“Svaki je grad nestalna konstelacija načela, predrasuda, iskustava i navika onih koji u njemu žive. Gradovi su mjesta konstantnog ispreplitanja unutarnjeg i vanjskog, privatnog i javnog, organiziranog i kaotičnog; gradovi se rađaju i razvijaju na način kao što to čine živi organizmi – od jedne nastambe do čitavog urbanog sustava, stoga ih možemo sagledati kao izvanjske projekcije ljudskog identiteta. Bilježenje gradova istovremeno je i bilježenje vremena, u kojemu čovjek i grad čine jedno biće stalno podložno promjenama. 

Upravo su gradovi glavni akteri slikarskog ciklusa Hommage gradovima Europe Marine Fernežir, koji kontinuirano nastaje od 2013. godine, kada je Hrvatska postala dijelom velike europske nadnacionalne zajednice. Ulazak Hrvatske u Europsku uniju nije samo promijenio lice gradova primjenom novih zakonodavnih ‘momenata’, protokom kapitala i radne snage, već je i postavio pitanja očuvanja vlastitog i prihvaćanja novog identiteta u naše poznate navike i sitnice kojima gradimo svakodnevicu. 

Marina je slikarsku vještinu gradila višegodišnjim kopiranjem djela starih majstora kako bi sigurnost i lakoća ruke napravili mjesta slobodi i promišljanju o datostima koje nosi pripadnost mjestu te transformaciji doživljenoj kroz rezidencijalne boravke u Belgiji (Glo art umjetnička rezidencija) i Poljskoj (Leonardo da Vinci program). Obogaćena unutarnjim impulsima, ruka je zabilježila ono što je oko vidjelo. Osim supremacije jakih boja i kontrasta, koji ostaju centar likovnog odabira umjetnice, dinamika na pojedinim djelima postignuta je gomilanjem linija različite debljine i energije kojima se stvara dojam uzbibanosti na granici apstrakcije i figuracije, dok se štafažnom prisutnošću likova postiže uslojenost planova i dominacija grada kao glavnog elementa u građenju ličnosti. 

Tijekom rada na projektu posvećenom gradovima Europe, Marina je svaki grad prihvatila kao svoj utoliko što se svakom gradu trebalo prilagoditi i učiniti ga svojim. 

Istovremeno, Marina želi pokazati i svu snagu pripadnosti Hrvatske zapadnoj civilizaciji u drugoj godini službenog života u Europskoj uniji ne samo kroz nabrajanje povijesnih činjenica, isticanje razlika u obrazovnom ili zdravstvenom sustavu već i kroz svakodnevnu borbu ekspatrijata u novim zemljopisnim granicama. 

Stoga opipljivi, prepoznatljivi prizori fasada izgrađeni snažnim bojama i potezima daju prstohvat osjećanja ‘izgubljenog doma’. Ipak, velikodušna paleta boja (prisutna u čitavom slikarskom opusu Marine Fernežir) poništava taj potencijalni trenutak zbunjenosti nastao boravkom izvan zone ugode, te na nas promatrače, ostavlja osjećaj povezanosti onog što znamo da jesmo s onim kamo želimo biti”, piše o izložbi Petra Petrušić.

Izložba ostaje otvorena do 8. svibnja 2016. godine.