Druga nagrada (15.000 kn) pripala je projektu Biblioterapija – priče koje liječe, dok je treća (10.000 kn) dodijeljena projektu Beli Zagreb Grad autorice Barbare Grgić. Odabrani projekti, pojašnjavaju iz Muzeja, “donijeli su novonastali sadržaj, kreiran specifično za situaciju uzrokovanu virusom COVID-19, potom su pokazali kontinuitet i održivost projekta i nakon razdoblja definiranog natječajem te uključuju angažman zajednice”.

Kao i drugi prostori za kulturu, Močvara je svoja vrata zatvorila 12. ožujka kada je Stožer civilne zaštite donio preporuku odgode svih skupova na kojima sudjeluje više od 100 ljudi. Te su večeri u sklopu programa Začarana Močvara voditeljice Nine Romić trebali nastupiti Marinada, ŠećeЯ i Ivan Judas, koncert je odgođen, ali se isti dan ipak održao u online formatu putem Močvarine Facebook stranice. Na krilima pozitivnih reakcija publike, pokrenut je redoviti online program koji je sadržavao glazbene i scenske nastupe, filmske projekcije, radionice, tribine i dječji program.

Svakodnevna produkcija online sadržaja za URK-ovcima je, kažu, na početku predstavljala izazov, ali je seljenje u virtualni prostor bio i jedini način održavanja programa. Unatoč brzoj i spretnoj reakciji na zahtjevne okolnosti, zatvaranjem vrata kluba Močvara je ostala bez vlastitih prihoda od koncerata ključnih za njegovo funkcioniranje, pa je ova nagrada dobrodošla pomoć za preživljavanje iznimno teške, krizne godine.

U razdoblju od 12. ožujka do 31. svibnja u Močvari je održano 62 online programa u kojima je sudjelovalo preko 100 izvođača, a broj pregleda na društvenim mrežama varirao je od 1.000 pa do 16.000 po programu. “Autori projekta i sudionici pokazali su visok stupanj kreativnosti te doprinijeli promicanju glazbene, scenske i likovne djelatnosti. Programi su bili namijenjeni različitim dobnim skupinama – djeci, mladima i odraslima, snažno promovirajući nezavisnu kulturnu scenu. Posebna vrijednost ovog projekta je u njegovoj održivosti te su autori i nakon ublažavanja mjera nastavili kreirati sadržaje koji su izvrsno praćeni”, navodi se u obrazloženju Muzeja.

Kada je sredinom prosinca objavljeno da je neuništivi Milan Bandić “iz bolesničke postelje” u borbi za proračun smijenio sve članove upravnih vijeća gradskih institucija imenovanih iz redova ili na prijedlog Neovisnih za Hrvatsku, postalo je jasno da je samo pitanje vremena kada će Veliki meštar političkog preživljavanja smisliti način da se riješi i Ane Lederer koju je zbog trgovine s osovinom Esih–Hasanbegović morao postaviti na čelo Gradskog ureda za kulturu. Predvidiv kao filmski negativac iz horora koji se još jednom (koliko još puta, Milane?) podiže iako ste ga prethodno rasjekli motornom pilom, polili benzinom, zapalili i potom stavili u blender, Bandić je to podrazumijevano obećanje ubrzo i ispunio – u utorak, 8. siječnja mediji su objavili vijest da je Lederer razriješena sa svoje funkcije nakon što je “zbog nepravilnosti” poništen natječaj temeljem kojeg je izabrana. Formalni su detalji, dakako, nebitni – nepravilnost je bila koja god je trebala biti – a Bandićevo objašnjenje, koje prenosi N1, kristalno je jasno na svoj osobit način: “To je princip gradonačelnika Bandića, koji je neposredno izabran od građana, a ne na natječaju, i provodi politiku grada. On je taj koji promišlja i vodi, odgovara i zastupa, predstavlja grad, a pročelnici provode. Svatko onaj tko misli provoditi svoju politiku, i politiku stranke koja ga je predložila, neće biti pročelnik”, izjavio je, govoreći o sebi u trećem licu kao svi normalni ljudi.

Ledererin odlazak nezahvalna je tema utoliko što je, kao i djelovanje njezine stranke, pretežito nebitan. Premda u nekom načelnom smislu nije loše da drugo najvažnije mjesto u kulturi više neće okupirati osoba uz čije se upravljanje zagrebačkim HNK-om vežu financijski repovi i koja je otvoreno izjavljivala da Gradski ured za kulturu pod njom neće financirati “politički aktivizam”, ni najoptimističnijim pripadnicima kulturnog polja ne bi palo na pamet pozdraviti ovaj obrat. Jer pozdraviti se naprosto nema što – tko god zamijenio Lederer na toj funkciji nastavit će s istom politikom eutanaziranja nezavisne kulture, neprofitnih medija i kritičkih umjetničkih praksi. Hoće li se pritom ta osoba držati uzusa javne komunikacije iz te perspektive djeluje kao vrlo apstraktan problem.

Sve je, uostalom, u proračunu, i to baš onom zbog kojeg su Lederer i ostali politički amateri iz Neovisnih letjeli. U odnosu na rebalans iz 2018. godine, ukupna sredstva za kulturu za 2019. godinu smanjila su se za 29 159 000 kuna (sa 615 992 000 na 586 763 000). Oduzmemo li od ukupnih iznosa stavku financiranja djelatnosti proračunskih korisnika iz vlastitih i namjenskih prihoda, ta je razlika još veća i iznosi oko 40 milijuna kuna. Dakako, razlika je to koja se očituje u sredstvima predviđenima za financiranje djelatnosti kulture – program javnih potreba u kulturi ostao je bez 32 milijuna kuna, dok je program nezavisnih produkcija dobio oko 8 milijuna kuna manje, što je udarac od gotovo 15 posto. Uzevši u obzir da Grad pod nezavisnom produkcijom ne podrazumijeva ono što bi se očekivalo – izvaninstitucionalnu produkciju – nego da u njezinu sklopu financira i glavne kulturne institucije kojima, dakako, odlazi daleko najveći dio tog neuglednog kolača, ovakvo smanjenje najteže može pogoditi samo one kojima je najgore: nezavisnu kulturu. Pa iako su inovativne umjetničke i kulturne prakse kao najočitiji teren nezavisne kulture pretrpjele gubitak od “samo” 67 000 kuna pa su sada darovane gozbom od 2 270 000 kuna, situacija u kojoj su i dalje financirane trostruko slabije od kulturno-umjetničkog amaterizma najbolje govori kako je igra postavljena.

U tom smislu, odlazak Ane Lederer suštinski je nebitan za gradsku kulturnu politiku, kao što je ispadanje Neovisnih za Hrvatsku iz Bandićeve križaljke suštinski nebitno za gradsku politiku općenito. Potvrđuje to, uostalom, i stabilni smjer kojim se kreće Ministarstvo kulture, a koji je nepotrebno u svrhu političke diskreditacije nazivati hasanbegovićevskim utoliko što je sistemski zadan – reagirajući na nedavne rezultate Poziva za predlaganje programa javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske za 2019. godinu, članice kustoskog kolektiva BLOK s pravom su upozorile na iste tendencije gušenja izvaninstitucionalne kulture okrutnim i nerezonskim smanjivanjem sredstava. Uz takvu dvostruku smrtnu presudu iz smjera oba svoja glavna “skrbnika”, ukratko, polje nezavisne kulture može mirne duše prespavati obavijest o novom pročelniku ili pročelnici zagrebačkog Ureda za kulturu – ako prije toga ne umre od gladi. 

Nakon izlaganja Snježane Banović za riječ se javio Tihomir Milovac, kustos Muzeja suvremene umjetnosti, koji je istaknuo da ured koji objedinjuje obrazovanje, kulturu i sport i nije nužno bastardna formacija te ga je vrlo jednostavno rasformirati. Ono što ga zabrinjava u sadašnjem formatu jest nepostojanje strategije – unatoč usvojenom Planu 2020, kultura je zastupljena iznimno skromno što pokazuje nedostatak pravih inicijativa u području kulture, konkretno inicijativa gradskih ureda. Milovac smatra da vizija određuje stategiju, a Zagreb nema viziju kako upotrijebiti resurse i potencijale koji su iznimno veliki. Također, smatra da na praktičnoj razini ima previše preklapanja te da se hitno treba založiti za osamostaljenje ureda i krenuti u izradu strategije kulturnog razvoja i djelovanja, otvoriti prostor za koordiniranje programa i aktivnosti. Problematičnim vidi to što veliki broj ustanova djeluje potpuno samostalno u prostoru javnosti i netransparentno raspolaže javnim sredstavima. Pozdravio je poticaje udruživanja institucija i nevladinih organizacija za što smatra da je dobar generator brojnih potencijala, a lošim je pak istaknuo prešutnu privatizaciju koja je dovela do situacije u kojoj ustanovama upravljaju ljudi s doživotnim mandatima. 

Prije izlaganja Emine Višnić, Darinko Kosor nas je podsjetio na brojke prema kojima se u Gradu Zagrebu za kulturu izdvaja 7% proračuna, što čini nekih pola milijarde kuna, no napomenuo je da se od te naizgled pristojne brojke dvije trećine izdvaja za hladni pogon ustanova. Emina Višnić se suprotstavila tezi da gradski uredi trebaju imati inicijativu i upravljati projektima te kao negativan primjer toga spomenula upravo Rijeku. Istaknula je kako bismo trebali inzistirati na autonomiji kulturnog djelovanja i graditi ju. Podsjetila je da Grad Zagreb ima 34 ustanove koje je sam osnovao, 35 umjetničkih zbirki, niz institucija koje je osnovala država, a smještene su u Gradu Zagrebu od kojih je dio u zajedničkom vlasništvu grada i države, a što se pak tiče radnika u kulturi Grada Zagreba – zaposlena je 1841 osoba. Podsjetila je i na trenutno aktualan problem AGM-a koji je podružnica Holdinga te otvorila pitanje Galerije Nova koja je dio te izdavačke kuće.

Vraćajući se na 2005. godinu i spajanje ureda, što sektor nije prihvatio bez negodovanja, podsjetila je na očekivanja da će taj korak dovesti do sinergijskih projekata, a od kojih nije bilo ništa. Na razini proračuna, istaknula je da od 2009. do 2014. Grad bilježi pad proračuna od oko 15%, dok je pad u kulturi 20%, pri čemu je proračun vezan uz sport povećan. Također je napomenula da od ukupnih sredstava najveći dio odlazi na hladni pogon, zbog čega pate programi koji su drastično smanjeni i zbog čega imamo učmalu kulturnu sliku. Višnić je podsjetila i na problem monstruozne odredbe o obustavi “zapošljavanja” te postavila pitanje, kad je već uvedena takva odredba, zbog čega ured za kulturu nije taj koji kontrolira protok novca i njegovu distribuciju već gradonačelnik. Za kraj je napomenula da osnivanje zasebnog ureda ne može riješiti sve nagomilane probleme, ali može biti početak dobivanja snažnijeg sugovornika. 

Nakon Emine Višnić za riječ se javila Vitomira Lončar koja je kao prvi korak navela sektorsku analizu na temelju koje će tim okupljenih stručnjaka, za koje se temeljem njenog izlaganja već činilo kao da su imenovani, sastaviti kulturnu strategiju. U sferu političkog raspravu je vratio Darinko Kosor na što se za riječ javio Tomislav Stojak, zastupnik HNS-a u Gradskoj skupštini i član Odbora za kulturu Gradske skupštine koji se deklarirao kao zagovornik samostalnog gradskog ureda za kulturu jer to jedino smatra logičnim. Stojak smatra da moramo znati što danas u Zagrebu imamo, što se nalazi u institucijama te kako se raspolaže sredstvima. Pripomenuo je da je politika ta koja će donijeti odluku, a da ona mora biti usmjerena na samostalan ured za kulturu. Izrazio je nadu da će ovakav forum nastaviti dalje s radom te je pohvalio predsjednika Skupštine radi okupljanja zainteresiranih aktera. Prema Stojakovoj procjeni, institucionalni okvir je postao besmislen, a smanjenje novaca za nezavisnu produkciju ocijenio je iznimno štetnim jer smatra da se iz tog dijela diže kulturni život u gradu. Za kraj je i na sebe preuzeo odgovornost za to što nije inzistirao na pitanju gradskog preustroja, ali je izrazio nadu da za to još uvijek nije kasno te pozvao predsjednika Skupštine da počne vršiti pritisak na gradske strukture. 

Darinko Kosor zaključio je da se radi o temi u kojoj nema suprotstavljenih strana, podsjetio da je i gradonačelnik Bandić u predizbornoj kampanji govorio o samostalnom uredu za kulturu, kao i pročelnik ureda Lovrić, te je pozvao okupljene da nastave dalje i izrazio duboko uvjerenje da će do realizacije i doći. 

No, do realizacije čega? Kakvog to ureda? Po kojim će principima biti krojen taj ured? Na koji će način i prema kojim standarima biti kreirane politika i strategija tog ureda? Ovo su samo neka od pitanja koja nisu niti iznesena na stol, a oko njih će biti puno teže postići sporazum i istomišljeništvo među okupljenim, a ponajprije odsutnim akterima – jer ovo okupljanje uglavnom nije privuklo predstavnike gradskih institucija – osim ravnatelja ansambla Lado i Dvorane Lisinski. Raspravu je iz strateško-planskih metrika i politika, za malo optimizma pri kraju, zaključio Neven Frangeš, podsjetivši da zajednička točka borbe jest samostalan ured za kulturu, da su načini na koje će se stvari organizirati i upravljati bitni, ali da ne smijemo izgubiti iz vida ono što jest bit kulture, a to je sam sadržaj koji je nastajao i prije institucija, i mimo njih, kao i da nema jakih nezavisnih aktera bez jakog institucionalnog okvira. 

A.L.

Premijera će biti održana u četvrtak, 26. siječnja u 20 sati. Slijede izvedbe 27. i 28. siječnja u isto vrijeme.