Nema u tome ništa loše. Svi mi trebamo iluziju da će sutra biti drukčije. Donosimo kojekakve odluke; prestat ćemo gristi nokte, naučit ćemo svirati bas i otići ćemo u Alhambru. Problem je što su to želje, a ne odluke. Inače bi svaki drugi dan bio jednako dobar za početak njihova ostvarivanja. Da nije tako, već bih bio solidan basist zdravih noktiju s povratnom kartom za Granadu. Kako je ono Bono pjevao u nekim boljim danima: Nothing changes on New Year’s day.

Jedan drugi aspekt tog fenomena zaslužuje koju rečenicu više. Blagdansko vrijeme svake godine počinje sve ranije i ranije. Ako sad očekujete od mene da parafraziram kardinalovu božićnu poslanicu, morat ću vas razočarati. Puko prepisivanje stvarno nema smisla budući da je ista tako lijepo sročena i dostupna svim ljudima dobre volje. Pa, dragi moji, tko voli nek izvoli.

Mene ne zanimaju sve aveti kapitalizma već samo jedna jedina – nemogućnost izbora.

Prosinac niti ne započne, a komunalne službe već se dobrano trse da grad dobije dekor kakav zaslužuje. Ne možete upaliti radio u autu na putu do posla bez da vam jutro nepovratno uništi VIS Wham! Televizijom se provlače svakojake godišnje top-liste; od 10 najboljih golova Lige prvaka do 10 najboljih zvjezdanih zapišavanja wc-školjke – birajte sami. I sav taj crescendo blentavosti našeg doba možda i može proći mimo vas sve dok se ne suočite s majkom svih blagdanskih pitanja:

– A di ćeš za Novu?
– Ahm…valjadma…
– Šta si reka’?
– Valjda doma. Ne znam, izać’ ću na trg. Vidit ću još. Ajd’ prestani me pilat’.

Stvoreno je ozračje u kojem je društveno neprihvatljivo naprosto ignorirati Novu godinu. Turoperatori od rujna imaju spremne paket-aranžmane za dočeke od Rovinja do Rusije. Oni niže platežne moći predbilježe se na nekakav kućni dernek početkom listopada. Za one kojima stvarno nema pomoći uvijek ostaje doček na otvorenom. Nema tih ekonomskih previranja koja bi to dovela u pitanje. Zašto će se zabavljači smrzavati u novogodišnjoj noći potpuno je jasno. Creme de la creme naše estrade otplati kredit za stan u centru Zagreba za jedva par sati rada. Čak i oni slavuji čiji presjek karijere čine nastupi po pirevima zarade, ajde, ako ne za stan onda bar za jednu pristojno opremljenu Scavolini kuhinju. Ima nekog cinizma u tome da gradske vlasti jednokratno daju goleme svote novca da bi ublažile bijes gladnog, razvlaštenog ili samo nezadovoljnog naroda. Zašto se mi, ljudi iz gomile, tiskamo na trgovima dok nas vjetar šiba po kostima nije tako očito. Nepisano pravilo našeg društva je da Novu godinu morate dostojno ispratiti. Zabavite se! To nije vaše pravo. To je vaša obveza.

Baš nećete? Izgleda da ipak niste sami. Evo sam pročitao da će don Kaćunko novo ljeto dočekati u postelji. Ako uopće bude mogao zaspati od onog dosadnog vatrometa. Ako ništa, u dobrom društvu.

Prvi dan 2009. godine svima će biti isti. Već vas vidim kako nevoljko ustajete iz postelje. Bečki filharmoničari sviraju u pozadini a u intermezzu Helga Vlahović dobaci koji komentar. Prigodni sms-ovi pristižu jedan za drugim. Za stolom je purica ili možda sarme u nekom alternativnom scenariju. Bojim se da ćete za ostatak godine, ako vas stvarno zanima, morati potražiti stručnu pomoć; raspitajte se je li vam Mars u opoziciji i o tome kako vam je Jupiter aspektiran kod ovlaštenih proroka. Ja vam mogu reći da će nekima od vas biti bolja, a nekima lošija. Ako ste u ovoj drugoj kategoriji – ne očajavajte! Ma sve da vam se i nebo sruši na glavu u novoj godini, sjetite se da postoje bar dvije izvjesne stvari:

Doći će i ona do kraja.

I vi ćete onda krenuti u noć prema nekom novom početku.