“Dokumente smo objavili kako bismo omogućili toliko željenu transparentnost i potaknuli širu raspravu o ovom ugovoru. Ovaj je ugovor prijetnja koja će imati dalekosežne posljedice po okoliš i živote više od 800 milijuna građana Europske unije i SAD-a”, navode iz Greenpeacea Nizozemska. Svatko zainteresiran za okolišna pitanja, dobrobit životinja, radnička prava ili internetsku privatnost treba pogledati sadržaj ovih tajnih dokumenata. Oni podcrtavaju snažne prigovore koje civilno društvo i milijuni ljudi diljem svijeta naglašavaju: svrha TTIP-a je transfer moći od ljudi prema velikim korporacijama.

Dokumente možete preuzeti cjelovito ili po pojedinim poglavljima. Na istom linku možete pronaći više o samom ugovoru.

Podsjetimo, unatrag nekoliko godina počeli su pregovori o Transatlantskom sporazumu o trgovini i investicijama (TTIP) između SAD-a i Europske unije koji smjera uvođenju liberalnijih standarda radnog prava, zaštite podataka, financijske regulacije i zaštite okoliša. Nije tajna da je cilj TTIP-a maknuti regulatorne “barijere” koje umanjuju profite transnacionalnih korporacija s obje strane Atlantika, no tajna je do sada bio prijedlog izgleda samog sporazuma.

Cilj regulatorne suradnje je uskladiti postojeća i buduća pravila i procedure u EU-u i SAD-u kako bi se uklonile nepotrebne prepreke trgovini i ulaganjima, te se predlaže formiranje tzv. Tijela za regulatornu suradnju čija bi zadaća bila pregledavanje novog zakonodavstva s američke i europske strane te predlaganje mjera za njihovo usklađivanje. Kriteriji s obzirom na koje se zakonodavstvo procjenjuje, kao i mjere za usklađivanje koje Tijelo može predložiti, stavlja interese trgovine i ulaganja iznad svih drugih interesa, a čitava procedura postavlja brojne barijere reguliranja u javnom interesu. Ono što posebno zabrinjava jest da se prijedlogom za regulatornu suradnju utjecaj TTIP-a širi i na one sektore o kojima se službeno ne pregovara, čime je Komisija zapravo prekoračila povjereni joj mandat.

U samom je sporazumu, uz navedene stavke, posebno problematičan institut rješavanja sporova između investitora i država, tzv. ISDS (investor-to-state dispute settlement process) koji bi omogućio stranim, no ne i domaćim korporacijama, tužbu zbog propuštene koristi i naplatu štete ukoliko država članica Unije donese zakone ili regulatorne standarde koji mogu utjecati na smanjenje profita korporacije. Odluku donosi arbitraža, paralelni pravni sustav koji zaobilazi postojeće pravne mehanizme i sudove EU. Dokumentacija arbitraža uglavnom nije javna, a naknadu štete korporacijama isplaćuju građani, porezni obveznici.