Pri nastajanju rada, autor Mario Matoković je razmišljao kako bi križiću, tom nevidljivom, ali izuzetno bitnom djeliću podario veći značaj, želeći ga monumentalizirati do uzvišenog nivoa “prave” skulpture. Stoga je motiv križa postao nositelj cijelog rada koji je transponiran na razinu oprostorene ideje. Od konstruktivne, “sporedne” funkcije mali križić je postao osnovni koncept djela i glavni fokus ove prostorno-svjetlosne instalacije.

Viseću instalaciju autor je napravio od mnoštva hrapavih dašćica u formi križa povezanih žicom. No, rad dobiva svoj puni smisao upravo sa snažnim mlazom svjetlosti koja, centralno pozicionirana, dramatično obasjava instalaciju. Rezultat je beskonačan niz začudnih promjenjivih kombinacija refleksija na zidovima u dinamičnoj igri svjetla i sjena. Poput istočnjačkog teatra sjena, Marieva instalacija podsjeća na šumu pomalo bizarnih križolikih formi koje izbliza, zbog žice koja ih omotava, dobiva pomalo neugodne konotacije. Obilazeći oko instalacije, posjetitelj biva uvučen u njenu magiju, intervenira u nju te postaje konstitutivnim dijelom rada koji se svakim korakom pred našim očima transformira, rastače i pretapa u nove forme. Na taj način rad dobiva najrazličitije moguće vizure, ovisno o kutu promatranja i perceptivnoj senzibilnosti posjetitelja. (Iz predgovora Ivane Gabrić)

Otvorenje izložbe je u petak, 18. studenog u 19 sati.