka.

Politiziranje procesa kurikularne reforme dovelo je do ostavke članica i članova Ekspertne radne skupine imenovanih javnim pozivom, odugovlačilo se sa stručnom raspravom, a javna rasprava još nije pokrenuta, te je dovedena u pitanje eksperimentalna provedba u sljedećoj školskoj godini, za što se Vlada obavezala Europskoj komisiji u svom planu Nacionalnih reformi u 2016. godini. U Državnom proračunu za 2016. godinu nisu osigurana odgovarajuća financijska sredstva za provedbu Cjelovite kurikularne reforme, natječaj iz Europskog fonda za regionalni razvoj (ERDF) namijenjen Znanstvenim centrima izvrsnosti nije raspisan, čime su ugrožena radna mjesta mladih znanstvenika, ignorira se provedba Strategije znanosti, obrazovanja i tehnologije čime se ugrožava povlačenje 511 milijuna eura iz Europskog socijalnog fonda u razdoblju 2016-2020 namijenjenih reformi i razvoju obrazovanja, znanosti i tehnologije, posebice reformi strukovnog obrazovanja i cjelovitoj kurikularnoj reformi. Ministarstvo je mjesecima kasnilo s isplatama studentskih stipendija unatoč osiguranim sredstvima za isplatu u državnom proračunu, a nemar oko pokretanja Nacionalne zaklade za potporu učeničkom i studentskom standardu, čija su sredstva također osigurana u Državnom proračunu, direktno je utjecao na socijalno ugrožene obitelji.

Stoga, saborskim zastupnicima, Vladi i resornom ministarstvu – nedovoljan, a građanima – poticaj za daljnje organiziranje.