Grupe 143, čije je ime izvedeno iz datuma osnivanja, svoje je djelovanje započela projektom namijenjenim mladim umjetnicima, povjesničarima umjetnosti i izvjesnim aktivnim sudionicima programa Studentskog kulturnog centra u Beogradu koji im je nudio zajedničku platformu za razvijanje umjetničko-teorijskih kompetencija. Rad Grupe 143 bio je ozbiljan pokušaj emancipacije od sveprisutne, proturječne stvarnosti jugoslavenskog kasnog socijalizma i stvaranje alternativnih modela znanja i života, naveo je o tom kolektivu i njegovom kritičkom mišljenju na granicama konceptualne umjetnosti Dietmar Unterkofler, koji će sa Šuvakovićem i otvoriti izložbu u MSUV.

“Novi ‘antiumjetnik’ je odbijao profesionalni kanonski trokut: akademija-galerija-muzej. Odbijao je njegovu legitimnost. ‘Svijet umjetnosti’, kako ga je tumačio Arthur Danto, više nije shvaćan kao izoliran i autonoman svijet odvojen i ograđen od društva i kulture. Naprotiv, u središte interesa postavljeno je društvo i upotreba umjetnosti kao društvene prakse. Parola o jedinstvu umjetnosti i života, formulirana u historijskim avangardama početkom 20. stoljeća, reaktualizirana je s entuzijazmom i realizirana u umjetničkim pojavama nakon 1968.godine” – navodi Unterkofler.

Suradnici Grupe 143 bili su zainteresirani za teorijske prakse suvremene umjetnosti i kulture. Oni su odbacili shvaćanje umjetnosti temeljeno na estetičkoj spekulativnosti i višeznačnosti, a prema neodadi i fluksusu kasnih 60-ih odnosili su se kritički. Spoznajno-teorijski pristupi, razvijani u Grupi 143, bili su orijentirani na pitanja o načinu funkcioniranja sistema i povijesti umetnosti, o odnosu umjetnosti i znanosti, kao i na strukturalno predočive uvjete stvaranja umjetnosti, odnosno teorijskih praksi unutar svjetova umjetnosti. Članovi Grupe 143 su individualno i kolektivno koristili različite umjetničke tradicije kako bi testirali njihovu primjenjivost na suvremeno razmišljanje o umjetnosti. Radovi grupe se odnose na skelet, temeljnu strukturu “sistema umjetnosti” i predstavljaju studije slučaja i metarefleksije u vezi s njim. Mediji kojima su se pritom koristili bili su dijagram, strukturalistička fotografija i film, performans, knjiga kao umjetničko djelo, kao i edukativni lecture-performance i seminar. Cilj je bio pritom dostići nultu točku ekspresivnosti, kako bi umjetnost i misao modernizma jednom zauvijek ostavili iza sebe i kako bi se ostvarila promjena paradigmi u umjetnosti.

Izložba u MSUV, organizirana više od tri desetljeća nakon raspada Grupe 143, postavlja i nekoliko pitanja koja u doba post(post)moderne ponovo ulaze u središte interesa: Kako se mijenja umjetnost, ako se mijenjaju uvjeti njezine produkcije? Kakve to ima posljedice po društvene odnose? Kako je moguća materijalna vrsta umjetničke produkcije?

Izvor: SEEcult.org