“Durrutijeva životna priča neraskidivo je povezana s pričom o španjolskoj revoluciji i s anarhističkom utopijskom misli. Enzensberger montažom dokumentarističke građe upućuje na povezanost privatne i društvene povijesti. Biografska građa o Durrutiju treba predočiti proces historizacije i to kao proces transformacije osoba u miteme, u simbole svojeg vremena.

Na taj način autor propituje i način nastanka legende o Durrutiju, mehanizme zadužene za mitologizaciju povijesti pri čemu Enzensberger ne želi uspostaviti kult heroja Durrutija, nego prikazati utopijski potencijal tadašnje anarhističke misli u Španjolskoj. S prizvukom nostalgije Enzensberger zaziva nekadašnju snagu revolucionarnih ideja što su sa slomom svojih političkih koncepcija izgubile svoj smjer.”

Zbog toga Enzensbergera u toj njegovoj stvaralačkoj fazi njemački teoretičar Reinhold Grimm naziva Poet of Anarchy.

Je li Kratko ljeto anarhije tek pusta refleksija o utopijskom potencijalu anarhističke misli? Može li roman svojom “afektivnom politikom” zapaliti neposredno, kao da događaje pripovijeda iz prve ruke? 

Deset primjeraka knjige, koje je kupio Goethe-Institut, čeka polaznike radionice u knjižnici. Prijavite se na mail – samo prijavljeni čitatelji mogu podići knjigu.

U ovom vrlo aktualnom eseju Hans Magnus Enzensberger postavio je sebi zadatak da pridonese informiranju o običajima i pravilima igre s kojima “briselska” Europa želi vladati nama. On to čini lakonski i pronicljivo, informirano i jetko, ali nastojeći biti pravedan, jer monstrum s kojim se suočavamo nije uvijek samo zastrašujući, nego i nježan. No čitatelj ipak mora računati s nuspojavama.

Prema Enzensbergeru Europa se naime našla u projektu bez presedana – prvom nenasilnom obliku postdemokratske vladavine, koja teži ukidanju europske raznolikosti i nametanju režima koji svojim građanima ne polaže račune. Njegova često bizarna i proizvoljna pravila svode se na blago, ali neumoljivo skrbništvo, koje stotinama tisuća stranica smjernica, propisa i uredbi upravlja životima pola milijarde ljudi bez obzira na njihove političke stavove i tradicije. Enzensberger nudi strategiju pristupa ovom suvremenom monstrumu – i nježnom i golemom, i blagonaklonom i prijetećem.

Hans Magnus Enzensberger ugledni je njemački pjesnik, pisac, prevoditelj i urednik, ali i provokativni društveni analitičar te jedan od najzanimljivijih suvremenih europskih političkih mislilaca. Dobitnik je petnaestak prestižnih nagrada, među kojima je i nagrada Sonning za izniman doprinos europskoj kulturi. Enzensbergerova su djela prevedena na više od 40 jezika. Uz pjesme, eseje i kritike pisao je i dokumentarne tekstove, radiodrame, izdavao časopise (Kursbuch, 1965-1975), prevodio i priređivao antologije (Muzej modernog pjesništva, 1960; Dnevnik, 1972). Svjetsku čitanost stekao je prvenstveno pjesmama u kojima montažnim i kolažnim postupkom miješa efektnu metaforiku s esejiziranom kritikom društvenih zbivanja (Obrana vukova, 1957; Pismo za slijepce, 1964; Mauzolej, 1975; Propast Titanika, 1978; Kiosk ,1995; Rebus, 2009).

Izvor: Meandar