Riječ je o znanstveno-stručnom časopisu posvećenom teoriji, vizualnoj, izvedbenoj i primijenjenoj umjetnosti. Pokretanjem časopisa Dispozitiv, piše u najavi, “APURI uspostavlja prostor za sustavno i kritičko promišljanje suvremenih umjetničkih praksi i teorijskih pristupa. Dispozitiv objavljuje znanstvene i stručne radove, intervjue, recenzije i osvrte te potiče interdisciplinarni dijalog u području vizualnih, izvedbenih i primijenjenih umjetnosti”.

Prvi broj okuplja tekstove pod krovnom temom naslova Umjetnost u doba tehnocena, “s naglaskom na odnos umjetnosti i tehnologije te na promjene koje tehnološki razvoj donosi suvremenim umjetničkim praksama”, stoji u tekstu najave.

Na predstavljanju časopisa sudjeluju Marko Koržinek (autor grafičkog rješenja), Nadežda Elezović (glavna urednica broja), Mihael Giba (izvršni urednik) i Nataša Lah (članica uredništva).

Na radionici će okupljeni_e učiti kako izraditi audio knjigu, a potom u praktičnom dijelu susreta snimiti audio slikovnice Kako biti najjači? te Kamo ćemo večeras?. Audio slikovnice bit će predstavljene u sklopu Tjedna dobre dječje knjige 2. travnja u 10 sati u Striboru u Dječjoj kući.

Radionica je otvorena svima uz prethodnu prijavu, a prostori su dostupni osobama s invaliditetom.

Inkluzivni program Knjiga svima od 2021. provode Gradska knjižnica Rijeka, Filmaktiv i Kultura svima.

Film Snajka: Dnevnik očekivanja, opservacijski dokumentarac o hrvatsko-romskom paru, Tei i Mirsadu, novorođenoj djevojčici Fridi i pokušaju zajedničkog života, razapetog između očekivanja obitelji i okoline u kulturno nespojivim društvima koja ne prihvaćaju različitosti redateljice Tee Vidović Dalipi (Restart) iz 2023. iste je godine opremljen inkluzivnim dodacima u sklopu projekta Film svima 2023.

Ulaz je besplatan, a filmovi dostupni i osobama oštećena sluha i vida.

Od 17. lipnja pa do 31. srpnja 2024. u riječkom kvartu kulture traje prva Ljetna priča iz Benčića, koja donosi raznoliki program s najrazličitijim edukativnim, kreativnim i kulturnim formatima za male i velike posjetitelje_ice.

Film svima, projekt udruge Filmaktiv, Udruge gluhih i nagluhih PGŽ, Udruge slijepih PGŽ i Hej! podržavaju Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Grad Rijeka i Hrvatski audiovizualni centar.

Ljetnu priču iz Benčića organiziraju Gradska knjižnica Rijeka, Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Gradsko kazalište lutaka Rijeka, Art-kino i Muzej grada Rijeke uz potporu Grada Rijeke te cijelog niza suradnika i partnera.

Prva takva edukacija, koja za cilj ima kapacitiranje radnica i radnika u kulturi za inkluzivan i ravnopravan rad sa slijepim i slabovidnim osobama, održat će se 4. travnja u 13 sati u novootvorenoj Gradskoj knjižnici Rijeka.

Sudionici_e prve ćakule sastat će se u GKRi gdje će ih članovi IKVM Kultura provesti kroz instituciju i predstaviti pozitivne primjere inkluzivizacije koju GKR provodi. Cilj je predstaviti inkluzivne aktivnosti koje se već događaju u našoj zajednici.

U drugom dijelu susreta Tina Tus i Anamarija Šepl, članice IKVM Kultura svima, učit će sudionike_ce snimanju i montaži različitih audio sadržaja s ciljem proširivanja polja audio inkluzije i aktiviranja audio inkluzivnog huba koji će biti dostupan svima na korištenje.

Prijave su otvorene svima, a posebice radnicima_cama u kulturi kao i umjetnicima_cama.

Link za inkluzivnu najavu i više informacija možete pronaći ovdje.

Na edukaciju se možete prijaviti putem online obrasca.

Ovogodišnji novitet su kategorije u ostalim umjetničkim žanrovima pa je tako natječaj otvoren za djela iz područja: 

• Književnosti (kratka, srednja, duga kategorija)
• Stripa (manga, zapadnjački stil)
• Video ostvarenja (2D animacija, 3D animacija, igrani film) 
• Ostvarenja vizualne umjetnosti (foto-manipulacija, ilustracija, concept art, 3D renderi) 

Iz Udruge 3. zmaj poručuju: “Ako ste početnik, entuzijast ili umjetnik_ca, a zanimaju vas teme spekulativne fikcije – fantastika, znanstvena fantastika ili nadnaravni horor, ovo je prilika da osvojite nagradu za svoja ostvarenja!”

Natječaj je otvoren za sve pojedince, bez obzira na dob, spol, nacionalnost ili prethodno iskustvo u umjetničkom stvaralaštvu. Glavni uvjet jest imati prebivalište na području Republike Hrvatske.

Ovogodišnji Artefakt, zbog širenja kategorija, specifično za nove kategorije (strip, video i vizualna umjetnost) daje mogućnost prijava radova koji su producirani ili objavljeni u posljednje tri godine, odnosno u razdoblju od 2020. do kraja 2022. godine. Književna ostvarenja moraju imati datum izdanja unutar 2022. godine.

Tematika radova i djela mora biti unutar žanra spekulativne fikcije, uključujući fantastiku, znanstvenu fantastiku ili nadnaravni horor te sve potkategorije koje spadaju u nju.

Natječaj je otvoren do 23. srpnja 2023. godine.

Za sva dodatna pitanja i informacije, posjetite službenu web stranicu ili pošaljite upit putem emaila.

Projekt HRW koji se provodi u sklopu ovogodišnjeg Clubture-HR programa razmjene i suradnje, bavi se upravo temom pluralizma wikipedijskih članaka, a kroz radionice u Zagrebu, Rijeci i Splitu potiče uključivanje skupina i pojedinaca različitih društvenih pozadina u njihovo kreiranje. Nakon prve radionice održane 4. srpnja u riječkog Gradskoj knjižnici, o ovim temama razgovarali smo s njenim voditeljem i inicijatorom projekta Željkom Blaćeom te Tihanom Naglić iz Udruge za ljudska prava i građansku participaciju “PaRiter”.

KP: Radionica ABC – XYZ o Wikipediji i Wikimedijima održana je u sklopu projekta HRW. Možete li nam reći nešto o intencijama projekta i tko je sve u njemu okupljen?

Ž.B.: Ukratko, projekt ima cilj raditi na pitanjima vidljivosti, raznovrsnosti i relevantnosti otvorenih i besplatnih online sadržaja počevši od Wikipedije, ali i drugih Wikimedija. U širem smislu, cilj mu je informiranje, osnaživanje, inspiriranje i educiranje raznovrsnih socijalnih grupa (i pojedinaca) osobito iz civilnog sektora, akademskog okoliša i alternativne kulture i kulture mladih, koje pak malo, rijetko ili teže sudjeluju u tom, osobito kod nas. Projekt je nastao relativno spontano i ad-hoc kroz platformu Clubture nakon mog kratkog istraživanja i kontaktiranja udruga koje su u svom djelovanju imale komplementarna iskustva i agende: Multimedijalni institut (Zagreb) kao promotori otvorenog koda i sadržaja, ali Creative Commons sustava licenciranja koji su lokalizirali, te povijesti rada u medijskom aktivizmu i online kulturi; queerANarchive (Split) ima iskustva iz mapiranja znanja i iskustava iz queer povijesti; PaRiter (Rijeka) s iskustvima u promociji, edukaciji i podršci rada oko rodne pravde, ali i wikipedijskih urednica_ka. Započeli smo u Rijeci.

KP: Naslovni “ABC” prve radionice sugerira kako je namijenjena onima koji tek ulaze u Wiki svijet. Na što bi se onda odnosio “XYZ”?  

Ž.B.: Da, to su osnovne i uvodne informacije s temeljnim praksama. S druge strane, otvaramo i neke jako specifične “ekspertne” meta-rasprave o odnosima i praksama u Wiki ekosustavima, koje nisu očite i lako razumljive, a tiču se (samo)kritike i potencijala inovacije.

Dakle, nije nam samo cilj približiti ljude tehnologiji, sadržajima i zajednici korisnika, već i obratno njenoj kritici, te pomaknuti etablirane metode rada s tehnologijom da budu bliže nama i primjerenije našim potrebama, koje su često neadresirane ili marginalizirane na uštrb ideje idealnih normi i tzv. “prosječnih” ili “mainstream” korisnika, za koje je upitno postoje li ili su rezultat normalizacije.

KP: Udruga PaRiter i ranije je organizirala radionice u polju uređivanju članaka s područja ženskih prava i rodne ravnopravnosti. Koji je bio njihov cilj, a kakvi su bili ishodi?  

T.N.: U 2017. pozvale smo Sanju Pavlović koja se bavila radionicama Wikipedije i problematikom podzastupljenosti žena, ženske povijesti i tema koje uključuju ženska prava na ovoj platformi. Od tada smo krenule s nadopunjavanjem postojećih članaka i kreiranja novih upravo u tom području. Željele smo postići veću vidljivost žena i njihovih postignuća koja su u javnom prostoru nevidljiva, a ova digitalna platforma je prostor od kojeg se može krenuti u tom smjeru. Stvorila se grupa žena koja želi promijeniti sliku Wikipedije i ovu problematiku, a osim uređivanja članaka događa se i razmjena znanja i međusobno osnaživanje. Grupa je veoma motivirana i nakon prve radionice koju je držao Željko, koja je osim Wikipedije obuhvatila i širu platformu Wikimedia, otvaraju nam se mogućnosti da osim na Wikipediji krenemo s našim djelovanjem i na drugim platformama.

KP: Poznato je da su Wiki urednici u dominantnom postotku cis bijeli muškarci, što se reflektira i na sadržaju koji u osnovi kreira mali broj ljudi. Kako mijenjati “demografsku sliku” Wiki zajednice i demokratizirati sadržaj?  

T.N.: Wiki zajednica je specifična po tome što se bilo tko može priključiti i postati urednik ili urednica (uz minimalne uvjete pristupa internetu i računalu) i na taj način dati vlastiti doprinos i novu perspektivu zajednici. Mislim da su ovakve radionice jedan od načina na koji se mogu uključiti različite skupine koje imaju interes stvaranja drugačije baze s mnoštvom različitih identiteta, a time će se mijenjati i cijela slika Wiki zajednice i na kraju sadržaj koji je na platformi dostupan javnosti.

Ž.B.: Kompleksnost ovog pitanja može biti još veća – kako de-centrirarti norme koje su: Anglofonske, Bijele, Heteronormativne, Muške, Srednjoklasne, Srednjovječne, Ablejistične… Sigurno ne tako da se sve te aspekte adresira pojedinačno i po “redu”. Važno je iz spektra različitosti uključiti čim više različitih življenih iskustava i na čim više načina. Ovaj projekt je pokušaj da se povežu neka od iskustava u mrežu solidarnosti, podrške i djeljenog znanja.

KP: Knjižnice, arhivi i druge kulturne institucije vani su sve češće domaćini Wiki eidt-a-thona, a i ova radionica organizirana je u prostorima riječke Gradske knjižnice. Kakve mogućnosti se otvaraju u takvom tipu suradnji, mogu li one biti i dugoročne prirode? 

T.N.: S Gradskom knjižnicom Rijeka imamo višegodišnju suradnju kroz različite projekte i drago nam je da su otvorili svoja vrata i za radionicu Wikipedije/Wikimedije. Knjižnice su mjesta koje okupljaju različite profile ljudi, a time nude potencijal za formiranje raznolike slike Wiki zajednice. Osim toga, rekla bih da je knjižnica mjesto koje mnogi građani_ke prepoznaju kao javni prostor u kojem se ostvaruje razmjena znanja te radi toga može biti polazišna točka za približavanje Wiki zajednice većem broju ljudi koji bi mogli postati urednici_ce. Vjerujem da ćemo nastaviti suradnju i uključiti što veći broj ljudi u Wiki zajednicu.

KP: Projekt HRW “porinut” je u Rijeci. Kakav je njegov potencijal baš tamo i sada?

T.N.: Mislim da smo u maloj “prednosti” jer nam ovo nije prva Wiki radionica i našu riječku Wiki grupu smo proširile posljednjom radionicom. Mislim da ćemo kroz projekt ojačati riječku zajednicu koja je stvorena. Wiki zajednica od vas traži konstantno učenje i kontinuirani rad, a s druge strane vas obogaćuje, motivira i osnažuje. Vidim da našoj grupi ne nedostaje motivacije što znači da će ona i dalje rasti.

Ž.B.: Čini mi se da je jako važno nastaviti rad koji je PaRiter započeo upravo sada. Rijeka je i u pandemiji ostala Europska prijestolnica kulture 2020, što god to komu značilo… a aspiracije da bude i Luka različitosti (najambicioznija teza) ne bi trebalo napustiti. Važno je reanimirati te i druge sad važne koncepte (recimo oko skrbi ili održivosti) u novim uvjetima te kritički sagledati, prakticirati i utijeloviti ih i online. To sigurno nisu hiper-inflacije Zoom konferencija i Facebook koncerata, već fokus treba dati održivim i nekomercijalnim digitalnim dobrima (digital commons) kao što je Wikipedija i sličnim, radeći na medijskoj pismenosti, a kroz intervencije i kolaboracije. To mi se čini smislenije, čak i kada su posrijedi inkrementalno male, ali akumulativne promjene kao dodavanje jedne po jedne Riječanke na Wikipediju ili dodavanja (queer) detalja iz povijesti Rijeke u turistički vodič WikiVoyage.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Na adresi Dolac 1 MMSU djeluje još kao Galerija likovnih umjetnosti od 1956. godine. Nekoliko godina kasnije mijenja ime u Moderna galerija, a 1999. godine počinje djelovati kao Muzej moderne i suvremene umjetnosti. Zbog nedostatka prostora, javlja se potreba za boljim, adekvatnijim rješenjem, a potraga za novim prostorom pretvorila se u naizgled beskrajnu trakavicu. Prvotno je muzeju bila namijenjena T-građevina spomenutog kompleksa, za čiju prenamjenu je Grad Rijeka raspisao natječaj 2001. godine. Kasnije je taj projekt odbačen, a donesena je odluka da se osim MMSU-a, u kompleks presele i Gradska knjižnica i Muzej grada Rijeke, institucije koje su također prerasle svoje trenutne prostore. U takvoj kombinaciji MMSU je dodijeljen prostor H-zgrade, a proces prilagodbe muzejskim potrebama počeo je iznova.

Zaštićeni industrijski kompleks u samom centru Rijeke prvotno je izgrađen kao rafinerija šećera, no polovicom 19. stoljeća u infrastrukturi propale rafinerije počinje proizvodnja duhana, te se kompleks proširuje historicističkom trokatnicom, takozvanim T-objektom. Paviljoni su međusobno bili spojeni aneksom pa su pritom tvorili tlocrtni oblik slova H, odakle dolazi naziv glavnog objekta. Tvornica prestaje s radom tijekom Drugoga svjetskog rata, a od 1945. do 1995. godine, u kompleksu djeluje Tvornica motora i traktora Rikard Benčić. Poratna tvornica ime je dobila po mladom riječkom ilegalcu koji je ustrijeljen kod Roča u Istri 1944 godine. Njegova bista koja se nalazila u dvorištu kompleksa, ukradena je i vjerojatno pretopljena, no ravnatelj muzeja, Slaven Tolj najavio je kako bi se u suradnji sa studentima Akademije primijenjenih umjetnosti mogao napraviti novi portret mladog antifašista.

Rekonstrukcija H-zgrade za potrebe muzeja dio je projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, a osim preseljenja MMSU-a, uskoro bi trebalo početi uređenje preostalih zgrada u koje bi najkasnije 2020. godine trebali useliti i Muzej grada Rijeke, središnji odjel Gradske knjižnice te Dječja kuća. S budućom Dječjom kućom muzej je povezan željeznim mostom, a u njoj će se odvijati različite edukativne aktivnosti namijenjene najmlađoj publici.

Muzej se useljava u prostor prema projektu arhitekta Dinka Peračića u minimalnom održivom stanju u kojem može započeti s radom, no postavljene su arhitektonske smjernice po kojima će se institucija razvijati u fazama, prema raspoloživim financijama i prema vlastitim potrebama. Tako će u prvoj fazi muzej zauzimati samo dio prizemlja i prvog kata jednog krila H-zgrade, u drugoj bi trebao koristiti cijeli taj prostor, a u sljedećim bi se fazama trebao proširiti i na gornje dvije etaže. Arhitektura je ponudila osnovu po kojoj će se svaka nova intervencija kojom se unapređuje prostor uklopiti u buduću cjelinu, a program i prostor zajedno će se organski razvijati.

Obnova H-zgrade kompleksa Rikard Benčić predstavljena je, s rekonstrukcijom bivše tvornice Jedinstvo u Zagrebu i Doma mladih u Splitu, na prošlom Bijenalu arhitekture u Veneciji, čija je tema bila Izvješća s bojišnice. Autorski tim koji su osim Dinka Peračića činili i Miranda Veljačić, Emina Višnić i Slaven Tolj, predstavio je rad naslovljen To trebamo – to radimo, a aktualizirao je sadržajnu rekonstrukciju triju građevina koje bi trebale postati mjestom dinamičnih i intenzivnih društvenih interakcija. Metode i sredstava koji su razvijeni i korišteni na nezavisnoj kulturnoj sceni sada se koriste za jednu javnu instituciju. Time je napušteni prostor dobio novi život i uporabnu vrijednost, umjesto da ostaje u trajnom stanju čekanja. Istovremeno, muzej je izašao iz hibernacije i postao institucija u razvoju, u izgradnji i transformaciji.

Prema najavi, program muzeja istovremeno će se razvijati u više smjerova i pokrivati više razina djelovanja, a neposredna uključenost i razvijanje participativnih projekata s korisnicima programa osnovna je smjernica rada i načelo djelovanja muzeja. Programom se, između ostalog, želi razbiti predrasude i nelagodu u percepciji suvremene umjetnosti, poticati umjetnička produkcija kao i kritičke diskurse o umjetnosti, kulturi, društvu i politici te otvoriti javni prostor za diskusiju, reakciju, poticanje razvoja i aktivno bavljenje suvremenom kulturom i umjetnošću.

Preseljenje će obilježiti otvorenje izložbe Tomislava Gotovca, Anticipator kriza – Kuda idemo ne pitajte, 22. rujna.

Festival je dio programskog pravca projekta Rijeka 2020 Europska prijestolnica kulture pod nazivom Ciglena kuća, čiji su domaćini Art-kino, Gradska knjižnica Rijeka, Gradsko kazalište lutaka i Vijeće mladih Benčić. Namjera organizatora festivala je ponuditi dva tjedna intenzivnih edukacijskih, interaktivnih radionica i različitih kulturnih sadržaja za djecu. Program obuhvaća film, kazalište i čitanje i razne druge aktivnosti.

Ulaz na sva događanja je slobodan, a cijeli program dostupan je na sljedećoj poveznici.

U Danskoj je 2000. godine, kao način obuzdavanja vršnjačkog nasilja, nastala živa knjižnica (Human Library), koja je od tada prerasla u uspješan međunarodni projekt. Razlika između žive i svake druge knjižnice je u tome što su knjige ljudi koji ne samo da informiraju, već mogu odgovarati na pitanja, ali ih i postavljati, te tako i sami steći nova znanja. Čitatelji pomoću kataloga živih knjiga odaberu i “posuđuju” knjigu na ograničeno vrijeme te je nakon čitanja (razgovora koji traje otprilike trideset minuta) “vraćaju na policu knjižnice”.

Neposrednim, otvorenim i prijateljskim razgovorom između “čitatelja” i volontera koji sudjeluju u projektu, na inovativni način mijenjaju se dotadašnji stavovi, smanjuju negativne tenzije te jača empatija prema drugima i drugačijima. Također, projektom se promovira solidarnost, razumijevanje i vidljivost svih društvenih skupina.

U Narodnoj čitaonici u Rijeci, u listopadu 2015. godine održana je uspješna Živa knjižnica: ne sudi knjige po koricama, u organizaciji Udruge PaRiter. “Građani su pokazali velik interes za ‘čitanjem’, a posebno vrijedi istaknuti da su u događanju sudjelovali pripadnici svih generacija. Posjetitelji su s oduševljenjem prihvatili ovu metodu te su strpljivo, i po pola sata, čekali u redu za knjige”, prenosi udruga na svojoj stranici. Tom su prilikom građanima kao “žive knjige” svoje priče ispričali pripadnici seksualnih manjina, osobe s invaliditetom, pripadnici nacionalnih manjina, socijalno ugrožene osobe te migranti iz Nigerije i Sirije.

Tijekom ožujka planira se održavanje dviju živih knjižnica i to usmjerenih prvenstveno na probleme žena. Na Medicinskom fakultetu u Rijeci, 4. ožujka održat će se druženje studenata i studentica sa “živim knjigama”, dok će se 8. ožujka, na Međunarodni dan žena, održati živa knjižnica otvorena za javnost u Narodnoj čitaonici Gradske knjižnice Rijeka. Tom prilikom u fokusu će biti “ženske” priče stoga organizatori pozivaju da se pridruže i živu knjižnicu obogate svojom životnom pričom, predstavnice etničkih i rasnih skupina, te nacionalnih i vjerskih manjina, predstavnice seksualnih i rodnih manjina, žene s invaliditetom, žene s više od troje djece, žrtve nehumanog poroda, žene koje su postale majke prije punoljetnosti, izbjeglice i migrantice, žene koje su se odlučile na karijeru ili rade takozvane muške poslove, žrtve mobinga, žrtve obiteljskog nasilja, žene koja su abortirale, kao i sve ostale koje se u ovome prepoznaju.

 Krešimir Vogrinc, direktor Kičme na otvorenju

 Darija Žilić i Irena Matijašević

 Gordan Nuhanović i Srećko Horvat

Ljubomir Stefanović, Branislav Oblučar, Slađan Lipovec, Branko Čegec

Na posljetku pohvala organizatorima koji su i ove godine vlastiti entuzijazam i osjećaj za kvalitetnu književnost uspjeli pretočiti u bogat i zanimljiv program, uz želju da riječka Kičma nastavi čvrsto i uspravno stajati i narednih godina.