Ovogodišnja tema izložbe Greška pojam je uz koji se, kako stoji u natječajnom tekstu, “vežu negativne konotacije”. No, greška može biti i tek povod silasku s puta i kretanju obilaznim stazama do cilja pri čemu u prošireni kontekst svoga značenja uključuje i mogućnost neočekivanoga otkrića nečeg nepoznatog, ali ipak suštinski ne-lošega. Čovjek kao racionalno biće grešku ne doživljava pozitivno jer ona u sebi podrazumijeva nepotpunost, nedorečenost ili promašaj u postupku. Međutim, prihvati li se da greška otvara područje neistraženoga i skrivenog u postupku koji je već odviše poznat, ona postaje procjep u sveopćoj predvidljivosti. Istraživanje započinje kada napustimo sigurnost utabanih staza – a studirati, kao i putovati, znači istinski tragati za neotkrivenim ili prikrivenim. Nerijetko se greška poistovjećuje sa slučajnošću, ali kada govorimo o slučajnosti treba reći da kod nje nedostaje [kontrolirana] usmjerenost na postizanje cilja i tek je usputna pojava u procesu kojim rukovodimo, dok je greška esencijalno vezana uz sam proces i u njega ugrađena kao nužnost nepredvidljivog. Istinska je greška nenamjerna što je razlikuje od eksperimenta pa zato suočavanje s njom predstavlja istinski izazov svakom djelatnom subjetu. 

Koliko smo kao ljudi spremni prihvatiti izazov greške i tragati za novim prostorima koje nam ona otvara? Jesmo li ponekad sposobni žrtvovati sigurnosti poznatoga puta kako bismo se upoznali s nepredvidljivim zavijenim puteljcima i čitavim svijetom koji uz njih obitava, a koji je ipak dovoljno skriven da ga ne možemo vidjeti iz svoje sigurnosti? Težnja je ove izložbe bila upravo osloboditi kod studenata one tragalačke kapacitete kako bi kreativnom potragom došli i do pozitivnih aspekata greške kao životne, ali i umjetničke činjenice.

Stručni je žiri za izložbu odabrao radove sljedećih autora: Lene Lekše, Luje Rožića, Isidore Todorić (Akademija za likovno umetnost in oblikovanje, Ljubljana), Daria Brkića, Doris Despot, Josipa Stojanovića, Ivane Škvorčević, Doriana Trepića i Vinka Vidmara (Umjetnička akademija u Osijeku), Nemanje Milenkovića (Akademija umetnosti, Novi Sad), Mie Maraković (Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb) te Andre Krysl, Milosa Stolica i Gregora Vogel/Fione Könz (Zürcher Hochschule der Künste ZHdK; Zürich).

Izložba ostaje otvorena do 20. prosinca kada će se dodijeliti nagrade za tri najbolja rada.

U fokusu izvedbe je rudnik koji je postao mjesto nasilnoga egzodusa. Rudnik koji je napušten i ispražnjen od prvotnoga značenja zaprima novi sadržaj i upućuje na latentnost stanja iz kojega se nazira nova pustinja. Eksploatirani rudnik i eksploatacija ljudskoga resursa, kao negativna razina aktivnosti i predanosti nečemu, suprotna je pojmu rada kao obogaćenja i ispunjenja ličnosti. Takvo crpljenje koje postaje jednosmjerno i naklonjemo stranim ulagačima, pretvara nas u iscrpljeni rudnik, praznu pustinju, te se nadvija nad čovjekom radnikom.

Predstave su na rasporedu 1. i 2. srpnja u 20 sati u Pogonu Jedinstvo.

Udruga Punkošipak osnovana je 2009. godine u Zagrebu u cilju promicanja, razvitka i unapređenja kazališne djelatnosti i suvremenih izvedbenih praksi, osnaživanja mladih i podizanju njihovih kompetencija kroz kazališnu i izvedbenu praksu te druge umjetničke aktivnosti, radionice, seminare, kampanje, volonterski rad, razmjene mladih i suradnju s domaćim i inozemnim srodnim udrugama i institucijama. U sklopu Udruge Punkošipak kontinuirano djeluje istoimena kazališna radionica koja je besplatna za sve korisnike. 

U sklopu udruge Punkošipak djeluje i izvedbeni kolektiv Trećeprostor čiji su izvođači potekli iz kazališne radionice Punkošipak, i s kojom su nastupili na mnogo predstava u Hrvatskoj i inozemstvu. Poetika izvedbenog kolektiva Trećeprostor sadržana je u bavljenju pokretom i mogućnostima fizičkoga i neverbalnoga teatra, korporalne mime i suvremenoga plesa. Okosnicu grupe čine izvedbena umjetnica Irena Boćkai i vizualni umjetnik Ivan Tudek.