Program Video forum predstavlja suvremenu audiovizualnu produkciju umjetnika, video radove umjetnika koji nastaju u prostoru suvremene umjetnosti. Problematizirajući odnose pokretnih slika i vizualnih umjetnosti prezentira se međunarodna i hrvatska produkcija novih kinematografskih oblika, umjetničkog videa, eksperimentalnoga i alternativnog filma i multimedijalnih instalacija.

Marko Meštrović rođen je 1972. godine u Stuttgartu. Diplomirao je u klasi profesora Đure Sedera na Slikarskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Filmom i animacijom bavi se od 2000. godine. Svoje filmove prikazao je na nekim od najznačajnijih filmskih festivala (Locarno, Annecy, Clermont-Ferrand, Ottawa, Edinburgh, Sarajevo), a osvojio je i brojne nagrade i priznanja. 

Kustosku koncepciju potpisuje Branka Benčić, a izložba ostaje otvorena do 6. studenog.

Zapis ostaje na samoj jednoj, jedinstvenoj bilješci “dana”, naglašavajući prisutnost i jačanje senzibiliteta naspram prolaznosti trenutka kao i samog medija zapisa. Uz polaroide prisutan je i 16mm film Le lever du jour sur l’ocean (“Buđenje dana na oceanu”) koji u jednom statičnom kadru snimljenom na obali Atlantskog oceana hvata vidljivi prijelaz između noći i dana.

Davor Sanvincenti je multimedijalni umjetnik, rođen u Kopru 1979. godine. Školovao se na Filozofskom fakultetu u Rijeci, odsjek za psihologiju; Europskom institutu za dizajn u Milanu, smjer interakcije na odsjeku vizualnih medija; Umjetničkoj akademiji Brera u Milanu, na odsjeku za multimediju i u Elektro-akustičnom informatičkom centru Argon u Milanu gdje je učio o oblikovanju zvuka i medijalnom programiranju umjetničkih akcija.

Izložba će biti otvorena od 6. do 18. prosinca u Gradskim galerijama Osijek.

Odnosom s majkom Jelena se bavi u trećoj izloženoj seriji, naslova O Njoj, koju bismo jednako tako mogli nazvati O Njoj i(li) o meni. O Njoj je portret autoričine majke ispričan kroz fotografske sekvence. I ponovo snimke vidljivih znakova građanskog života – namještaj, slike na zidu, obiteljske fotografije, uz jedva raspoznatljive motive u sjeni, dim cigarete, refleksije u staklu. Izjednačavanje po značenju malih i naoko nebitnih detalja i samoga majčinog lica u postavu izložbe, govore o naravi pamćenja. Beskrajno puno sitnih točaka, dokaza prisutnosti ravnopravno se isprepliće u identitetu majke. Cjelina sastavljena od komadića, bez precizne definicije, prigušene boje, bez oštrine obrisa samo pokazuje da ni identitet ne može biti čvršći od (nečije) slike”, u predgovoru izložbe napisala je Iva Prosoli.

Kustosice izložbe su Marina Viculin i Iva Prosoli, a za grafičko oblikovanje je zadužen Igor Kuduz.

Izložba Nezaštićeni arhiv bit će otvorena od 11. listopada do 2. studenog u Gradskim galerijama Osijek, u galeriji Waldinger.

Osječke likovne umjetnice sudjelovale su na trećoj međunarodnoj bijenalnoj izložbi slika, skulptura i grafika u Pečuhu, u ožujku ove godine. Meeting point ostvaren je prvi put 2007. godine s idejom poticanja i promoviranja rada likovnih umjetnika iz svojih gradova u širem, europskom kontekstu. Inicijatori, nositelji i organizatori programa su rumunjski grad Arad i mađarska galerija Pécsi Gallery and Visualis Müveszeti Mühely iz Pečuha, a tu su ideju prihvatila još dva grada prijatelja: Plzen iz Češke i Osijek te su organizirali gostovanje izložbe u svojim galerijskim prostorima. U drugom izdanju Meeting Pointa 2009-2010. pridružio se još i austrijski grad Pöchlarn.

Treće izdanje izložbe, prikazano u Pečuhu, sada dolazi u Osijek. Kustos izložbe je Marko Grgur Ivanković, a radove možete pogledati do 9. prosinca.

Osiječka izložba Nicole Hewitt Odjeci i napostojano A, u diskurzivno polje postavlja nekoliko točaka susreta s recentnim praksama ove umjetnice, kulturne radnice, vizualne umjetnice, profesorice, performerice, filmašice, suradnice te je fokusirana na njezine radove koji su nastali u periodu od 2000. godine do danas.

Kako u katalogu izložbe kaže kustosica Ivana Meštrov: “Naglasak unutar ovog izložbenog procesa je na izvedbi, subjektu, tijelu, glasu i komunikaciji. Na glasu, koji sugerira riječ, izgovorenu riječi, pisanu riječ, slovo, strukturu, ali isto tako koji je integralno polje razmjene, ali i razdvajanja, zabune, kritike, neravnopravnosti, koliko i ravnopravnosti. Kroz svoje umjetničke, istraživačke i organizacijske prakse Nicole Hewitt pokušava osvjestiti, ali i spojiti što je podtekst onom tekstu kojeg izgovaramo ili izvodimo kroz naše djelovanje, te koji mehanizmi ga olabavljuju, ali i osvještavaju. U prevođenju, koliko god nas kadrirao, jezik je barometar naše sposobnosti izražavanja, ali i potencijalni okidač svega životnoga. No, dobro ga je s vremenom na vrijeme prevrnuti, prekrenuti, preispitati kroz različite medije što je u ovom slučaju cjelokupni umjetnički i socijalni poligon Nicole Hewitt. I tada se možda desi novi ulaz, okidač, oblikovni princip, supstancija. Pojam. Smisao. Prostor slobode. Ali i neko novo uho, riječ i slika. Pravo da se kaže ono što se misli i želi, ali i ne želi čuti”.

Nicole Hewitt je vizualna umjetnica, koja se bavi filmom, videom, instalacijama i performansom. Rođena je u Londonu 1965. godine, diplomirala na Akademiji likovne umjetnosti u Brightonu, a specijalizirala model animaciju u Studiju Jirija Trnke u Pragu. Njezini su filmovi redovito prikazivani i višestruko nagrađivani na brojnim svjetskim festivalima. Tijekom svog umjetničkog rada, imala je niz samostalnih i skupnih izložbi i prezentacija. Hewitt se bavi i istraživanjem teorije i prakse suvremene umjetnosti, te nakon zavšenog magisterija na području vizualnih umjetnosti u sklopu Slade School of Art u Londonu upravo dovršava doktorski studij uz komentorstvo s Odsjekom za antropologiju. Doktorski rad joj propituje odnos filma, naracije, plesa, povijesti i retorike. Od 2003. godine aktivna je i kao kustosica, te je koncipirala i realizirala niz radionica, izložbi i seminara. Članica je istraživačko-umjetničkog kolektiva Centrifugal. Predavačica je na Odsjeku za Animirani film i nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu od 2005. godine, a kao vanjska suradnica predavala je na Odsjeku vizualne kulture Goldsmiths College u Londonu od 2009. do 2011. Živi i radi između Londona i Zagreba.

Izložbu, koja će biti otvorena 29. prosinca u galeriji Waldinger, možete pogledati do 15. siječnja.