Radionički dio programa naziva Osnove političke pismenosti i direktna demokracija oba dana počinje u 16, a završava u 18 sati. Radionica, pod vodstvom Zdravka Popovića, namijenjena je svima koji su zainteresirani za razvoj kritičke misli, a podijeljena je na izlagački dio nakon kojeg slijedi zajednička rasprava. Polaznici_e radionice bavit će se i “promišljanjem o mogućnostima međuljudskog organiziranja koji su alternativni današnjim prevladavajućim hijerarhijskim modelima.”

Za sudjelovanje na radionici nije potrebno predznanje, a možete se prijaviti preko online obrasca.

Filmski segment programa predstavit će projekcije dvaju filmova, Blokada Igora Bezinovića i Zemlja znanja Saše Bana.

Nakon projekcije filma Blokada, koji se bavi najdužim i najznačajnijim studentskim prosvjedom – blokadom Filozofskog fakulteta u Zagrebu u travnju i svibnju 2009. godine, održat će se razgovor u kojem će sudjelovati Martin Beroš, Sara Renar i Hajrudin Hromadžić. Diskusija će se održati nakon projekcije u subotu koja počinje u 18:30 sati.

Program će zaključiti projekcija filma Zemlja znanja, koji prati 35 dana blokade Filozofskog fakulteta iste godine iz perspektive studentskog Plenuma i reakcija Vlade. Nakon projekcije u 18:30, održat će se diskusija sa selmom banich, Karlom Ekmečićem i Dijanom Ćurković.

Više detalja o programu možete pronaći ovdje.

“Premda je svakodnevno nerijetko podcijenjeno ili etiketirano kao trivijalno i predvidljivo, u sebi krije bogat kreativni potencijal koji počiva na iskustvu i intenzitetu proživljenog. Nadahnuta svakodnevnim interakcijama i motivima koje susreće u različitim životnim momentima, umjetnica Marieta Vulić izložbom ‘Sticky close to you‘ odlazi korak dalje transformirajući prostor Galerije Događanja u vlastiti dom ispunjen mnoštvom snažno upamćenih intimnih zapisa.

Spontano kreirajući mikrostrukture nizom na zid postavljenih post-it papirića s upisanim porivima, percepcijama i osjećajima, umjetnica eksplicitno dijeli vlastitu materijaliziranu mentalnu mapu ispunjenu (ne)ostvarenim željama, (ne)sigurnošću, nostalgijom i rutinom, pozivajući promatrača na voajerstvo čime osobna arhiva autorice postaje medij za igru značenja između teksta i crteža. 

O široko kontekstualiziranom fenomenu svakodnevice i svakodnevnih praksi bit će riječi i 4. prosinca u 19 sati kada će popratno predavanje u Centru KNAP održati dr. sc. Hajrudin Hromadžić, a spoj smjelih izložaka i stručnih uvida pogodovat će otvorenom dijalogu i razmjerni pobuđenih iskustava koja nesvjesno potiskujemo kao nevažna” stoji u najavi izložbe.

Marieta Vulić rođena je 1996. godine u Splitu. Diplomirala je slikarstvo 2022. godine na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu u klasi profesorice Nine Ivančić. Ostvarila je nekoliko samostalnih izložbi i više skupnih. Dobitnica je posebnog priznanja na 3. izdanju “Međunarodnog studentskog bijenala” te je njen rad u kolekciji Erste banke otkupljen u sklopu “Erste fragmenti 17”. Članica je Hrvatske udruge likovnih umjetnika – Split. Od 2022. godine zaposlena je kao vanjska suradnica na Umjetničkoj akademiji u Splitu, a 2023. upisuje doktorske studije na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, smjer novih medija.

Katarina Luketić i Hajrudin Hromadžić, uz Irenu Miličić, od 2013. su na HR3 činili autorsku ekipu koju je okupio Bojan Munjin za emisiju Okrugli stol ponedjeljkom i to kako bi se bavili “pitanjima s područja društvenih i prirodnih znanosti”, otvarali “teme aktualnih kulturalnih i društvenih fenomena”, o kojima “kroz dijalog i polemiku razgovaraju stručnjaci s određenih područja”. U ponedjeljak, 3. svibnja, oboje su obaviješteni da im se suradnja na emisiji otkazuje, kako kaže Katarina Luketić, “zbog financijskih razloga”. 

“Nakon odlaska Bojana Munjina u mirovinu krajem 2015. godine, uređivanje emisije preuzima Manuela Frkić Žaja, no tu se još ništa ne mijenja”, veli nam Hromadžić i dodaje: “Dapače, pohvaljeni smo kao uigrana ekipa koja radi prepoznatljivu emisiju. Negdje otprilike s promjenom društvene klime, odnosno s emisijom na temu Bespuća ideoloških prijepora u kojoj su kritički o političkom trenutku govorili Saša Blagus, Tomislav Jakić i Salamon Jazbec – kreću prvi prigovori: da nismo drugoj strani pružili šansu da iznese svoje mišljenje, da to nije profesionalno odrađen posao”.

Emisiju se tek nakon opetovanog i dugotrajnog Hromadžićevog inzistiranja moglo poslušati u HRT-ovoj Slušaonici, da bi ni mjesec dana kasnije prijepornom postala emisija posvećena stanju u medijima, uz dakako i komentare na negativna zbivanja na HRT-u, o čemu su govorile Suzana Kunac, Slavica Lukić i Nataša Škaričić. Iako je emitirana 11. travnja, emisija, očekivano, još uvijek nije dostupna u HRT-ovoj radijskoj arhivi, kao ni emisija Govor mržnje i simboli mržnje – naša svakodnevica od 25. travnja te emisija posvećenu pitanju živimo li još uvijek u sekularnom društvu, od 2. svibnja.

“Otkaz suradnje je došao nam je jutros (3. svibnja 2016., op.a.), mailom koji nam je poslala urednica emisije Manuela Frkić Žaja navodeći kao razlog ‘financije’ i spomenuvši da je to na zahtjev nove glavne urednice Nevenke Dujmović, a nakon jučerašnje Hajrudinove emisije na temu klerikalizacije i sekularizacije koju je on završio govorom o cenzuri na HRT-u i konkretno u našoj emisiji”, rekla nam je Luketić. “Kako emisija ide uživo, bilo je malo šanse da to netko spriječi. Bila je to doista rijetka diverzija u eteru i osobno potpuno podržavam takav čin kolege Hajrudina jer novinari nisu ovce, jer je HRT javni servis i slušatelji i gledatelji imaju pravo na informaciju što se na njemu zbiva, i jer je danas u Hrvatskoj na djelu sužavanje slobode govora u tolikim razmjerima da je etička dužnost da svatko tko može i ima prilike na to ukazuje”.

Luketić nam je potvrdila da je problema bilo i s njenom emisijom u kojoj su o haškim presudama diskutirali Dejan Jović, Vesna Teršelič i Eric Gordy, emitiranom 4. travnja. Tema je odobrena tek nakon što je zaprijetila raskidom suradnje.

“Mislim da je ovaj naš slučaj znakovit primjer kako se postojeće garniture na HRT-u i u medijima same prilagođavaju novoj vlasti i novim ideološkim zahtjevima. Režimu nije ni potrebno da vrši pritisak i direktno naređuje, jer uvijek postoje mali ljudi koji osluškuju što se događa na vrhu, pa tome prilagođavaju svoje odluke. Uostalom tako se u svim sistemima i provodila cenzura, nisu npr. rukovodioci iz CK morali slušati svaku emisiju, pratiti svaki članak, čitati knjigu u rukopisu, za njih su posao odrađivali upravo ljudi unutar struktura: urednici, direktori itd. Na takvom ponašanju, na nizu malih ustupaka i na dragovoljnom prestrojavanju ljudi koji su možda privatno kritični prema vlasti počivaju poretci koji teže totalitarnosti. Kada bi urednici na HRT-u i u drugim medijima bili svjesni svoje snage i zauzimali se za svoje novinare, autore i branili svoju profesiju onda vlasti ne bi mogle s takvom lakoćom i brzinom provoditi medijsku čistku kao što je trenutno slučaj”, zaključila je Luketić. Hromadžić dodaje: “Ovo treba tretirati kao jedan u nizu simptoma koji obilježavaju aktualno-politički trenutak, kao dio šire devastacijske politike u kojoj se ne mijenjaju tek ljudi već cijeli sustav i pitanje je koliko će trebati da se sustav oporavi. To vidimo i na primjerima ukidanja Povjerenstva za neprofitne medije, na smanjivanju sredstava za civilno društvo, a pitanje je i što će biti s Agencijom za elektroničke medije”.

Za kraj, ostaje nam uputiti na riječi kojima je Edward Murrow običavao odjavljivati svoje emisije, kao što je to uostalom učinio i Hromadžić odjavljujući svoju posljednju emisiju koju možete poslušati ispod ovog teksta – laku noć i sretan vam Svjetski dan slobode medija.

Novinarska srijeda bit će održana u srijedu, 20. veljače u 19 sati, u velikoj dvorani Novinarskog doma. Glavni su govornici Hajrudin Hromadžić, Marinko Jurasić, Đurđica Klancir, Andrea Milat, Maja Sever i Berto Šalaj, a moderator Boris Pavelić.

Rasprava u Booksi o stanju domaćeg medijskog trolista koji čine javni, privatni i sektor neprofitnih medija, prema riječima moderatora, predstavlja neformalni epilog konferencije Opstanak neprofitnih medija, koju je u Novinarskom domu organizirala N-mreža. Ovaj savez za razvoj neprofitnih medija, koju čine udruge Kurziv, Fade In, Radio mreža, UNMK, Info zona, Udruga Franjo Košćec i Cenzura plus, ranije je istog dana s brojnim medijskim poznavateljima i kulturnim djelatnicima razgovarao o budućnosti neprofitnih medija u Hrvatskoj. Iako večernje događanje nije službeno označeno kao dio programa konferencije, zbog prisustva velikog broja istih sudionika i publike, te referiranja na zaključke ranijih sesija, tribina u Martićevoj i konferencija u Novinarskom domu očit su dio iste rasprave, unutar koje se na medije u Hrvatskoj gleda kao zapostavljeni sektor bez adekvatnih regulatornih modela. Iako se takav zaključak ponajprije odnosi na nezavisne medije, koji se u sustavu nalaze u opće podređenom položaju, iz rasprave u Booksi dalo se iščitati kako iste boljke more i cjelokupnu medijsku scenu u Hrvatskoj. Dobar dio debate o budućnosti domaćih medija pred vratima EU, bio je posvećen novom Zakonu o Hrvatskoj radio televiziji i posljedicama koji će on imati na ostalu medijsku produkciju. 

Iz te vizure, zasigurno najzanimljiviji izlagač na tribini bio je kazališni redatelj Milan F. Živković koji je nastupio i, kao za koji trenutak službeno potvrđeni, novi savjetnik za medije pri Ministarstvu kulture. Živković je svoje izlaganje u Booksi posvetio upravo Hrvatskoj radio televiziji i zakonu koji uskoro možemo očekivati na saborskim klupama. U kontekstu politika prema javnim televizijama u Europskoj Uniji, Živković je na više primjera prisutnima pokušao ocrtati opasnost komodifikacije javne televizije koja se raznim regulativama o standardizaciji programa pokušava uvesti na mala vrata: “Sve javne službe, pa tako i novinari, već su dugo izložene kampanji kako ništa ne rade. Kada počinjemo govoriti o kompetitivnim kriterijima, o upravljanju prema učinku i ugovorima, što proizlazi iz medijskih politika Europske unije, mi više ne govorimo o javnoj usluzi, već o početnim postavkama za komodifikaciju i privatizaciji koja postupno proizvodi globalnu armiju nezaposlenih”. 

Živkovićev pogled na politike prema medijima zvučale su kao poziv za debatu s Martinom Mayerom, atašeom i političkim savjetnikom pri delegaciji Europske Unije u Republici Hrvatskoj koji je dijakronijskim  presjekom odnosa evropskih i domaćih medijskih politika otvorio tribinu. Mayer je kazao kako je u posljednjih dvadeset godina odnos Europske Unije i Republike Hrvatske u medijskom sektoru evoluirao “od partnerstva do tehničke suradnje” na izradi budućih zakona, zaključivši kako u sektoru neprofitnih medija nije prisutna referentna zakonska regulativa. Kada je kasnije u raspravi pozvan da komentira politiku financiranja neprofitnih medija na razini EU, Mayer se ispričao jer o tome nije znao mnogo, no iznio je stav kako “samo po sebi nije loše biti profitabilan medij, ukoliko je poslovanje transparentno. Primjer za to su neki privatni TV kanali u Evropi koji su bolji od javnih televizija. Ključno je uredništvo koje mora imati i braniti svoj stav”. 

Da neovisan stav uredništva nije prirodna pojava u Hrvatskoj, upozorio je Trpimir Matasović, predsjednik Novinarskog vijeća časti Hrvatskog novinarskog društva, u svom izlaganju o modelima samoregulacije domaćih medija te onih iz regije i EU. Matasović je istaknuo kako unatoč radu strukovnih udruženja koja se zalažu za prava medijskih djelatnika, u zadnje vrijeme “iz novinarskih krugova dolaze vapaji kako politika regulira više nego što je do sada regulirala”. U dijelu razgovora o novinarskim slobodama i pravima, Matasović je istaknuo kako su neprofitni mediji tržišno najslabiji, ali su “najjači po pitanju novinarskih sloboda”.  

Iako je fokus tribine bio na analizi zdravstvenog kartona opće medijske scene, Hajrudin Hromadžić, docent na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci, opetovano je ukazivao na poziciju nezavisnih medija kao iznimku koja će potvrditi brojna pravila u sustavu funkcioniranja javnih i privatnih medija. Hromadžičeva zapažanja o domaćoj medijskoj slici valjalo je čitati kao pohvalu neprofitnim medijima koji sebe “u vrijeme naglašene tržišne logike definiraju spram društveno odgovornog djelovanja”. Hromadžić je upozorio da u slučaju hrvatskih medija nezavisnost nije samo kategorija koja se odnosi na uredničko upravljanje, već se referira i na nezavisnost prema tržišnim odnosima.  

Upravo je sprega medija i tržišnih odnosa u živoj raspravi publike i govornika ocrtana kao mogući kontekst za razumijevanje funkcioniranja javnog, privatnog i neprofitnog medijskog sektora. Privatni mediji, o kojima se tijekom rasprave nije mnogo govorilo, poslužili su kao primjer negativnog razvoja domaćih medija u kojem su potrebe tržišta preuzele poziciju diktiranja sadržaja. Kao svakako lošu pojavu, sudionici rasprave prepoznali su i pritisak diskursa gledanosti na javni servis. Gledanost kao kategorija vrednovanja HRT-a, nametnula se zbog nejasnih modela upravljanja i nedostatka politika pa je tako javni medij nepotrebno stjeran u isti ring s komercijalnim televizijama i radijskim postajama. U komentaru na negativni razvoj u tom smislu, zaključeno je da, ukoliko se nastavi s ovim trendom, čak i zakonski zadovoljene kvote o javnom sadržaju na HRT-u lako mogu postati pseudojavni sadržaj obikovan po modelu komercijalnih televizija.

S obzirom na pesimističnu analizu devastacije medijskog prostora u Hrvatskoj u posljednjih dvadeset godina, naslov tribine komotno je mogao biti Hrvatski mediji na ivici ponora. Prisutni su se složili kako je budućnost domaćih medija na pragu Europske unije sve samo ne ružičasta te se može očekivati daljni raspad medijske sfere bez obzira na ujedinjenu Evropu. S jedne strane privatni mediji svoj uredničku politiku i dalje će podređivati ideologiji slobodnog tržišta, ne mareći pritom za društveni karakter svog posla. Javni servis trenutno se nalazi u preustroju u skladu s naputcima Europske Unije, no sudeći po kritikama, i taj se put ne čini kao najsretnije rješenje za lokalni kontekst. Budućnost nezavisnih medija, pa i u kontekstu Europske unije, također nije ništa jasnija, uzme li se u obzir da je potrebno napraviti značajan iskorak iz sustava projektnog financiranja i opće nevidljivosti u očima legislative. Ipak, neprofitni mediji prepoznati su kao svijetli primjer novinarstva koji u okviru društvenog djelovanja ima veliki potencijal te je jednoglasno zaključeno da ih treba sustavno podupirati. 

Na kraju, kako ipak ne bismo posve otpisali optimizam, podsjetimo se jutarnje konferencije u Novinarskom domu te riječima Hajrudina Hromadžića kako se “entuzijazam neprofitnih medija mora primjereno regulirati” pridodajmo: “i primjereno financirati”.

P. N. 

Kako je u opisanom kontekstu i na koji način moguće osigurati razvoj raznolikog medijskog krajolika koji se sastoji od tri stabilna sektora – javnog, privatnog i sektora neprofitnih medija? Kako osigurati održiv razvoj neprofitnih medija, koji su akteri ključni u tom procesu i na koji način možemo primijeniti pozitivne europske prakse i iskustva u Hrvatskoj? Kakva je situacija u regiji, u čemu se podudara, a u čemu razlikuje od naše?       

O  ovim i mnogim drugim pitanjima važnima za razvoj širokog, bogatog i raznolikog medijskog krajolika u Hrvatskoj razgovarat će Hajrudin Hromadžić, docent na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci, Trpimir Matasović, predsjednik Novinarskog vijeća časti Hrvatskog novinarskog društva, Martin Mayer, ataše i politički savjetnik pri delegaciji Europske unije u RH i Milan Živković, redatelj i politički aktivist. Razgovor će voditi Boris Postnikov, glavni urednik dvotjednika za društvo i kulturu Zarez.

Razgovor će biti održan u sklopu projekta Orient Express Reporter 2 koji provodi Cafebabel.com. Cafebabel.com je prvi višejezični europski magazine dizajniran za čitatelje diljem svijeta. Inovativnost ovog projekta u europskom medijskom kontekstu počiva na principu participativnog novinarstva koji nudi jedinstvenu platformu za izražavanje eurogeneracije, prve generacije koja “živi Europu”, zahvaljujući programu Erasmus, internetu i sve većoj mobilnosti. 

Portal Kulturpunkt.hr pokrenut je 2005. godine kako bi se dokinula marginaliziranost nezavisne kulture u hrvatskim medijima. Portal od tada kontinuirano prati nezavisnu kulturnu scenu i nove kritičke umjetničke prakse, a svoj prostor otvara i građanskim inicijativama koje vode procese javnog zagovaranja, potičući odgovorne socijalne i političke odluke u Hrvatskoj, kao i veću participaciju građana u njihovom donošenju. Neizostavni su fokusi portala kultura mladih, urbana kultura, društveni aktivizam, nove tehnologije, suvremena umjetnost, slobodna kultura, queer kultura, umjetnost novih medija, nove umjetničke prakse, eksperimentalni, progresivni i istraživački pristupi u umjetnosti i slično. 

Projekt Orient Express Reporter 2 financijski je podržala Europska komisija. Razgovor Hrvatski mediji na pragu Europske unije – izazovi i mogućnosti  održava se 30. svibnja u 19 sati uz podršku književnog kluba Booksa.

Doc. dr. sc. Hajrudin Hromadžić  zaposlen je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, na Odsjeku za kulturalne studije, predaje i kao vanjski suradnik na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Područja njegovog znanstvenog interesa uključuju sociologiju i antropologiju medija i    konzumerizma, teorije svakodnevnog života, te kulturu spektakla i celebrity trendova.

Predavanje će biti održano u Kulturno informativnom centru (KIC) s početkom u 19 sati. 

WikiLeaks, društvene mreže i revolucije koje su (možda) potakli bili su tema panela 2011: From WikiLeaks to Facebook protests ovogodišnje Zelene akademije. Moderirao ga je Nikola Vrdoljak, jedan od osnivača komunikacijske agencije Gingernet, a svoja su mišljenja na njemu iznijeli sociolog i antropolog Hajrudin Hromadžić, bloger Marko Rakar i Marcell Mars, jedna od osnivača Multimedijalnog instituta i kluba mama u Zagrebu.

Hromadžić je iz perspektive mediologije dao kratak opis dobro poznatog događaja oko Wikileaksa, kada su krajem 2010. mediji svojski popratili objavu depeša američkih diplomata. Hromadžić je podsjetio na pojam remedijacije, proces u kojem stariji medij dobiva novo ruho i popularnost kroz neki drugi, noviji medij. Radio se tako, primjerice, osvježio web streamingom. Kod Wikileaksa je, s obzirom da je popularnost zadobio tek nakon objavljivanja određenih depeša u vodećim dnevnim novinama, proces remedijacije obrnut, tj. novi se medij ostvario kroz jedan od najstarijih – onaj tiskani. Hromadžić je okarakterizirao WikiLeaks kao trenutno najrazvijeniji oblik haktivizma, no smatra da ipak nije bio presudan faktor u svrgavanju Ben Alija u Tunisu. Damo li WikiLeaksu ili društvenim medijima previše na važnosti, ističe Hromadžić, promaknut će nam krucijalno pitanje klasnog nezadovoljstva u temelju prosvjeda u Tunisu.

Rakar je svoje izlaganje započeo referirajući se na estonskog premijera koji je na Summitu u Zagrebu, održanom 2008, u predavanje o korupciji istaknuo da je prvi korak ka smanjenju korupcije individualna nekorumpiranost. Rakar tvrdi da je transparentnost, koju će pospiješiti internet, najlakši način borbe protiv korupcije. Smatra da bi informacije o troškovima državnih dužnosnika i informacije o javnoj nabavi trebale biti svima dostupne na internetu.

Marcell Mars je naglasio da je WikiLeaks djelo hakera, dok iza “Facebook revolucija” stoje “obični” ljudi, a obje skupine dijele premisu: “sistem je sjeban i treba ga mijenjati”. Ovu je tezu potkrijepio tvrdnjom da informacije s WikiLeaksa ne donose ništa novo, već da samo podsjećaju ljude na ono što već i onako znaju o vladajućim sistemima. Mars je dao i kratak pregled hakerske kulture, od njenih početaka u San Franciscu, gdje se u šezdesetima oko Stuarta Granta okupljala protohakerska scena, vođena maksimom “talk is cheap, show me the code”. Hakeri smatraju da informacija treba biti slobodna i svima na raspolaganju, a njihov pokret ima i snažnu kozmopolitsku komponentu. Dobrim primjerom raskrinkavanja sustava Mars smatra servis Bitcoin, koji pokušava demistificirati bankarski sustav i pokazati koliko je zapravo jednostavan. Za Marsa informacijska tehnologija nije alat, već set pravila koja stvaraju sisteme za očuvanje nekih (naših) vrijednosti.

Foto: Mirela Šavrljuga