Riječ je o izložbi čiji postav čini serija ili “familija” lampi koja je nastala spontano, dizajnerovim skupljanjem odbačenih predmeta s gradskih ulica. Autorskom intervencijom u pronađene materijale poput ribeža, keramike, staklenih stijena ili filtera za protok zraka nastaju novi objekti — rasvjetna tijela. 

O važnosti promatranja neposredne okoline, prikupljanju i pažljivoj obradi materijala, prednostima bliskih suradnji s osobama iz srodnih područja te potrazi za razigranošću u svakodnevnom radu razgovarali smo s autorom izložbe, Jakovom Habjanom.

Snimila i uredila: Sara Gurdulić

Galerijski program je podijeljen u pet programskih linija koje pružaju različite rakurse na pojam dizajna: Dizajn iz drugog rakursa, Dizajniranje povijesti – historizacija dizajna, Diskurzivni objekti, Studije slučajeva i U prvom licu.

Bitno je da prijavljeni projekti:

• stručno predstavljaju recentnu domaću i međunarodnu dizajnersku praksu visoke razine
• istražuju i reaktualiziraju djela dizajnera iz proteklih razdoblja kroz autorske izložbe ili kustoske koncepcije
• kritički reagiraju na društvene pojave/situacije/probleme koristeći se metodama dizajna
• afirmiraju ključne vrijednosti dizajna te njegovu poziciju u široj javnosti.

“Pri selekciji, prednost će imati promišljeni, ekonomični (niskobudžetni) projekti. Prijedlozi mogu uključivati izložbe u HDD galeriji, ili ekstenzivnije projekte koji uključuju izložbu u HDD galeriji. Prijedloge mogu podnijeti autori i autorski timovi iz područja dizajna i srodnih disciplina, kritičari i kustosi. Svaki predlagatelj ima pravo sudjelovanja na ovom natječaju s više prijedloga”, stoji u tekstu natječaja.

Natječajni prijedlog treba sadržavati: naziv projekta, detaljan opis projekta, ciljeve projekta, detaljan troškovnik i podatke o predlagatelju (životopis). Ako je potrebno prijavnici možete priložiti dodatne materijale koji daju potpuniji uvid u sam projekt.

Više detalja možete pronaći ovdje.

Rok za prijavu je 29. lipnja.

Izložba je proizašla iz projekta realiziranog na Studiju dizajna u Zagrebu, a inspirirana je esejom Vreća kao model za teoriju fikcije američke spisateljice Ursule K. Le Guin, koja u eseju predlaže da je prvi upotrebni predmet čovječanstva bio vreća za sakupljanje i nošenje, a ne koplje, odnosno instrument nasilja. Može se posjetiti do 21. svibnja.

Iz popratnog teksta Ivane Podnar izdvajamo: “Dizajnerica Kora Rogina predstavlja se projektom koji počinje pitanjem, a ne završava odgovorom. Što je u tvojoj torbi? pita autorica u istraživanju na diplomskom studiju na Studiju dizajna, referirajući se na narativni pristup Ursule K. Le Guin.

Osnovno polazište rada je stvaranje narativne proteze koja bi konačni stvaralački proces prenijela s dizajnera na korisnika. Tretirajući torbicu kao mali osobni arhiv Kora Rogina potiče korisnike da u banalnosti svakodnevnih predmeta prepoznaju dublja značenja i emocionalni resurs, no ponajviše da se nakratko zaustave nad utrobom (kako onom torbe tako i vlastitom) te se upuste u čeprkanje po nepoznatom, zaboravljenom i zanemarenom.”

Više detalja o izložbi možete pronaći ovdje.

Na primjeru dalmatinskog stanovništva koje se našlo u zbjegu El Shatt krajem Drugog svjetskog rata, ova izložba ukazuje na to koliko dizajn kao djelatnost može sudjelovati “u organizaciji života i stvaranja zajednice u trenucima izostanka svake normalnosti”, stoji u tekstu najave.

“El Shatt je zajedničko ime za tri izbjeglička logora u kojima je od 1944. do 1946. boravilo evakuirano stanovništvo. Likovni umjetnici i pedagozi osnovali su Školu za umjetni obrt i Pionirsku radionicu. U pustinji, u uvjetima ekstremne oskudice, dizajn je postao sredstvo organizacije, obrazovanja i komunikacije, a likovne, pismoslikarske i fotografske radionice okupljale su učenike, amatere, učitelje i umjetnike koji su zajedno oblikovali vizualni identitet zajednice.

Nastajale su novine, plakati, zidne novine i edukativni i propagandni paneli u duhu kolektivnog rada”, istaknuli su Darko Fritz i Ivan Ramljak. Izložba predstavlja radove slikara i dizajnera Rudolfa Bunka, ilustratorice Vojke Ružić, ilustratora Kuzme Vitaljića i mnogih drugih.

Više detalja pročitajte ovdje.

Ova izložba donosi pregled dizajna i razvoja vizualnih komunikacija i medija u kontekstu Zagrebačkog velesajma u njegovom “društveno najutjecajnijem razdoblju od polovice 1950-ih do početka 1970-ih, odnosno od prvog domaćeg živog TV prijenosa, preko slavnih izložbi Porodica i domaćinstvo, do premijera brojnih inovacija koje su promijenile svijet”, stoji u najavnom tekstu.

Pojašnjavajući historijski kontekst razvoja Zagrebačkog velesajma i utjecaja ruskih i američkih industrija pri vrhuncu Hladnog rata, Leboš u popratnom tekstu navodi: “U tom ekonomskom, političkom, militarističkom ali i kulturnom imperijalizmu, Zagrebački velesajam ne samo da se izvrsno snalazio, već je i sâm funkcionirao kao stameni samostalan prostorni komunikacijski dispozitiv, unutar kojeg se vršila intenzivna ekonomska, kulturološka, trgovinska ali i politička propaganda.”

Autorice izložbe posebnu pažnju posvetile su mediju filma, televizije i tisku koji su u navedenom razdbolju na različite načine dopirali do šire publike i konstruirali imidž Velesajma. Riječima Bachrach Krištofić: “Zagrebački velesajam i njegovi specijalizirani sajmovi, brojne kulturne manifestacije i festivali koriste plakate ne samo za promociju, nego i za stvaranje imidža progresivnog društva. Višejezični plakati i usklađenost s trendovima europske i svjetske grafike odražavaju otvorenost Jugoslavije prema Zapadu.”

Izložba ostaje otvorena do 7. listopada, a više detalja možete pronaći ovdje.

Prvi rad, interaktivna instalacija Kava, kophee, kaphī, kôfē, kape, poziva posjetitelje_ice da na osjetilnoj razini urone u iskustva stranih radnika_ca, kroz dijeljenje kave, razmjenu priča i formiranje dijaloga. Kustosica Klara Petrović ističe da je Ribić kroz pet dana u Zagrebu podijelila kavu sa 36 sugovornika_ca — 19 domaćih i 17 stranih — otvarajući prostor za meta-razgovor koji se u finalnoj instalaciji prenosi putem ekrana.

Teme razgovora bile su određene šalicama kave i kretale su se od kulture i jezika do rada i identiteta. Ipak, zajednička nit koja se provlači kroz sve dijaloge jesu prepreke integraciji, poput učenja hrvatskog jezika ili prilagodbe lokalnoj kulturi, koje često impliciraju gubitak vlastitog kulturnog identiteta. Kroz ove slojevite interakcije, postavlja se pitanje je li prava integracija moguća bez asimilacije.

Drugi rad, Dear Empathy…, koristi performativni format kako bi ispričao priče putem pisama koja putuju kroz zamišljeni Odjel za neisporučenu poštu. Ova poetizirana forma, ističe Petrović, adresira pitanje empatije prema onima čija se svakodnevica često ignorira, ne samo fizički, već i emocionalno i društveno.

Izložba ostaje otvorena do 18. srpnja.

Program se sastoji od pet programskih linija koje pružaju različite rakurse na pojam dizajna: Dizajn iz drugog rakursa, Dizajniranje povijesti – historizacija dizajna, Diskurzivni objekti, Studije slučajeva i U prvom licu. 

Prijedlozi za projekte moraju:

• stručno predstavljati recentnu domaću i međunarodnu dizajnersku praksu visoke razine
• kroz autorske izložbe ili kustoske koncepcije istraživati i reaktualizirati djela dizajnera iz proteklih razdoblja
• koristeći se metodama dizajna kritički reagirati na društvene pojave/situacije/probleme
• afirmirati ključne vrijednosti dizajna te njegovu poziciju u široj javnosti

“Prijedloge mogu podnijeti autori i autorski timovi iz područja dizajna i srodnih disciplina, kritičari i kustosi. Svaki predlagatelj ima pravo sudjelovanja na ovom natječaju s više prijedloga”, stoji u tekstu natječaja. Prednost pri selekciji imat će promišljeni, ekonomični (niskobudžetni) projekti, a prijedlozi mogu uključivati izložbe u HDD galeriji, ili ekstenzivnije projekte koji uključuju izložbu u HDD galeriji.

Prijave se podnose putem online prijavnice, te šalju e-mailom na hdd@dizajn.hr. Natječajni prijedlog treba sadržavati: naziv projekta, detaljan opis projekta, ciljeve projekta, detaljan troškovnik i podatke o predlagatelju (životopis). Ukoliko je potrebno prijavnici možete priložiti dodatne materijale koji daju potpuniji uvid u sam projekt.

Pristigle prijedloge odabrat će Galerijski savjet HDD-a: Luka Borčić, Andrea Hercog, Zlatko Kapetanović, Maroje Mrduljaš i Sunčica Ostoić, uz voditelja galerije Marka Goluba. Više detalja pronađite ovdje.

Rok za prijavu prijedloga je petak, 4. srpnja.

Program Ilustratorski dijalog spaja po dvoje ilustratora koji se nikad dotad nisu upoznali niti radili zajedno, a koji zatim tijekom godine dana razvijaju novi zajednički projekt nastao iz njihove korespondencije i razmjene ideja. Osim na izložbi, novi radovi ilustratorice Irene Gajić (Beograd), i multidisciplinarne umjetnice Dunje Janković (Barcelona) okupljeni su i u publikaciji koja će biti dostupna na otvorenju.

Riječima organizatora programa i kustosa Marka Goluba: “Novi dijalog, između Lošinjanke sa španjolskom adresom Dunje Janković i Beograđanke Irene Gajić, već je u osnovnim postavkama potpuno drukčiji od svojih prethodnika – to je prvi ilustratorski dijalog u kojem tekst, eksplicirana priča, pripovijedanje u bilo kakvom formiranom smislu potpuno izostaje.”

Izložba ostaje otvorena do 27. lipnja, a više informacija potražite ovdje.

Izložba je rezultat višegodišnjeg istraživanja, a obuhvaća radove umjetnica i umjetnika, te dizajnerica i dizajnera koji su koristili inovativne postupke upotrebe fotografije i tipografije u oblikovanju knjiga i časopisa u razdoblju između dva svjetska rata u Beogradu, Ljubljani i Zagrebu.

Kustos izložbe Darko Šimičić u pratećem tekstu navodi kako je fotomontaža “podjednako korištena za komercijalno i političko oglašavanje, a rezultat tog postupka su radikalna umjetnička djela uobličena modernim vizualnim postupkom koji ujedinjuje dinamiku filma i atrakciju reklamnih plakata. Toga su bili svjesni onodobni umjetnici/monteri koji vješto kreiraju vizualno privlačna djela namijenjena širokoj publici, dostupna na novinskim kioscima, na uličnim plakatima i u izlozima knjižara.”

Više informacija o izložbi možete pronaći ovdje.

Izložba daje presjek autorovih recentnih projekata na presjeku između dizajna, glazbe i nezavisnog izdavaštva, s naglaskom na omotima nosača zvuka, novim etiketama Ovozemaljskih stvari i Tonal Shifts, kao i kontinuiranim suradnjama s domaćim i međunarodnim izdavačima i klubovima, ali i lokalnim kulturnim institucijama.

Kustos Marko Golub u tekstu o izložbi naglašava da se djelovanje autora može opisati kao “svojevrsno sijanje identiteta”, odnosno promišljanje i oblikovanje, uvijek iznova, novih formi, imena, okvira za ono čime se bavi. U glazbenom kontekstu autor je dosada bio poznat pod različitim imenima, kao što su Umrijeti za strojem, I/II, Valter Horvat, a u nešto novije vrijeme kao Iv/An.

U kontekstu ove izložbe enigmatični akronim A/D daje naslutiti nešto od prirode autorova kreativnog procesa, a time i artefakata koji su rezultat tog rada: “riječ je o presjeku između analognog i digitalnog, između ručnog rada s materijalnim i opipljivim, i projektiranja i stvaranja slika uz pomoć digitalnih alata”. Antunovićev rad počiva na razmišljanju o tom presjeku, najvažnije s aspekta koji se tiče same glazbe, načina njezine distribucije i rituala njezinog preslušavanja. Njegova su izdanja “poput nekih nostalgičnih ljubavnih pisama ne samo slušateljima elektroničke i underground glazbe, nego i eri glazbenih izdanja uz kakva je sam odrastao”, zaključuje Golub.

Izložba će ostati otvorena do 6. ožujka, a više informacija o njoj možete saznati ovdje.