Piše: Vatroslav Miloš

Uz ukidanje i zauzimanje strateških medijskih i regulatornih pozicija, prvenstveno HRT-a i Vijeća za elektroničke medije i sada već pomalo zaboravljenog Povjerenstva za neprofitne medije, uz sasvim logičan zaključak da su sljedeći na redu HINA, HAVC i kulturna vijeća pri Ministarstvu kulture, najavljivana zakonski uobličena lustracija jednostavno nije potrebna. Kako sada stvari stoje, razumno je očekivati toliko temeljitu čistku ključnih pozicija da će se Hrvatska veoma skoro voljeti toliko javno, toliko neupitno i toliko nekritički da će čitavo društvo – od policije i tajnih službi, preko medija, umjetnosti, znanosti i obrazovanja, do sudstva i javne vlasti – unisono pjevati pjesmu domoljubne ekstaze kakva bi mogla posramiti čak i Poljsku i Mađarsku. U onome dijelu u kojemu nije čisto prepisivanje mjera štednje započetih u mandatu Zorana Milanovića, prijedlog državnog proračuna za 2016. godinu s projekcijama za 2017. i 2018. – kao uvijek jasan indikator ideološkog pozicioniranja vlasti – uistinu je kreativno pristupio udvostručenju sredstava za čuvanje državnih granica i povećanje sredstava Ureda za odnose s vjerskim zajednicama s 427 tisuća kuna na 20,5 milijuna kuna te – dakako, u negativnom spektru – 158 milijuna kuna teškog rezanja u području znanosti i obrazovanja, kao i drastično smanjenje sredstava za nacionalne manjine. Proračun je to koji direktno reflektira politiku zatvaranja europskih granica čije neposredne rezultate možemo vidjeti na grčko-makedonskoj granici, u Idomeniju, mjestu gdje je trenutno 12-ak tisuća ljudi zarobljenih u blatu, mokrim šatorima i uvjetima nedostojnima čovjeka.

Glasači na lokalnim izborima u Baden-Württembergu i Rhineland-Pfalzu kaznili su njemačku načelnu politiku otvorenih vrata prema izbjeglicama gdje su, u prvoj državi, izbore dobili Zeleni, a u drugoj – SPD. Kršćansko-demokratska unija (CDU) Angele Merkel uspjela je zadržati vlast u Sachsen-Anhaltu, a desna je Alternativa za Njemačku (AfD) na ovim izborima – uz zastupnike u pet pokrajina – osigurala mjesta u još tri pokrajinska parlamenta.   

U Novom listu možete pročitati intervju s Aleksandrom Elbakyan, pokretačicom internetskog repozitorija znanstvenih radova pod nazivom Sci-Hub i aktivistkinjom za slobodnu znanost koju je, zbog njenog rada, prošle godine tužio Elsevier, nizozemski izdavač i distributer stručne literature. Na pitanje “je li opća ‘slobodna znanost’ utopijski koncept?” Elbakyan odgovara: Izdavači cijelo vrijeme govore da je ta ideja mit, no neka vrsta ‘slobodnih radova’ funkcionira još od 2003. godine, pogledajte PLoS (neprofitni izdavač fokusiran na medicinu, biologiju i genetiku koji dopušta slobodni pristup radovima, op.a.). Čak i Elsevier objavljuje sve više radova u ‘open access’ sustavu. Dakle možemo reći da tako nešto funkcionira. Smatram da je savršeno moguće da znanost postane potpuno dostupna već sutra. Što bi se trebalo primijeniti? Moj pristup je da se dozvoli projektima poput Sci-Huba da postoje legalno bez problema. Za takvo što, sve što moramo učiniti je da napustimo trenutno zastarjele zakone vezane za autorska prava”. 

UBUweb od svojih početaka 2006. godine u mjesečnom ritmu u suradnji s umjetnicima, filozofima, novinarima i znanstvenicima odabire deset besplatnih zapisa – bilo da se radi o esejima, radijskim i televizijskim snimkama, intervjuima, koncertima – iz svoje internetske arhive. U deset godina ti su kustosi bili David Grubbs, Wayne Koestenbaum, Alex Ross, Stephanie Strickland, Hans Ulrich Obrist, Jennifer Higgie, Anne Hilde Neset, Juliet Jacques, Eric Jarosinski, Sasha Frere-Jones, a Dan Colman, urednik stranice Open Culture, svojedobno je pronašao i intervju koji je 1997. godine francuski filozof Jacques Derrida vodio s američkim saksofonistom i skladateljem Ornetteom Colemanom. 

Chava Gourarie na stranici Columbia Journalism Reviewa bavi se dugovječnošću kolumne Real Life Rock Top Ten koju američki kritičar popularne kulture Greil Marcus, a odnedavno na popularnom Pitchforku, piše već trideset godina. Također, ovdje vrijedi istaknuti i antologijski razgovor koji je, na zadatku za The Guardian, s Marcusom vodio Simon Reynolds, a objavio ga je Los Angeles Review of Books 2012. godine.

Za kraj, ovdje ističem tri žanrovski vrlo različite muzičke preporuke: prva je podsjetnik na ploču Fox Confessor Brings The Flood američke kantautorice Neko Case, koja je izašla prije točno deset godina za izdavačku kuću ANTI-, potom Nebulu, singl kojim Julianna Barwick najavljuje album Will i jednosatni berlinski nastup australske izvođačice Courtney Barnett u produkciji njemačkog ARTE-a.