“Ovo je street art koji smo postavili na Zagreb Street Art Festivalu u rujnu. Dobili smo radove preko 250 umjetnika iz 44 zemlje iz cijelog svijeta. Street art ima tu širinu koju ovdje možete vidjeti – sve od sitnih intervencija do većih radova.” Tim je riječima festival predstavio njegov organizator Krešimir Golubić, u grafiterskim krugovima poznatiji kao Leon (GSK), na otvorenju izložbe Zagrebačka street art scena održanom 17. prosinca u zagrebačkoj Galeriji VN. Njegov partner u zločinu, ulični umjetnik Gregor Furkes, u kasnijem razgovoru za Kulturpunkt pojašnjava da su radovi uvršteni u postav galerijska adaptacija drugog po redu festivala ulične umjetnosti čiji je javni poziv okupio stotine paste-upova: “Za murale ima već nekoliko festivala poput OHOHO, Reunited i Graffiti na gradele. Htjeli smo obratiti pažnju na paste-up tehniku jer smatramo da je to najjednostavniji način izražavanja u javnom prostoru. Za paste-up ti treba papir, voda i brašno.”

Dvadesetak posjetitelja na otvorenju našlo se u impresionističkoj slici urbane kolektivne svijesti. Fantastični likovi, apstraktni vizuali, političke poruke, pop-kulturne ikone i potpisi ravnopravno su smješteni jedni preko drugih, mjestimično prekriveni reduciranim tagovima. Organizatori su brojne radove asocijativno kolažirali na kartone, okvire s Hrelića i par prometnih znakova, stvarajući tako kaos koji se formalno i sadržajno opire koherenciji. Je li pravi autor izložbe dvojac koji je stotine paste-upova pretvorio u dvadesetak radova na kartonu tj. u okviru, ili su to umjetnici koji su paste-upove slali, od manje je važnosti jer među bijelim galerijskim zidovima koji ih okružuju kolaži postaju prozori u matricu ulice gdje mnoštvo individualnih glasova postaje jedan kolektivni.

Takav nasumični kustoski pristup, kojim se od izloženih radova stvaraju sedimenti, savršeno zrcali i sumira vizualnu buku javnih prostora, prenoseći elemente koji uličnu umjetnost definiraju od začetka njezine moderne inačice. Spontanost, sloboda ekspresije, uradi-sam princip, pluralitet vrijednosti i stilova, dijaloška orijentacija, netrajnost i anonimnost autora – kako dokazuje sam ambijent izložbe – nisu rezervirani samo za ulicu. Točku na i stavlja Miro Petković Modul, renomirani ulični umjetnik i jedan od najcjenjenijih domaćih graffiti kaligrafa, koji tijekom otvorenja na crnom platnu demonstrira proceduralnost i razigranost vještine, a cijelu atmosferu upotpunjuje hip hop na razglasu.

Međutim, koliko god Golubić i Furkes zbog svoje višedesetljetne uronjenosti u street art supkulturu uspijevaju precizno prenijeti njezin duh, zbog prirode medija ključan segment izostaje. Samim činom izmještanja ulične umjetnosti iz njezina prirodnog konteksta, ona gubi dimenziju otpora prema dominantnim socio-ekonomskim strukturama i postaje njihovim dijelom, uvrštena putem galerija u svijet umjetnosti kao komoditeta. Paradoksa ulične umjetnosti unutar galerije svjesni su i sami organizatori. “U galeriji više to ne možeš nazvati street artom jer nije na ulici, zato su smislili urban art”, odgovara nam Furkes na pitanje o gubitku subverzivnosti u takvom kontekstu, ali nadodaje i da je većina pristiglih radova od umjetnika koji aktivno djeluju na ulici.

Iako je pitanje gubitka autentičnosti street arta u galeriji staro nekoliko desetljeća, u trenutačnoj je lokalnoj klimi aktualnije nego inače. Počevši s Lunarovim ostvarenjem u Masarykovoj, preko murala na Jarunu pa sve do djela umjetnice OKO na Gradecu, nove su se gradske vlasti postavile kao saveznice cvjetajućoj sceni. Dio je to šireg prihvaćanja određenih oblika ulične umjetnosti u Hrvatskoj, koje otvara vrata financiranju, drugačijoj publici i mogućnosti da ulični umjetnici žive od svog rada. Sve navedeno na neki način mora započeti (ili završiti?) u galeriji, a prema tome pitanje autentičnosti može se oboriti utilitarističkim kontraargumentom.

“Ova izložba i naš festival imaju smisao promicanja kulture street arta, da se prihvati kao umjetnost, za što moraš ući u galerije. Ipak je tamo drugačija publika nego u javnom prostoru – to se mora kombinirati. Nedavno sam bio u Barceloni, gdje postoje četiri galerije koje se bave samo urbanom umjetnošću. Podržavaju lokalne umjetnike koji ondje mogu izlagati svoj rad. S vremenom se nadamo da će i ovdje doći do toga”, govori nam Furkes. Golubić potvrđuje ovaj optimističan stav: “Prosječnom gledatelju je street art OK, nitko tu više ne spori. Javnost, kako vani tako i ovdje, street art prihvaća drugačije nego grafite, koji uvijek nose zao duh vandalizma.”

U toj segregaciji na poželjne i nepoželjne oblike street arta, legitimacija ulične umjetnosti otvara vrata i nizu konkretnijih proturječnosti prisutnih na globalnoj, kao i na lokalnoj razini. Podrška nadležnih institucija u Zagrebu istovremeno je popraćena novim valom napada na grafite. Početkom studenog prošle godine Grad Zagreb krenuo je u dugo najavljivanu masovnu čistku grafita po centru, što uključuje i nanošenje antigrafitnog premaza na zgrade i postavljanje nadzornih kamera. Ambivalentnost između financiranja podobnih radova ulične umjetnosti s jedne strane i napada na inherentnu subverzivnost prakse s druge odražava i proturječja kulturne politike Grada. Dok se pojedini radovi podržavaju i institucionalno valoriziraju, drugi se sustavno brišu, što otvara pitanje prema kojim se kriterijima određuje što je na gradskim ulicama poželjno, a što nepoželjno. 

Odgovore na to pitanje od Grada Zagreba nismo dobili, pa se okrećemo otuđenijim kutevima zapadnog svijeta. Od legitimizacije street arta početkom stoljeća mnoge su urbane sredine razvile uspješne metode kontrole vizualnog diskursa ulice. Povećani stupanj nadzora, kojim bi nova gradska politika pod egidom zaštite javnog prostora mogla rezultirati, jedan je od njih, no daleko je perfidnija solucija institucionaliziranje same proizvodnje grafita. U Londonu, primjerice, vijeća gradskih četvrti odlučuju o budućnosti murala, a nedavno je upravo jedna takva odluka dovela do uklanjanja propalestinskog rada. 

Osim represivnih mjera, prisutne su i suptilnije tehnike regulacije koje vode autocenzuri. Plasiranjem ulične umjetnosti na tržište umjetnina povećala se potražnja za muralima u javnom prostoru, a oba su fenomena mnoge umjetnike iz sjene zapuštenih ulica privukla ovlaštenim zidovima. Pozitivan razvoj za ulične umjetnike prati upitni utjecaj na slobodu izražavanja u mediju koji je njome suštinski definiran. U našem razgovoru Furkes ovo potvrđuje iz vlastitog iskustva: “Ako netko ima mogućnost prijeći u galerije i zaraditi od toga, to je logičan korak. Murali su dio svega toga, ali poruka koju nacrtaš na zidu gdje imaš dozvolu neće biti ista kao kad crtaš bez dopuštenja. Dosta toga što je dopušteno ima estetsku vrijednost, ali nema društvenu poruku.”

U tom smislu, grafiti u suvremenom svijetu nerijetko postaju sredstvo onoga protiv čega su se izvorno borili. Nekoć antiautoritarne intervencije usmjerene protiv privatnog vlasništva i korporativne kontrole nad javnim prostorom, murali su danas češće glasnici gentrifikacije. Kreuzberg u Berlinu, Exarcheia u Ateni i Christiania u Kopenhagenu kultne su četvrti koje su reputaciju stekle preko svojih subverzivnih stanovnika čiji je trag u sva tri slučaja obilato vidljiv na zidovima. Nakon privlačenja srednje klase i sumanutog rasta cijena stanovanja, preostalim stanovnicima prijeti istiskivanje – ako već nisu raseljeni. Preostali murali, lišeni izvorne ideologije, postali su kozmetička intervencija. Bilo bi pogrešno tvrditi da je ulična umjetnost glavni faktor gentrifikacije, no jednako bi pogrešno bilo negirati ulogu koju ulična umjetnost u tom procesu igra. U sva tri slučaja postoje street art vodstva, a ulična umjetnost često se reklamira na platformama za kratkoročni najam kao što su Booking i Airbnb, koje direktno utječu na razaranje duha ovih kvartova.

Legitimacija ulične umjetnosti tako se pokazala kao dvosjekli mač. Neupitno je da bi ona trebala biti dokumentirana te da bi uličnim umjetnicima koji od svog rada žele živjeti trebale biti omogućene iste pogodnosti kao i drugim likovnjacima. Izložba Zagrebačka street art scena svojim kolažnim dekonstruiranjem urbanog pejzaža također pokazuje da prostor galerije otvara nove estetske mogućnosti nedostupne ulici. Sve je to načelno pozitivno, no neupitno je i da se institucionalizacijom ulične umjetnosti riskira gubitak njezina statusa posljednjeg bastiona istinske vizualne slobode u javnom prostoru, a ponekad dovodi i do njezine instrumentalizacije za potrebe kapitala. Hrvatska u tome nije iznimka. Premda daleko od steriliziranih vizura gradova poput Londona, sve češće je moguće vidjeti reklamne murale Grif piva ili Adidasa dok se iskonski izrazi vizualnog bunta nemilo brišu. Odnedavno i Zagreb ima street art vodstva, a proces njegove gentrifikacije, kako svjedoči rast cijena stanovanja i sve veći broj hipsterskih (čitaj: estetski primamljivih, a ekonomski nepristupačnih) kafića, odvija se paralelno s time.

“Grafiti postoje već 50 godina, imaju svoju ideologiju, neka svoja nepisana pravila. Crtaš, izražavaš se na taj način, pišeš svoje ime, gradiš to na neku foru”, u razgovoru za Kulturpunkt govori Chez, legendarni grafiter koji djeluje preko trideset godina. Tvrdi da su, kad se street art pojavio kao figuralni korelat graffitima, umjetnici djelovali na sličan način, tražeći zidove i skrivajući se. Zatim je uvrštavanjem street arta u kanon povijesti umjetnosti došlo do promjene: “Stvorila se ogromna količina ljudi koja ne radi ništa na svoju ruku. Ljudi se predstavljaju kao street artisti samo zato što su crtali nešto na zidu, a nemaju forzu da to sami naprave. Čekat će natječaj i javit će se, nemaju taj pogon da se iscimaju, nabave farbe, ukradu ih ili nađu na smeću, potraže neki zid, cijelu noć to rade i kreiraju nešto super.”

Na dan našeg razgovora Chez je odlučio napraviti rad na ulici jer je bilo lijepo vrijeme i imao je potrebu za tim. Dok gestikulira rukama zamazanima bojom, objašnjava: “Ljudi koji su to radili godinama prije nego što je bilo para, zasluženo su plaćeni za to, ali postoje ljudi koji su shvatili da znaju i oni crtati pa se idu time baviti jer u tome ima para. Tu se dogodila siva zona u koji su se u uličnu kulturu uključili nasumični ljudi koji nisu imali veze s time. Je li do novca ili do osjećaja da su trebali negdje pripadati pa su se tako trebali definirati, ne znam.”

Unatoč tome što živi od ulične umjetnosti, Chez cijelu priču smatra trendom. Kao puno veći problem za samu uličnu umjetnost vidi nedostatak legalnih zidova koji je, prema njegovom mišljenju, uzrokovao stagnaciju scene posljednjih nekoliko godina: “Klinci se nabriju na grafite, šaraju po gradu godinu ili dvije, unište ga i ne napreduju jer ni ne mogu dalje od šaranja po kvartu. Treba im dati opciju da mogu uzeti više sprejeva i provesti cijeli dan na legalnom zidu radeći što žele. Tu se razvijaju, uče, odrastaju u nešto drugo i nešto bolje. Moraš ih s tim zidovima stimulirati da se kreativno razvijaju, da uđu u to, razmišljaju o bojama, obogate priču.”

Gradske su se vlasti zasad oglušile na Chezove prijedloge lokacija za uspostavljanje novih legalnih zidova. U sadašnjem odnosu moći nitko ne može ništa raditi u javnom prostoru bez vađenja tri ili četiri dozvole, što institucijama efektivno daje spomenutu kontrolu nad gradskim režimom vidljivosti, a u kombinaciji s represivnim metodama uličnoj umjetnosti oduzima društvenu oštricu. Bez laboratorija legalnih zidova mlade su snage subverzivnog krila ulične umjetnosti zakinute za razvoj iznad embrionalne faze tagova i rudimentarnih natpisa, a prava su ostvarenja ustupljena kadrovima koji su voljni igrati po pravilima. Neovlašteni grafiti se brišu, novi društveno angažirani ilegalci ne stasaju, a stari imaju pročišćene kanale za izražavanje – u svakom je slučaju kritička funkcija medija zanemarena.

Sagledane tako, manifestacije poput Zagrebačkog Street Art Festivala sa svojim popratnim radionicama nisu samo potraga za legitimitetom, već i rijetki kanali kroz koje se nove generacije mogu educirati. Chez time i zaključuje razgovor: “Krešo Golubić održava hrpetinu tih radionica i to je super, ali klinci nemaju gdje poslije otići. Klinci imaju potrebu za time i uvijek će je imati, samo bi ih naše institucije trebale usmjeriti.”

Raslojavanje uličnih umjetnika na finiji i subverzivniji stalež korespondira s nestankom legalnih zidova pukom igrom slučaja. Ipak nije slučajno da vodi istim ishodima u kojima su završili Berlin, Kopenhagen i Atena jer, na koncu, sve tri metropole, kao i naša, podliježu istim društveno-ekonomskim zakonitostima. Kontradikcije u kojima se nalazi medij ulične umjetnosti govore nam o kontradikcijama umjetnosti današnjice općenito, o nezdravoj težnji da se ljudska kreativnost pretvori u robu, o slobodi kojoj je dopustivo egzistirati tek unutar zadanih okvira, o kulturnoj industriji čiji je imperativ umjetnost konformirati najnižem nazivniku radi povećanja profita, o moći sustava da svoju kritiku upije u sebe. Iza svake lokalne odluke stoji mnoštvo globalnih ekonomskih i političkih poticaja iza kojih uvijek vreba nepregledna moć kapitala. Stoga, gentrifikacija, monopol nad javnim prostorom, komodifikacija subverzivnosti, veći stupanj nadzora i brisanje nesuglasnih poruka nisu namjerni dijelovi unaprijed skrojene strategije grada ili države, ali ni po čemu nisu ni slučajni.

Bez šire mogućnosti razvoja scene, uz sve dobro što ljudi kao Golubić i Furkes rade, sve se navedene odlike poput pluralnosti i ekspresivnosti mogu lako pretočiti u društveno prihvatljiv kalup sužavajući registar urbane kolektivne svijesti. Nezakonitih grafita u javnom će prostoru uvijek biti, no bez pravovremenih reakcija poruke otpora poput Reclaim your streets za nekoliko desetljeća mogli bismo vidjeti tek u sigurnosti galerija.

Tekst je nastao u sklopu Kulturpunktove novinarske školice uz mentorsku podršku uredništva Kulturpunkta.

Svoje radove izložit će poznati zagrebački graffiteri Lunar, Chez 186, Sarme, Royal i Casino, mladi umjetnik Glitchboy2000, fotograf Silkfatblues, umjetnički dvojac RELOADER i ilustratorica i dizajnerica Ana Kovačić. Za postav izložbe zadužena je Antonija Bačić, mlada zagrebačka umjetnica i autorica vizualnog identiteta festivala.

Uz izložbu radova devet domaćih umjetnica i umjetnika održava se panel i predstavljanje nedavno objavljenih fotomonografija zagrebačke i beogradske graffiti i street art scene, prilikom čega osvrt na knjigu donose autori, izdavači te umjetnici Lunar i TKV, čiji radovi se između ostalih i nalaze u knjigama. Večer će kulminirati velikim partyjem, koji će trajati do sitnih jutarnjih sati, a cijeli događaj u potpunosti je besplatan. 

Jedan od ciljeva ove izložbe je pokazati u koliko se heterogenu i široku platformu razvio festival Graffiti na Gradele, odnosno kako se graffiti i street art scena konstruktivno i kvalitetno može graditi kroz niz različitih medija i perspektiva. Na jednom mjestu okupit će se cijeli niz domaćih umjetnika, od veterana street art i graffiti scene do onih najmlađih, koji svojim vizijama u radu donose novu perspektivu iz koje gledamo na tu istu scenu i njen smjer razvoja.

Graffiti na Gradele i ove će godine na tri dana Bol na Braču pretvoriti u ljetnu rezidenciju graffitera i street art umjetnika te glazbenih imena i DJ-eva koji će od 27. do 29. srpnja nastupiti na šestom izdanju festivala. 

Ovogodišnji line up najjači je do sada i pokazuje kako GNG iz godine u godinu postaje omiljeno odredište umjetnika i repera, ne samo s područja Hrvatske, već i susjednih zemalja, a ove godine zidove će oslikavati i umjetnici iz Španjolske, Paname, s otoka Reunion… Na popisu imena koja će crtati po Bijeloj kući i Fabrici našli su se Lonac, Lunar, JACE, Sebas Velasco, Iñigo Sesma, Andi Soto, Azram, Chez 186, Sarme, Artez, Junk, Nikola Mihajlović, Modul Osam, Casino, Royal, Mane Mei, Hana, Artu Ditu, Anxio, Wuper Kec, Smack i Rina.

Tri su glazbena festivalska dana i prvog dana nastupit će zagrebački surf bend Dog’s Beach, nakon čega slijedi DJ program, za drugi dan (28.7.) invaziju na Bol najavila je Triestri banda (Kuku$ + High 5 + Buntai + Bore Balboa + VRH&Oreb), dok će trećeg dana (29.7.) nastupiti Edo Maajka, Krešo Bengalka, Marchello i Tone Tuoro.

Dnevni lounge na prostoru Bijele kuće s pogledom koji puca na predivnu plažu cijeloga će dana zagrijavati DJ-i VRH (Kiša metaka), Kuna, Niki Peducci, Nina Davis (Gang Gang), Oliver (Bassinga), Oberön (Oberkuul & Frühstück), Zembo (Blaw:Blaw), Rofellos (Grime Croatia), Wvdup, Tikach, Gezin 808 Mafia i Radio Los Santos. Dnevni program i ove godine uključuje radionice za djecu, skateboard sessione, izložbe, projekcije filmova…

I ove godine ulaz na festival je u potpunosti besplatan, a uz kupnju festivalske narukvice po cijeni od 20 kuna organizatori su, u suradnji s partnerima, pripremili brojne popuste.

Na Kreativnom punktu će se, uz radionicu izrade grafita, koja će se održati uz podršku kolektiva Graffiti na gradele i vodstvo umjetnice Antonije Bačić, moći nabaviti i blagdanske čestitke te na taj način podržati kampanju Dobri domaćini: podržimo mlade kreativce bez doma.

Također, ako niste u mogućnosti donirati novac, a posjedujete instrumente ili umjetničku opremu koju ne koristite, donesite ih u Vinyl u vrijeme trajanja radionica i podržite mlade kreativce.

Informacije o kampanji možete pronaći ovdje.

After beach party festivala Graffiti na Gradele i Ferragosto Jam vratit će ljeto u grad na cjelodnevnom druženju uz neizostavne graffite, akustične svirke i DJ jamove, ali i niz izvannastavnih aktivnosti poput ping ponga, picigina u suho, podnog šaha, pikula, klikera i franja te filmova u organizaciji Kiosk Skateshopa i neizostavnog foto kioska za one koji festivalsku groznicu žele cijele godine nositi u novčaniku. 

Druženje počinje u 14 sati u Art Parku, a nakon 23 sata povorka kreće prema Vintage Industrial Baru gdje cijeli događaj dobiva još jedan after prefiks. 

Graffiti na Gradele regionalni je graffiti festival koji se u Bolu na Braču održava po peti jubilarni put, na prostoru “Fabrike”, odnosno bivše tvornice ribe, te napuštenog hotela “Bijela kuća”. Riječ je o neprofitnoj i u potpunosti volonterskoj inicijativi mladih koja za cilj ima okupiti što više mladih graffiti umjetnika i glazbenika iz cijele regije, kako bi na nekoliko dana Bol pretvorili u malu urbanu meku, kreirali platformu za umrežavanje, nove suradnje, kreativan rad i dobro druženje te svojim aktivnostima zaživjeli napušteni i devastirani hotelski kompleks “Bijela kuća”. 

Tijekom trajanja festivala organiziraju se brojne graffiti radionice za djecu i mlade, izložbe mladih autora, skateboard i sportska natjecanja, a posjetiteljima će cijeloga dana na raspolaganju biti i lounge zona smještena uz samu plažu. 

Svoje sudjelovanje do sada su potvrdili sljedeći glazbenici: High5, Krešo i Žuvi, Kuku$, Tibor, Žaegulj i Geralt iz Rivije, Tone Tuoro, Toxara, Zembo i DaMental te Marchello Mede, dok su za DJ program zaduženi Blaw:Blaw, Oliver (Bassinga), VRH, Tikach, Sinke Fresh, Niki Peducci, Vuk Oreb i Juicy Croatia.

Na popisu graffiti writera nalaze se neka od trenutno najsnažnijih i najaktivnijih regionalnih imena: Lonac, Lunar, Artez (BG), Chez186, Wuper (BG), Azram (Ljubljana), Artuditu, Bare Pimp my Pump, Modul Osam, Mane Mei, Sarme, Anxio, Supernia, Hana, Casino, Royal, Nikola Mihajlović (BG) i Wens.

Iako je festival neprofitnog i volonterskog karaktera, ulaznica se niti za jedan dio programa ne naplaćuje i ulaz je slobodan za sve. Isto tako, posjetitelji festivala festivalskom će narukvicom moći ostvariti i brojne popuste na razne usluge po cijelom Bolu.

Za sve informacije o dolasku, prijevozu i smještaju pratite službeni Facebook event festivala. 

Na ovogodišnjem izdanju sudjeluju grafiti umjetnici iz cijele regije – Azram iz Ljubljane, Artez i Junk iz Beograda, Chez, ArtuDitu kolektiv, Modul, Bare iz Pimp My Pump, Zipo, Holick, Sarme, Arot, Royal, Casino i Nia iz Zagreba, potom Anxio, Oreb i Smog iz Splita te Seko, Ewone i Elah iz Sarajeva.

Uz grafiti aktivnosti, kao i uvijek, pripremljen je i glazbeni program, koji predvode Bvana i Lider iz Beograda te High5 iz Zagreba, a publika će premijerno imati priliku čuti preview albuma splitskog dvojca VRH-a i Oreba, poznatijih kao članova hip hop grupe Kiša Metaka. Podržat će ih sinjski rap sastav 6wild te lokalni MC Marchello Mede. Program će biti popraćen i DJ setovima izvođača koji su već nastupali na raznim popratnim događajima u sklopu Graffiti na Gradele festivala – DJ Oliver iz Krankšvestera, VRH i Oreb iz Kiše Metaka, DJ Pedo, Tru Skool kolektiv (back2back) iz Sarajeva te Fat Ivy iz Baraka kolektiva.

Sam festival otvorit će izložba koju su pripremili kustosi iz umjetničke platforme Boonika, a svoje radove izlagat će Anxio i Rad Recorder (Vuk Oreb) iz Splita te Chez i ArtuDitu kolektiv iz Zagreba. Što se dodatnih aktivnosti u crtačkom dijelu festivala tiče, pripremaju se i graffiti radionice za djecu koje će voditi studenti Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, video projekcije te skate sessioni u sklopu Ziggi Rolling Papers Chill zone.

Festival će biti održan od 27. do 29. srpnja u Bolu na Braču. 

Detaljan program možete pronaći ovdje.